Kristian
ŽIVOT U RUKAMA KORONE
Na početku želim da se predstavim. Zovem se Borjana Radulović i lice sam bez ostataka vida. Učenica sam osmog razreda Osnovne škole ,,Resursnog centra za djecu i mlade Podgorica“. Živim sa majkom u iznajmljenom stanu u blizini svoje škole. Svoje rano djetinjstvo sam provela kod bake u Tivtu, ali s obzirom na to da nije bilo mogućnosti za moje školovanje u tom gradu mi smo se preselili. Taj novi početak života u nepoznatoj sredini je bio donekle stresan, ali opet s druge strane sam prva četiri razreda imala jako dobru učiteljicu Jelisavku, pa mi je zbog toga bilo lakše. Uz nju sam brzo savladala Brajevo pismo, a sa tim svojim opismenjavanjem bilo mi je mnogo lakše. Uporedo sa osnovnom sam upisala i muzičku školu u kojoj sam izabrala odsjek violine.
Zašto vam sve ovo govorim? Zato što sam bez obzira na moj problem sa vidom i čestog osjećanja usamljenosti prije ove epidemije u suštini bila srećna djevojčica. Srećnom se nisam svakako osjećala ako pored cijelog odjeljenja u muzičkoj školi baš pored mene bude prazna stolica ili čak i ako tu sjedne neka djevojčica, a čas nam prođe bez ijedne izgovorene riječi. Možda je to zbog toga što se ostala djeca poznaju iz drugih škola, a samo smo moj drugar Radovan i ja među njima djeca koja dolaze iz škole za „djecu sa posebnim potrebama“. Vremenom su se izmjenile neke stvari pa vidim da me ponekad na orkestru djeca uključe u razgovor i tada sam zaista veoma srećna. Za nastavnike mogu da kažem sve najbolje, jer me nikada ne izdvajaju, već uvijek imaju razumijevanja za mene. Što se tiče naše osnovne škole u petom razredu smo dobili izvarednog razrednog starješinu zbog koga sa radošću idemo u školu. Ona se zove Dara i predaje nam italijanski jezik. Taj jezik sam uz nju jako zavoljela. Pored razredne imamo zaista još nekoliko divnih nastavnika koji su mene i moju drugaricu Anastasiju znali srdačno i prijateljski zagrliti na kraju časa. Vjerovatno je to meni uvijek značilo i više nego mojim drugarima, jer sam u našem odjeljenju jedina osoba sa kompletnim oštećenjem vida. Neki ljudi prosto ne razumiju potrebu slijepih ili slabovidih ljudi za prijateljskim dodirom ruke.
U martu 2020. godine sam uvidjela da svijet može biti mnogo gori nego što je bio do tada. U početku nijesam nikako mogla shvatiti o čemu se tu radi samo sam bila veoma uplašena i tužna što ne možemo ići čak ni u školu. I to malo druženja koje smo imali odjednom je stalo. Svakodnevne vijesti na televiziji i brojke oboljelih ljudi kao na žalost i onih kojih više nema su me jako potresle. U početku su najviše govorili o nesrećnim ljudima iz Kine i Italije. S`obzirom na to da posebno volim italijanski jezik i imam veliku želju da u budućnosti posjetim tu zemlju to me je ponavljam baš učinilo tužnom. To ne znači da mi nije podjednako žao bilo i svih ostalih zemalja u kojima se virus širio. Ne treba da vam naglašavam koliko je teško saznanje da je virus stigao i u našu zemlju i da ljudi uveliko oboljevaju, pa i umiru. Odjednom se više ne družimo ni sa kim. Odjednom ne smijemo nikoga da dodirnemo. Strogo moramo paziti da ne dodirnemo čak ni komšije iz ulaza u prolazu, niti oni nas. Imaš onaj grozni osjećaj da se svak svakoga boji. Neko vrijeme je Ministarstvo dalo dozvolu za rad naše škole, ali to nije više ono što je bilo. Moramo držati strogo propisanu distancu, druge paziti od sebe, a i sebe od drugih. Sada smo ponovo na onlajn nastavi i sada ponovo najveći dio vremena provodimo u kući. Prekinute su veze sa okolinim gradovima tako da ne mogu sići čak ni kod svoje bake u Tivtu. Ovo je prvi put da je nijesam posjetila puna tri mjeseca, a s obzirom na to da ona ima osamdeset godina, pa spada u rizične grupe možda je i bolje da za sada ne idem.
Stalno mi je isto pitanje u glavi, a to je do kada će sve ovo trajati?! Unazad nekoliko mjeseci mi je ova neizvjesnost postala toliko teška da sam počela voditi svoj lični dnevnik. U njemu iskazujem sva svoja osjećanja, a zamišljam ga kao najboljeg prijatelja kome mogu reći sve. Što se tiče mog razmišljanja o budućnosti nakon ove epidemije, znam da nikada više neće biti onako bezbrižno vrijeme kao što je nekada bilo. Nadam se samo da će poslije kolektivne vakcinacije ili već nekih drugih preventivnih mjera biti mnogo više dječijih osmijeha, druženja, bliskosti i empatije među ljudima. Smatram da za ljude nikako nije život pun sterilnosti i bojazni, jer život pod staklenim zvonom i ne može da se nazove pravim životom.
Znam da je ovo 21. vijek i da je tehnika jako napredovala, ali mi ipak nijesmo roboti već najitelegentnija bića na planeti Zemlji, pa se nadam da ćemo ipak uskoro preuzeti kontrolu naših života i sudbina u svoje ruke. Ova pandemija već predugo traje i ja se nadam zaista od srca da će se u nekoliko narednih mjeseci zvati prošlošću i to jako ružnom. Za sada smo još uvijek svi u sličnoj i zapravo neizvjesnoj situaciji, gdje nema mnogo naglašavanja kakve su čije potrebe, već mi se čini da cijelo čovječanstvo ima jednu jedinstvenu potrebu. Ta potreba je da se cijela Zemlja oporavi i virus nestane, tako da svi napokon živimo „punim plućima“ bez strahovanja za svoju budućnost.
Autorka: Borjana Radulović, učenica 8. razreda Osnovne škole Resursnog centra za djecu i mlade „Podgorica“
*Tekst je napisan u okviru Javnog poziva za takmičenje za djecu i adolescente s invaliditetom u pisanju sastava i crtanju na temu: Svijet poslije epidemije COVID-19 u okviru projekta Osnaživanje i kvalitetno uključivanje kroz pomoć, pravne informacije i podršku (EQUALIS – Empowerment and Quality inclUsion through Assistance and Legal Information and Support) koji UMHCG sprovodi uz finansijsku podršku UNICEF-a (Predstavništvo u Crnoj Gori).
Napomena: UMHCG je navedeni tekst objavilo uz saglasnost roditelja/porodica.
U četri zida
Život sa koronom mi je bio strašno loš, nijesam mogao da idem u školu, da se igram sa drugarima, idem na druženje, već sam stalno bio zatvoren u kući. Bio sam nervozan dok sam bio zatvoren. Jer ja volim puno da putujem, idem na izlete sa roditeljima i drugarima.
