U okviru projekta Prepoznajemo diskriminaciju OSI, koji realizuje Udruženje za podršku osobama sa invaliditetom Bijelo Polje, u partnerstvu sa Organizacijom gluvih i nagluvih veterana Bijelo Polje, a finansira Ministarstvo ljudskih i manjinskih prava, u ovom gradu je održana Jednodnevna edukativna radionica, o modelima pristupa invaliditetu i medijskom izvještavanju o OSI u medijima i od strane medija.

Ovaj Trening, prvenstveno namijenjen lokalnim novinarima, vodili su Marina Vujačić, izvršna direktorica Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) i Goran Macanović, izvršni direktor Saveza slijepih Crne Gore (SSCG).

Objašnjavajući modele pristupa invaliditetu Macanović je, odmah na početku, predočio da oni mogu biti: medicinski, funkcionalni, milosrdni (moralni), herojski, socijalni i zasnovan na ljudskim pravima.

,,Medicinski pristup, koji je u proteklom periodu bio jedan od zastupljenijih u našem javnom diskursu, polazi od pretpostavke da OSI treba da se liječe, te da „oporavak“ treba biti jedina svrha njihovog života", pojasnio je Macanović.

S druge strane, nastavio je on, milosrdni (moralni) pretpostavlja da su OSI kažnjene od Boga, zbog sopstvenih i/ili porodičnih grjehova, te da je invaliditet, sam po sebi, loš i negativan jer je kazna za nešto.

„Milosrdni pristup, takođe, govori da društvo treba biti humano, da ne kažem da treba imati sažaljenje prema OSI. Ovdje su OSI, opet, stavljene u kontekst neproduktivnih članova zajednice, o kojima ona treba brinuti i starati se – jer one to ne mogu - pa su zbog toga trošak i teret društvu", nastavio je Macanović.

Govoreći o tzv. herojskom modelu izvršni direkor Saveza slijepih Crne Gore istakao je da je (i) on jako opasan. Ovdje se, naime, OSI percipiraju kao heroji kada, recimo, završe školu, dobro obave ili dobiju posao. 

„To, slično kao i gore pomenuti modeli, OSI lijepi etiketu da su nesposobne, a da je ta jedna izuzetak. Mediji, tu, upotrebljavaju termine „uprkos“ i „iako“, stavljajući fokus na oštećenje, odnosno lično svojstvo OSI . On je opasan jer zajednica ističe neke naše dobre strane ali, kao što znamo, heroji su nepogrješivi, a OSI su, kao i svi, samo ljudi skloni greškama. Zato, ako OSI vidite ili predstavljate kao heroja, a on napravi grešku, onda se ruši ta slika i ona, opet, bude okarakterisana kao nesposobna i manje vrijedna“, napominje on.

Barijere su, tvrdi Macanović, u stavovima osoba koje nemaju invaliditet.

„One su najveće! Ogledaju se u predrasudama i stereotipima i one, na kraju, vode diskriminaciji. Ona, zapravo, dolazi kao njihov rezultat. Najteže je mijenjati stavove ljudi", izričit je Macanović. 

Govoreći o funkcionalnom modelu, koji se jako često može uočiti u našem javnom diskursu, Macanović je kazao da on, slično kao i gore navedeni, polazi sa stanovišta da su OSI nefunkcionalne, te da treba da se rehabilituju kako bi poboljšale svoje funkcije.

Navedeno ne znači, pojasnio je on, da osobe s invaliditetom nemaju pravo na zdravstvenu zaštitu ili rehabilitaciju i da im one nijesu potrebne. Naprotiv, dodao je, mnogim OSI su i nužne. 

„Invaliditet je samo jedna različitost, tj. jedna od naših karakteristika. Nije primarna, jedina i osnovna. Stoga, osnovni smisao života OSI ne može, nikako, biti samo rad na poboljšanju funkcija, onako kako to diktira ovaj model pristupa invaliditetu“, ocijenio je izvršni direktor Saveza slijepih Crne Gore.

Socijalni model, objašnjava Macanović, nastao je kao posljedica brojnih pokreta, a najviše ugledajući se na pokret afroamerikanaca u SAD. 

„On je iznjedrio koncept izjednačavanja mogućnosti, tj. zahtjev da društvo, samo i isključivo, treba da obezbijedi iste šanse svim ljudima. Cilj je, zapravo, da se svakoj osobi daju jednake startne pozicije, kako bi mogle učestvovati u životu zajednice i ravnopravno joj doprinositi“, objasnio je on.

Svoj segment ove obuke, za bjelopoljske novinare, Macanović je zaključio time da je jedini i najispravniji model pristupa OSI, odnosno medijskog izvještavanja o OSI, koncept zasnovan na ljudskim pravima.

„Novinari, kada pišu o OSI, trebaju koristiti terminologiju koja ne stavlja u fokus oštećenje. Tako je, recimo, osoba s oštećenjem vida, a ne slijepa osoba, ili osoba s oštećenjem sluha, a ne gluva osoba“, zaključio je, konkretno Macanović.

Marina Vujačić, izvršna direktorica UMHCG, ukazala je na to da kakav je model pristupa, takvo je i izvještavanje (u medijima).

