Oboljelima od multiple skleroze gotovo je nemoguće ostvariti pravo na ličnu invalidninu, zbog toga što se Pravilnik ne tumači, već striktno primjenjuje po nazivima oboljenja i oštećenja koja su navedena. Procedure za dobijanje tuđe njege, pomoći i lične invalidnine traju više godina, što predstavlja veliki problem.

Moj proces dobijanja lične invalidnine trajao je četiri godine. Odbila me je dva puta prvostepena i dva puta drugostepena komisija jer su samo gledali dijagnozu, a ne simptome, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) oboljeli od multiple skleroze, koji je želio da ostane anoniman.

Pravilnikom o medicinskim indikacijama za ostvarivanje prava na materijalno obezbjeđenje, dodatka za njegu i pomoć, ličnu invalidninu i naknadu zarade za rad sa polovinom punog radnog vremena (Pravilnik), članom devet definisana je Multipla skleroza - Expanded Disability Status Scale (EDDS) 6,5 -10 100 odsto.

Pored ostvarivanja prava na tuđu njegu i pomoć, Pravilnikom se garantuje i lična invalidnina koja je, skoro, pa neostvariva za oboljele od multiple skleroze, posebno zbog toga što se Pravilnik najčešće ne tumači, već striktno primjenjuje po nazivima oboljenja i oštećenjima koja su navedena, kaže predsjednica NVO Udruženje multiple skleroze Crne Gore (UMSCG) Andrijana Nikolić. 

Ona ukazuje da se Pravilnik mora mijenjati jer je EDSS visoko postavljen. 

Mora se razmotriti lice i naličje Pravilnika zbog visoko postavljene skale od 6.5 kojom se stanje pacijenta opisuje kao pokretnog za hod do 20 metara, bez odmaranja, ali uz stalnu obostranu pomoć, štap, štaka ili proteza. Jasno je da su pacijenti sa nižom skalom od 6,5 u suštini zavisni od tuđe njege i pomoći, kaže ona. 

Već kod postotka oštećenja 5,0 primjetna je pokretnost pacijenta uz pomoć ili uz odmor, nakon hoda od 200 metara uz uočljivu umanjenost svakodnevne aktivnosti. 

Postotak oštećenja od 5.5 ukazuje na pokretnost pacijenta, sa ili bez pomoći ili uz odmor nakon hoda od 100 metara, dok je onesposobljenost toliko jaka da potpuno utiče na sve dnevne aktivnosti.

Oštećenost od 6.0 odsto pripisuje se pacijentu koji je pokretan uz povremenu i/ili stalnu pomoć ortopedskog pomagala, štapa, štaka, proteza, hodalica, i to za hod do 100 m sa ili bez odmora.

Prema podacima Klinike za neurologiju Kliničkog centra Crne Gore (KCCG) oboljelih od multiple skleroze u Crnoj Gori je oko 880, dok je broj onih koji su se učlanili u UMSCG - 550.

Kako bi oboljelima od multiple skleroze olakšali ostvarivanje prava, iz UMSCG su uputili zahtjev za smanjenjem EDSS sa 6,5 na 5,0, kao uslova za dobijanje njege i pomoći, uzevši u obzir opisano stanje pacijenta. 

Tadašnja ministarka rada i socijalnog staranja, Naida Nišić, jasno je izrazila svoju punu podršku našem zahtjevu, naglašavajući da razumije potrebe oboljelih od multiple skleroze jer ima oboljelu osobu u porodici, tvrdi Andrijana Nikolić.

Na obećanju je ostalo. Dopis ministarki Nišić UMSCG je uputio preko arhive Ministarstva 12. decembra 2023. godine. Pošto se nije oglasila, uputili su zahtjev za sazivanje sjednice Skupštinskog odbora za rad, zdravstvo i socijalno staranje. Na tom odboru ministarka je dala obećanje koje do danas nije ispunjeno. 

Nakon rekonstrukcije Vlade u julu 2024. godine resori su podijeljeni. Kako su objasnili za CIN-CG iz Ministarstva rada, zapošljavanja i socijalnog dijaloga kojim rukovodi ministarka Nišić, ta oblast je sada u nadležnosti Ministarstva socijalnog staranja, demografije i brige o porodici (MSDBP). 

Iz tog resora su za CIN-CG kazali da je prethodno Ministarstvo rada i socijalnog staranja formiralo radnu grupu za izradu Predloga izmjena i dopuna Pravilnika. 

U radnu grupu su uključeni predstavnici NVO sektora i drugih relevantnih institucija, koji će raditi na izmjenama i dopunama važećeg Pravilnika. Do sada su održana dva sastanka radne grupe, na kojima su razmatrani prijedlozi za unapređenje i dopunu postojećih medicinskih indikacija objašnjavaju za CIN-CG iz MSDBP.

Invalidnina kao trajno pravo

Još od usvajanja Pravilnika, kao podzakonskog akta Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti, ukazujemo na činjenicu da ovaj akt treba da se izmijeni, uostalom kao i sam Zakon o socijalnoj i dječjoj zaštiti. Lična invalidnina mora biti definisana kao kompezatorno pravo po osnovu invaliditeta, odnosno treba biti tzv. naknada za neravnopravnost, ukazuju iz Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG), na čijem čelu je Marina Vujačić. 

U tom Udruženju smatraju da bi se lična invalidnina morala priznati kao trajno pravo. Ukoliko je Zakonom definisano da je mogu ostvariti osobe sa teškim invaliditetom, to znači da se nikako ne može desiti da teški invaliditet kao takav preraste u lakši ili laki, sve dok država i društvo, imajući u vidu definiciju invaliditeta iz Konvencije Ujedinjenih nacija (UN) o pravima osoba s invaliditetom, ne uklone prepreke i ne pruže potrebnu podršku, objašnjavaju. 

Doktorke Ljiljana Radulović, Zilha Idrizović i Dragana Perović Durković su podržale zahtjeve UMSCG, kao i doktori Jefto Eraković i Vladimir Dobričanin, uz podršku poslanika nadležnog odbora. Pravilnik, međutim, još čeka izmjene. 

Mi smo tražilli da se Pravilnikom oboljelima od multiple skleroze koji su radno aktivni, omogući rad na četiri sata sa punom platom, jer je čovjek produktivniji kada radi. Stanje mnogih pacijenata koji su radno aktivni ne dozvoljava petodnevni rad po osam časova dnevno, objašnjava Andrijana Nikolić. Tražili su još nekoliko izmjena koje se ne tiču samo oboljelih od multiple skleroze, već i drugih ranjivih grupa pacijenata koji su im se obratili za pomoć.

Preduge procedure za dobijanje tuđe njege i pomoći i lične invalidnine

Procedure za dobijanje tuđe njege i pomoći i lične invalidnine počinju ispunjavanjem formulara u Centru za socijalni rad, uz predaju neophodne medicinske dokumentacije, ne starije od šest mjeseci.

Nakon toga se čeka zasijedanje prvostepene socijalno-ljekarske komisije, pozivanje stranke i pismeno obavještenje koje se upućuje stranci na kućnu adresu. Procedura traje od tri do četiri mjeseca. Ukoliko je mišljenje i nalaz komisije negativan, stranka u postupku ima mogućnost žalbe drugostepenom organu. 

Naša praksa pokazuje neujednačen pristup centara za socijalni rad, kada je u pitanju priznavanje prava na ličnu invalidninu, kažu iz UMHCG.

Predsjednica UMSCG Andrijana Nikolić napominje da je istovremeno za pacijente to dug period iščekivanja, neizvjesnosti i najčešće razočarenja. 

