Ministarstvo zdravlja Crne Gore u saradnji s UNICEF (Predstavništvom u Crnoj Gori) je još 2016. kreiralo Vodič za savjetodavni rad s porodicom novorođenčeta sa smetnjama u razvoju u zdravstvenim ustanovama. Vodič sadrži izuzetno važne smjernice za postupanje u trenucima kada je neophodno pružiti podršku roditeljima, odnosno ukupnoj porodici djece koja se rode sa smetnjama u razvoju ili su u riziku od smetnji u razvoju. Autori Vodiča su se u interpretaciji osnovnih smjernica za postupanje rukovodili pravima i najboljim interesu djeteta. U Vodiču je akcenat stavljen na proces komunikacije, na njen značaj u procesu saopštavanja nepovoljnih vijesti u trenucima kada roditelji, odnosno porodica, očekuje susret s apsolutnom srećom. Vodič je namjenjen zdravstvenim radnicima, ali i stručnjacima svih profila, defektolozima (Jer i oni mogu biti dio Tima koji saopštava nepovoljne vijesti) koji trebaju na umu imati činjenicu da se vještina komunikacije uči i kontinuirano usavršava i da ima izuzetan uticaj na kvalitet formiranja odnosa na relaciji zdravstveni radnik roditelj odnosno porodica. Komunikacija sa roditeljima, odnosno prvi susret nakon porođaja, kada treba saopštiti vijesti, može biti izuzetno teško i neprijatno iskustvo i za roditelje/porodicu, ali i za zdravstvene radnike. To je jedan od razloga zašto je po mišljenju autora potrebno način organzacije tog susreta standardizovati procedurom koja će i jednoj i drugoj strani u tom trenutku olakšati komunikacijski proces. Roditelji će se u tako definisanoj komunikaciji osjećati uvaženima, njihovo mišljenje će se saslušati, moći će da postave pitanja, da traže pojašnjenja terminologije koju ne razumiju. Roditeljima se kroz primjenu ovakve vrste standarda šalje poruka da ih sistem podržava, da hoće da ih čuje i da će im dati potrebnu podršku djelujući po principu međusektorske saradnje. Preporuke za standardizaciju prvog razgovora su vrlo precizne, njihovo poštovanje i primjena u praksi predstavlja odgovoran i empatičan odnos sistema prema porodici djeteta. Primjenom standarda definisanih u Vodiču roditeljima se nepoljne vijesti neće saopštavati u prolazu, na hodniku, u formi koja je neprihvatljiva i kroz nerazumljivu terminologiju.
Zašto predstavljamo Vodič?
Jedan od razloga je sama činjenica da trebamo biti svjesni da od načina na koji se realizuje prvi susret porodice sa sistemom zavisi u kom pravcu će ići dalja podrška djetetu i porodici. Intervencija sistema na samom početku života djeteta sa smetnjama u razvoju treba da bude:
- Podržavajuća: u svim segmentima funkcionisanja sistema, nikako osuđujuća postavljena na medicinskom modelu, ispunjena predrasudama i stereotipima;
- Uvremenjena: primjenjena u periodu razvoja djeteta kada po mišljenjima stručnjaka tretmani iz programa rane intervencije mogu dati najbolje rezultate u procesu rehabilitacije i habilitacije djeteta čime se stvaraju preduslovi za punu društvenu inkluziju;
- Individualizovana; prilagođena i kreirana za svako dijete ponaosob u odnosu na njegove mogućnosti i potencijale;
- Umrežena: kreiranje mreže podrške za dijete po principu međusektorske saradnje.
Ovako postavljena podrška ukupnog sistema će dati rezultate u smislu pune inkluzije djeteta/osobe s invaliditetom u društvenu zajednicu i postaviće kvalitetnu osnovu za mogućnosti ostvarivanja koncepta samostalnog življenja u okviru kojeg se u svoj svojoj punoći mogu uživati sva prava OSI.
Tekst je objavljen u UMHCG Časopisu DISABILITYinfo, izdanju posvećenom djeci i dječjim pravima.
Mirjana Popović