Usljed nedostatka dostupnih, ažurnih i sistematizovanih informacija o objektima u oblasti kulture, osobe s invaliditetom nijesu u mogućnosti da na adekvatan način planiraju i ostvaruju svoje učešće u kulturnim sadržajima, odnosno da stvaraju i konzumiraju kulturno stvaralaštvo i umjetnost.

Iako pojedini objekti kulture sprovode mjere prilagođavanja, te informacije često nijesu sistematizovane niti lako dostupne korisnicima/ama kojima su najpotrebnije. Ovo dodatno ograničava stvaralačko učešće i konzumaciju sadržaja kulture od strane osoba s invaliditetom i produbljuje socijalnu isključenost.

Shodno navedenom, Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) u narednom periodu planira izradu onlajn vodiča o pristupačnim objektima u oblasti kulture u Bijelom Polju, Podgorici i Baru, koji će biti objavljen na portalu Disabilityinfo.me.

Vodič će imati za cilj da osobama s invaliditetom pruži relevantne, precizne i prilagođene informacije o pristupačnosti objekata u oblasti kulture u navedenim gradovima, uključujući podatke o fizičkoj pristupačnosti (prilazi, rampe, liftovi), pristupačnosti informacija i komunikacija, kao i drugim elementima značajnim za samostalno i dostojanstveno učešće u kulturnom životu zajednice.

U okviru ove aktivnosti, sprovešće se monitoring pristupačnosti objekata u oblasti kulture u navedenim gradovima, koji podrazumijeva obilazak objekata, evidentiranje postojećih i nedostajućih elemenata pristupačnosti, kao i razgovor s odgovornim osobama radi prikupljanja preciznih podataka.

Prvi monitoring izvršen je 3. i 4. marta 2026, u Bijelom Polju, i to u Centru za kulturu Vojislav Bulatović  Strunjo, Javnoj ustanovi Ratkovićeve večeri poezije i Javnoj ustanovi Muzej Bijelo Polje.

Aktivnost se realizuje u okviru projekta (PRISTUP)ačnost = za sve! uz finansijsku podršku Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine.

Podrška osobama s invaliditetom zasnovana na izboru više mogućnosti i unapređenje servisa podrške za život u zajednici ključni su za ostvarivanje prava i samostalnog života. Neophodno je kontinuirano jačati kapacitete zaposlenih u sistemu socijalne i dječje zaštite, razvijati i unapređivati servise podrške i promovisati pristup i komunikaciju koja poštuje izbore, volju, ličnu autonomiju i dostojanstvo osoba s invaliditetom. Učesnici/ce Programa obuke za zaposlene u oblasti socijalne i dječje zaštite na temu samostalnog života osoba s invaliditetom i procesa deinstitucionalizacije, s akcentom na socijalno-edukativne usluge pokazali su visok nivo spremnosti da primjenjuju savremene modele podrške i doprinesu inkluzivnijem društvu, ako imaju adekvatnu edukaciju, resurse i podršku. Ovo je zaključak realizovanog Programa obuke, koji je od 2. do 4. marta 2026. u Bijelom Polju organizovalo Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG).

Cilj Programa je unapređenje znanja i kompetencija zaposlenih u sistemu socijalne i dječje zaštite u oblasti podrške samostalnom životu osoba s invaliditetom i procesu deinstitucionalizacije, uz razvoj alternativne podrške i usluga u zajednici koje jačaju samopouzdanje, uzimaju u obzir procjenu stvarnih potreba za uslugama i jačaju samostalno donošenje odluka i upravljanje sopstvenim životom. Program, akreditovan i odobren od strane Zavoda za socijalnu i dječju zaštitu, usmjeren je na jačanje kapaciteta stručnjaka za razvoj i pružanje socijalno-edukativnih usluga u zajednici, kao i na unapređenje prakse pružanja podrške osobama s invaliditetom u okviru sistema socijalne i dječje zaštite.

