četvrtak, 15 decembar 2022 12:53

Zastani, razmisli, ostvari...slobodu

Autor:

U kakvom društvu živimo, hajde da malo zastanemo i razmislimo?! 

Da li sa zadovoljstvom idemo na posao, da li imamo dovoljno strpljenja za djecu, za sve one kojima je potrebna naša podrška, pažnja, njega, da li osluškujemo sebe, čujemo...ili sve to otaljavamo zato što tako treba, da nam neko ne zamjeri, prigovori? A, onda je sve teško, nesavladivo, zamorno. Sa koliko dilema započinjemo dan? Dajemo obećanja sebi i drugima koja nijesmo u stanju da ispunimo? Koliko formalizma dnevno možemo da progutamo, „servirano” hladno ili toplo nema veze… prazno je isprazno i ništa ne znači. Koliko puta iz užasnog straha od slobode ne ugrabimo priliku, sitnu ili kurpnu, opet nije bitno prilika po prilika je prilika koja suštinski otvara put ka ličnoj slobodi. 

Dođoh do suštine postojanja svega: na ličnom i društvenom. Sloboda, šta je to? To je preuzimanje odgovornosti, to je spremnost da uzmeš konce nad svojim djelima i mislima, to je sagledavanje iz više uglova, imaginacija, lutanje, potraga, borba, protivuriječnost, individualnost, nikako uniformnost, to su djela, ne samo riječi. Demonstrirajući ličnu odgovornost otvaramo proces da i drugi iz našeg okruženja uče od nas. Često toga nijesmo svjesni. Akteri političke scene našeg društva zaboravljaju tu komponentu javnog nastupa i dimenziju lične odgovornosti za svaku izgovorenu riječ ili postupak. Da postoji makar minimum osvješćenosti o tom segmentu njihove politčke aktivnosti i javni diskurs bi možda bio više demokratičan i human, okrenut  građaninu i njegovim potrebama. Ali, odgovornosti nema ili je ima u mrvicama. Nedovoljno, naročito u društvu u kojem demokratija nije osvojena ili gdje se riječ demokratija/demokratski najčešće rabi, pa ako pogledamo suštinu naše društvene zajednice (način kako ona istinski živi) ona nije ništa drugo do isprazna ljuštura. Demokratija nije samo ograničena na politiku, parlament, političke partije, sistem vlasti, demokratija je stil života, njegovanje univerzalnih ljudskih vrijednosti, univerzalnih ljudskih prava, od početnih koraka u procesu socijalizacije u porodici, obrazovnom sistemu, medijima, društvu uopšte. A šta mi radimo, sužavamo prostor za demokratiji, zatvaramo je u okvire politike, ne učimo mlade generacije najprije osnovnim ljudskim vrijednostima, već im šaljemo poruku da politika treba da bude prostor za zadovoljenja ličnih, partikulrnih interesa, prostor mržnje i isključivosti, prostor nepriznavanja različitosti. I onda se pitamo kako smo ušli u fazu radikalizacije društvenih vrijednosti i samog poimanja društva. Prirodno je da u društvu postoje različite ideologije, sistemi vrijednosti, pogledi na svijet i čovjekovu prirodu. Ali, nije prirodno da se vrednujemo na osnovu poluistina, predubjeđenja, naučenih, konzerviranih matrica. Hajde da malo zastnemo, razmislimo i preispitamo se, pojedinačno, lično, ali i na nivou ukupne društvene zajednice.


Mr Mirjana Popović

Pročitano 889 put(a)

Back to top