Život poslije korone je super, ja se ponovo družim sa svojim drugarima. Volim da kampujem, igram sa drugarima i drugaricama lopte, radim vježbe, idem sa bratom u bioskop i puno se ljepše osjećam nego kada sam bio zatvoren u kući.
Autor: Luka Sekulić, JU Centar za dnevni boravak djece sa smetnjama u razvoju i odraslh lica sa invaliditetom u Opštini Danilovgrad
*Tekst je napisan u okviru Javnog poziva za takmičenje za djecu i adolescente s invaliditetom u pisanju sastava i crtanju na temu: Svijet poslije epidemije COVID-19 u okviru projekta Osnaživanje i kvalitetno uključivanje kroz pomoć, pravne informacije i podršku (EQUALIS – Empowerment and Quality inclUsion through Assistance and Legal Information and Support) koji UMHCG sprovodi uz finansijsku podršku UNICEF-a (Predstavništvo u Crnoj Gori).
Napomena: UMHCG je navedeni tekst objavilo uz saglasnost roditelja/porodica.
Svijet poslije epidemije COVID-19: Dodijeljene nagrade učenicima za najbolje sastave i najbolje crteže
U prostorijama Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG), u srijedu 16. juna 2021. upriličena je dodjela nagrada pobjednicima u okviru Javnog poziva za takmičenje za djecu i adolescente s invaliditetom u pisanju sastava i crtanju na temu: Svijet poslije epidemije COVID-19, raspisanog 30. marta 2021.
Prema pravilima takmičenja takmičari su mogli da pošalju jedan rad - ili sastav ili crtež. Nazivi tekstova i pojedinačne teme u okviru njih mogle su se odnositi na lična razmišljanja, iskustva i doživljaje i sl. Pristiglo je ukupno deset sastava i deset crteža od kojih je tročlana Komisija UMHCG-a izabrala po tri najbolja u obje kategorije.
Tako su dobitnici nagrada za najbolje sastave:
- Ivan Mitrović, učenik drugog razreda Srednje mješovite škole Baćo Bašić iz Gusinja,
- Borjana Radulović, učenica sedmog razreda Resursnog centra za djecu i mlade u Podgorici i
- Luka Sekulić, učenik sedmog razreda Osnovne škole Vuko Jovović iz Danilovgrada.
Za najbolje crteže izabrani su radovi:
- Mirjane Jeknić, učenice šestog razreda Osnovne škole Božidar Vuković Podgoričanin iz Podgorice,
- Sava Ćalova, učenika petog razreda Osnovne škole Pavle Rovinski iz Podgorice i
- Veljka Milatovića, učenika drugog razreda Osnovne škole Olga Golović iz Nikšića.
Pobjednici/ce su nagrađeni novčanom nagradom i priznanjem, a uručenju nagrada osim djece prisustvovali su i članovi porodice.
Napomena: UMHCG je navedeni sadržaj objavilo uz saglasnost roditelja/porodica.
Mirjana Jeknić
Veljko Milatović
Savo Ćalov
U nastavku možete pogledati crteže ostalih takmičara koji su učestvovali na pomenutom Takmičenju.
Aleksa Burić
Duško Lazović
Katarina Krkotić
Kristina Đonković
Marko Popović
Pavle Jovićević
Ova aktivnost realizovana je u okviru projekta Osnaživanje i kvalitetno uključivanje kroz pomoć, pravne informacije i podršku (EQUALIS – Empowerment and Quality inclUsion through Assistance and Legal Information and Support) koji UMHCG sprovodi uz finansijsku podršku UNICEF-a (Predstavništvo u Crnoj Gori).
Pripremila: Aleksandra Pavićević
Ljepši život poslije COVID-19
Prvi put sam čula za koronu u martu prošle godine. Moji majka i tata su imali koronu. Loše sam se osjećala kad sam čula da imaju koronu. Brinula sam hoće li ostati živi. Mjesec dana je trajalo. Na kraju je dobro prošlo. Svi su sad dobro. Sad mi roditelji idu na posao. Sestre su počele da idu u školu i na fakultet. Posle je bio Vaskrs, kucali smo se jajima, jeli bombice. Počeli smo da pričamo sa komšijama, počeli su da nam dolaze. Počela sam da idem opet u Dnevni centar. Mislim da treba primiti vakcinu, to samo pec i kraj. Kao kad te komarac ujede isto tako. Dva puta se prima. Komšinica je probala, kaže da ništa ne boli.
Autorka: Zara Gužvić, Dnevni centar za djecu i omladinu sa smetnjama i teškoćama u razvoju Podgorica
*Tekst je napisan u okviru Javnog poziva za takmičenje za djecu i adolescente s invaliditetom u pisanju sastava i crtanju na temu: Svijet poslije epidemije COVID-19 u okviru projekta Osnaživanje i kvalitetno uključivanje kroz pomoć, pravne informacije i podršku (EQUALIS – Empowerment and Quality inclUsion through Assistance and Legal Information and Support) koji UMHCG sprovodi uz finansijsku podršku UNICEF-a (Predstavništvo u Crnoj Gori).
Napomena: UMHCG je navedeni tekst objavilo uz saglasnost roditelja/porodica.
Sačuvajmo sebe i druge
Slušajući vijesti i čitajući po internetu saznao sam da se pojavio neki novi virus u Kini. U početku me to nije mnogo interesovalo. Mislio sam da je prolazno i da će brzo nestati. Prateći svakodnevne informacije vezane za virus, počela je da me brine globalna situacija. Pitao sam se da li će se pojaviti i kod nas? Nije dugo vremena prošlo epidemija COVIDA-19 počela je da se širi po svijetu.