Akreditovani program okupio je 16 zaposlenih u centrima za socijalni rad, ustanovama socijalne i dječje zaštite i kod drugih pružalaca usluga, sa položenim stručnim ispitom u oblasti socijalne i dječje zaštite iz Bijelog Polja, Mojkovca, Podgorice i Budve, uključujući i iz Male grupne zajednice u Bijelom Polju. Programu su prisustvovali i zaposleni iz Centra za socijalni rad za opštine Bijelo Polje i Mojkovac, kao i predstavnici/e organizacija osoba s invaliditetom koje pružaju usluge podrške osobama s invaliditetom.

Tokom Programa učesnici/e su, kroz interaktivan rad, diskusije, gledanje filma, kafe metodu, analizu studija slučajeva i praktične vježbe, imali priliku da unaprijede znanja o modelima pristupa invaliditetu, filozofiji samostalnog života, kao i procesima deinstitucionalizacije i životu u zajednici. Poseban akcenat stavljen je na sredstva za samostalnost i servise podrške za djecu s invaliditetom i odrasle osobe s invaliditetom. Program je obuhvatio i teme koje se odnose na (samo)određenje, identitet i invaliditet, (samo)procjenu potrebne podrške za život u zajednici, kao i pitanja stigmatizacije, nasilja i viktimizacije osoba s invaliditetom. 

Učesnici/e su se dodatno upoznali sa pravom na porodični život osoba s invaliditetom, socijalno-edukativnim uslugama poput savjetovanja i grupa samopodrške, kao i metodama rada usmjerenim na razvoj socio-emocionalnih vještina i komunikaciju s osobama s invaliditetom.

Učesnici/e su posebno istakli značaj novih lekcija i informacija o zakonima i praksama koji se odnose na osobe s invaliditetom, kao i pedagoškog i pravnog dijela treninga, koji su bili izuzetno relevantni za njih. Posebno su naglasili korisnost praktičnih savjeta o načinu komunikacije i pristupa osobama s invaliditetom, uključujući razgovor s njima na način koji ne ponižava, niti uvrijedi, a istovremeno pruža podršku. 

Metode rada i trenerice su ocijenjeni kao izuzetni, a cjelokupan program kao od velikog značaja za unapređenje profesionalnih kompetencija učesnika/ca.

Aktivnost je organizovana u okviru projekta Ka inkluzivnim servisima i politikama za samostalan život, koji se realizuje uz finansijsku podršku Ministarstva socijalnog staranja, brige o porodici i demografije.

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) tokom prethodna tri dana organizovalo je brojne aktivnosti u Bijelom Polju. O svim tim aktivnostima, planovima i svemu onome što rade u ovom udruženju, govorila je izvršna direktorica, Marina Vujačić.

Gostujući u emisiji Kao jedno – Priče o inkluziji, Radija Bijelo Polje, Vujačić je kazala da je jedna od aktivnosti i trodnevna obuka koja se odnosi na akreditovani program za socijalno - edukativne usluge, deinstitucionalizaciju i samostalni život osoba sa invaliditetom.

Ona je namijenjena svima koji imaju položen ispit u socijalnoj dječijoj zaštiti, oni koji su u stvari bili stručni radnici, stručni saradnici koji rade u sistemu socijalne dječije zaštite, bilo u ustanovama ili kod drugih pružalaca usluga socijalne dječije zaštite i to je jedan od tri naša akreditovana programa koje sprovodimo na način što smo ih akreditovali upravo kod Zavoda socijalne dječiju zaštitu, i time pružamo i teorijsko i praktično znanje, prenosimo iskustva onima koji rade u sistemu socijalne dječije zaštite, jačamo njihove kompetencije, ali rekla bih i i razumijevanje nekako širokog spektra odnosa prema osobama sa invaliditetom, uključujući od najranijeg doba, dakle kada su u pitanju djeca sa invaliditetom i obrađujemo različite teme koje su važne u ovom slučaju za proces deinstitucionalizacije za samostalno življenje i kroz socijalno-edukativne usluge koje prepoznaje Zakon o socijalnoj dječijoj zaštiti, navela je Vujačić.

