utorak, 09 mart 2021 09:23

IZVJEŠTAJ O MAPIRANJU POTREBA MLADIH S INVALIDITETOM OD 15 DO 30 GODINA

Written by

U okviru aktivnosti Mapiranje potreba mladih s invaliditetom od 15 do 30 godina sprovedeno je mini istraživanje o potrebama mladih s invaliditetom u njihovim lokalnim zajednicama, preprekama s kojima se suočavaju i mogućim rješenjima ovih izazova, uključujući i dostupnost i pristupačnost postojećih servisa i aktivnosti koje se organizuju u njihovim zajednicama: školama, omladinskim centrima i klubovima, od strane lokalnih samouprava i drugih subjekata. Projektom je planirano sprovođenje najmanje 50 upitnika s mladima s invaliditetom od strane članova Mreže volontera u 8 gradova Crne Gore, od čega najmanje dva grada na sjeveru. Istraživanje je obuhvatalo metodu upitnika, koji je takođe dostupan na linku za elektronsko popunjavanje.

Upitnik je popunjen od strane 50 mladih s invaliditetom u 14 gradova Crne Gore, od čega je obuhvaćeno šest gradova na sjeveru.

Osim podataka o stepenu obrazovanja i trenutnom zanimanju, pitanja su se odnosila na zaposlenje, te prepreke s kojima se mladi s invaliditetom suočavaju u svakodnevnom životu zajednice, zatim o uticaju COVID-19, potom o društvenom životu i učešću u zajednici, sadržajima koje se nude, uključujući i one u omladinskim centrima/klubovima, te potrebe i predloge mladih s invaliditetom o aktivnostima koje bi trebalo sprovesti i ocjeni nadležnosti za te aktivnosti. 

Prepreke s kojima se najčešće suočavaju mladi s invaliditetom se ogledaju u arhitektonskim barijerama u okruženju, ali i javnim objektima kakvi su fakulteti i radna mjesta, nepristupačnoj literaturi i načinu izvođenja nastave, nepristupačnosti i nedovoljnoj dostupnosti informacija i komunikacija posebno u domenu javnih usluga, nerazumijevanju drugih ljudi, preprekama u pristupu do posla, kao i opštim preprekama u pristupu pozorištu, bioskopu i drugim kulturnim i sportskim sadržajima. Navedene prepreke mladi s invaliditetom najčešće sami prevazilaze i to upornošću ili strpljenjem, uz pomoć porodica, asistivnih tehnologija ili drugih ljudi, bez sistemske podrške. Takođe, bilo je navoda o tome da bi prepreke najadekvatnije prevazišli zaposlenjem i društvenim angažmanom, te da bi u „zajednicima trebalo biti zaduženo osoblje koje bi makar jednom sedmično“ provodilo vrijeme i zajedničke aktivnosti s mladima s invaliditetom.

Ono što je bilo u situaciji pandemije COVID-19 drugačije odnosilo se na nemogućnost praćenja onlajn nastave zbog nepristupačnosti, otežan pristup zdravstvenoj zaštiti, mjere samoizolacije i distance, strah od obolijevanja, smanjen nivo društvenog života, uvećani troškovi ili smanjeni prihodi porodica. Na ispitanike je negativno uticala pandemija jer su imali otežano funkcionisanje prilikom realizacije svakodnevnih aktivnosti. Izazovi tokom pandemije su se ogledali najčešće u nemogućnosti putovanja, suočavanju s gubitkom posla i nalaženjem istog, ukinutim uslugama kao što je prevoz i dr. Kada je riječ o podršci, ona se ogledala najčešće u personalnoj asistenciji, asistenciji u nastavi, psihološkoj podršci, kao i finansijskoj podršci i uglavnom je pružena od strane NVO.

U odnosu na dio upitnika posvećen postojanju omladinskog centra/kluba i njihov rad, zaključuje se da su mladi s invaliditetom nedovoljno ili skoro nikako informisani; čak je njih 35 navelo da nijesu informisani ili da omladinski klub/centar ne postoji (njih 7), dok je njih 10 navelo da takvi klubovi/centri postoje, ali je samo troje navelo da su donekle pristupačni za OSI, te da ih ne posjećuju. Na pitanje o drugim sadržajima i aktivnostima namijenjenim za mlade ispitanici su odgovarali da takvi sadržaji ne postoje, a iako postoje nepristupačni su za osobe s invaliditetom.

U okviru preporuka i aktivnosti koje bi voljeli da postoje navodili su: omladinski atletski klub, košarka za korisnike kolica, stoni tenis, bilijar klub, šah klub, kursevi za strane jezike ili neki drugi kursevi, slikanje, muzika, psihološke radionice, radionice za politiku zapošljavanja mladih, „jedinice za rekreaciju omladine“, umjetničke radionice kako bi se podigla svijest o kulturnom nasljeđu, bioskopi, koncerti, parkovi, aktivnosti praktičnog obrazovanja, prilagođene biblioteke, društveno korisni programi, i na kraju umrežavanje mladih. Neki mladi s invaliditetom su naveli da nije toliko problem u nepostojanju sadržaja koliko u nemotivaciji mladih s invaliditetom da u istima učestvuju ističući tako značaj vršnjačke podrške koja je potrebna. Kao nadležne za organizaciju sadržaja odnosno aktivnosti za mlade u njihovim gradovima, ispitanici su prepoznali opštinu, njiih 28, volontere/ke, NVO, i druge javne i privatne institucije, ali i Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta.

U svakodnevnom životu, podrška koja je potrebna u aktivnostima odnosi se na ličnu podršku: personalna asistencija, lični pratilac, asistenciju u nastavi, psihološka podrška, pristupačnost i dostupnost informacija i komunikacija, pristupačnost usluga i dr.

DODATAK: 

Navedena aktivnost sprovedena je u okviru projekta Mladi za Stvarnu Inkluziju koji ima za cilj da doprinese većem učešću mladih s invaliditetom u oblasti društvene brige o mladima na teritoriji Crne Gore i to kroz ciljeve usmjerene na jačanju socio-emocionalnih vještina mladih s invaliditetom za aktivnije učešće u oblasti omladinskog rada, volonterizma i društvenog aktivizma na osnovu prethodno mapiranih potreba mladih s invaliditetom i omladinskog umrežavanja, i povećanju nivoa svijesti javnosti o važnosti smanjenja socijalne isključenosti i diskriminacije mladih s invaliditetom u narednih godinu dana u Crnoj Gori. 

Ciljna grupa projekta su: mladi s invaliditetom i mladi bez invaliditeta uzrasta od 15 do 30 godina, porodice i prijatelji osoba s invaliditetom, građani i građanke Crne Gore, mediji koji djeluju na području Crne Gore, institucije i donosioci odluka u oblasti društvene brige o mladima, i lokalne zajednice.

Direktna ciljna grupa su mladi s invaliditetom i mladi bez invaliditeta uzrasta od 15 do 30 godina.

Indirektna ciljna grupa su porodice i prijatelji mladih s invaliditetom, građani i građanke Crne Gore, mediji koji djeluju na području Crne Gore, institucije i donosioci odluka u oblasti društvene brige o mladima, lokalne zajednice.

Krajnji korisnici i korisnice su porodice i prijatelji/ce osoba s invaliditetom, mladi bez invaliditeta, institucije, nevladine organizacije, građani i građanke Crne Gore, Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta, Uprava za sport i mlade, kao i država Crna Gora.

 Pripremila: Koordinatorka projekta Elmira Redžepagić

Pročitano 1296 put(a)

Back to top