Ona je naglasila da su mediji jako važni, jer sve što organizacije, koje se bore za prava OSI, postignu - uspiju je zahvaljući i njima.

Ipak, smatra ona, i mediji mogu da diskriminišu i krše ljudska prava.

„Iz tog razloga je mnogo važno da novinari, koji stvaraju sliku ostalim građanima, imaju pravilan pristup invaliditetu. Jer invaliditet nije bolest, već iskustvo niti je oštećenje bolest, nego stanje koje je, čak i s tog medicinskog aspekta, nepromjenljivo", smatra izvršna direktorica UMHCG.

Osvrnuvši se na to kakvo je bilo izvještavanje medija o OSI, kroz konkretne primjere iz proteklih par nedjelja, Vujačić je skrenula pažnju prisutnim novinarima da tekst, da bi bio čitan, u naslovu ne mora imati činjenicu da je neko OSI. Dovoljno je, dakle, ako je to baš važno ili nužno, tu činjenicu „provući“ negdje kroz tekst.

Analizirajući, dalje, pojedine pristupe ona je primijetila i da, kad se izvještava o korisnicima kolica, samo se snimaju kolica i točkovi, ali ne i čovjek ili konkretna prepreka. 

„Slično je i kada se radi o osobama s oštećenjem vida. Snima se samo štap, naočare, ali ne i čovjek, jer se ne stavlja u fokus da je i OSI osoba, odnosno ljudsko biće“, primijetila je ona.

Vujačić je konstatovala i da političari, jako često, koriste lošu i neprihvatljivu terminologiju koja, čak i ako nije namijenjena ili uperena prema OSI, na njih asocira. 

„Na kraju, ono što jedino važno znati jeste da je jedini i ispravan pristup zasnovan na ljudskim pravima. Jer invaliditet nije negativan, već razvojni društveni koncept“, zaključila je Marina Vujačić, izvršna direkorica UMHCG. 

Učesnici su na kraju Radionice, kroz dva teksta iz medija, odgovorili na pitanja koji su korektni, odnosno nekorektni termini upotrijebljeni, koji je model pristupa invaliditetu zastupljen i izdvojili su posebno karakteristične rečenice i kontekst u tim tekstovima. 

Pripremio: Milovan Marković

Uloga glasovnih asistenata u pomoćnoj tehnologiji za osobe s invaliditetom značajno je porasla posljednjih godina, s uređajima poput Amazonovog Aleka (Amazon Alex), Gugl asistenta (Google Assistant) i Apleovog Sirija (Apple Siri) koji postaju sve popularniji i dostupniji. Ovi alati, koji se aktiviraju glasom, imaju potencijal da značajno poboljšaju živote osoba s invaliditetom pružajući im niz usluga i funkcionalnosti koje im mogu pomoći da prevaziđu različite izazove i postignu veću nezavisnost.

Jedna od najznačajnijih prednosti glasovnih asistenata za osobe s invaliditetom je njihova sposobnost da olakšaju komunikaciju. Za osobe s oštećenjem govora ili sluha, ovi uređaji mogu poslužiti kao posrednik, omogućavajući im da efikasnije komuniciraju s drugima. Glasovni asistenti se, takođe, mogu koristiti za slanje i primanje poruka, telefoniranje i pristup informacijama na mreži, što olakšava osobama s invaliditetom da ostanu povezani s prijateljima, porodicom i svijetom oko njih.

Pored komunikacije, glasovni asistenti, takođe, mogu pružiti dragocjenu pomoć u svakodnevnim zadacima i aktivnostima. Na primjer, mogu se koristiti za kontrolu pametnih kućnih uređaja, kao što su: svijetla, termostati i uređaji, omogućavajući pojedincima s otežanim kretanjen da lakše upravljaju svojim okruženjem. Štaviše, glasovni asistenti se mogu integrisati s drugim pomoćnim tehnologijama, kao što su: kontrole za invalidska kolica ili jedinice za kontrolu životne sredine, da bi se obezbijedilo besprekorno i intuitivno korisničko iskustvo.

Glasovni asistenti, takođe, mogu igrati ključnu ulogu u podršci osobama s kognitivnim invaliditetom, kao što su: demencija ili traumatske povrede mozga. Ovi uređaji se mogu programirati da obezbjeđuju podsjetnike za sastanke, ljekove i druge važne zadatke, pomažući pojedincima da održavaju svoje dnevne rutine i upravljaju svojim obavezama. Pored toga, glasovni asistenti se mogu koristiti za pristup informacijama i odgovaranje na pitanja - šta može biti posebno korisno za osobe s izazovima u pamćenju ili u obrađivanju informacija.

Još jedna ključna prednost glasovnih asistenata je njihova sposobnost da obezbijede prilike za zabavu i slobodno vrijeme za osobe s invaliditetom. Uz jednostavnu glasovnu komandu, korisnici mogu da pristupe širokom spektru sadržaja, uključujući: muziku, audio knjige, podkastove i još mnogo toga. Ovo može biti posebno vrijedno za pojedince s oštećenjem vida, koji mogu imati izazova da pristupe tradicionalnim oblicima medija. Štaviše, glasovni asistenti se mogu koristiti za igranje igrica i angažovanje u interaktivnim aktivnostima, pružajući zabavan i privlačan način za osobe s invaliditetom da provode svoje vrijeme.