Druge aktivnosti koje su imali u Bijelom Polju odnose se jednim dijelom na oblast socijalne zaštite.

Napomenula je da je Bijelo Polje uvijek dobar domaćin.

Ovo je jedan od gradova u koji sam ja kao studentkinja prvi put došla, i uvijek se toga sjetim. Ovo je nekako lokalna sredina u kojoj se ja osjećam kao da sam u svojoj kući, i mislim da to Bjelopoljci uvijek i pokažu i nekako pružaju drugima, a sa druge strane je Bijelo Polje opština u kojoj mislim da se ne ulaže dovoljno i ne radi se dovoljno kada su u pitanju ljudska prava generalno, uključujući posebno ljudska prava osoba sa invaliditetom i drugih ugroženijih grupa. Podižem ličnu odgovornost, odnosno sopstvenu odgovornost da o tome govorim u ime i Bjelopoljaca i i Bjelopoljki jer imam i prijatelje koji su iz Bijelog Polja, ali i generalno prošlo je jako puno vremena, a nije se napredovalo u dovoljnoj mjeri i ne možemo reći za Bijelo Polje da je razvijena opština ni u jednom segmentu kada je u pitanju pristupačnost fizičkog okruženja, saobraćaja i ostalih segmenata do bilo kog drugog ljudskog prava, pa i samostalnosti osoba sa invaliditetom u ovom gradu, istakla je Vujačić u emisiji Radija Bijelo Polje.

Naglasila je da standard života osoba s invaliditetom i ekonomska nezavisnost zaista nije dovoljna.

Da napomemo da je Vujačić jedina kandidatkinja za člana Savjeta Agencije za audio-vizuelne medijske usluge. U emisiji Radija Bijelo Polje govorila je o razlozima koji su je naveli da se prijavi.

Ključni je apsolutno taj što se u tom segmentu savjet Agencije bavi ljudskim pravima kako je to i definisano u Zakonu o audio-vizuelnim medijskim uslugama. To je područje kojim se ja ne samo bavim nego koje živim. Ja vrlo često kažem da ja živim ljudska prava i da ovo nije moj profesionalni angažman nego za zaista život. Ja vjerujem u ljudska prava i mislim da je suština svakog društva koje treba da ih njeguje i baštini i koje treba da sve čini da poštuje ljudska prava svakog pojedinca i svake jedinke, i da jedino tako možemo govoriti o demokratiji, o vladavini prava i svemu onome čega su nam vrlo često puna usta i vokabulara što izostaje u praksi. I mediji su neko ko je važan u tom području djelovanja i u zaštiti ljudskih prava, u promociji ljudskih prava. To je bio moj dodatan motiv da se upravo kroz i ono što je moje više opet deceniju i po mog iskustva profesionalnog je i iskustvo sa medijima i saradnja sa medijima, i zbog toga sam nekako željela da da se time bavim i kroz upravo Savjet agencije.

Lista kandidata je objavljena. Ja sam nakon što se druga kandidatkinja povukla jedina kandidatkinja za koju je utvrđena lista. čeka se objavljivanje u službenom listu nakon čega će administrativni odbor zakazati novu sjednicu i izjasniti se o mojoj kandidaturi, odnosno vjerujem uputiti u dalju proceduru, imajući u vidu da je konstatovano da ispunjavam sve uslove koji su bili propisani, a to je i radno iskustvo, odnosno profesionalno iskustvo i i afirmacija oblasti ljudskih prava i podrška nevladinih organizacija koje su je dale i koje su me u stvari i kandidovale i predložile, od kojih su opet neke iz Bijelog polja, što je eto dokaz te važnosti saradnje i i međusobnog nekako podržavanja i u ovom segmentu i formalnom i neformalnom. Eto meni je zaista drago da ćemo vas sigurno gledati u u savjetu.

Vujačić je uputila savjet licima sa invaliditetom, i poručila da je najvažnije da žive svoj život onako kako žele.

Kad god im je potrebna podrška da je traže otvoreno i bez ustručavanja, zbog toga što nam je svima kao ljudskim bićima potrebna podrška drugih ljudi, zaključila je Vujačić.

