Predsjednica Privredne komore dr Nina Drakić, povodom obilježavanja jubileja Komore, istakla je da vrijeme naglašenih ekonomskih i geopolitičkih rizika, nameće potrebu istrajavanja u ekonomskim reformama. To se posebno odnosi na malu, otvorenu, neadekvatno strukturiranu i naglašeno uvozno zavisnu ekonomiju kakva je crnogorska.

– Stoga svim izazovima u susret moramo ići ubrzavanjem unutrašnjih reformi i poboljšavanjem ambijenta za privređivanje. Jedino na taj način mogu se uvećati investicije, kako strane tako i domaće. Veoma je važno povratiti vjeru domaće privrede i ohrabriti je na ulaganja. Predvidljivost poslovnog ambijenta je ključna za to – ocjenjuje Drakić.

Ona ističe važnu ulogu Privredne komore u tom procesu čiji je zadatak da ukazuje Vladi kao svom institucionalnom partneru na nedostatke biznis okruženja i načine na koje ih treba otkloniti. To je, dodaje, dvosmjerni put i na njemu se ne mogu dozvoliti zastoji.

– Privreda je ta na kojoj počiva razvoj, koja generiše prihod, otvara radna mjesta, zapošljava, brine o društvenoj zajednici. Ovo su činjenice koje niko u crnogorskom društvu ne bi trebao smetnuti s uma. Rast i razvoj, te budućnost generacija koje dolaze zavise od toga koliko su donosioci odluka i privreda posvećeni svom partnerstvu i spremni da čuju i razumiju jedni druge – naglasila je Drakić.

Prema njenim riječima, tradicija Komore duga 95 godina potvrđuje da je ova institucija uvijek znala svoje mjesto i posvećeno odgovarala svojoj misiji i zadacima. Izrazila je zahvalnost utemeljivačima Komore, plejadi uspješnih i mudrih ljudi koji su razvijali ovu instituciju, a posebno prvom predsjedniku Miću Stijoviću i nedavno preminulom Miloradu Stanojeviću na snažnom doprinosu crnogorskoj i jugoslovenskoj privredi.

U osvrtu na aktuelne aktivnosti Komore, predsjednica Drakić, pored onih koje se odnose na unapređenje poslovnog ambijenta i internacionalizaciju privrede, posebno je apostrofirala iniciranje i izradu Mape puta ka cirkularnoj ekonomiji, temelja Strategije cirkularne tranzicije do 2030.

– Da bi dostupnijim učinila znanja i najbolje prakse, te pomogla privredi da ovaj način poslovanja prihvati kao, prije svega domaćinski, Komora se opredijelila za formiranje HUB-a cirkularne ekonomije, koji će početi da funkcioniše polovinom maja – rekla je ona.

Istakla je ulogu Komore u cjeloživotnom učenju, ostvarivanju đačke mobilnosti, realizaciju gotovo stotinu edukativnih aktivnosti za godinu sa 3900 učesnika, te doprinos unapređenju stručnog obrazovanja, između ostalog i kroz realizaciju projekata u okviru Komorskog investicionog foruma Zapadnog Balkana, odnosno Regionalnog fonda za izazove.

Komora je, prema riječima predsjednice, posebno fokusirana na reformisanje sezonskog zapošljavanja, kako bi se odgovorilo izazovu deficita kadrova.

– Počeli smo od turizma, a nadamo se da ćemo prve rezultate imati već u narednoj godini, kroz nužne legislativne izmjene i uz pojednostavljene i digitalizovane procedure – rekla je ona, naglašavajući podršku Ministarstva ekonomskog razvoja i turizma, i Savjeta za konkurentnost.

Usmjerenost Komore na mlade i razvoj preduzetničkog razmišljanja i djelovanja, potvrđuje se i pokretanjem usluge Preduzetnik početnik, gdje se kroz šest modula pruža mogućnost za sticanje znanja neophodnih za ulazak u biznis i njegovo održavanje u prvim godinama.

Postavljajući digitalnu transformaciju privrede kao prioritet, ova asocijacija je krenula u taj proces kako bi povećala dostupnost svojih usluga.

– Razvili smo koncept Moja e-Komora koji će, vjerujemo, već u drugoj polovini godine našim članicama omogućiti jednostavniju i bržu dostupnost svih naši usluga 24 sata dnevno, sedam dana u nedjelji – kazala je Drakić.

U cilju sveobuhvatnije promocije crnogorske privrede i naglašavanja važnosti svakog privrednog društva, Komora je pokrenula marketinšku kampanju Snaga je u nama, čija će se realizacija nastaviti i ove godine, najavila je predsjednica.