Kada sam čuo da se virus brzo širi, razmišljao sam o tome kako će se širenje virusa zaustaviti, hoće li se brzo pronaći lijek, kako ćemo se mi zaštititi, kako će raditi škole i ostale ustanove? Bio sam u školi kada su nam rekli da moramo da idemo kući zbog toga što se škole zatvaraju, jer se epidemija iz dana u dan širi sve intenzivnije... Samo sam mislio o tome kako prebroditi ovakvu situaciju. Pred nama je bio težak period, jer se do sada nikad nijesmo sreli sa takvim virusom. Osim škola počelo je sve postepeno da se zatvara. Sloboda kretanja takođe nam je bila ograničena. Zatvorili su međugradski saobraćaj. Prešli smo na novi način učenja, učenje na daljinu. Bilo mi je teže, ali sam se trudio kao i svi drugi da pratim redovno nastavu, koliko sam mogao. Ova pandemija je ostavila veoma loš trag na čovječanstvo. Ljudi su se udaljili jedni od drugih. Mnogi su izgubili članove porodice i prijatelje. Imajući u vidu da se epidemija brzo širila uvedene su mjere kako bi se usporilo širenje virusa. Ipak mnogi ne poštuju i ne pridržavaju se preporučenih mjera i tako stvaraju veću mogućnost širenja virusa. Samim tim ugrožavaju ne samo svoj život već i živote drugih i ne štite svoju okolinu. Ovo je takođe ostavilo traga na ekonomiju. Došlo je do velike nezaposlenosti, države nijesu u mogućnosti da pruže pomoć. Sva ova situacija je ostavila velike posledice i na mene i na moje vršnjake, zbog učenja na daljinu, nemogućnosti druženja, redovnog pohađanja nastave i ograničenja slobode kretanja. Jedino što je ostalo je komunikacija putem telefona sa dragim osobama i drugovima. Nauka napreduje iz dana u dan, brzo se pronašla vakcina koja može da se suprostavi ovom virusu i spasi čovječanstvo. Posljedice ove pandemije će se osjetiti na sve nas učenike, omladinu, a i starije osobe zbog sveukupne situacije koja je pogodila čitav svijet. Zahvaljujući pronalasku vakcina i poštovanju mjera, od skoro smo počeli da se vraćamo u neki normalan život. Danas vidimo da broj zaraženih od virusa je svakim danom manji. Srećan sam zbog toga. Da bismo se vratili nekom normalnom životu potrebno je da prođe mnogo godina kako bi ljudi ovo zaboravili i razmišljali o tome šta će dalje da rade, kako se ovo ne bi više ponovilo. Osim toga ljudi više neće biti isti kao prije, neće biti srećni. Dok traje ovaj period moraćemo da nosimo maske i da se čuvamo koliko možemo, da poštujemo sve mjere. Nećemo više moći da budemo skroz opušteni, da prisustvujemo nekim dešavanjima, koncertima, raznim svečanostima, manifestacijama, utakmicama, sportskim takmičenjima itd. Naučnici iako su naslućivali da postoji ovaj virus nijesu mogli vjerovati da se ovako brzo širi i prenosi. Nastojali bi da pronađu vakcine i ljekove. Međutim, desilo se iznenada i brzo i nijesu mogli odmah da suzbiju pandemiju. Sve sam više slušao o koroni i zainteresovalo me je kada se i gdje tačno pojavio virus. Istaraživajući po internetu dolazim do saznanja da se virus prvi put pojavio 2002. godine, a zatim 2012. godine i sad u ovom periodu krajem 2019.godine u Kini. Moja očekivanja u skorijoj budućnosti su da ćemo se vratiti nekom normalnom životu, ne baš istom kao prije ali da bude sličan. Kao što sam i prije naveo da se možemo družiti, slobodno kretati i pratiti sve događaje koji nas interesuju bez ograničenja. Nadam se da nošenje maski neće biti obavezno, da će se poštovati propisane mjere. Osim toga volio bih da se organizuju putovanja, ekskurzije, u skladu sa mogućnostima, da budemo opušteniji i raspoloženiji. Želio bih da turistička sezona bude što bolja i uspješnija, jer bi za sve nas to bilo dobro, za naš bolji život. Nadam se da će vakcinacijom planeta dostići imuni sistem i da ćemo se brzo vratiti normalnom životu.
Čuvajte prirodu i zdravlje, pomozite drugima koliko možete, jer ćete tako sačuvati sebe i druge.
Autor: Ranko Magovčević, učenik III razreda srednje škole JU Resursni centar za djecu i mlade „Podgorica“
*Tekst je napisan u okviru Javnog poziva za takmičenje za djecu i adolescente s invaliditetom u pisanju sastava i crtanju na temu: Svijet poslije epidemije COVID-19 u okviru projekta Osnaživanje i kvalitetno uključivanje kroz pomoć, pravne informacije i podršku (EQUALIS – Empowerment and Quality inclUsion through Assistance and Legal Information and Support) koji UMHCG sprovodi uz finansijsku podršku UNICEF-a (Predstavništvo u Crnoj Gori).
Napomena: UMHCG je navedeni tekst objavilo uz saglasnost roditelja/porodica.
Svijet poslije COVID-19 kroz oči jednog slikara
Evidentno je da će svijet nakon završetka pandemije Covid-a 19 biti drugačiji. Ali, kako će on zaista izgledati, pitanje je na koje već godinu dana naučnici i drugi ljudi planete pokušavaju pronaći adekvatan odgovor.
Možda će neki od nas zazirati da iskuse znanja života poslije ove pošasti.
Međutim, htjeli ili ne, moraćemo da uđemo u novo izazovno vrijeme. Budućnost će predstavljati znatno sporiji životni ritam, kao i preporod čovječanstva. Naše navike biće iz korjena promijenjene, maska ruke i distanca, faktori su koji će nas često vraćati u prošlost. Ipak, desocijalizacija može postati dio ljudske svakodnevice. Na to nam ukazuje činjenica koja govori da, nažalost, nećemo vidjeti grupu osoba koja bez određene brige stoji i radosno se osmjehuje, ne držeći odstojanje. Svakodnevne aktivnosti na neki način ispuniće neopisiva praznina, koju je vrlo teško nadomjestiti.
Kada bismo budućnost sagledavali očima jednog slikara, u duši pomenutog stvaraoca bi se naziralo snažno razočaranje, sa dubokom naglašenom poentom. Na takvoj slici, s jedne strane, gledamo svojevrsni vatromet boja, koje su označene kao simbol sreće, dok, s druge strane, imamo svijet obojen ozbiljnim velom tame, koji prikazuje zabrinutost i ozbiljnost pojedinaca. Za neke će taj period biti sagledan kao vrijeme iskorišćeno za ispravak sopstvenih postupaka. Naravno, on je u najmanju ruku otrežnjujući udarac za one čija su djela pokazala bezobzirnost za društvo i samoživost. Ne smijemo zaboraviti da je važniji nego onaj kojim bokser ošamuti protivnika. Takvog čovjeka vrijeme će primorati da razmišlja prije učinjenog. Ovi privilegovani pojedinci bili su uslovno rečeno slijepi. Pri čemu je od presudnog značaja reći da ta riječ definitivno nije upotrijebljena u bukvalnom smislu. Ovdje je u pitanju pojam sljepila kao znak neosviješćenosti i faktor koji ukazuje da ustvari, ne vidi osoba koja nema mogućnosti niti hrabrosti da shvati svoje nedostatke.
Široki pogledi na svijet omogućavaju da na bolji način uvidimo greške, i time zaustavimo suludost pojedinaca, da pošalju jasnu poruku i ukažu na prave vrijednosti života.
Sofija Ivanović, 12 godina
*Tekst je napisan u okviru Javnog poziva za takmičenje za djecu i adolescente s invaliditetom u pisanju sastava i crtanju na temu: Svijet poslije epidemije COVID-19 u okviru projekta Osnaživanje i kvalitetno uključivanje kroz pomoć, pravne informacije i podršku (EQUALIS – Empowerment and Quality inclUsion through Assistance and Legal Information and Support) koji UMHCG sprovodi uz finansijsku podršku UNICEF-a (Predstavništvo u Crnoj Gori).
Napomena: UMHCG je navedeni tekst objavilo uz saglasnost roditelja/porodica.
Promijenjeni životi
Prije epidemije nijesam razmišljala ni o kakvim sitnicama i detaljima. Sve mi je bilo svejedno. Svuda sam žurila, a pitanje je đe sam stigla uopšte. Sjećam se kako ni slobodnog vremena nijesam imala. A zašto? Ubijedih sebe da nemam slobodnog vremena od škole i gotovo.
