utorak, 15 maj 2018 12:07

Kako da svoj invaliditet predstavite kao svoju snagu tokom traženja posla?

Autor:

U nastavku prenosimo jedno zanimljivo iskustvo mladog čovjeka iz Britanije u traženju posla…

Savjetnici za posao i karijeru su mi često govorili da krijem svoj invaliditet kada apliciram za neki posao, ali to što sam bio otvoren i to što sam invaliditet pretvorio u svoju snagu pomoglo mi je da nađem posao…

"Poštovani, ja sam Džejms, završio sam matematiku na Univerzitetu u Betu, nijesam bio u stanju da radim stvari koje su drugi mogli. Moje slabosti su…"

Ovo definitivno nije najbolji način da pošaljete svoju biografiju nekom poslodavcu, ali je tačno ono što sam mislio da ću da uradim kada sam "razotkrio" svoj invaliditet aplicirajući za posao.

Ja svakako nisam usamljen, skorašnja istraživanja su pokazala da je čak 77% aplikanata s invaliditetom bilo u strahu da otkrije svoj invaliditet zbog slučajeva diskriminacije.

Ja imam cerebralnu paralizu i čitav moj život se svodio na stalno prilagođavanje normama i pravilima. Išao sam u specijalnu školu prije nego sam "integrisan" u redovni obrazovni sistem, nisam mogao voziti bicikl ili igrati fudbal, pa sam se prilagodio paraolimpijskim sportovima, nijesam mogao voziti konvencionalne automobile, pa sam koristio one sa posebnim komandama…

Moj najveći strah prilikom apliciranja za posao je bio taj da će moj invaliditet značiti da ću biti izopošten ili doživljen kao neko ko nije po "standrardima". To je veoma teška situacija u kojoj se možete naći. Kako da tačno, a opet pozitivno opišem svoj invaliditet? I kada da zapravo "otkrijem" svoj invaliditet poslodavcu? I kako mogu biti siguran da invaliditet neće uticati na moju sposobnost da obavljam svoj posao jednom kada se nađem u pravom radnom okruženju?

Već 4 godine radim u jednoj firmi koja pruža različite profesionalne usluge i s ove vremenske distance prepoznajem 3 faze do uspješnog dobijanja posla:

1.      Aplikaciona forma

Prvi savjet koji sam dobio od profesionalnih savjetnika je bio da ne "razotkrivam svoj invaliditet". Ovaj nedostatak otvorenosti je odgovarao mom strahu od diskriminacije i bio je lak izbor, no s druge strane, to mi je ograničavalo mogućnosti kada sam došao do pitanja tipa "primjeri mog timskog rada ili primjer kako sam "premostio" neku određenu prepreku."

Ograničio sam sebe: moje bavljenje tenisom u kolicima ili složena ortopedska operacija su za to bili odlični primjeri. Tako sam na neki način, sakrio pravog sebe.

Nepotrebno je reći da je aplikacija za moj sadašnjio posao bila jedna od rijetkih u kojima sam bio potpuno iskren. Odluka je bila lakša jer sam u aplikaciji imao poseban prostor gdje sam mogao govoriti o svom invaliditetu umjesto da to samo "čekiram".

2.      Intervju

Drugi savjet koji sam dobio je da ako je aplikaciona forma ono "gdje govoriš da bi govorio", intervju je ono gdje ‘’hodaš da bi hodao’’, što i nije baš adekvatan savjet čovjeku koji ima fizički invaliditet.

Sjećam se tih nekih intervjua koji su bili neuspješni jer sam krio svoj invaliditet u aplikaciji ili CV-u. Osjećao sam se užasno neprijatno jer se razgovor nakon što su svi postali svjesni mog invaliditeta pretvorio u to kako taj invaliditet može uticati na moj posao. Brzo je postalo jasno da što prije budem otvoren i budem iskreniji o svom invaliditetu prije će i poslodavac razmotriti nužna prilagođavanja i manje razmišlja o mojim potencijalnim nedostacima. No, mislim da je na kraju i bolje što nisam dobio taj posao konobara.

Iskoristio sam intevjue da pokažem da jesam svjestan svojih "nedostataka", ali da sam, takođe, svjestan i svega onoga što me čini jakim, a svijest o tome da jeste osoba s invaliditetom može da vam da nevjerovatan osjećaj samosvijesti koju ne smijete ignorisati.

Iskrenost mi je takođe omogućila da dobijem i korekten uslove za intervju popuit odgovajuće stolice i dostupne kancelarije.

3.       Karijera

Poslednji savjet koji koristim svaki dan je ovaj: osigurajte da radon mjesto na koje aplicirate bude ono na kome ćete moći da pokažete sve najbolje od sebe. U mom slučaju ovo se savršeno poklopilo.

Biti iskren tokom samog procesa zapošljavanja i sada sa mojim kolegama znači da mogu da živim i radim u adaptiranom random okruženju i da budem ponosan na sve svoje uspjehe.

S druge strane, rad u internacionalnoj firmi mi je omogućio da promovišem prava osoba s invaliditeom na većem nivou, a takođe da kroz podršku mog tima organizujem i aktivnosti na prikupljanju sredstava.

Još uvjek treba preći toliko toga… Invaliditet je veoma široka definicija i može da utiče na svaku osobu na različite načine, ali je po mom mišljenju veoma važno nastaviti s promovisanjem onog najboljeg vezano za invaliditet.

Iako moje četiri godine radnog iskustva nisu bile "mirno jedrenje" pokazale su mi da ne postoje barijere koje se ne mogu uspješno prevazići. Volio bih da sam ovom novom "diplomiranom meni" mogao savjetovati da imam više povjerenja u poslodavce i više povjerenja u mene. Poslodavci žele da zaposle stvarne ljude sa stvarnim iskustvim, a to što imate invaliditet znači da imate jedinstvenu i sebi svojstvenu mogućnosta da prevaziđete sve potencijalne probleme.

Idući put, kada me neko bude pitao da li želim da otkrijem svoj invaliditet, samouvjereno ću napisati:

Poštovani poslodavcu, ja imam invaliditet, on ne definiše potpuno moju ličnost, on me samo obogaćuje na način koji me razlikuje i ojačava. Moj invaliditet treba da gledate kao moju sposobnost: Gledati svijet na drugačiji način.”



Pripremio i preveo: Velibor Bošković

Izvor:The Guardian

Pročitano 3006 put(a)

Back to top