Iz MSBPD za CIN-CG tvrde da procedura za ostvarivanje prava na ličnu invalidninu ne traje godinama. Građani podnose zahtjev za ostvarivanje prava nadležnom centru za socijalni rad, nakon čega se pozivaju na socijalno-ljekarsku komisiju koja ocjenjuje medicinske indikacije za ostvarenje predmetnog prava. Nakon održane sjednice socijalno - ljekarske komisije podnosilac zahtjeva u roku od 30 dana dobija rješenje kojim se priznaje ili odbija ostvarivanje navedenog prava, kažu.

Reforma sistema utvrđivanja invaliditeta

MSBPD u saradnji sa UNDP realizuje projekat Reforma sistema utvrđivanja invaliditeta. U okviru ovog projekta planirano je donošenje Zakona o jedinstvenom vještačenju invaliditeta, čiji je Nacrt izrađen i poslat Sekretarijatu za zakonodavstvo na mišljenje, kažu iz MSBDP.

Cilj reforme je uspostavljanje jedinstvenih nacionalnih kriterijuma i metodologije za vještačenje invaliditeta zasnovanih na modelu ljudskih prava umjesto trenutno dominantnog medicinskog modela kao i jedinstvene specijalizovane ustanove, zavoda za vještačenje invaliditeta. Jednom dobijeno rješenje Zavoda o statusu lica sa invaliditetom će važiti za ostvarivanje prava u svim resorima. 

Ovim se obezbjeđuje da osobe sa invaliditetom svoja prava ostvaruju na osnovu stručne procjene individualne situacije osobe kao i potrebne podrške za prevazilaženjem barijera sa kojima se suočavaju u svakodnevnom funkcionisanju, u skladu sa nacionalnim zakonodavstvom i ratifikovanom UN Konvencijom o pravima lica sa invaliditetom, objašnjavaju iz MSBPD.

U postojećem sistemu u okviru pet resora funkcioniše više od 35 komisija, između ostalog i socijalno - ljekarske komisije za utvrđivanje medicinskih indikacija za ostvarivanje prava na dodatak za njegu i pomoć i ličnu invalidninu, pri čemu svi resori imaju svoje komisije kao i kriterijume koji su dominantno zasnovani na medicinskom pristupu invaliditetu, oboljenja i zdravstvenog stanja. 

Reforma sistema vještačenja invaliditeta će doprinijeti uspostavljanju pravednijeg, ravnopravnijeg i jednostavnijeg pristupa pravima na novčanu podršku i uslugama namijenjenih licima sa invaliditetom.

Institut za javno zdravlje (IJZ) nastavio je da pruža podršku u izradi kompleksne metodologije za jedinstveno vještačenje invaliditeta. Kao rezultat konsultacija i rada pet radnih grupa oformljenih od strane IJZ, kao i uz podršku konsultanata angažovanih u okviru Projekta, pripremljena su dva segmenta metodologije. Prvi segment se odnosi na kriterijume za ocjenu oštećenja organizma i sadrži listu oštećenja organizma, kažu iz Ministarstva socijalnog staranja, brige o porodici i demografije.

Drugi segment odnosi se na kriterijume za ocjenu funkcionalnog statusa lica. Sastoji se iz liste oštećenja funkcionalnih sposobnosti, WHODAS 2.0 upitnika za odrasle, kao i Upitnika za procjenu funkcionisanja djece.

Oba segmenta metodologije izrađena su u skladu sa međunarodnim referentnim metodološkim okvirom Svjetske zdravstvene organizacije (SZO). 

Pored ovoga, planiraju izradu i trećeg segmenta metodologije, upitnika o potrebnom stepenu podrške, koji ima za cilj da obezbijedi prelazak na model ljudskih prava. Rad na ovom segmentu je odložen do usvajanja Zakona kako bi se prilagodio konačnom pristupu uređenju ove oblasti.

S obzirom na to da se postojeći Pravilnik oslanja na medicinski pristup invaliditetu, dok se nova metodologija temelji na modelu ljudskih prava, smatramo da je prioritetno usmjeriti napore ka ubrzanju reforme sistema utvrđivanja invaliditeta. Uporedo sa tim, do usvajanja novog Zakona o jedinstvenom vještačenju invaliditeta i izrade metodologije za jedinstveno vještačenje invaliditeta, razmotrićemo nastavak rada na izmjenama postojećeg Pravilnika kako bismo obuhvatili veći broj korisnika u cilju pravednijeg i sveobuhvatnijeg sistema koji bolje odgovara potrebama osoba sa invaliditetom zaključuju iz MSBPD.

Ne može se tretirati podjednako pacijent koji može samostalno da obavlja sve poslove, kod kojeg se bolest ispolji u vidu napada i uz terapiju prođe, relapsno - reminentni vid, i oboljeli od primarno - progresivnog oblika koji sam ne može ni da se pomjeri kakav je moj slučaj, kaže naš sagovornik koji boluje od multiple skleroze.

Izostaju mnoge olakšice

Multipla skleroza je autoimuno oboljenje koje zahvata centralni nervni sistem, progresivnog je toka, i dominantno počinje u trećoj i četvrtoj deceniji života i više od dva puta je češća kod osoba ženskog pola, objšnjava neurološkinja KCCG, dr Ljiljana Radulović.

Ona objašnjava da je multiple skleroza jedna je od vodećih bolesti koja uzrokuje invaliditet mlađih pacijenata u svijetu. U zemljama koje nemaju mogućnost adekvatnog liječenja pacijenata, ovo oboljenje značajno remeti kvaliet života već od samog početka, kaže. 

Po brojnim istraživanjima koja su sprovedena posebno u posljednje dvije dekade u kojima se istražuje uticaj bolesti na kvalitet života ustanovljeno je da se kod oko 80 odsto pacijenata može ustanoviti određeni stepen invaliditeta, te da je kvalitet života narušen kako u domenu fizičkog, tako i mentalnog zdravlja objašnjava Radulović. 

Najčešći psihološki poremećaj kod pacijenata je pojava depresivnosti i anksioznosti koji se primjećuju već po postavljanju dijagnoze, a kasnije u slučaju napredovanja bolesti, ovi poremećaji postaju izraženiji. 

Međupartnerski odnosi, takođe budu poljuljani, te po istraživanjima stepen razvoda je veći u odnosu na opštu populaciju, a izmijenjeni socijalni život pacijenta definitivno doprinosi narušenom kvalitetu života objašnjava za CIN-CG Radulović.

Motorna ograničenost, kognitivni pad značajno utiču na radne sposobnosti pacijenta, u cilju poboljšanja uslova rada brojne zemlje nude oboljelima različite vrste olakšanja kao što su skraćeno radno vrijeme, produživanje ili vremensko usklađivanje pauze u radu sa potrebama pacijenta.

Svaka vlast treba da gaji empatiju prema ranjivim kategorijama u svakom segmentu vršenja vlasti, posebno u zakonodavnom sistemu, kaže Andrijana Nikolić. Međutim, i bivše, a i sadašnja vlast, sjete se ranjivih kategorija u predizbornim kampanjama i nakon zasjedanja na tron zaborave svoja predizborna obećanja, konstatuje ona.

Izvor: CIN-CG

U Crnoj Gori, uprkos određenom napretku, osobe s invaliditetom se i dalje svakodnevno suočavaju sa diskriminacijom i ograničenjima u ostvarivanju osnovnih prava poput obrazovanja, zapošljavanja, socijalne zaštite i jednakosti pred zakonom.

Proces evropskih integracija i implementacija Reformske agende otvaraju mogućnosti za prevazilaženje ovih izazova i usvajanje rješenja koje će donijeti trajne promjene i kreirati društvo jednakih šansi, ocijenjeno je na panelu Razgovori o ljudskim pravima: Relevantnost Reformske agende za inkluziju osoba sa invaliditetom, kojim je Program Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP) u Crnoj Gori obilježio Međunarodni dan ljudskih prava.