A onda je došao 13. mart 2020.godine, petak. Situacija nealarmantna a đaci prelaze na online nastavu. Mislila sam da će biti lakše, da ću se naspavati i da nas profesori neće gnjaviti. Sa gorčinom ću se sjećati perioda kada smo prešli na online nastavu, online predavanja, online projekte i najteže sam podnijela virtuelne zagrljaje sa društvom i članovima svoje porodice, baš one koje nijesam vidjela duže vrijeme. Moja prva godina srednje škole nije trebala izgledati tako, ili sam ja možda imala velika očekivanja i ciljeve, pa sam je drugačije i zamišljala. Čovjek je biće koje ne cijeni prave vrijednosti dok ih ne izgubi. Epidemija mi je poklonila vrijeme za razmišljanje o novom početku. Ali pravo pitanje je bilo odakle početi? Nek’ nas je pandemija naučila da trebamo cijeniti svaki trenutak. I da, sjećam se da ni u školi nije bilo lakše, nijesam se ni naspavala od straha sa ne zakasnim na predavanja, a o ostalom ne želim ni pisati. Ne jer ne zaslužuje biti spomenuto, već što ne znam koje riječi upotrijebiti, ili one baš prave rečenice. Virus nije birao ni boju kože, ni vjeru, ni nacionalnost... baš ništa od toga. Moji prijatelji i profesori doktori rizikuju svoje živote, dok sam ja imala priliku da čujem od nekih ljudi da virus uopšte ne postoji i da je sve ovo laž, jedna velika laž. Pišem dnevnik i čudim se kako jedan papir može toliko izdržati. Mi Crnogorci smo malo čudan narod, znate. Prije epidemije nijesmo imali nekih obaveza, a i ako smo ih imali odlagali smo ih što smo duže mogli, da ne zaboravim, spavali smo do podne i nije nam predstavljao problem ni preći nekoliko kilometara da bi popili dojč. Eto, toliko smo bili zauzeti, šteta. Kad je epidemija počela da hara, ne samo kod nas već svijetom uopšte, sve se promijenilo. Kao da je epidemija sa sobom donijela i neodložive obaveze, i baš tad smo se počeli buditi iz zimskog sna. Od početka epidemije žurimo, a nažalost niđe ne stižemo. Sada smo u istom čamcu. Ako jedan pogriješi, na sve ostale se odrazi.
Poslije epidemije hoću da zagrlim one koje volim i one koje „manje“ volim. Hoću da otvoreno razgovaramo o problemima koje su nam nametnuli neki nebitni ljudi. Hoću da se volimo. Hoću da više ne bude važno ko smo i šta smo. Izdržah da ne vidim i zagrlim članove svoje porodice duže vremena nego što sam mislila da mogu izdržati. Hoću da više čitamo, više razmišljamo i da više cijenimo jedni druge. Hoću da cijenimo prave vrijednosti, baš one sitnice koje nam uljepšavaju živote. Zar smo zaboravili da ima strašnijih epidemija od ove? Zašto se ne govori o epidemiji nepoštovanja i epidemiji zavisti i ljubomore? Hoću da poslije svega ne govorimo previše o ekonomskoj krizi, već da ispravimo greške koje smo pravili, svjesno ili nesvjesno. Žao mi je što sam ja, a i meni dragi ljudi izgubili nekog dragog. Hoću da ih čuvamo od zaborava. Hoću da očistimo svoje unutrašnje carstvo-srce od svega što ne pripada tu. Hoću pravdu i boriću se za nju, iako znam da će jedna osoba teško ispraviti „krivu Drinu“. Hoću da se ujedinimo i da napravimo nešto zbog čega nas zajednica neće zaboraviti. Istoriju pišu pobjednici. Hoću da živimo u svijetu slobodno, bez straha da se ne zarazimo. Nek’ svijet živi u boljem ritmu.
Autorka: Lejla Srdanović, volonterka Mreža za mlade
*Tekst je napisan u okviru Javnog poziva za takmičenje za djecu i adolescente s invaliditetom u pisanju sastava i crtanju na temu: Svijet poslije epidemije COVID-19 u okviru projekta Osnaživanje i kvalitetno uključivanje kroz pomoć, pravne informacije i podršku (EQUALIS – Empowerment and Quality inclUsion through Assistance and Legal Information and Support) koji UMHCG sprovodi uz finansijsku podršku UNICEF-a (Predstavništvo u Crnoj Gori).
Napomena: UMHCG je navedeni tekst objavilo uz saglasnost roditelja/porodica.
Uticaj COVID-19 na čovječanstvo
Od 11. marta 2020. ako sam zapamtio datum, i proglašenja pandemije, svijet se značajno izmijenio, a posljedice žestoko variraju od zemlje do zemlje.
Pošto je virus prvo došao iz Kine, logično je da su se oni prvi postarali da pomognu u borbi protiv misteriozne bolesti. Dok je panika rasla u svijetu, sve oči su bile uprte u italijanski Bergamo. Pandemija je tada proglašena, a na internetu se pojavila bujica snimaka iz tog grada, prizor koji nikog nije ostavio ravnodušnm – prevoz stotina lešava u krematorijume.
Crna Gora se dobro držala i posljednja „bila zaražena“ u Evropi. Početkom juna je postala i prva „corona-free“ destinacija u svijetu. Hvala Bogu što je baš nas to zadesilo.
Kako je vrijeme odmicalo pojavile su se brojne teorije zavjere da je virus napravljen ljudskom rukom, a na meti su bili najbogatiji ljudi svijeta. To je dovelo do raznih protesta širom planete, dok određene zemlje nisu zabranile da se o tome priča, te da bi narod gledao svoja posla.
Krajem ljeta i početkom jeseni 2020. najveće sile svijeta, koliko god se mrzjele međusobno, ujedinile su se da pronađe lijek protiv virusa. To je samo još jedan dokaz da smo svi ljudska bića koja imaju zajedničkog neprijatelja, nevidljivog golim okom.
Nakon što su došle vakcine, mnogi narodi širom svijeta su pružili otpor vakcini „Astrazeneka“ zbog navodnog izazivanja zgrušavanja krvi. To je bilo kratkog daha, jer je Svjetska zdravstvena organizacija potvrdila da su vakcine bezbjedne.
Širom svijeta je počela i masovna imunizacija, tako i kod nas. Međutim dok se mi u Evropi opuštamo treba nekako Indiji da se pomogne, pošto je za mjesec dana tamo umrlo više od 10 hiljada ljudi. Uz to, pojavio se i indijski soj koronavirusa.
Kad sam već kod sojeva, da ispričam kako je virus hronološki mutirao: na jesen 2020. pojavio se britanski soj, nekoliko mjeseci kasnije brazilski soj i danas taj indijski soj koji je „napravio pokolj“ u Indiji.
Da se vratim na teorije zavjere: neki ljudi koji nisu imali kontakt sa spoljnim svijetom su uspjeli da se zaraze i neki koji su ostvarivali kontakte sa drugim ljudima (kao npr. ja) su ostali netaknuti. Tu se već radi o imunitetu osobe, ništa drugo.