Uprkos mnogim prednostima glasovnih asistenata za osobe s invaliditetom, postoje i neki izazovi i ograničenja koja treba uzeti u obzir. Jedna od primarnih briga je pitanje privatnosti jer ovi uređaji često zahtijevaju pristup ličnim informacijama i podacima da bi efikasno funkcionisali. Ovo postavlja pitanja o bezbjednosti informacija korisnika i potencijal za zloupotrebu ili eksploataciju. Pored toga, dok su glasovni asistenti postali sofisticiraniji i precizniji posljednjih godina, oni i dalje mogu da se bore da razumiju određene akcente, dijalekte ili govorne obrasce, što može biti frustrirajuće za korisnike s otežanim govorom ili govornike kojima nije maternji jezik.

U zaključku, glasovni asistenti imaju potencijal da igraju značajnu ulogu u pomoćnoj tehnologiji za osobe s invaliditetom, nudeći niz pogodnosti koje mogu pomoći pojedincima da prevaziđu izazove i postignu veću nezavisnost. Kako ovi uređaji nastavljaju da se razvijaju i poboljšavaju, vjerovatno je da će njihove aplikacije i mogućnosti samo nastaviti da se šire, pružajući još više mogućnosti osobama s invaliditetom da pristupe podršci i pomoći koja im je potrebna. Međutim, takođe je važno da se pozabavimo izazovima i ograničenjima povezanim s glasovnim asistentima, obezbjeđujući da su ove tehnologije razvijene i primijenjene na način koji je efikasan i koji poštuje privatnost i individualne potrebe korisnika.

Izvor: portal Infolopare

Pripremio: Ivan Čović

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) poziva sve zainteresovane srednjoškolce/ke, uzrasta 14 - 18 godina, da se prijave za učešće na jednočasovnoj Radionici o Modelima pristupa invaliditetu i ljudskim pravima osoba s invaliditetom (OSI). 

Radionica će, se održati u petak, 23. juna 2023, s početkom u 11.00 časova u prostorijama Udruženja, u Podgorici (adresa: Ulica Kralja Nikole 76, stara Varoš). 

Na Radionici, biće riječi o terminologiji i modelima pristupa invaliditetu kako bi se učenici/e edukovali/e o upotrebi adekvatne terminologije, načinima komunikacije i pružanja podrške vršnjacima/ama s invaliditetom. Cilj ove aktivnosti je da se srednjoškolci/ke informišu o pravilnoj terminologiji i smanje distancu i predrasude u komunikaciji s osobama s invaliditetom.

Zainteresovani/e se mogu prijaviti najkasnije do četvrtka, 22. juna 2023, do 12.00 časova, dostavljanjem prijave na mejl adresu Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. s naznakom Prijava za Radionicu o Modelima pristupa invaliditetu.

Aktivnost se realizuje u okviru grant projekta Jačanje otpornosti starijih osoba i osoba sa invaliditetom tokom COVID-19 virusa i budućih kriza kojim koordinira Crveni krst Crne Gore i Crveni krst Srbije, a koji je podržan od strane Evropske unije, Austrijske razvojne agencije i Austrijskog Crvenog krsta.

Vujačić je govoreći o svom iskustvu prilikom glasanja kazala da biračko mjesto nije bilo uređeno na način koji bi obezbjeđivao nesmetano pravo glasa osobama s invaliditetom, konkretno korisnicima kolica i osobama niskog rasta. 

„Već se birački odbor, u trenutku kada sam se pojavila, počeo organizovati šta da uradi da birački proces, za mene, učini pristupačnijim”, kazala je Vujačić.

Navela je da su kabine za glasanje bile nepristupačne, odnosno da polica nije bila postavljena na visini do 85cm, u jednoj od kabina, te da je to bio i slučaj s glasačkom kutijom koja je bila postavljena na stolu za kojim sjede članovi biračkog odbora, čija je gornja ivica bila preko 125cm.

„Kada sam opomenula kako to treba biti učinjeno, uslijedilo je to da se glasačka kutija naginje da bih ja samostalno ubacila listić jer ne dozvoljavam, naravno, da to u moje ime rade članovi biračkog odbora zbog mogućeg kršenja tajnosti glasanja”, pojasnila je Vujačić. 

Dodala je da njen primjer nije usamljen, već da su im posmatrači ukazali na ovaj, ali i na druge probleme s kojima se suočavaju OSI prilikom ostvarivanja biračkog prava i koji se ponavljaju već godinama. 

Odgovarajući na pitanje u vezi s tajnošću glasanja Vujačić je kazala da OSI imaju pravo da glasaju uz pomoć asistenta, ukoliko to žele i ukoliko ga sami izaberu, imaju pravo da glasaju samostalno, uz pomoć šablona i putem pisma. 

Međutim, kako je dodala i tu se javljaju propusti. 