Izvor: Radio Bijelo Polje

Pripremila: Dajana Vuković

Uzurpiranje parking mjesta namijenjenih za osobe s invaliditetom od strane vozača koji nemaju oznaku pristupačnosti i nijesu osobe s invaliditetom predstavlja jedan od ozbiljnih problema koji utiče na ograničeno kretanje i prava osoba s invaliditetom, ograničavajući izbore i funkcionisanje u lokalnoj zajednici i javnom prostoru. Ovo predstavlja jedan od čestih kršenja prava osoba s invaliditetom i ozbiljno ugrožava slobodu kretanja i nesmetanu mobilnost. Zbog navedenog, u sklopu projekta Pokreni prava! koji Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) sprovodi uz podršku Ministarstva saobraćaja, realizovan je inicijalni dio aktivnosti Mapiranje nepropisnog korišćenja parking mjesta za osobe s invaliditetom, predviđen na teritorjii Opštine Bijelo Polje.  

Terenski obilazak se realizuje sa ciljem da se mapira najmanje 50 parking mjesta u okviru javnih parkirališta, na teritoriji tri opštine u Crnoj Gori. Direktno izvještavanje o konkretnom stanju na terenu doprinosi identifikaciji ključnih lokacija i ukupnom obimu problema. 

Terenski obilazak 12 javnih parkirališta i garaža na teritoriji Opštine Bijelo Polje uspješno je realizovan prethodnih dana. Shodno tome, prikupljena su saznanja o realnom broju parking mjesta namijenjenih za vozila osoba s invaliditetom ili namijenjenih za prevoz osoba s invaliditetom, vrstama saobraćajne signalizacije, te, u skladu sa tim, obilježen broj uočenih slučajeva nepropisnog parkiranja. 

Datom aktivnošću, pored Opštine Bijelo Polje, biće obuhvaćeno sistemsko mapiranje nepropisnog korišćenja značajnog broja parking mjesta obilježenih i namijenjenih za vozila u vlasništvu, ili vozila koja se koriste za potrebe osoba s invaliditetom, i na području Glavnog grada Podgorica i Opštine Bar.

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) realizuje trodnevni trening na temu socijalno-edukativnih usluga za djecu s invaliditetom i odrasle osobe s invaliditetom, a počeo je danas u Hotelu Franca. Trening se sprovodi po akreditovanom programu UMHCG-a kod Zavoda za socijalnu i dječju zaštitu i obuhvatiće teorijska i praktična znanja, kao i iskustva iz prakse i dati smjernice za rad s osobama s invaliditetom prilikom procjene, obezbjeđivanja, razvoja, pružanja i nadgledanja usluga socijalne i dječje zaštite.

Izvršna direktorica UMHCG, Marina Vujačić, u izjavi za Radio Bijelo Polje kazala je, da je riječ o akreditovanom programu obuke za sve one koji imaju položen stručni ispit u socijalnoj dječijoj zaštiti.

Trening je namijenjen socijalno-edukativnim uslugama koje prepoznaje Zakon o socijalnoj dječijoj zaštiti, deinstitucionalizaciji, uključujući i neke teme koje se tiču prava osoba sa invaliditetom u oblasti samostalnog života. Učesnicima prenosimo znanje kako da sprovode deinstitucionalizaciju i na koji način da podstiču i omogućavaju samostalni život osoba sa invaliditetom od najranije dobi, dakle od dječijeg uzrasta, odnosno kako i da kod djece sa invaliditetom podstiču i omogućavaju deinstitucionalizaciju. Prijavili su se zaposleni u Dnevnim centrima, u Maloj grupnoj zajednici u Bijelom Polju, i u drugim ustanovama, kao i zaposleni u Centru za socijalni rad, istakla je Vujačić.

Ona je dodala da će biti riječi i o nasilju, viktimizaciji i stigmatizaciji, odnosno, kako navodi, sprečavanju ovih pojava među djecom i osobama sa invaliditetom koje jesu žrtve kršenja ljudskih prava.