Naravno, nakon što se pokazalo da nije sve u vakcinama ljudi su ponovo probudili svoj skepticizam i mišljenje da se vakcinama čipuju ljudi. Nisam sigurna da je to 100% tačno, ali ne treba vjerovati svemu što nađemo na internetu, te da ne poštujemo mjere zbog drugih već zbog sebe.
Što se mene tiče, ja sam mnogo teško podnio sve „lokdaune“, do te mjere da sam na Instagramu podsticao pratioce da se i oni bune, ali kako se stanje u zemlji poboljšalo smirio sam hormone.
Međutim i pored toga ja smatram da je ovo samo neki od načina da se uvede novi svjetski poredak pošto varijacija broja zaraženih govori dovoljno za sebe.
Crna Gora je ponovo na dobrom putu i ako Bog da bićemo ponovo „corona-free“ država. Čim je broj slučajeva pao za preko 10 hiljada u samo par mjeseci, to mi djeluje obećavajuće. Ukoliko je virus napravljen ljudskom rukom nadam se da će završiti kao promašena investicija, a ako je nastao prirodno znači da je po Božijoj volji .
The end.
Autor: Matija Blagojević
*Tekst je napisan u okviru Javnog poziva za takmičenje za djecu i adolescente s invaliditetom u pisanju sastava i crtanju na temu: Svijet poslije epidemije COVID-19 u okviru projekta Osnaživanje i kvalitetno uključivanje kroz pomoć, pravne informacije i podršku (EQUALIS – Empowerment and Quality inclUsion through Assistance and Legal Information and Support) koji UMHCG sprovodi uz finansijsku podršku UNICEF-a (Predstavništvo u Crnoj Gori).
Napomena: UMHCG je navedeni tekst objavilo uz saglasnost roditelja/porodica.
Da sve bude kao nekad
Bio je lijep i sunčan dan. Sa braćom sam se igrala na polju. Tog dana sam čula vijest da se pojavila korona. Nijesam znala šta je to. Poslije sam saznala da je to neki virus koji može da bude jako opasan.
Ubrzo se sve promjenilo. Počeli smo da nosimo maske i da češće peremo ruke. Škole su se ubrzo zatvorile. Bila sam tužna. Nedostajali su mi drugari. Onda je počela škola, ali smo sjedjeli razdvojeno. Jako sam bila srećna zbog škole i što ću da se družim sa drugarima. Želim da korona što prije nestane i da sve bude kao nekad.
Autorka: Andrea Rakonjac VI1, JU Centar za dnevni boravak djece sa smetnjama u razvoju i odraslih lica sa invaliditetom u Opštini Danilovgrad
*Tekst je napisan u okviru Javnog poziva za takmičenje za djecu i adolescente s invaliditetom u pisanju sastava i crtanju na temu: Svijet poslije epidemije COVID-19 u okviru projekta Osnaživanje i kvalitetno uključivanje kroz pomoć, pravne informacije i podršku (EQUALIS – Empowerment and Quality inclUsion through Assistance and Legal Information and Support) koji UMHCG sprovodi uz finansijsku podršku UNICEF-a (Predstavništvo u Crnoj Gori).
Napomena: UMHCG je navedeni tekst objavilo uz saglasnost roditelja/porodica.
Asistivne tehnologije za djecu i mlade s invaliditetom
Asistivne tehnologije za djecu i mlade s invaliditetom
ŠTA SU ASISTIVNE TEHNOLOGIJE?
Pod asistivnim tehnologijama se podrazumijeva svaki proizvod, dio opreme ili sistem, bez obzira da li se upotrebljava u izvornom obliku ili prilagođen, koji se koristi da bi se povećale, održale ili poboljšale funkcionalne mogućnosti osoba s invaliditetom, obezbijedila komunikacija, pristup i širenje informacijama, koristile usluge i dr... One uključuju i asistivna, adaptivna i rehabilitaciona sredstva za osobe s invaliditetom. Takođe uključuju proces izbora, pronalaženja i korišćenja tih sredstava.
Na primjer, asistivna tehnologija obuhvata instrumente, aparate, sredstva i uređaje koje djeca/učenici s invaliditetom koriste da bi obavili zadatke koje inače ne bi mogli da obave. Uz to, asistivna tehnologija obuhvata i alatke pomoću kojih te zadatke mogu da obave lakše, brže i bolje. To mogu da budu industrijski proizvodi ili alatke iz domaće radinosti – od jednostavnih hvataljki za olovku, do opreme kao što su računari. Isto tako postoje asistivne tehnologije koje se koriste za oblast zapošljavanja, i rada, odnosno stručnog usavršavanja.
Dakle, asistivne tehnologije se primjenjuje u različitim oblastima života: u kretanju, oblačenju i ishrani, omogućavanju i/li poboljšavanju komunikacije, učenju, radu, čvrstom i sigurnom držanju predmeta, igranju i bavljenju sportskim i rekreativnim aktivnostima. Sredstva asistivne tehnologije u značajnoj mjeri doprinose većoj samostalnosti korisnika, podižući nivo samopouzdanja, unapređujući kvalitet njihovog života.
U skladu sa Pravilnikom o ostvarivanju prava na medicinsko-tehnička pomagala i Listom medicinsko-tehničkih pomagala osobe s invaliditetom mogu ostvariti pravo na neke od prozvoda iz asistivne tehnologije. Tako npr. u Listi se mogu pronaći: ručni/džepni sat za osobe s oštećenjem vida, reproduktor i snimač zvučnih knjiga u DAISY formatu za osobe s oštećenjem vida, govorni softver za osobe s oštećenjem vida, čitač ekrana sa govornom jedinicom i Brajeva elektronska bilježnica za osobe s oštećenjem vida.
Detaljnije informacije o proceduri i načinu ostvarivanja prava na medicinsko - tehnička pomagala mogu se pronaći u objavljenoj smjernici na portalu www.disabilityinfo.me u kategoriji Resursni kutak, podkategoriji Ostvarivanje prava.
Takođe, neke od proizvoda iz asistivnih tehnologija zaposlene OSI mogu ostvariti kroz uključivanje u mjere profesionalne rehabilitacije koje su definisane Zakonom o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica s invaliditetom. Tako npr. kroz opremanje radnog mjesta, OSI mogu ostvariti dio opreme koji joj potreban u radu a koji se koristi da bi se povećale, održale ili poboljšale funkcionalne mogućnosti OSI (npr. računarski alternativni miševi, tastatura s izrazito velikim tasterima i posebno odvojenim funkcijskim tasterima, graničnici, gusjeničar i sl). Primjenom asistivne tehnologije, zavisno od vrste invaliditeta osobe, može se omogućiti lakše obavljanje radnih zadataka.