„Danas se u Bijelom Polju desilo da birački odbor ne dozvoljava glasanje uz pomoć asistenta, već su insistirali da birač glasa uz pomoć šablona. Birački odbor ne samo što je insistirao da glasa uz pomoć šablona, već je biraču s oštećenjem vida dodao šablon, valjda, kako bi sam ubacio listić, iako je trebalo da to urade oni. Birački odbori moraju biti obučeni šta su prava svih birača pa i osoba s invaliditetom kako se ovakve situacije ne bi ponavljale u praksi”, dodala je Vujačić.

Kazala je da još nijesmo ni počeli govoriti o osobama s invaliditetom koje se aktivno bave politikom, nego o njima govorimo samo kao o biračima.

„To samo po sebi pokazuje koliko je Crna Gora demokratski razvijena ili nije i koliko su izbori praznik demokratije za osobe s invaliditetom ili nisu”, kazala je ona. 

Cijelo izlaganje dostupno je ovdje.

Izvor: Portal Centar za demokratsku tranziciju

Pripremio: Ivan Čović

Prosvjetni radnici, okupljeni u strukovnim udruženjima, i nevladine organizacije koje se bave zaštitom ljudskih prava, posebno djece, mladih i roditelja, organizuju protest u petak, 16. juna 2023. u 13.00 časova ispred Ministarstva prosvjete zbog ovogodišnjeg postupka ocjenjivanja i vrednovanja maturskog ispita za gimnazije i stručne škole.

Protestu će, kako je najavljeno, prisustvovati i članovi Komisije za ocjenjivanje maturskog ispita CSBH jezika i književnosti Ispitnog centra, koja je utvrdila nepravilnosti.

“Protestom želimo da poručimo da ne pristajemo na to da prepisivanje postane pravilo. Protestom insistiramo na tome da se hitno ispitaju postupci nadležnih. Protestom tražimo društvo znanja. Glavnom upravnom inspektoru i Vrhovnom državnom tužilaštvu dostavićemo zahtjev da se ispita postupanje Ministarstva prosvjete, Državne komisije za maturski ispit, uprava škola, kao i Ispitnog centra koji je naložio angažovanje novih ocjenjivača, odnosno cjelokupan postupak ocjenjivanja i vrednovanja maturskog/stručnog ispita. Od Osnovnog državnog tužilastva u Rožajama i Ministarstva prosvjete tražimo da hitno saopšte ko je odgovoran za propuste u organizaciji i grubo kršenje nadležnosti pri eksternoj provjeri znanja učenika 9. razreda osnovne škole iz predmeta Matematika, koja je trebalo da bude održana 20. aprila”, navodi se u saopštenju.

Sjutrašnji protest, do sada, su podržali: Prosvjetna zajednica Crne Gore, Komisija za ocjenjivanje maturskog/stručnog ispita CSHB jezika i književnosti, Udruženje profesora CSBG jezika i književnosti Biblios, Udruženje nastavnika matematike, Udruženje biologa Cellula, Udruženje nastavnika fizike FIZIS, JU Gimnazija Kotor, Nastavničko vijeće JU Gimnazija “Slobodan Škerović”  Podgorica, Nastavničko vijeće JU Gimnazija “Stojan Cerović” Nikšić, Udruženje Roditelji, Centar za građansko obrazovanje, Akcija za ljudska prava, NVO Juventas, Centar za građanske slobode, Mreža za mlade Crne Gore, Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG), NVO PRIMA, Građanska alijansa, Centar za monitoring i istraživanje, Forum MNE, Mreža za omladinski aktivizam i Centar za prava djeteta Crne Gore.                                       

“Svjesni smo, na šta smo više puta ukazivali prethodnih godina, da su propusti u organizaciji eskterne provjere znanja i maturskog ispita postojali i do sada, ali je činjenica je da su ove godine dostigli vrhunac. To što su se dešavali prethodnih godina ne umanjuje posljedice ovogodišnjeg postupanja i nereagovanje na očigledno prepisivanje, kojim se šalje opasno loša poruka savjesnoj djeci, mladima, njihovim nastavnicima i roditeljima”, navode organizatori.

S obzirom na aktuelnu političku situaciju i predstojeće konstituisanje vlasti, predloge u vezi sa organizacijom eksterne i maturske provjere znanja učenika, kao i sistema ocjenjivanja i unaprjeđenja sistema obrazovanja, dostaviće naknadno novom rukovodstvu Ministarstva prosvjete.

Izvor: Roditelji.me

U okviru projekta U kontaktu (In Touch) koji Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG), kao partner, realizuje u saradnji sa: Asocijacijom ABiCi (Associazione ABiCi), Informativnim centrom za osobe sa invaliditetom Lotos, NVO Bez barijera (alb. Pertej barrierave (BBA), engl. Beyond barriers), Aktivnom zonom (Active zone outdoor (AZO)) i Srednja zemlja (Terra di mezzo (TDM)), zaposleni u UMHCG, Milena Kovačević i Milovan Marković, imali su priliku da borave u Studijskoj posjeti Tirani. 

Riječ je, naime, o aktivnosti predviđenoj ovim projektom, koji ima za cilj da unese inovacije u neformalnom obrazovanju i veći kvalitet učenja u radu za mlade s invaliditetom.  