Napomenula je i da će učesnici nakon pohađanja ovog treninga, dobiti i sertifikat od strane Zavoda za socijalnu dječiju zaštitu.

Ovaj trening se sprovodi u okviru projekta Ka inkluzivnim servisima i politikama za samostalan život uz finansijsku podršku Ministarstva socijalnog staranja, brige o porodici i demografije.

Izvor: Radio Bijelo Polje

Pripremila: Dajana Vuković

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) poziva sve osobe s invaliditetom, predstavnike/ce lokalnih institucija (lokalne opštinske sekretarijate i službe, centri za socijalni rad i ustanove), nevladine organizacije i pružaoce usluga iz sjevernog regiona Crne Gore da učestvuju u fokus grupi na temu dostupnosti institucionalnih i vaninstitucionalnih usluga socijalne i dječje zaštite za osobe s invaliditetom, u užem i širem smislu, sa posebnim fokusom na usluge koje omogućavaju samostalan život i učešće u zajednici.

Fokus grupa će se održati u utorak, 3. marta 2026, u hotelu Franca (pomoćna sala) u Bijelom Polju, u terminu od 10.00 do 12.00 časova.

Cilj fokus grupe je prikupljanje iskustava i stavova učesnika/ca, radi identifikovanja potreba i formulisanja preporuka za unapređenje kvaliteta života osoba s invaliditetom i jačanje socijalne inkluzije kroz usluge socijalne i dječje zaštite, u skladu sa njihovim stvarnim potrebama. 

Fokus grupa će se baviti i iskustvima u vezi s dostupnošću i korišćenjem usluga, značajem lokalnih akcionih planova u razvoju usluga, preprekama u planiranju i implementaciji usluga podrške samostalnom životu, stabilnošću i održivošću usluga u širem smislu (projektno finansiranje, neujednačenost u dostupnosti), kao i preporukama za unapređenje lokalnih politika i usluga.

Svi/e zainteresovani/e mogu se prijaviti do ponedjeljka, 2. marta 2026, na mejl adresu Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. ili putem telefona na brojeve: +382(0)67/801-761, +382(0)69/385-981 i +382(0)20/265-650. Broj mjesta je ograničen.

Aktivnost se realizuje u okviru projekta Ka inkluzivnim servisima i politikama za samostalan život, uz finansijsku podršku Ministarstva socijalnog staranja, brige o porodici i demografije.

Iako je zakonski rok za odlučivanje po zahtjevu o priznavanju prava na materijalna davanja mjesec dana, korisnici/e čekaju na rješenja i po pola godine ili duže.
 

Apelujemo na centre za socijalni rad i nadležno ministarstvo da riješe pitanje zastoja u radu socio-ljekarskih komisija na osnovu čijeg nalaza i mišljenja se donosi rješenje o priznavanju prava ili neosnovanosti zahtjeva na materijalna davanja iz oblasti socijalne i dječje zaštite. 

U prošloj godini aktuelan je bio problem dugog čekanja na postupanje po zahtjevu, a onda i praksa rješavanja i po 250 zahtjeva u jednom danu i neprihvatljivih gužvi ispred centara za socijalni rad, uključujući i po izuzetno visokim ili niskim temperaturama. 

Duga čekanja i ponovni zastoj u radu dovode do toga da korisnici dodatka za njegu i pomoć kojima se to pravo priznaje sa ograničenim trajanjem od godinu dana, u periodu dok se ponovo ne odluči po zahtjevu, gube i pravo na povlastice na putovanje, bilo da je riječ o 12 putovanja godišnje ili na troškove puta od mjesta boravka do mjesta rada. 

Iako se, nakon isteka mandata komisija čekalo par mjeseci, na njihovo ponovno uspostavljanje i početak rada, komisije ni nakon ponovnog formiranja ne zasijedaju u svim gradovima redovno, a od decembra 2025. ne zasijedaju nikako. 

Pitamo se da li neko u sistemu namjerno opstruira ostvarivanje prava iz oblasti socijalne i dječje zaštite i kome je u interesu da se zahtjevi gomilaju i ne rješavaju redovno?