VRSTE ASISTIVNIH TEHNOLOGIJA
Sredstva, aparati i uređaji asistivnih tehnologija svrstamo u grupe prema dominantnoj vrsti zahtjeva za koje su osmišljeni. Uglavnom se dijele na:
- Asistivne tehnologije za osobe sa tjelesnim oštećenjima;
- Asistivne tehnologije za osobe s oštećenjem vida;
- Asistivne tehnologije za osobe s oštećenjem sluha;
- Asistivne tehnologije za osobe s oštećenjem govora;
- Asistivne tehnologije za osobe koje otežano uče.
U toku Konferencije govorićemo o samo nekim oblicima asistivnih sredstava, aparata i uređaja u okviru nabrojanih grupa.
ASISTIVNE TEHNOLOGIJE ZA OSOBE S TJELESNIM OŠTEĆENJIMA
PRIBORI ZA PISANJE:
- Vodič ili graničnik za pisanje je tanki plastični šablon koji se postavlja preko papira. Pomaže osobama koje imaju usporene, ograničene ili nekontrolisane pokrete, odličan je za osobe s oštećenjem vida i osobe s tjelesnim oštećenjima. Vodič olakšava snalaženje na papiru, omogućava pisanje po pravoj liniji i postepeno vodi ka razlikovanju različitih vrsta linija na papiru. Postoji nekoliko različitih veličina šablona za vođenje pisanja (šabloni za poslovne koverte, pisma, cijele stranice, čestitke, ili samo za potpis).
- Navlaka za olovke je ergonomski oblikovana i služi kao pomoćno sredstvo u pisanju. Postoji više modela različitih oblika, boja i veličina. Svaki od njih pomaže osobi da drži olovku što pravilnije i olakšava pisanje na drugačiji način (ispravlja nepravilno držanje olovke, omogućava manji pritisak prstiju, sprečava da olovka klizi iz prstiju i sl). Odgovara svim vrstama olovaka, bojici kao i mnogim alatima za crtanje.
PRISTUP RAČUNARIMA
Pristup računarima je izraz kojim se opisuje grupa sredstava asistivnih tehnologija koja pojedincima omogućava da koriste računar, a bez kojih oni to ne bi mogli ili bih ih koristili sa značajnim ograničenjima i sporije. Namijenjena su osobama kojima standardne tastature ili miševi nijesu pristupačni i adekvatni.
- Plavi miš (Blue mouse) Plavi miš je pomagalo za osobe koje imaju oslabljenu motoriku Uređaj ima specifičan oblik koji podsjeća na otisak šake u glini što obezbjeđuje lakše rukovanje. Takođe, nekontrolisani pokreti ne utiču na rad miša. Ima sve funkcije standardnog računarskog miša. U paketu sadrži i magnetno postolje a na računar se povezuje preko USB kabla.
- Vertikalni miševi – džojstici se koriste kao zamjena za kompjuterske miševe za osobe koje imaju u većoj mjeri ograničene ili nekontrolisane pokrete. Uređaj se sastoji od džojstika i dva tastera. Kursorom se upravlja pritiskom džojstika, koji se kreće u rasponu od 20 do 30 stepeni, dok tasteri na njemu zamjenjuju tastere standardnog miša. Džojstici su često korisni osobama sa cerebralnom paralizom, jer brže i lakše savladaju rad sa njima nego sa standardnim mišem.
STOLOVI ZA OSOBE KOJE KORISTE KOLICA
- Ovaj sto je veoma praktičan, jer je moguće podesiti njegovu visinu i nagib ploče u skladu sa potrebama, uzrastom korisnika i aktivnostima koje treba obavljati za stolom. Sto ima graničnike koji olakšavaju manipulisanje priborom za rad (sveske, knjige, olovke, papiri) i sprječavaju padanje pribora na pod. Ploča stola je plastificirana zbog jednostavnog održavanja. Postoji više vrsta stolova, ali je njihova zajednička karakteristika da budu dovoljno visoki i široki, podesivi, bez prepreka i prečki ispod radne ploče kako bi osoba koja je korisnik kolica mogla udobno da ih koristi.
- Pored ovog stola postoje razni drugi uređaji i sredstva opreme koja se koriste za svakodnevno funkcionisanje, rad, učenje i neka od njih se mogu nabaviti u procesu obrazovanja ili rada. Ako se u Crnoj Gori nabavljaju kroz radni proces riječ je o mjerama profesionalne rehabilitacije u koje zaposlenu OSI upućuje poslodavac a jedan od ciljeva je upravo oprema i prilagođavanje radnog mjesta i uslova rada.
- Asistivne tehnologije treba razlikovati od medicinko-tehničkih pomagala o kojima je prethodno bilo riječi. Tako su kolica ili druga pomoćna sredstva za kretanje prvenstveno pomagala, ali mnogi njihovi djelovi ili savremeni oblici i vrste spadaju i u asistivne tehnologije prije svega zbog modernizacije tehnologija i funkcija koje imaju ta pomagala.
PLATFORME ZA SAVLADAVANJE BARIJERA
- GUSJENIČAR SA-3 - Dizajniran je tako da je kompatabilan sa velikim brojem različitih vrsta kolica. Nosivost gusjeničara je 160 kg. Sa jednim punjenjem se može popeti do 30 spratova. Potreban je mali prostor za okretanje na odmorištu. Pričvršćivanje kolica je vrlo jednostavno.
- TELESKOPSKE RAMPE - se jednostavno montiraju postavljanjem na stepenište i skidaju posle korišćenja. Mogu se koristiti za spoljašnju i unutrašnju upotrebu. Napravljene su od aluminijuma sa antikliznim površinama. Mogu biti dugačke 1 ili 2 metra, a u zavisnosti od dužine teške su 9,8 ili 14,8kg. Nosivost ove rampe je 270kg.
ASISTIVNE TEHNOLOGIJE ZA OSOBE S OŠTEĆENJEM VIDA
- PISAĆA MAŠINA PERKINS - Ovo je mehanička, veoma izdržljiva pisaća mašina, smještena u metalno kućište. Ima integrisanu dršku za prenošenje sa mjesta na mjesto. Ipak, nije pogodna za svakodnevno nošenje jer je teška 4,8 kg. Ovom mašinom se jednostavno i lako rukuje. Udobna je za pisanje, zbog dovoljno velikog razmaka među tipkama.
- SKENMARKER je digitalni marker u obliku olovke. Funkcioniše tako što prevlačenjem vrha olovke preko bilo kog štampanog teksta, uređaj odmah prebacuje tekst u bilo koji program na računaru. Ovaj uređaj je izdržljiv i lagan, ergonomski dizajniran. Njegova napredna tehnologija omogućuje brzo i izuzetno precizno prepoznavanje više jezika i istovremeno stvaranje teksta za uređivanje. Scanmarker se spaja sa računarom putem USB kabla i radi sa Windows i Mac operativnim sistemima. Integrisana TTS (text to speach - pretvaranje teksta u govor) funkcija omogućuje korisniku da čuje tekst koji se čita naglas, što ga čini odličnim alatom za poboljšanje pamćenja, kao i razumijevanje skeniranog materijala. Korisna je i za osobe koje imaju oštećenje vida.