Odmah po dolasku u Tiranu, prvog dana, u popodnevnim časovima, organizovan je kratki susret učesnica/ka ove Studijske posjete, poslije kojeg se krenulo u prvi obilazak (užeg) centra glavnog grada Albanije.

Drugi dan započeo je posjetom Društveno-socijalnom centru Te Kendrojme Se Bašku (Te Kendrojme Se Bashku), koji se nalazi u kvartu Kombinat.

Tokom obilaska Centra, najvišu pažnju učesnica/ka, definitivno, privukao je umjetnički kutak u kojem mladi ljudi i djeca s invaliditetom, uz podršku tima stručnjakinja/a (psihologa, terapeuta i svojih nastavnika), imaju priliku razvijati i testirati svoju kreativnost, proizvodnjom ukrasnih predmeta za lokalno tržište.
 

„Ovdje naši dječaci i djevojčice ne uče samo dekorativne tehnike, već i vještine i znanja koje će im koristiti za lični i profesionalni život“, objasnila je Persida Žapaj (Persida Zhapaj), terapeutkinja ovog Centra.

Njihove kreacije, nastavlja dalje Žapaj, često su i povod organizacije brojnih izložbi i umjetničkih kolonija koje podržava, a jako često i organizuje, Grad Tirana.

Nakon toga mješovita grupa, sastavljena od učesnica/ka iz Italije, Malte, Kipra, Bosne i Hercegovine i Crne Gore, obišla je socijalni biznis centar JAPS (YAPS).

Ovo preduzeće godinama zapošljava na stotine mladih s invaliditetom, kao i pripadnice/ke romske i egipćanske manjine, naglasio je na početku njegov izvršni direktor Arben Šamija (Arben Shamija). 

„Naši zaposleni su, uglavnom, angažovani u sektoru špedicije i održavanja objekata, a među korisnicima naših usluga su i Koka kola (Coca Cola), sve ambasade i diplomatska predstavništva stranih zemalja, sa sjedištem u Tirani, kao i sama Opština Tirana“, istakao je, s ponosom, Arben Šamija.

Prihod od poslova i usluga JAPS-a (YAPS), pojasnio je on, pored isplate zarada zaposlenima, većinom se koristi u dobrotvorne svrhe i akcije, namijenjene ugroženim i diskriminisanim grupama u ovoj zemlji.

Razlog zbog kojeg, godinama, opstaju na tržištu nije samo taj što podržavaju inkluziju mladih s invaliditetom, već, naglašava Šamija, prije svega, zbog kvalitetne usluge koju klijentima pružaju ti mladi ljudi.

Na taj način su, zaključuje on, uspjeli da se suprotstave stigmatizirajuće-diskriminatornim narativima, kako prema mladim Romima, tako i prema mladim OSI u prijestonom gradu Albanije. 

Drugi dan Studijske posjete zaključen je sastankom sa predstavnicima Nacionalne uprave za gluve Albanije (ANAD). Na njemu je bilo riječi o inovativnim rješenjima inkluzije OSI, ali i stanju i poštovanju ljudskih prava osoba s oštećenjem sluha u Albaniji. Tu su učesnice/i, između ostalog, imali priliku i da se informišu o radu ove organizacije, kao i o tome koliko prevodilaca znakovnog jezika ima u ovoj zemlji, na koji način funkcionišu i kako su organizovani, te i koliko, uopšte, institucije, angažujući ih, čine pristupačnim svoj rad i informacije za osobe s oštećenjem sluha.

Treći dan otvoren je Konferencijom: Inkluzija i osnaživanje osoba s invaliditetom, koju je organizovao domaćin, NVO Bez barijera (Beyond Barriers). Njoj su, pored učesnica/ka Studijske posjete, prisustvovale/i i predstavnice/i Grada Tirane, Nacionalne agencije za mlade pri Ministarstvu omladine i djece ove države, te brojne zainteresovane organizacije civilnog društva (OCD) iz Tirane.

Konferencija je nastavljena Mini sajmom nevladinih organizacija, na kom su učesnice/i prezentovali rad i materijale svojih organizacija (brošure, priručnike, studije), te imali priliku da se, međusobno, povežu i razmijene iskustva sa lokalnim OCD iz Albanije.

Po završetku Konferencije, u prostorijama NVO Bez barijera (Beyond Barriers), upriličen je i sastanak s Anom Derviši (Anom Dervishi), izvršnom direktoricom ove organizacije i Ismailom Endrekom (Ismailom Ndrekom) izvršnim direktorom Asocijacije para-tetraplegičara Albanije. 

Četvrtog, ujedno i poslednjeg, dana ove Studijske posjete učesnice/i su razgledale/i Specijalnu školu Luiđ Gurakuki (Luigj Gurakuqi), koju pohađa 127 polaznika/ca, djece s invaliditetom, starosti od šest do 18 godina. Ana Derviši, izvršna dirketorica NVO Bez barijera (Beyond barriers)  učesnicama/ima je predstavila i projekat koji je ova organizacija, u dvorištu ove škole, realizovala. U pitanju je plastenik, (tzv. Green house), koji je izgrađen za potrebe škole. Prema njenim riječima, ovaj koncept je postao pravi obrazovni prostor, u kojem učenici ove Specijalne škole stiču vještine ne samo u hortikulturi i baštovanstvu, već i socijalne. Pored toga, navela je Derviši, rad učenika, dodatno, doprinio je i zbližavanju učenika i profesora jer ga djeca, jako često, koriste i za vannastavne aktivnosti.