Navedena praksa predstavlja oblik diskriminacije prepoznat kao diskriminacija u postupcima pred organima, što u konkretnom za posljedice ima i kršenje prava na socijalnu sigurnost i minimalan mogući socijalni standard. 

Ukoliko korisnici/e pokrenu postupke pred nadležnim institucijama to će državu koštati više nego blagovremeno ostvarivanje prava, pa svaka i potencijalna ušteda budžetskih izdvajanja na ovaj način je manipulisanje osobama s invaliditetom i drugim ljudima u stanju socijalne potrebe. 

Pozivamo sve koji nas prate da nam se obrate u slučaju da su zahtjev za ostvarivanje nekog od prava na materijalna davanja podnijeli prije više od mjesec dana, a Ministarstvo socijalnog staranja, brige o porodici i demografije da u najkraćem riješi navedeno pitanje. 

Podgorica nije pristupačna osobama s invaliditetom u dovoljnoj mjeri, što utiče na kvalitet njihovog života ovih lica, saopšteno je RTV Podgorica iz Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore.

Iz Glavnog grada odgovaraju kako ulažu maksimalne napore da im poboljšaju uslove za život.

Marina Vujačić navodi da je osobama s invaliditetom onemogućeno nesmetano funkcionisanje Podgoricom. Iako zakon, kako kaže, detaljno i precizno definiše standarde pristupačnosti OSI licima, u praksi je drugačije.

Možda bismo je mogli ocijeniti kao najpristupačniji grad u Crnoj Gori, ali s obzirom da je glavni grad i s obzirom na protok vremena, da se mnoge OSI svakodnevno suočavaju sa nemogućnostima da uđu u neki objekat i ostvare svoja prava, imamo sistemski problem koji se odražava i prikazuje i u glavnog gradu Crne Gore, kazala je Vujačić.

Ukazuje da bez prava na pristupačnost ne možemo govoriti ni o jednom ljudskom pravu OSI lica.

Ne možemo govoriti o dostojanstvu, o ravnopravnosti. Pristupačnost je važna svima, a posebno OSI, nekim kategorijama je neophodna, ne mogu dostojanstveno živjeti ni učestvovati u zajednici niti obavljati najosnovnije životne funkcije i uloge, istakla je Vujačić.

OSI lica su, dodaje, svakodnevno izložena rizicima zbog loše infrastrukture i nepostojanja pristupačnih prilaza objektima, ali i nepropisnog parkiranja na trotoarima.

Nekom je potpuno logično da sjedimo kući, da nijesmo u radnom prostoru, donosioci odluka vide nas kao korisnike usluga, iako i u lokalnoj i državnoj upravi rade OSI, vide nas kao nekoga koga mogu da unose i iznose, kao nekoga ko može da čeka satima na ulici da ostvari neko pravo ili uslugu, kazala je Vujačić.

Da su nerazvijena svijest i nekultura vozača problem, saglasni su i u Glavnom gradu. Poručuju da će, shodno finansijskim i stručnim kapacitetima, i dalje raditi na unapređenju položaja OSI lica pored ostalog, i na pristupačnosti.

Ne samo fizičke nego i svake druge pristupačnosti, kada govorimo i o informacijama i uslugama, jer ta tri segmenta su po standardima UN, kako sve razvijene države i posmatraju, kazao je savjetnik za ljudska prava u Glavnom gradu, Anis Šljuka.

Glavni grad je mnogo uradio na poboljšanju položaja OSI lica, a tako će, kaže Šljuka, nastaviti i u narednom periodu.

Kao što sam pomenuo konkretnu Povelju, to su strateška polazišta na osnovu kojih ćemo razvijati aktivnosti što se pomenutih problema i datih rješenja tiče, kazao je Šljuka.