- SNIMAČ I REPRODUKTOR ZVUKA PLEXTALK - Mali snimač i reproduktor sa velikim i lako prepoznatljivim tipkama namijenjen je osobama s oštećenim vidom, a pogodan je za sve uzraste i potrebe. Sve tipke su ozvučene kao i sve ostale naredbe. Uređaj, osim DAISY, podržava sve poznate audio zapise kao što su: mp3, wav, wma, audio cd i drugi. Ima punjivu litijumsku bateriju, ugrađen zvučnik, mikrofon i dodatni ulaz za spoljašnji mikrofon. Ima svoju memorijsku karticu od 2 GB, a podržava kartice do 32 GB.
SOFTVERI ZA OSOBE S OŠTEĆENJEM VIDA
- ČITAČ EKRANA SCREEN READER Screen reader, ili čitač ekrana je neophodan softver koji omogućava da osoba koja ima oštećenje vida koristi računar. On pretvara korisnikove akcije i sadržaj ekrana u tekst. JAWS for Windows je jedan od najpoznatijih. Čitač ekrana omogućava osobama s oštećenjem vida da koriste većinu aplikacija na računaru. JAWS prati aktivnosti korisnika (pritisnute tastere i komande) i čita sadržaj ekrana i na taj način omogućava potpunu samostalnost u radu.
- ANREADER je softver za sintezu govora izvorno razvijen za srpski jezik. Pretvara tekst u govor, vještački proizvodi ljudski govor tj. vrši sintezu govora na osnovu teksta. Ovaj program koristi morfološki rječnik s naglascima i veliku govornu bazu podataka i zato može da čita riječi sa pravim naglaskom. Time se dobija mnogo razumljiviji i kvalitetniji govor, koji je lakši za slušanje i ne zamara korisnika računara.
- DAYSY je skraćenica za digitalno pristupačne informacione sisteme (Digital Accessible Information System) i odnosi se na tehnički standard za digitalne audio knjige, periodične publikacije i kompjuterizovan tekst kao multimedijalno izdanje štampane knjige (knjige štampane na crnom tisku). Ovaj format se razvija više od petnaest godina. DAISY pokušava da da knjigama istu fleksibilnost koju imaju čitaoci: kretanje po poglavljima, odjeljcima, naslovima i stranama. Čitaoci mogu da odaberu da li će čitati ili preskočiti fusnote, dodatke, ili sadržaj.
ASISTIVNE TEHNOLOGIJE ZA OSOBE S OŠTEĆENJEM SLUHA
Asistivna tehnologija za osobe s oštećenjem sluha služi da bi se poboljšala dostupnost informacijama koju većina ljudi prima kroz sluh kao i mogućnost komunikacije. Asistivna tehnologija koja je namijenjena osobama s oštećenjem sluha može se svrstati u tri kategorije:
Uređaji za pomoć slušanju - pojačivači zvuka - rade tako što pojačavaju zvuke koje želimo da čujemo, posebno u okruženju sa puno okolne buke kako bi omogućili slušaocu da određene zvuke čuje bolje, ovi uređaji se mogu koristiti sa slušnim aparatom ili kohlearnim implantom.
Uređaji za upozoravanje - alarmni uređaji – ovi uređaji mogu biti povezani na kućno zvono, školsko zvono, telefon i drugo, emituju jak zvuk ili svjetlosni signal i time upozoravaju osobe s oštećenjem sluha da je određeni događaj nastupio.
Uređaji za pojačanu ili alternativnu komunikaciju - ovi uređaji pomažu osobama s oštećenjem govora, mogu biti vrlo jednostavna sredstva kao što su komunikacijski albumi ili table, ali i visoko sofisticirana sredstva kao što su programi koji pretvaraju tekst u govor kao na primjer sintetizator govora.
Ovaj dokument nastao je u okviru projekta Osnaživanje i kvalitetno uključivanje
kroz pomoć, pravne informacije i podršku (EQUALIS – Empowerment and Quality
inclUsion through Assistance and Legal Information and Support) koji sprovodi
Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore uz finansijsku podršku UNICEF-a
(Predstavništvo u Crnoj Gori). Sadržaj ovog dokumenta ne odražava nužno politiku i
gledište UNICEF-a, a odgovornost za sadržaj dokumenta snosi UMHCG.
- ABLENET je vrsta ličnog pojačivača koji pojačava obim željenih zvukova iz okruženja, dok filtrira neželjenu ili ometajuću buku u životnoj sredini. Ablenet pojačalo ima mogućnost podešavanja obima i visine tona. Najčešće se koristi za razgovore jedan na jedan, rad u malim grupama ili razgovor u manjim prostorijama. Radi na baterije.
- AUDABLE je lični uređaj za pojačavanje zvuka koji učenici s oštećenjem sluha mogu da koriste kako bi bolje čuli govor nastavnika u učionici, bez potrebe da nastavnik govori glasnije. Učenik koristi mali mikrofon, koji je povezan s uređajem, usmjeravajući ga ka zvucima koje treba da čuje. Mikrofon podiže i pojačava zvuk koji korisnik čuje kroz slušalice koje su sastavni dio uređaja.
- ALARMNI UREĐAJ – BLJESKALICA je kompaktan signalizirajući uređaj koji pokazuje zvonjavu telefona ili zvona na ulaznim vratima, prikazujući signal kao bljeskajuće svetlo ili kao izuzetno glasan zvučni signal ili na oba načina istovremeno. Moguće je izabrati zvučni signal između više ponuđenih tonova zvona. Jačina zvuka se može prilagoditi prema potrebama korisnika, preko prekidača na uređaju.
- AlertMasterAL12 je daljinski prijemnik sa ugrađenim treperavim vizuelnim pokazateljima koji korisnika upozoravaju na zvono na vratima, alarm, zvuk telefona ili pokret.
- RUKAVICE GLOW GLOVES - Bijele rukavice od rastegljive tkanine, fabrički napunjene prahom koji u mraku stvara svijetlozeleni sjaj. Nakon što se dovoljno dugo izlože svijetlu, mogu se koristiti u mraku do sati. Ljudi koji koriste znakovni jezik mogu koristiti ove rukavice u mraku ili pri slabom osvjetljenju.
ASISTIVNE TEHNOLOGIJE ZA OSOBE S OŠTEĆENJEM GOVORA
- OKVIR ZA KOMUNIKACIJU – Okvir za komunikaciju Eye gaze je pomoćno sredstvo za komunikaciju koje se postavlja između osoba koje komuniciraju, kako bi slušalac mogao da vidi gdje osoba gleda. Čini ga providni plastični ram sa otvorom na sredini. Na ram se može postaviti osam sličica (poruka ili laminiranih kartica) u za to posebno napravljene džepove. Ram se može postaviti na postolje, kako bi stajao na stolu ili držati u rukama. Komunikacija se obavlja tako što osoba gleda određene slike, ispisane riječi ili simbole, a slušalac prati pogled i provjerava napravljene izbore.
- KOMUNIKACIJSKE TABLE su table sa postavljenim simbolima ili slikama koje treba da olakšaju ili omoguće komunikaciju djeci s oštećenjem govora. Djeca koriste ove table tako što pokazuju prstima ili usmjeravaju pogled na različite simbole ili slike. Kako se komunikacijske mogućnosti osoba veoma razlikuju, ove table nisu standardizovane i kreiraju se prema pojedinačnim potrebama.