Ova Studijska posjeta, koja je okupila predstavnice/ke tri države EU (Italije, Malte i Kipra) i dvije Zapadnog Balkana (Bosne i Hercegovine i Crne Gore), okončana je susretom s predstavnicima Nacionalnog omladinskog kongresa Albanije. 

Projekat je finansiran od strane Evropske edukativne i kulturne izvršne agencije (European Education and Culture Executive Agency (EACEA)) – čija implementacija je započela 1. januara 2023.

Pripremio: Milovan Marković

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG), i ove godine, pokrenulo je Kampanju za upis na fakultet, koja ima za cilj motivisanje mladih s invaliditetom da nastave svoje školovanje nakon srednje škole. 

Pored toga, u toku upisnih rokova (jun-jul) organizovaćemo info štandove na nekim od crnogorskih univerziteta ili fakulteta s ciljem informisanja mladih s invaliditetom o servisima podrške koje mogu ostvariti posredstvom Studentske savjetodavne kancelarije. U okviru pomenute Kancelarije  studenti mogu dobiti podršku:

- Pri odabiru željenog fakulteta i prilikom upisa na fakultet, redovno ili po principu afirmativne akcije (ovo uključuje i pomoć prilikom prikupljanja i predaje dokumentacije);

- U oslobađanju od plaćanja naknade (školarine) na bilo kojem fakultetu u Crnoj Gori (državnom, privatnom, ili na fakultetu koji djeluje kao samostalna institucija);

- Prilikom upićivanja Zahtjeva za povraćaj novca fakultetskoj jedinici, ukoliko je student uplatio dio naknade za tekuću studijsku godinu;

- Prilikom apliciranja i u ostvarivanju studentske stipendije;

- Prilikom upućivanja inicijative fakultetskoj jedinici/konkretnom profesoru da omogući polaganje predispitnih i ispitnih obaveza na način, u vrijeme i u formi koja studentu najbolje odgovara, uključujući i pomjeranje kolokvijuma/ispita ukoliko je student s invaliditetom bio spriječen da izađe u prvobitno zakazanom terminu;

- U sređivanju smještaja u studentskom domu (prioritetno dodjeljivanje smještaja studentima s invaliditetom, prikupljanje i predaja dokumentacije). Ova aktivnost podrazumijeva omogućavanje dodjeljivanja smještaja studentima s invaliditetom u studentskom domu, kao i prikupljanje i predaja dokumentacije nadležnim ustanovama, te upućivanje inicijative sa tzv. Spiskom želja i predlogom za prioritetno obezbjeđivanje smještaja. 

Pozivamo sve zainteresovane da nam se obrate za informacije i savjete,  pozivom na brojeve telefona UMHCG: 020 265 650; 067 801 761; 069 385 981 ili slanjem poruke na Fejsbuk ili Instagram stranici Udruženja.

Pripremila: Anđela Miličić, koordinatorka Studentske savjetodavne kancelarije

U pitanju je potpuno besplatan sistem, koji će osobama s invaliditetom omogućiti nesmetani pristup plaži. Ovaj inovativni sistem ima za cilj da im omogući pristup bez ičije pomoći.

Kako su na konferenciji za novinare, početkom aprila ove godine, predočili zvaničnici, ukupno 287 plaža u cijeloj Grčkoj će biti pokriveno ovim sistemom. Takođe je najavljeno da će biti dostupni i drugi sadržaji, poput parkinga, toaleta i svlačionica, te rampi, ležaljki i barova.

„Do sada je 147 plaža već dobilo ovaj sistem i tako su postale značajno pristupačnije i osobama s invaliditetom“, navodi Grikreporter.

„Jednak pristup moru je neotuđivo ljudsko pravo", rekao je tom prilikom aktuelni ministar turizma Vasilis Kikilias i dodao da je u pitanju projekat vrijedan 15 miliona evra, koji je finansiran kako iz nacionalnih, tako isto i iz resursa Evropske unije (EU).

Značajan dopirnos nacionalnoj ekonomiji

„Zahvaljujući ugradnji ovakvih sistema na brojnim plažama, osobe s invaliditetom i osobe s ograničenim mogućnostima kretanja sada imaju priliku da učestvuju u različitim aktivnostima na plaži, u društvu najbližih, što značajno doprinosi poboljšanju kvaliteta života svih“, napomenuto je iz Ministarstva turizma.

A sve to značajno doprinosi i razvoju lokalne privrede, budući da su sada brojne plaže dostupne svima.

U želji da pomogne osobama s invaliditetom, Ministarstvo turizma Grčke otvorilo je i namjenski veb-sajt, na kome su taksativno navedene sve plaže koje poseduju pomenuti sistem.

Izazovi s kojima se zemlja suočava

Budući da je poznato da je topografija Grčke takva da mnoge lokalitete karakteriše mnoštvo stepenika i neravan teren, pravi je izazov omogućiti i osobama s invaliditetom pristup brojnim lokacijama.