Jedan od ključnih koraka ka unapređenju položaja i prava osoba sa invaliditetom je reforma sistema vještačenja invaliditeta, koju finansira EU, a uz podršku UNDP-a sprovodi Vlada Crne Gore. Postojeći sistem sa preko 35 komisija i neujednačenim kriterijumima je neefikasan, što osobama sa invaliditetom otežava ostvarivanje prava. Uz usvajanje novog pravnog okvira, reforma će omogućiti jednostavniji pristup pravima za više od 60.000 građana i građanki s invaliditetom. Dodatno, reforma će doprinijeti kreiranju transparentnijeg i pravičnijeg sistema, istovremeno unaprjeđujući efikasno korišćenje državnih resursa.

Stalna predstavnica UNDP-a u Crnoj Gori Ekaterina Paniklova istakla je da je cilj osigurati da osobe s invaliditetom u Crnoj Gori imaju jednostavniji, efikasniji i pravedniji pristup svim pravima jačanjem inkluzije i stvaranjem uslova za dostojanstven život.

To znači obezbijediti da javne usluge, infrastruktura, obrazovanje, mogućnosti zapošljavanja i sistem socijalne zaštite u potpunosti budu dostupni i prilagođeni potrebama osoba s invaliditetom. Razbijanjem barijera – bilo fizičkih, društvenih ili institucionalnih – stvaramo okruženje u kojem svi mogu ravnopravno učestvovati i doprinositi društvu. UNDP je u potpunosti svjestan predstojećih izazova i, zajedno s Vladom Crne Gore, Evropskom unijom i civilnim društvom, spreman je da radi na praktičnim rješenjima, poput implementacije pristupačnih tehnologija, unapređenja pravnog okvira i promocije inkluzivnih politika. Usklađivanjem sa širim reformama predviđenim Reformskom agendom, ovi napori će osigurati da osobe s invaliditetom mogu živjeti samostalno i dostojanstveno. Ljudska prava su univerzalna. Inkluzija jača temelje svakog društva, i uvjerena sam da zajedno možemo izgraditi društvo koje prepoznaje potencijal svakog pojedinca i budućnost u kojoj niko nije zapostavljen, poručila je Paniklova.

Crna Gora napreduje na putu ka integraciji u EU, a kao dio ovog procesa, posebnu pažnju posvećujemo tome kako zemlja štiti prava osoba sa invaliditetom. Neke od veoma značajnih reformi još uvijek nijesu završene. Ključna zakonodavna rješenja – poput nacrta Zakona o jedinstvenom tijelu za vještačenje invaliditeta i Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju, još uvijek nijesu usvojena. Ove reforme su od esencijalne važnosti za pomak od zastarjelih medicinskih modela prema pristupu koji se temelji na pravima i odražava principe Konvencije UN-a o pravima osoba sa invaliditetom, kazao je ambasador EU u Crnoj Gori Johan Satler.

UNDP je strateški partner Vladi Crne Gore u sprovođenju brojnih reformi koje doprinose održivom razvoju i unapređenju kvaliteta života građana i građanki. Kroz aktivnosti usmjerene ka ispunjavanju Ciljeva održivog razvoja (SDGs), zajedno rade na izgradnji inkluzivnog društva, jačanju institucija i stvaranju prilika koje nikoga ne ostavljaju po strani.

Ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografije, Damir Gutić, podsjetio je da je u okviru projekta Reforma nacionalnog sistema vještačenja invaliditeta planirano donošenje Zakona o jedinstvenom vještačenju invaliditeta, čiji je Nacrt izrađen i poslat Sekretarijatu za zakonodavstvo na mišljenje.

Cilj reforme je uspostavljanje jedinstvenih nacionalnih kriterijuma i metodologije za vještačenje invaliditeta zasnovanih na modelu ljudskih prava umjesto trenutno dominantnog medicinskog modela kao i jedinstvene specijalizovane ustanove (Zavod) za vještačenje invaliditeta. Jednom dobijeno rješenje Zavoda o statusu lica sa invaliditetom će važiti za ostvarivanje prava u svim resorima. Ovim se obezbjeđuje da osobe sa invaliditetom svoja prava ostvaruju na osnovu stručne procjene individualne situacije osobe kao i potrebne podrške za prevazilaženjem barijera sa kojima se suočavaju u svakodnevnom funkcionisanju, u skladu sa nacionalnim zakonodavstvom i ratifikovanom UN Konvencijom o pravima lica sa invaliditetom. Usvajanje Zakona o jedinstvenom vještačenju invaliditeta prioritet je koji će omogućiti uspostavljanje novog, sveobuhvatnog sistema procjene, pružajući osobama sa invaliditetom jedinstven, pravedniji i jednostavniji pristup ostvarivanju prava, poručio je Gutić.

Kroz dva panela, stručnjaci i stručnjakinje iz nadležnih institucija, zajedno sa predstavnicima i predstavnicama iz UNDP-a i osoba s invaliditetom razmotrili su stanje u oblastima socijalne zaštite, zapošljavanja i obrazovanja, a prisutni su mogli čuti i iskustva iz regiona u sprovođenju reforme, te na koje izazove Crna Gora treba da obrati pažnju u implementaciji. Date su i preporuke nadležnima za dalje korake koji bi omogućili da osobe s invaliditetom imaju ravnopravan status u društvu i da punim korišćem svog potencijala doprinose napretku države.

Događaj je organizovan u okviru projekta Reforma nacionalnog sistema vještačenja invaliditeta, koji uz finansijsku podršku Evropske unije sprovodi UNDP, u saradnji sa Vladom Crne Gore i civilnim sektorom.

Izvor: UNDP

U Crnoj Gori, uprkos određenom napretku, osobe sa invaliditetom se i dalje svakodnevno suočavaju sa diskriminacijom i ograničenjima u ostvarivanju osnovnih prava poput obrazovanja, zapošljavanja, socijalne zaštite i jednakosti pred zakonom.

Proces evropskih integracija i implementacija Reformske agende otvaraju mogućnosti za prevazilaženje ovih izazova i usvajanje rješenja koje će donijeti trajne promjene i kreirati društvo jednakih šansi, ocijenjeno je na panelu Razgovori o ljudskim pravima: Relevantnost Reformske agende za inkluziju osoba sa invaliditetom, kojim je Ministarstvo socijalog staranja, brige o porodici i demografije, u saradnji sa Programom Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP) u Crnoj Gori, obilježilo Međunarodni dan ljudskih prava.

Jedan od ključnih koraka ka unapređenju položaja i prava osoba sa invaliditetom je reforma sistema vještačenja invaliditeta, koju finansira EU, a uz podršku UNDP-a sprovodi Vlada Crne Gore. Postojeći sistem sa preko 35 komisija i neujednačenim kriterijumima je neefikasan, što osobama s invaliditetom otežava ostvarivanje prava. Uz usvajanje novog pravnog okvira, reforma će omogućiti jednostavniji pristup pravima za više od 60.000 građana i građanki s invaliditetom. Dodatno, reforma će doprinijeti kreiranju transparentnijeg i pravičnijeg sistema, istovremeno unaprjeđujući efikasno korišćenje državnih resursa.

Događaj je otvorio ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografije, Damir Gutić, i podsjetio je da je u okviru projekta Reforma nacionalnog sistema vještačenja invaliditeta planirano donošenje Zakona o jedinstvenom vještačenju invaliditeta, čiji je Nacrt izrađen i poslat Sekretarijatu za zakonodavstvo na mišljenje.