Napominje da su u Glavnom gradu otvoreni prema svim društvenim činiocima koji su spremni da pomognu u unapređenju prava osoba sa invaliditetom, dok Vujačić kaže da je zakon dobar, ali ne i njegova primjena, kontrola, adekvatan inspekcijski nadzor i sankcije. Zaključuje da je neophodan suštinski otpor ljudi koji su u nepovoljnoj poziciji osnažiti OSI lica da pokreću postupke za zaštitu od diskriminacije.

Izvor: Gradski.me

Pripremila: Dajana Vuković

Osobe s invaliditetom u Crnoj Gori se sa aspekta budžeta posmatraju i doživljavaju isključivo kao trošak.

To je, gostujući u podkastu Direktno u CEDEM koji realizuje nevladina organizacija Centar za demokratiju i ljudska prava (CEDEM), ocijenila direktorica Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) Marina Vujačić.

Prema njenim riječima, svi rezovi, ne samo u Crnoj Gori, kad je u pitanju javna potrošnja i štednja sredstava kreću od najugroženijih, a nikad od privilegovanih.

Tu, prvenstveno, misli na one koji su na pozicijama moći i odlučivanja po političkoj ili nekoj drugoj državnoj funkciji.

Naprotiv, kreće od nas zato što smatraju da smo trošak, da ćemo pružiti manji otpor, da nećemo umjeti na argumentovano da iskažemo nezadovoljstvo, da to ulaganje nema efekta koji donosi koristi društvu i državi, a što je opet vrlo pogrešno i diskriminatorno. U tom smislu se mi ne vidimo kao ravnopravne/i učesnici u donošenju odluka koje se direktno tiču nas i ukupnog društvenog ambijenta, odnosno države, a posebno ne kada je u pitanju budžet i javna potrošnja kazala je Vujačić.

Izvor: Pobjeda

Pripremila: Dajana Vuković

Povodom Svjetskog dana socijalne pravde, Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) izražava ozbiljnu zabrinutost i oštar protest zbog kontinuiranog odlaganja primjene sistemskih i održivih rješenja u oblasti socijalne politike, posebno kada je riječ o pravima osoba s invaliditetom na egzistenciju, socijalnu sigurnost, pristup zaposlenju i generalno pravu na samostalan život i punu uključenost u zajednicu.

Umjesto da se socijalna i ekonomska prava u kontinuitetu i progresivno razvijaju u skladu s obavezama preuzetim međunarodnim aktima, u Crnoj Gori vlada pravna nesigurnost, stagnacija ili regresija u oblasti pristupa pravima i uslugama i opšta neizvjesnost.

Zakon o jedinstvenom vještačenju invaliditeta donesen prošle godine predstavljao je dobru pravnu osnovu, ali i princip promjene ukupne paradigme pristupa prema osobama s invaliditetom. Međutim, prije njegove primjene i posvećenog pristupa, institucije su pokazale neodgovornost i nedovoljnu političku zrelost.

Iako je Vlada Crne Gore bila u obavezi da još u prvoj radnoj sedmici januara (tačnije 5. januara kad je bio prvi radni dan), donese odluku o imenovanju v.d. direktora Zavoda za jedinstveno vještačenje invaliditeta, ta odluka nije donijeta ni nakon skoro dva mjeseca, čime se svjesno odlaže primjena Zakona o jedinstvenom vještačenju invaliditeta čiji je početak planiran od 1. jula 2026.

Izrada podzakonskih akata je stopirana, zvanične informacije izostaju, dok se u međuvremenu ograničavaju i uskraćuju prethodno garantovana prava, a rad socio-ljekarskih komisija u centrima za socijalni rad dodatno je usporen, zbog čega osobe s invaliditetom duže od pola godine čekaju na ostvarivanje osnovnih prava. Podsjećamo da je Pravilnik o bližim uslovima za ostvarivanje osnovnih materijalnih davanja iz socijalne i dječje zaštite i medicinskim indikacijama za ostvarivanje prava na materijalno obezbjeđenje, dodatka za njegu i pomoć, ličnu invalidninu i naknadu zarade za rad sa polovinom punog radnog vremena, u roku od svega mjesec dana, izmijenjen dva puta, što predstavlja presedan i neprihvatljivu praksu koja direktno narušava načela pravne sigurnosti, jednakosti pred zakonom i ravnopravnog tretmana korisnika/ca prava iz oblasti socijalne i dječje zaštite.