UREĐAJI ZA KOMUNIKACIJU
- Komunikator je uređaj koji omogućava ili olakšava komunikaciju osobi s invaliditetom. Komunikatori, odnosno uređaji za augmentativnu i alternativnu komunikaciju (AAC), mogu biti vrlo jednostavni mehanički uređaji, a mogu biti i veoma napredni elektronski uređaji. Komunikatore možemo razlikovati po načinu stvaranja govora. Jednostavniji komunikatori samo reprodukuju snimljeni (digitalizovani) govor. Napredniji komunikatori omogućavaju sintezu govora što daje mnogo veću fleksibilnost korišćenja.
- GOTALK KOMUNIKATORI - GoTalkKomunikatori su izuzetno efikasni i jednostavni za upotrebu. Pripadaju grupi komunikacijskih uređaja sa glasovnim izlazom. Koriste se za iniciranje, odnosno podsticanje komunikacije, vježbanje govora i artikulacije, telefonske razgovore, izražavanje ličnih doživljaja i osjećanja i kao podrška svakodnevnim aktivnostima. Nezavisno od veličine, svaki model je prenosiv. Lagan, a istovremeno i robustan i vrlo izdržljiv uređaj. Sadržaji se jednostavno snimaju i brišu, a kvalitet zvuka je odličan. GOTALK POCKET je džepna verzija komunikatora. Pogodan je za držanje u ruci, džepu ili torbici. Maksimalan broj poruka koje je moguće snimiti je 30.
- iPAD KAO KOMUNIKATOR - iPad je jedno od sredstava koje može olakšati komunikaciju, posebno ako se na njega instalirao Talk softver. Na ekranu tableta se pojavljuju sličice kao na tastaturi Go Talk komunikatora, aktiviraju se dodirom i čuje se odgovarajuća riječ. Zaštitno kućište se može koristi da bi se izbjegla mehanička oštećenja uređaja, kako bi on stabilno stajao i kako bi se nagib prilagodio potrebi djeteta.
ASISTIVNE TEHNOLOGIJE ZA OSOBE KOJE OTEŽANO UČE
- GRAFIČKI ORGANIZATORI su nastavni alati koji omogućavaju vizuelno prikazivanje informacija i tako olakšavaju njihovo shvatanje i razumijevanje. Pogodni su za učenike koji vizuelno uče jer mogu da organizuju ideje i koncepte u prepoznatljivu sliku, što je lakše za pamćenje, nego pamćenje dugačkih tekstova. Postoje različite vrste gotovih grafičkih organizatora koji se mogu pronaći na internetu, ali njihov dizajn u velikoj mjeri zavisi od kreativnosti nastavnika i potreba učenika - određuju učenicima mjesto sa koga mogu da počnu pisanje, pomažu im da se usredsrede na ključne djelove sadržaja i strukturiraju svoja razmišljanja, omogućavajući da upamte i razumiju ono što čitaju ili čuju.
- VODIČI ZA ČITANJE su napravljeni su od providne ili neprovidne plastike sa prorezima različite veličine (od jednog do nekoliko štampanih redova u knjizi). Providne plastične trake su najčešće jarkih boja. Postavljanjem traka na dio teksta, rečenicu ili riječ, tekst postaje obojen i uokviren. Prorez ili providni dio omogućava fokusiranje pogleda na odabrani dio teksta i olakšava čitanje. Ovi vodiči omogućavaju koncentrisanje na tekst, smanjuju mogućnost preskakanja riječi i redova i olakšavaju prelazak u sljedeći red.
- GEOMETRIJISKA TABLA je plastična pločica sa klinovima na koje se mogu razvući gumice. Veoma korisno sredstvo za razumijevanje geometrijskih pojmova kao što su: trougao, kvadrat, krug, pravougaonik, površina, obim, prečnik, visina. Učenici lako mogu da konstruišu različite geometrijske oblike i koriste klinove za lakša geometrijska izračunavanja
- DRVENI RAZLOMCI - Ovo nastavno sredstvo na vrlo očigledan način predstavlja razlomke i omogućava shvatanje pojmova - cijelo, polovina, trećina, četvrtina, petina, kao i elementarno razumijevanje sabiranja razlomaka.
- PLASTIFICIRANA TABLA SA BROJEVIMA DO 100 - Jednostavno nastavno sredstvo sa odštampanim brojevima od 1 do 100. Koristi se za čitanje brojeva, uočavanje desetica, razumijevanje brojnog niza, razumijevanje pojmova prethodnik i sljedbenik. Crveni prozor se postavi na željeni broj, a otvaranjem polja sa oznakama +1 ili -1 otvaraju se sljedbenik i/ili prethodnik.
KAKO ODABRATI ODGOVARAJUĆU ASISTIVNU TEHNOLOGIJ
Neka od sredstava i uređaja asistivne tehnologije kao što su vodiči za pisanje, auditivni tajmeri ili zvučne lopte, moguće je lako napraviti ili nabaviti i početi odmah sa korišćenjem. Međutim, kada je djetetu/učeniku potreban visokotehnološki uređaj za komunikaciju, ili pristup računaru važno je da, prije donošenja odluke o kupovini ili nabavci uređaja, budete sigurni da će baš taj uređaj odgovarati osobi s invaliditetom. Posljedice pogrešnog izbora asistivne tehnologije su mogu biti poljuljano samopouzdanje, razočaranje, sumnja u sopstvene mogućnosti, demotivisanost za dalje traženje bilo koje vrste podrške. Zato je dobro da se prije nabavke izvrši procjena potreba za korišćenjem asistivne tehnologije, kao i odabir odgovarajućeg uređaja i ako je ikako moguće probno korišćenje.
ČINJENICE O ASISTIVNOJ TEHNOLOGIJI
Važno je znati sljedeće:
- ako na svjetskom tržištu postoji bezbroj sredstava i uređaja, za neku vrstu invaliditeta ne postoji asistivna tehnologija;
- da bi bila upotrebljiva i korisna, asistivna tehnologija mora da odgovara pojedincu i njegovim osobenostima, a ne invaliditetu;
- nije neophodno da djeca s invaliditetom koriste asistivnu tehnologiju, mnogima od njih ona nije potrebna;
- skup uređaj nije garancija za uspješno korišćenje, nekada je alatka napravljena u domaćoj radinosti mnogo korisnija nego najskuplji uređaj;
- ne postoji jedan uređaj koji će riješiti sve probleme ili omogućiti ili olakšati sve aktivnosti.
Sadržina ovog teksta je nastala u okviru aktivnosti Onlajn pravno savjetovalište za djecu i mlade s invaliditetom kroz projekat Osnaživanje i kvalitetno uključivanje kroz pomoć, pravne informacije i podršku (EQUALIS – Empowerment and Quality inclUsion through Assistance and Legal Information and Support) koji je UMHCG sprovodio uz finansijsku podršku UNICEF-a (Predstavništvo u Crnoj Gori).
Pripremila: Marija Šćepanović, koordinatorka Pravnog savjetovališta