Cilj reforme je uspostavljanje jedinstvenih nacionalnih kriterijuma i metodologije za vještačenje invaliditeta zasnovanih na modelu ljudskih prava umjesto trenutno dominantnog medicinskog modela kao i jedinstvene specijalizovane ustanove (Zavod) za vještačenje invaliditeta. Jednom dobijeno rješenje Zavoda o statusu lica sa invaliditetom će važiti za ostvarivanje prava u svim resorima. Ovim se obezbjeđuje da osobe sa invaliditetom svoja prava ostvaruju na osnovu stručne procjene individualne situacije osobe kao i potrebne podrške za prevazilaženjem barijera sa kojima se suočavaju u svakodnevnom funkcionisanju, u skladu sa nacionalnim zakonodavstvom i ratifikovanom UN Konvencijom o pravima lica sa invaliditetom. Usvajanje Zakona o jedinstvenom vještačenju invaliditeta prioritet je koji će omogućiti uspostavljanje novog, sveobuhvatnog sistema procjene, pružajući osobama sa invaliditetom jedinstven, pravedniji i jednostavniji pristup ostvarivanju prava, poručio je ministar Gutić.

Stalna predstavnica UNDP-a u Crnoj Gori Ekaterina Paniklova istakla je da je cilj osigurati da osobe s invaliditetom u Crnoj Gori imaju jednostavniji, efikasniji i pravedniji pristup svim pravima jačanjem inkluzije i stvaranjem uslova za dostojanstven život.

To znači obezbijediti da javne usluge, infrastruktura, obrazovanje, mogućnosti zapošljavanja i sistem socijalne zaštite u potpunosti budu dostupni i prilagođeni potrebama osoba s invaliditetom. Razbijanjem barijera – bilo fizičkih, društvenih ili institucionalnih – stvaramo okruženje u kojem svi mogu ravnopravno učestvovati i doprinositi društvu. UNDP je u potpunosti svjestan predstojećih izazova i, zajedno s Vladom Crne Gore, Evropskom unijom i civilnim društvom, spreman je da radi na praktičnim rješenjima, poput implementacije pristupačnih tehnologija, unapređenja pravnog okvira i promocije inkluzivnih politika. Usklađivanjem sa širim reformama predviđenim Reformskom agendom, ovi napori će osigurati da osobe s invaliditetom mogu živjeti samostalno i dostojanstveno. Ljudska prava su univerzalna. Inkluzija jača temelje svakog društva, i uvjerena sam da zajedno možemo izgraditi društvo koje prepoznaje potencijal svakog pojedinca i budućnost u kojoj niko nije zapostavljen, poručila je Paniklova.

Crna Gora napreduje na putu ka integraciji u EU, a kao dio ovog procesa, posebnu pažnju posvećujemo tome kako zemlja štiti prava osoba sa invaliditetom. Neke od veoma značajnih reformi još uvijek nijesu završene. Ključna zakonodavna rješenja – poput nacrta Zakona o jedinstvenom tijelu za vještačenje invaliditeta i Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju, još uvijek nijesu usvojena. Ove reforme su od esencijalne važnosti za pomak od zastarjelih medicinskih modela prema pristupu koji se temelji na pravima i odražava principe Konvencije UN-a o pravima osoba sa invaliditetom, kazao je ambasador EU u Crnoj Gori Johan Satler.

Kroz dva panela, stručnjaci i stručnjakinje iz nadležnih institucija, zajedno sa predstavnicima i predstavnicama iz UNDP-a i osoba sa invaliditetom razmotrili su stanje u oblastima socijalne zaštite, zapošljavanja i obrazovanja, a prisutni su mogli čuti i iskustva iz regiona u sprovođenju reforme, te na koje izazove Crna Gora treba da obrati pažnju u implementaciji. Date su i preporuke nadležnima za dalje korake koji bi omogućili da osobe sa invaliditetom imaju ravnopravan status u društvu i da punim korišćem svog potencijala doprinose napretku države.

Događaj je organizovan u okviru projekta Reforma nacionalnog sistema vještačenja invaliditeta, koji uz finansijsku podršku Evropske unije sprovodi UNDP, u saradnji sa Vladom Crne Gore i civilnim sektorom.

Izvor: Vlada Crne Gore

Memorijalni stonoteniski turnir Slobodanka Boba Gurešić biće odigran sjutra u Podgorici, u organizaciji Stonoteniskog kluba osoba sa invaliditetom Luča.

Turnir je inkluzivnog karaktera, a osim Luče i cetinjskog kluba osoba sa invaliditetom Orlov krš, najavljeno je učešće i reprezentacija Srbije, kao i klubova koji se takmiče u redovnoj ligi Crne Gore – Spin iz Podgorice i Lovćen sa Cetinja.

Dolazak su najavili i takmičari iz drugih crnogorskih opština – Bara, Rožaja, Gusinja, Tuzi, Herceg Novog i Bijelog Polja.

Gurešić, koja je preminula 1. februara ove godine, višestruka je šampionka Crne Gore i nosilac dvije medalje sa Univerzitetskih prvenstava Evrope. Bila je članica podgoričkog kluba osoba sa invaliditetom Luča i San Spin iz Leskovca, za koji je nastupala u ligi Srbije.

Osvajala je medalje na međunarodnim turnirima u regionu.

Turir u dvorani Verde počeće u 11 sati, dok je za 13 zakazano svečano otvaranje. Biće održan uz podršku Glavnog grada, a pod pokroviteljstvom Paraolimpijskog komiteta Crne Gore.

Izvor: Lob Sport

Pripremila: Dajana Vuković

U narednom periodu, Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) organizuje projekciju filmova koji se bave temom ljudskih prava osoba s invaliditetom.

Pozivamo vas da pratite filmske večeri i prisjetite se svih sjajnih filmova: Zaista živjeti, Poslednji ples – Milan Šaranović, Pomjeramo granice, Dodir svjetlosti, Iz inata i Ambrozovi životni trikovi.

Projekcija filmova biće održana u dva termina:

- U ponedeljak, 16. decembra 2024, u 18.00 časova,

- U petak, 20. decembra, 2024, u 18:00 časova.

Mjesto održavanja: Omladinski centar Podgorica (Trg Nikole Kovačevića br. 13).

Zainteresovani/e gledaoci/teljke mogu se prijaviti putem mejla Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. ili pozivom na brojeve: 020/265-650; 067/801-761; 069/385-981.

Cilj ove aktivnosti je podizanje nivoa svijesti o pitanjima invalidnosti, kako bi se stvorili uslovi za veću vidljivost i uključivanje osoba s invaliditetom u sve sfere društvenog života.

Ova aktivnost je finansijski podržana od strane Sekretarijata za lokalnu samoupravu – Kancelarije za mlade Glavnog grada Podgorica.

Ukoliko ostanu ovdje već u kadetskom uzrastu mogu dosta da zaostaju za svojom generacijom – kazao je Radović.

Talentovani i perspektivni mladi stonoteniseri moraju napustiti Crnu Goru i tražiti bolje uslove treniranja ukoliko žele da postignu vrhunske rezultate, kaže za portal Volim Podgoricu Filip Radović, crnogorski olimpijski šampion u para stonom tenisu.

Filip je, podsjetimo, na ovogodišnjoj paraolimpijadi u Parizu osvojio bronzanu medalju i time ponovio uspjeh od prije tri godine iz Tokija.

Naš najuspješniji stonoteniser morao je da napusti Crnu Goru kako bi napredovao i dostigao svjetski nivo u ovom sportu.

Mladi i talentovani stonoteniseri u Crnoj Gori mogu trenirati najduže do svoje 12. godine, a nakon toga već fali uslova za vrhunske treninge i napredak. Ukoliko ostanu ovdje,  već u kadetskom uzrastu mogu dosta da zaostaju za svojom generacijom – kazao je Filip u razgovoru za VOP.