U tom smislu je Grčka, ipak, napravila značajne korake, počev još od organizacije Olimpijskih igara u Atini 2004.

Takođe, nedavno je jedan dio na uzvišenju Akropolj, poznatom arheološkom lokalitetu u prijestonici Grčke, prekriven betonom, kako bi bio omogućen lakši pristup osobama s invaliditetom.

Uprkos protivljenju mnogih stručnjaka, koji su smatrali da to narušava ovaj istorijski značajan spomenik, Ministarstvo je istrajalo u namjeri da i korisnicima kolica omogući pristup tako značajnoj lokaciji.

„Osobe s invaliditetom, stari i ljudi s različitim poteškoçama imaju pravo da izbliza vide spomenike na Akropolju i da im se dive", navedeno je u saopštenju Ministrstva tim povodom, što je naišlo na odobravanje ljudi s invaliditetom.

Izvor: Portal b92.net

Pripremio: Ivan Čović

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) poziva zainteresovane mlade s invaliditetom, uzrasta od 15 do 30 godina,  koji žive, borave i rade u Podgorici, da se prijave za učešće na Susretima  mladih s invaliditetom (grupama samopodrške), planiranim za period od jula do decembra 2023. 

Grupe samopodrške imaju za cilj da mladi s invaliditetom pružaju jedni drugima međusobnu podršku, razmjenjuju iskustva i znanja i daju podsticaj za aktivizam. Sprovođenje sličnih aktivnosti, u prethodnom periodu, pokazalo se kao vrlo efikasno u podizanju nivoa samopouzdanja i osamostaljivanja mladih s invaliditetom, što u krajnjem vodi njihovoj većoj uključenosti u društveni život. Poseban segment će biti razgovor o mogućim preprekama, izazovima i strahovima, te načinima za njihovo prevazilaženje i sl. 

Susreti bi se održavali u toku trajanja projekta i svaki susret bi podrazumijevao neku temu u vezi sa procesima učešća u donošenju odluka i omladinskom aktivizmu, vršnjačkom nasilju, samoprihvatanju i osnaživanju, odgovornosti, o kojima bi učesnici/ce diskutovali spontanim redoslijedom, uz fasilitaciju od strane psihološkinje.

Zainteresovani/e kandidati/kinje se mogu prijaviti najkasnije do 26. juna 2023, dostavljanjem prijave na mejl adresu Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. s naznakom Prijava za susrete MSI.

Nakon dostavljenih prijava, izabranim učesnicima/ama će biti dostavljene informacije o mjestu i datumu održavanja mjesečnih susreta.

Susreti će se sprovoditi u okviru projekta Podrška, a NE zanemarivanje! koji je podržan od strane Glavnog grada Podgorice, kroz Konkurs za raspodjelu sredstava za projekte nevladinim organizacijama za 2023.

Livi Hejdok je poznata kao istraživačka novinarka, koja često razgovara s ozloglašenim kriminalcima, a baš među njima je našla podršku kad je zadobila oboljenje multipla skleroze.

Poznata po snimanju dokumentaraca s nekim od najozloglašenijih kriminalaca na svijetu, istraživačka novinarka Livi Hejdok doživjela je  šok kad joj je ustanovljena multipla skleroza.

 Pronašla je podršku na najneočekivanijem mjestu - kod kriminalaca koje intervjuiše.

„Oduvijek mi ljudi govore da se ja ne plašim ničega, ali ova multipla skleroza me je prestravila", priznaje Livi.

„Osjećam se kao zrno."

Ova tridesetosmogodišnjakinja živjela je život na ivici, snimajući i vodeći dokumentarce o temama kao što su: bande djevojaka i maloljetni vojnici u Kongu.

Njen najskoriji hit je Gangster: Priča o Džonu Palmeru, koji istražuje njegovo učešće u pljački zlatnih poluga u Brinks Metu 1983, najvećoj oružanoj pljački u britanskoj istoriji.

Njena ljubav prema američkoj rep muzici, dok je bila tinejdžerka, oblikovala je njenu fascinaciju kriminalnim podzemljem, bandama i nasiljem.

„Željela sam da ih razumijem", kaže ona.

„Ljudi koji čine zločine najčešće nemaju priliku da pričaju o tome iz sopstvene vizure."

Pomoglo joj je da razumije šta ih motiviše da toliko rizikuju, i kako ti izbori ponekad mogu da im izgledaju „logično".

Dok je Livi istraživala rat protiv droga na Filipinima 2016, počeo je da se dešava obrt i u njenom vlastitom životu.

„Nešto nije bilo u redu sa mojim nogama", kaže ona.

„Bila sam ubijeđena da je to zbog nezdrave hrane."

Livi je završila snimanje filma i vratila se u Veliku Britaniju, ali simptomi nisu prošli.

U naredne četiri godine, nekoliko puta je odlazila kod ljekara, ali joj nije utvrđena dijagnozu.

Predloženo joj je 2020. da uradi lumbalnu punkciju - testiranje kičmene tečnosti, da bi se „isključila multipla skleroza".

Ali rezultat je potvrdio upravo suprotno.