Dalje, donošenje novog Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti bilo je planirano za III kvartal 2025, međutim, kašnjenje u usvajanju ovog sistemskog zakona dodatno produžava primjenu postojećih rješenja koja su u praksi prepoznata kao nedovoljna i često diskriminatorna, posebno u dijelu ostvarivanja prava na ličnu invalidninu, dodatka za njegu i pomoć, kao i usluge podrške. Izostanak novog zakonskog rješenja i njegovo odlaganje direktno utiče na kvalitet života osoba s invaliditetom i njihovu mogućnost za samostalan i dostojanstven život.

Trenutno stanje u oblasti socijalne i dječje zaštite pokazuje niz strukturnih i sistemskih slabosti, naročito kada je riječ o dostupnosti, razvijenosti i održivosti usluga namijenjenih osobama s invaliditetom, koje su u većini lokalnih zajednica nedovoljno razvijene i neprilagođene stvarnim potrebama korisnika. Dakle, nedostatak adekvatnih mjera i usluga podrške u oblasti socijalne i dječje zaštite uzrokovan je neadekvatnim pristupom invaliditeta od strane institucija, društva, a nerijetko i samih porodica. Predrasude, stereotipi i pogrešna percepcija da su osobe s invaliditetom nesposobne za samostalni život doprinose izostanku psihološke, pravne i edukativne podrške porodicama, dok su postojeće intervencije institucija sistema uglavnom svedene na osnovna materijalna davanja, bez sveobuhvatnog pristupa.
 

Osobe s invaliditetom i njihove porodice često djeluju u uslovima sistema koji je fragmentisan, u kojem je podrška teško dostupna i nedovoljno prilagođena njihovoj svakodnevici. Jedan od dominantnih izazova s kojima se roditelji susrijeću su neefikasna komunikacija s institucijama sistema, neažurnost, nedostatak jasnih informacija i prebacivanje odgovornosti između institucija, što direktno utiče na kvalitet njihovog života i stepen socijalne inkluzije. Usluge podrške za život u zajednici, uključujući personalnu asistenciju, stanovanje uz podršku i druge oblike individualizovane podrške, nijesu adekvatno razvijene niti sistemski podržane, zbog čega veliki broj osoba s invaliditetom ostaje u institucijama ili u drugim restriktivnim okruženjima, bez stvarnih mogućnosti za učešće u zajednici. Sistem socijalne i dječje zaštite ostaje neujednačen, reaktivan i nedovoljno odgovoran prema stvarnim potrebama korisnika/ca, posebno osoba s invaliditetom, dok nedostatak preciznog mapiranja socijalnih potreba onemogućava strateško planiranje i ravnomjernu teritorijalnu pokrivenost usluga.

Podaci iz oblasti zapošljavanja i dalje pokazuju spor napredak, izostanak sistemske podrške i pune posvećenosti rješavanju pitanja dugoročne nezaposlenosti, osiguranja redovnosti zarada i stabilnih prihoda trenutno zaposlenih i sprečavanja gubitka posla usljed neažurnosti institucija.

UMHCG ističe da je neophodno hitno obezbijediti funkcionalan i održiv sistem, ne narušavati princip pravne sigurnosti, osigurati efikasan pristup pravdi, te sistemski raditi na deinstitucionalizaciji kroz zapošljavanje i usluge socijalne i dječje zaštite, kao i usluge u zajednici i jačanje profesionalnih i stručnih kapaciteta i kompetencija u sektoru socijalne politike.

Svjetski dan socijalne pravde podsjeća da socijalna pravda nije deklarativna vrijednost, već konkretna obaveza države da obezbijedi jednakost, dostupnost usluga i dostojanstven život za sve, uključujući posebno one dodatno izložene diskriminaciji, izopštavanju i isključivanju, kao što su osobe s invaliditetom i njihove porodice.