Filip je i sam, zbog neadekvatnih uslova treniranja, morao da donese tešku odluku i ode da trenira u Srbiju, gdje su po njegovim riječima mnogo bolji uslovi treniranja.

Osnovna razlika je u tome što sad imam značajno bolje uslove kada su sparing partneri u pitanju, ali i konkurencija – kaže Filip.

Osvajanjem dvostruke bronzane medalje u nacionalnom dresu sa paraolimpijskih igara, Filip je dobio  status vrhunskog sportiste Crne Gore.

Filip se stonim tenisom bavi od svoje sedme godine, a počeo je u Cetinju.

Filip se aktivno bavi stonim tenisom u redovnoj, i u konkurenciji osoba sa invaliditetom.

Takmiči se u kategoriji S10 i, po njegovim riječima, svi takmičari u toj kategoriji se bave i redovnim i para stonim tenisom.

Takmičim se i u jednoj i u drugoj konkurenciji iz razloga što moj hendikep minimalno utiče u negativnom smislu na stoni tenis. Nema značajne razlike između redovne konkurencije i kategorije S10 kada je stil igre u pitanju, ali kvalitet stonog tenisa u redovnoj konkurenciji je mnogo veći – istakao je Filip.

Njegovo najveće dostignuće, kada je u pitanju stoni tenis u redovnoj konkurenciji, je osvajanje titule prvaka Balkana u kadetskoj i juniorskoj konkurenciji.

Filip skromno ističe da sve medalje koje je do sad osvojio  nijesu samo njegov individualni uspjeh.

One pripadaju i svim ljudima koji su dio ovog procesa zajedno sa mnom – porodici, trenerima, prijateljima, ljudima iz Paraolimpijskog komiteta Crne Gore. Svi oni su meni velika podrška u svakom smislu i ne bi bilo moguće ostvariti takve rezultate bez njih – dodaje Filip.

U njegovoj karijeri je bilo teških perioda, perioda loše forme, ali kako i sam kaže, drago mu je što svaki put nađe rješenje da se izvuče iz takve situacije i nastavi dalje.

Očekuju ga takmičenja kako u redovnog, tako i u konkurenciji osoba sa invaliditetom.

Kada je redovna konkurencija u pitanju, Super liga Srbije mi je trenutno prioritet. Važno mi je da odigram dobro i ovu sezonu i pomognem svom timu da ostvari zacrtane ciljeve. Najveći izazov za sledeću godinu će biti Evropsko prvenstvo za osobe sa invaliditetom koje će se održati u novembru mjesecu u švedskom Helsingborgu. Nadam se da ću tamo biti u dobroj formi i da ću napraviti dobar rezultat – kaže Filip.

Izvor: RTV Cetinje

Pripremila: Dajana Vuković

U dnevnim centrima za osobe sa fizičkim i intelektualnim invaliditetom ove osobe se osposobljavaju za obavljanje jednostavnih poslova poput baštovanstva, pomoći u kuhinji.

U zelenom predgrađu Stokholma, sklonjenom od gradske vreve prestonice Švedske, nalazi se Dnevni centar za osobe sa fizičkim i intelektualnim invaliditetom, u kome se osobe s invaliditetom osposobljavaju za obavljanje jednostavnih poslova, kao što je baštovanstvo ili pomoć u kuhinji, igraju fudbal i učestvuju u različitim umjetničkim radionicama.

Prije četrdeset godina, kada je centar otvoren, njegovi korisnici uglavnom su obučavani kako da šiju, prave tapiserije i zavjese ili obrađuju drvo. Danas, oni tri puta nedjeljno pohađaju školu teatra i jednom godišnje prave predstave u centru, a časove iz muzike imaju dva - tri puta nedjeljno, pa nije rijetko da vam dobrodošlicu u ovaj centar poželi Betovenova Eliza ili vas sačeka neko od Vivaldijevih godišnjih doba.

Samra Pirovic, menadžerka ovog Centra ističe da svaki dan u njega dolazi 48 osoba – neki od njih žive kod kuće sa roditeljima, a mnogi žive u domu i u centar ih dovozi i odvozi taksi, specijalizovan za prevoz osoba s invaliditetom. U Centru borave od osam ujutru do četiri popodne, a među štićenicima ima onih koji su gotovo potpuno samostalni, sa kojima je najlakše raditi i osposobiti ih da obavljaju obične poslove, ali ima i osoba kojima je potrebna dugogodišnja rehabilitacija.

U blizini Centra nalazi se jedna prodavnica i u njoj jednom nedeljno naši korisnici paketiraju robu, slažu je na police i rade kao pomoćni radnici, ali je sa njima uvijek jedan personalni asistent koji im pomaže u radu. Poslodavci uvijek malo zaziru kada im kažemo da ćemo poslati naše korisnike, ali se opušte kada dodamo da će sa njima biti asistent koji će ih nadzirati i objašnjavati kako se obavljaju poslovi.

Oni su plaćeni po satu, neko može zaraditi deset evra dnevno, a opština je ta koja isplaćuje novac našim korisnicima – mi podnosimo izvještaj koliko su sati oni proveli na poslu. U principu, oni se u Centru obučavaju određenim poslovima, a radnu praksu imaju u lokalnim prodavnicama.

Mi se trudimo da izvučemo maksimum od njih – znamo da ne mogu da naprave gulaš, ali mogu da operu salatu i isJeku krompir koji se stavlja u gulaš, ne mogu da sade cvIJeće, ali mogu da ga zalivaju. Nekima od njih dovoljno je reći: Obuci jaknu, napolju je hladno, a nekima je potrebna pomoć oko oblačenja, kaže Samra Pirovic, sa kojom smo razgovarali u okviru projekta Puls Evrope – medijske posete EU.

Iako u Švedskoj ne postoji jedinstven registar osoba s invaliditetom, pa različite državne statistike svjedoče da ova skandinavska zemlja ima između 10 i 30 procenata osoba sa nekim oblikom fizičkog i mentalnog oštećenja, podaci kojima raspolaže kancelarija ombudsmana za osobe s invaliditetom u Stokholmu govore da je tokom prošle godine u dnevnim centrima za osobe s invaliditetom boravilo 3.144 korisnika.

U Stokholmu postoji dosta ovakvih centara, neki od njih možda nikada neće voditi funkcionalan život, ali je Švedska pronašla način da ih uposli, zbog čega ova skandinavska zemlja važi za jednu od najboljih država na svijetu za osobe s invaliditetom.

Kada procijenimo stepen njihovog oštećenja i obučimo ih za obavljanje poslova u skladu sa njihovim mogućnostima, naši korisnici dva puta godišnje idu na obuku za posao – kako se piše poslovna biografija, kako se razgovara sa poslodavcem, kako se od njega dobijaju informacije o poslu za koga apliciraš, kako se javljaju šefu da su bolesni i da se tog dana neće pojaviti na poslu. Fizička aktivnost jeste važan segment našeg društva, zbog čega mi insistiramo da oni što više vježbaju i provode vrijeme napolju, koliko god to vremenski uslovi dozvoljavaju od kraja februara do početka novembra.

U nekim grupama nalazi se po dvoje - troje korisnika, a u nekim je po 12-13 osoba sa jednim supervizorom – sa njima uglavnom rade bolničarke koje su specijalizovane za rad s osobama s invaliditetom, demencijom i Alchajmerom, i koje nakon završene srednje škole još tri godine moraju da se edukuju za rad s ovim osobama.