Do multiple skleroze dolazi kad zaštitni omotač oko nervnih tkiva - mijelin, bude oštećen i prekine protok poruka između mozga i tijela.

Ona može da utiče na kičmenu moždinu i oslabi vid, kretanje i ravnotežu.

Poslije poziva neurologa, koji je potvrdio da Livi ima multiplu sklerozu, rečeno joj je da će uslijediti još jedan poziv, za otprilike nedelju dana, kada će se isplanirati njeno dalje liječenje.

Ali prošle su čitave nedelje, a telefonskog poziva nije bilo, dok se ona sve vrijeme trudila da se ne raspadne.

„Bilo je to kao da mi je neko uvalio granatu", kaže ona.

Skretala je misli usredsređujući se na dokumentarac o bandama otmičara na kom je radila.

„Bilo je lakše razmišljati o tome", kaže ona.

Ali u vrijeme Božića „granata je konačno eksplodirala" i manja porodična nesuglasica se pretvorila u „nešto iz serije Priče iz predgrađa".

Medicinska sestra, na kraju, jeste zvala i kad je Livi konačno počela da prihvata novo stanje, znala je da će morati pažljivo da razmisli o budućnosti, naročito kad su u pitanju njene opasne istrage.

Izgubila je računicu o broju ledenih noći koje je provela napolju čekajući da dileri dođu na intervju s njom.

„Oni su najnepouzdaniji ljudi na svijetu", šali se ona.

Ona je često kritikovala ljude koji kasne zbog bola koji su joj nanijeli.

Ali njen rad bio je i njen spas, ne samo kao nešto usred čega može da se zaboravi, već i kao neočekivani izbor podrške i empatije.

„U svijetu kriminala nailazim na mnogo slučajeva invaliditeta", kaže ona.

„U jednom trenutku, većina članova bandi koje sam intervjuisala bili su ili korisnici kolica ili su imali tekuće zdravstvene probleme zbog rana od vatrenog oružja."

Bolest srpastih ćelija jedna je od onih stanja na koje često nailazi.

Ono izaziva da se crvena krvna zrnca izvitopere i postanu ljepljiva, blokirajući krvne sudove i ograničavajući dotok kiseonika, što dovodi do neizdrživog bola.

Jedan od njenih kontakata liječio se od toga u bolnici kad je postao žrtva namještaljke.

Rivalska banda mu je slala poruke preko Instagrama, pretvarajući se da je žena i govoreći mu koliko je „zgodan".

„On je bio u bolnici i rekao je: „Dođi da me posjetiš', a rivalska banda ga je posjetila u bolnici i napala. Bilo je to nečuveno", kaže ona.

Njen drugi omiljeni kontakt za razgovor o životu s iskustvom invaliditeta je reformisani član bande iz Amerike.

Na vrhuncu ozloglašenosti vodio je 30 kuća droge u Dalasu.

A onda se njegova vlastita banda okrenula protiv njega.

„Pucali su mu u glavu, taj metak prošao je pravo kroz oba njegova očna nerva i ostavili su ga da umre.“

„Nekako je uspio da se pridigne na noge i sada je izgubio vid", kaže ona.

Neki od kriminalaca s kojima Livi razgovara, takođe, su staratelji prijatelja i članova porodica koji imaju članove s invaliditetom.

„Jako mnogo mladih osoba stara se o roditeljima. Ne želim time da opravdavam njihove zločine, ali steknete uvid šta ih navodi da toliko žele novac", kaže ona.

Livina multipla skleroza utiče na njenu pokretljivost, vid i naglih naleta bola u slabinama nalik „elektrošokovima".

Može da joj se desi i da se pomuči da pronađe pravu riječ.

„Na kraju, izgovaram bizarne rečenice zato što poruke u mom mozgu ne funkcionišu kako treba."

Njeno liječenje podrazumijeva infuziju svakih šest nedelja da bi se smanjila količina štete i ožiljaka na mijelinskom omotaču.

Njeno stanje je, takođe, dovelo do drugih pitanja s kojima nije očekivala da će morati da se suoči, kao što je da li da govori potencijalnim partnerima za svoju multiplu sklerozu.

„Dovoljno je teško uopšte pokušavati da izlazite s drugim ljudima", kaže ona.

Kao slobodna novinarka, ona sada mora da preispita životni plan i karijeru, da bude sigurna da će moći da ima dovoljno novca, zdravlja i bezbjednosti u svom neobičnom poslu.

„Ovo je veoma težak život i uvijek se plašim da uzmem slobodne dane", kaže ona.

„Ne odbijate poslove zato što se brinete da vas neće ponovo zvati."

Ali čak i ako njena karijera pođe nekim drugim tokom, ona planira da nastavi da se povjerava kontaktima iz podzemlja koji razumiju kroz šta prolazi.

„Znam jednog gospodina koji je proveo jako mnogo vremena u zatvoru, gde je pao s dvospratnog kreveta i strašno povrijedio leđa. Nas dvoje baš mnogo pričamo jer možemo da se poistovjetimo.“

„Prilično je smiješno, s razgovara o pljačkama prelazimo na: „A kako zdravlje?'".

Izvor: Portal b92.net (Prevod s engleskog) 

Pripremio: Ivan Čović