U Centru radi sedamnaest zaposlenih i svi moraju proći kroz trening kako da radno osposobe osobe s invaliditetom. Najveći broj korisnika Centra završio je osnovno i srednje obrazovanje u specijalnim školama, a o nekima roditelji brinu do 30. ili 35. godine, pa kada uđu u duboku starost i ne mogu više da brinu o njima, onda nam pošalju svoje dijete u četvrtoj deceniji da se mi o njemu staramo i osposobimo ga za samostalni život.

Oni koji ne žive sa roditeljima najčešće žive u socijalnim stanovima zajedno sa još troje - četvoro osoba, uz nadzor stručnjaka koji sa njima rade tri - četiri sata dnevno, nakon čega dođu u naš centar u kome provedu od četiri do osam sati, zaključuje Samra Pirovic.

Izvor: Politika

Pripremila: Dajana Vuković

Način na koji društvo percipira invaliditet ključni je uzrok nepristupačnosti i nedovoljnog poštovanja prava osoba s invaliditetom, jer upravo taj stav utiče na kreiranje politika, donošenje odluka i njihovu implementaciju. To je poručeno na završnoj konferenciji Ka inkluzivnom društvu - povećanje svijesti o pravima i iskustvima LSI, koju je organizovao Centar za demokratiju i ljudska prava (CEDEM) u okviru projekta Inkluzija u pravdi: Poštovanje prava i podizanje svijesti o LSI, koji sprovodi uz podršku Ministarstva ljudskih i manjinskih prava.

Direktorica CEDEM-a Nevenka Vuksanović kazala je da završna konferencija, koja je posvećena ka inkluzivnom društvu, ima za cilj podizanje svijesti o pravima i iskustvima osoba s invaliditetom.

Sam naziv projekta Inkluzija u pravdi: Poštovanje prava i podizanje svijesti o osobama s invaliditetom jasno ukazuje na naš cilj. Međutim, želim podijeliti lično razmišljanje o terminu inkluzija, koji ponekad može zvučati neadekvatno. Ovaj termin implicira da postoji dio društva koji treba uključiti, kao da je izvan njega što nije tačno - kazala je Vuksanović.

Kazala je da su OSI oduvijek bile sastavni dio našeg društva.

Pitam se u kojem trenutku smo kao društvo pogrešno postavili percepciju i na koji način smo dozvolili da određene grupe, bilo da su to osobe s invaliditetom, romska i egipćanska zajednica ili žene, budu percipirane kao izvan društva. Današnji događaj je prilika da se zapitamo: koliko smo napredovali, gdje smo trenutno i šta još možemo učiniti? Kao pojedinci i kao profesionalci na različitim pozicijama, imamo odgovornost da doprinesemo pozitivnim promjenama - rekla je Vuksanović.

Projektna koordinatorka CEDEM-a Milena Kovačević kazala je da je posebno značajno što se konferencija održava uoči Dana ljudskih prava, 10. decembra, i neposredno nakon 3. decembra – Međunarodnog dana osoba sa invaliditetom, što nas, kako je navela, podsjeća na važnost jednakosti i ravnopravnosti svih članova društva.

Kazala je da su u okviru projekta izradili Zbirku presuda Evropskog suda za ljudska prava, publikaciju sa ciljem unapređenja pristupa pravdi za osobe s invaliditetom.

Realizovali smo monitoring pravosuđa: pratili smo pristup pravdi i jednakost u sudskim postupcima čiji su učesnici osobe s invaliditetom, te identifikovali prepreke poput arhitektonskih barijera, nedostatka pravne pomoći i proceduralnih ograničenja. Rezultat ovog monitoringa je sveobuhvatan izvještaj koji ćemo detaljno predstaviti tokom panela - rekla je Kovačević.

Kazala je da u u okviru kampanje Riječi koje mijenjaju svijet kreirali postere za društvene mreže i objavili eseje autorki Dragane Đokić i Anđele Radovanović, koji nude nove perspektive na prava osoba s invaliditetom.

U okviru našeg podkasta Pravo u CEDEM-u, realizovali smo epizode posvećene pravima osoba s invaliditetom, kako bismo podstakli mlade na aktivnu borbu za svoja prava - navela je Kovačević.

Tokom panel diskusije Gdje smo danas: inkluzija i jednaka prava u našem društvu generalna direktorica Direktorata za zaštitu i jednakost lica sa invaliditetom u Ministarstvu za ljudska i manjinska prava Irena Rakočević pojasnila je da taj direktorat primarno ima koordinativnu ulogu u kreiranju politika, predlaganju zakona i podzakonskih akata, kao i praćenju usklađenosti sa međunarodnim standardima iz oblasti ljudskih prava lica sa invaliditetom.

Nažalost, iako smo još 2017. godine bili obavezni da razvijemo akcioni plan za implementaciju dobijenih preporuka, taj zadatak nije završen. No, već ove godine preduzeli smo pripremne aktivnosti koje uključuju konsultacije sa CRPD komitetom i planiranje ranih konsultacija u prvim mjesecima 2025. godine. Te konsultacije će uključiti građane, organizacije lica s invaliditetom, državne organe i sve zainteresovane strane kako bi doprinos bio sveobuhvatan i inkluzivan - istakla je Rakočević.

Smatra da je jedno od ključnih pitanja usvajanje Zakona o jedinstvenom vještačenju invaliditeta, koji kako je ocijenila ima višestruku važnost.

Prvo, omogućava formiranje Zavoda za vještačenje i vođenje registra lica sa invaliditetom. Drugo, uspostavlja jedinstvene norme za utvrđivanje invaliditeta, čime se prevazilaze trenutne nejasnoće i nedostatak podataka o vrstama i broju lica sa invaliditetom. Posebno bih istakla da je zakon ključan za zaštitu žena i djevojčica s invaliditetom, koje se suočavaju sa višestrukim oblicima diskriminacije, naročito u oblasti zdravstvene zaštite - rekla je Rakočević.

Zamjenica Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Nerma Dobardžić, podsjetila je na nezavisni monitoring mehanizam, koji je predstavila 3. decembra, na Međunarodni dan osoba sa invaliditetom, u Skupštini Crne Gore.

Kroz terenski rad, analize i radionice, sačinili smo konkretne i opšte preporuke za unapređenje prava osoba sa invaliditetom. Posjetili smo deset opština i 30 ustanova, uključujući institucije socijalne, obrazovne i zdravstvene zaštite. Fokusirali smo se na oblasti kao što su: vaspitanje i obrazovanje, socijalna i zdravstvena zaštita, pristupačnost i saradnja organizacija osoba sa invaliditetom sa organima vlasti - rekla je Dobardžić.

Kazala je da uloga te institucije nije samo da se identifikuju prepreke, već i da predlažu konkretne mjere za njihovo prevazilaženje.

Izvještaj je dostupan na zvaničnoj stranici institucije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda, gdje su jasno prikazane preporuke, pravni i institucionalni okvir, kao i zatečeno stanje. Jedan od izazova koji ostaje pred nama jeste održivost ovog mehanizma, kao i nastavak posjeta opštinama koje nisu bile uključene u prvu fazu rada - navela je Dobardžić.

Govoreći o inkluziji, savjetnica za inkluzivno obrazovanje u Zavodu za školstvo Anita Marić kazala je da najveće prepreke nisu samo fizičke ili sistemske, već često predrasude – one koje nosimo sa sobom i koje mogu biti najveća barijera razvoju društva.

Inkluzija, onako kako je mi shvatamo, predstavlja proces koji otvara institucije i povezuje ljude, omogućavajući jednak pristup pravima za sve. Naši napori u Crnoj Gori temelje se na zakonima kao što su Zakon o obrazovanju i vaspitanju djece sa posebnim obrazovnim potrebama, Zakon o zabrani diskriminacije lica s invaliditetom, te strateškim dokumentima poput Strategije razvoja inkluzije u obrazovanju, koja uskoro ističe, a već radimo na novoj koja će obuhvatiti reformu cjelokupnog obrazovanja - rekla je Marić.

Ukazala je da posebnu pažnju posvećuju prilagođavanju nastave kroz izradu individualno - razvojnih obrazovnih planova za učenike sa posebnim obrazovnim potrebama.

Ovo omogućava ciljano prilagođavanje nastave njihovim potrebama, ali i dodatno osnaživanje nastavnika. Svjesni smo da obrazovanje mora pratiti aktuelna dešavanja, jer je to proces koji se stalno razvija. Iako se trudimo da ostvarimo rezultate, smatram da uvijek ima prostora za napredak i priliku za uvođenje inovacija - istakla je Marić.

Smatra da i dalje postoje izazovi, što se tiče pristupačnosti obrazovnih ustanova.

Nažalost, nisu sve škole u Crnoj Gori u potpunosti opremljene. Ipak, sa voljom i kreativnošću, postižu se značajni rezultati. Zavod za školstvo fokusiran je na praćenje kvaliteta obrazovanja i podršku školama. Nadležna služba prati napredak učenika kroz metodologiju koja osigurava ravnopravan tretman svih, uključujući i učenike sa posebnim obrazovnim potrebama - kazala je Marić.

Prema njenim riječima, rezultati pokazuju da kvalitetno inkluzivno obrazovanje ne doprinosi samo učenicima sa smetnjama u razvoju, već unapređuje cijeli obrazovni sistem.

Dobrobit inkluzije ogleda se u jačanju demokratskih vrijednosti, jer učenici kroz zajedničko obrazovanje uče toleranciji i prihvatanju različitosti“, navela je Marić.

Izvršni direktor Saveza slijepih Crne Gore Goran Macanović smatra da je naš stav prema fenomenu invaliditeta ključni uzrok nepristupačnosti i neadekvatnog poštovanja prava osoba s invaliditetom.

Način na koji društvo gleda na invaliditet direktno utiče na kreiranje politika, donošenje odluka i njihovu implementaciju. Često se invaliditet posmatra iz ugla milosrđa, funkcionalne nemogućnosti ili čak sažaljenja, umjesto da ga razumijemo kao pitanje ljudskih prava - istakao je Macanović.

Prema njegovim riječima, pristupačnost je često svedena na uske okvire, poput postavljanja rampe ili lifta u objektima.

Ovo, međutim, predstavlja samo mali dio onoga što pristupačnost treba da podrazumijeva. Pristupačnost se mora sagledati mnogo šire, uključujući: pristupačnost informacija i komunikacija, kako bi svi građani, bez obzira na invaliditet, imali jednaku mogućnost da dobiju potrebne informacije; pristupačnost javnog prevoza, jer bez nje osobe s invaliditetom ne mogu ravnopravno učestvovati u društvenom životu, kao i pristupačnost usluga i proizvoda, koji moraju biti prilagođeni kako bi zadovoljili potrebe svih građana - rekao je Macanović.

Govoreći o fizičkoj pristupačnosti, Macanović je kazao da nije dovoljno razmišljati samo o ulazu u zgradu.

Važno je osigurati da osobe sa invaliditetom mogu boraviti i raditi u tom prostoru, jer inkluzivnost nije privilegija, već pravo, poručio je Macanović.

Istakao je da prava osoba s invaliditetom ne bi trebalo da zavise od dobre volje institucija ili zajednice.

Umjesto toga, inkluzivno društvo treba da se kreira na način koji omogućava jednaku šansu za sve, jer inkluzija nije samo čin pomoći, već temelj za zdraviju zajednicu - smatra Macanović.

Kazao je da kao neko ko je već 25 godina dio pokreta za prava osoba s invaliditetom, nije u potpunosti zadovoljan trenutnim nivoom pristupačnosti u Crnoj Gori.

I dalje postoji mnogo izazova na svim nivoima od fizičke pristupačnosti, preko informacija i komunikacija, do usluga i prevoza. Međutim, vjerujem da se promjene mogu postići ako pitanja invaliditeta posmatramo kao dio borbe za ljudska prava i gradimo zajednicu koja je inkluzivna i otvorena za sve - zaključio je Macanović.

Ekspert u oblasti prava Jovan Jablan smatra da je problematika prava osoba sa invaliditetom u Crnoj Gori usko povezana sa načinom na koji shvatamo pojam invaliditeta.

Nažalost, invaliditet se često posmatra kao isključivo medicinsko stanje inherentno osobi, a ne kao kompleksan koncept koji uključuje i društvene faktore. Savremeni pristup invaliditetu, sa druge strane, naglašava interakciju između ličnih karakteristika osobe i prepreka koje društvo postavlja, kao što su negativni stavovi i predrasude. Tek kada invaliditet sagledamo na taj način, možemo efikasno razgovarati o problemima i rješenjima - smatra Jablan.

Prema njegovim riječima, prava osoba s invaliditetom mogu se razmatrati iz dva aspekta: propisivanje prava i njihovo ostvarivanje u praksi.

Na normativnom nivou, zakonodavni okvir u Crnoj Gori je relativno kvalitetan. Ustav Crne Gore, posebno član 9, priznaje međunarodne ugovore kao sastavni dio pravnog sistema, dajući im primat nad domaćim zakonima. Među tim ugovorima je i Konvencija Ujedinjenih nacija o pravima osoba sa invaliditetom, koja garantuje širok spektar prava. Institucionalno, postoji mreža organa zaduženih za zaštitu ljudskih prava, uključujući instituciju Ombudsmana, koji ima značajnu ulogu u promociji i zaštiti prava osoba sa invaliditetom - naveo je Jablan.

Govoreći o ostvarivanju prava, Jablan je upozorio da su najveći izazovi u praktičnoj primjeni propisanih prava.

Pristupačnost objekata, zapošljavanje i pristup pravdi ostaju ključni problemi. Osobe sa invaliditetom često nemaju dovoljno podrške da ostvare svoja prava, niti odgovarajuću pravnu pomoć. Iako sudovi u Crnoj Gori pokazuju razumijevanje problema diskriminacije, mnogi problemi nastaju prije nego što slučaj dospije na sud - naveo je Jablan.

Predstavljajući nalaze monitoringa pravosuđa, Jablan je ukazao da sudovi u Crnoj Gori nemaju obavezu da vode evidenciju o postupcima u kojima su stranke osobe sa invaliditetom.

Ovo otežava istraživanje i analizu problema te onemogućava preciznu identifikaciju uzroka diskriminacije. Nalazi monitoinga su pokazali da se diskriminacija najviše dešava u procesima zapošljavanja i rada, kao i zbog nepristupačnosti objekata - rekao je Jablan.

Kazao je da sudije u Crnoj Gori generalno imaju dobro razumijevanje pitanja diskriminacije, ali da pristup pravdi ostaje otežan zbog sistemskih prepreka i nedostatka podrške za osobe s invaliditetom.

Ključni problem nije u zakonodavnom okviru, već u sprovođenju prava u praksi. Smatram da država mora preuzeti vodeću ulogu u ovom procesu i osigurati da se prava osoba sa invaliditetom ostvaruju dosljedno i u punom obimu. Civilni sektor, iako važan, ne može sam voditi ovu borbu - poručio je Jablan.

Smatra da je potrebno uspostaviti sistem evidencije slučajeva diskriminacije, unaprijediti pristupačnost javnih objekata, kao i obezbijediti efikasniju pravnu podršku osobama s invaliditetom.

Tek kada donositelji odluka pokažu istinsku volju za promjene, možemo govoriti o pravoj inkluziji i ravnopravnosti osoba sa invaliditetom - zaključio je Jablan.

Izvor: Pobjeda

Pripremila: Dajana Vuković

Komitet za eliminaciju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW) objavio je svoja Zaključna razmatranja u odnosu na treći periodični izvještaj države i ukazao na loš položaj i zaštitu žena u brojnim oblastima, a među njima posebno djevojčica i žena koje pripadaju manjinskim i marginalizovanim grupacijama. 

Očekujemo da će svi prisutni/e tokom zasijedanja Komiteta u Ženevi, kao i sve druge nadležne institucije crnogorku javnost, u skorijem roku, upoznati sa tim koje će mjere, aktivnosti i radnje preduzeti na adekvatnijoj zaštiti žena, posebno žena s invaliditetom, uključujući svakako žene s invaliditetom koje su istovremeno pripadnice Romske i Egipćanske populacije, iz ruralnih područja i one koje istovremeno pripadaju drugim manjinskim grupacijama žena, odnosno sve one koje su višestruko i intersekcijski diskriminisane. 

U dijelu pozitivnih aspekata, Komitet jedino pohvaljuje napore države na sprovođenju zakonodavnih reformi, zatim uspostavljanju institucionalnog okvira i usvajanje javnih politika, odnosno strateškog okvira. Međutim, u ovom dijelu se ne navodi nijedan pozitivan aspekt u vezi sa ženama s invaliditetom. 

S druge strane, Komitet izražava zabrinutost da još uvijek nema direktne primjene Konvencije ili pozivanja na Konvenciju u sudskim i upravnim postupcima. Komitet, takođe, sa zabrinutošću konstatuje da država još uvijek nije obezbijedila tekst Konvencije na jezicima nacionalnih manjina, Brajevom pismu ili znakovnom jeziku, te u lako čitljivim i lako razumljivima formatima namijenjenim osobama sa raznim oblicima invaliditeta. Dakle, država nije ispoštovala čak osnovnu pretpostavku i preduslov upoznavanja svih žena sa sadržajem i odredbama Konvencije, odnosno obavezama države u tom smislu. Otuda je potpuno jasna preporuka da država ugovornica ojača programe za bolji pristup žena i djevojčica pravdi i unapređenje njihove svijesti o sopstvenim pravima i pravnim sredstvima koja su im na raspolaganju kako bi zahtijevale ta prava. 

U dijelu člana koji se odnosi na žene s invaliditetom, Komitet pozdravlja uspostavljanje Direktorata za zaštitu i jednakost lica sa invaliditetom. Međutim, Komitet sa žaljenjem konstatuje da se žene s invaliditetom suočavaju sa višestrukom diskriminacijom u državi, posebno u oblasti pristupa pravdi, obrazovanja, zapošljavanja i zdravstvene zaštite. Dodatno je zabrinut zbog izvještaja da one često nemaju znanja ni sposobnosti da zagovaraju svoja prava i da često nijesu obuhvaćene diskusijama o javnim politikama. 

Komitet preporučuje da država ugovornica obezbijedi da žene i djevojčice s invaliditetom mogu da ostvare pristup pravdi, tržištu rada, inkluzivnom obrazovanju, uslugama zapošljavanja i zdravstvene zaštite, uključujući usluge zaštite seksualnog i reproduktivnog zdravlja, i da mogu u potpunosti da ostvare svoje pravo na tjelesnu autonomiju i odlučivanje u vezi sa svojim reproduktivnim pravima

i starateljstvom i staranjem o svojoj djeci.

Crna Gora nije uradila ništa konkretno i direktno sa ženama s invaliditetom, kao posebnom ciljnom grupom, niti je ovu grupaciju žena obuhvatila svojim aktivnostima namijenjenim ženama generalno. I sam Komitet naglašava nedostatak rodno razvrstanih podataka o uživanju ljudskih prava žena i djevojčica, što ometa usvajanje ciljanih i politika, strategija i programa potkrijepljenih podacima. Takvi, segregisani podaci o ženama s invaliditetom uopšte ne postoje, osim isključivo u par oblasti (obrazovanje, zapošljavanje) i to ne u odnosu na druge žene, već isključivo u odnosu na muškarce s invaliditetom. Međutim, i u tim podacima nedostaju podaci o stvarnom položaju žena s invaliditetom, već se oni svode na puke cifre. Kao primjer navodimo vrlo simptomatičnu situaciju da je djevojčica s invaliditetom duplo manje u sistemu tzv. inkluzivnog obrazovanja u odnosu na dječake s invaliditetom, dok je nezaposlenih žena s invaliditetom na evidenciji Zavoda za zapošljavanje duplo više u odnosu na muškarce s invaliditetom. O značajnim razlikama između upisanih djevojčica i dječaka s invaliditetom, kao i o dosljedno višem procentu žena među nezaposlenima s invaliditetom izvijestio je i Komitet sa zabrinutošću, i preporučio državi da sprovede istraživanja u cilju utvrđivanja temeljnih uzroka za razliku u broju upisanih djevojčica i dječaka s invaliditetom i preduzme odgovarajuće mjere za rješavanje tih uzroka, između ostalog kroz aktivnosti na podizanju nivoa svijesti o značaju obezbjeđivanja jednakog pristupa obrazovanju za djevojčice s invaliditetom, kao i da uvede konkretne mjere za bolji pristup žena s invaliditetom mogućnostima za zaposlenje i obuku.   

Kada je riječ o trgovini ljudima i eskploataciji seksualnog rada, Komitet navodi da država treba da osnuje i na adekvatan način finansira specijalizovano sklonište za žrtve trgovine ljudima koje bi bilo pristupačno ženama i djevojčicama s invaliditetom i obezbijedi da žrtve dobiju besplatnu pravnu pomoć, usluge tumača, adekvatnu medicinsku pomoć, psihosocijalno savjetovanje, finansijsku podršku, edukaciju, profesionalno osposobljavanje i mogućnosti za ostvarivanje prihoda.

Na kraju, ali kao značajno važno, godinama izostaju podaci države o sakaćenju ženskih genitalija, sterilizaciji, trgovini ljudima, podvođenju i korišćenje/zloupotrebi za seksualne usluge djevojčica i žena s invaliditetom. 

Podsjećamo da smo mi, iz Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore, više puta postavljali pitanja o prisilnoj sterilizaciji i prisilnom abortusu, posebno u ustanovama rezidencijalnog karaktera, ali i u drugim restriktivnim okruženjima, dok nas, takođe, zabrinjavaju i druge zloupotrebe tijela i života djevojčica i žena s invaliditetom, uključujući i nekažnjivost nasilja i zločina počinjenih nad njima.  

Marina Vujačić

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) organizuje Radionicu sa mladima u srednjim školama, uz prateću simulaciju prepreka u saobraćaju.

Cilj Radionice jeste doprinos većem poštovanju prava na slobodno kretanje u javnom saobraćaju i ostvarivanju prava u ovoj oblasti za osobe s invaliditetom, koja će osim radioničarskog dijela, obuhvatiti i simulaciju prepreka u saobraćaju.

Radionica će se održati u Bijelom Polju, 3. Jula 2024, s početkom u 11.00 časova, u Hotelu Franca.

Učešće na Radionici mogu uzeti srednjoškolci/ke, koji se mogu prijaviti najkasnije do 2. jula 2024. na mejl Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli., s naslovom teksta mejla “Prijava za Radionicu sa mladima”, ili pozivom na broj: 0207265-650 i 069/385-981.

Ova aktivnost je dio projekta Samo minut – sačekaj ti! koji realizuje UMHCG, uz finansijsku podršku Ministarstva saobraćaja i pomorstva, posredstvom Konkursa za NVO u 2023. u oblasti zaštite lica sa invaliditetom u saobraćaju.