Prisustvo Bena Butersa (Ben Butters), glavnog izvršnog direktora Euročambresa (Eurochambers) – asocijacije sa 45 članica u okviru kojih djeluje mreža 2.000 lokalnih i regionalnih komora i reprezentuje više od 25 miliona kompanija – potvrđuje da PKCG svojim radom i djelovanjem doprinosi uspjehu ove široke zajednice, respektabilnog uticaja na kreiranje evropskih politika.

Buters je u pozdravnoj riječi istakao da kao Britanac koji živi u Briselu dobro razumije važnost članstva u EU i podrške kandidatima i aspirantima.

– Snažno podržavam zemlje koje žele da se priključe Evropskoj uniji kao što je vaša fantastična država – kazao je Buters.

On je kazao da je u ostvarenju misije povezivanja biznis zajednica Euročambres snažan u mjeri u kojoj su to njene članice, te da tome doprinose i male države, među kojima i Crna Gore preko svoje Privredne komore.

– U ovim teškim vremenima koja su pogodila ekonomsku zajednicu, uloga privrednih komora nikada nije bila značajnija, posebno u obezbjeđivanju mostova saradnje sa donosiocima odluka i informacija kako bi se reagovalo brzo i pomoglo biznis zajednici da se oporavi, opstane i napreduje – rekao je direktor Euročambresa.

Prema njegovim riječima, Euročambres je snažan zagovornik procesa proširenja EU, koje se odvija u novim okolnostima i dinamici koje su posljedica ruske agresije na Ukrajinu.

– Pristupanje je mnogo lakše ako je poslovna zajednica spremna za to pa je i uloga komora veoma važna. Nadam se da će vijek trajanja Privredna komora proslaviti sa Crnom Gorom u EU i oporavljenom ekonomijom. Želimo da imamo jaku Evropu koja je konkurentna i vaša država može biti doprinos tome potpomognuta Privrednom komorom – zaključio je Ben Buters.

Uslijedilo je uručenje donacije Privredne komore Udruženju mladih sa hendikepom, vrijedne 10.000 eura.

Marina Vujačić je izrazila zahvalnost i uputila čestitke Komori uz želje da još puno godina i decenija dočeka u zajedništvu, rezultatima, zadovoljstvu i prosperitetu. 

„Zahvaljujem se na ovoj značajnoj donaciji i činjenici da je upravo Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) izabrano kao nevladina organizacija kojoj je pripala ova donacija. Ona je za nas važna ne samo sa finansijskog aspekta, koji je itetako važan, nego je razumijemo i kao potvrdu ispravnosti naših zalaganja za ljudska prava osoba s invaliditetom. U tom smislu, ona jednako potvrđuje da ima onih koji cijene naš rad, našu dosljednost i principe u djelovanju, pa nas i obavezuje da tako nastavimo i da budemo još bolji jer uvijek svi mi i kao pojedinci i kao zajednice možemo biti bolji. Obavezni smo to i zbog generacija koje dolaze.“, navela je Vujačić.  

Ona je dodala da obećava da će UMHCG svakako nastaviti da djeluje po istim principima, da argumentovano kritikuje, proziva i poziva sve one koji su nadležni za garancije i poštovanje ljudskih prava osoba s invaliditetom, uključujući djecu s invaliditetom i žene s invaliditetom.  

Kako je dodala, kao organizacija koja se finansira isključivo na osnovu projekata i donacija i koja nema sistemsku podršku od države, iako se na to država Crna Gora obavezala, ratifikacijom Konvencije UN o pravima osoba s invaliditetom, ova donacija je došla i u jako važnom periodu za nnjih, u periodu sprovođenja kampanje za promociju samostalnog življenja osoba s invaliditetom, a u susret 5. maju, Evropskom danu samostalnog života. 

„U tom smislu, odlučili smo da dio sredstava upravo opredijelimo za kampanju, uključujući i centralni događaj koji ćemo imati 5. maja, simbolično, na Trgu nezavisnosti u Podgorici, pa očekujem da se vidimo i tada. Radujem se budućoj saradnji i još jednom se zahvaljujem svima, kako onima koji su učestvovali u donošenju odluke da organizacija na čijem sam čelu dobije donaciju, tako i svima vama koji ste danas prisutni ovdje.“, zaključila je Vujačić. 

Dan Privredne komore Crne Gore i 95 godina njenog uspješnog rada obilježeni su 20. aprila svečanošću u hotelu Hilton, u prisustvu brojnih zvanica – predsjednice Skupštine Danijele Đurović, predstavnika države, institucija, poslovne i akademske zajednice, diplomatskog kora, te međunarodnih partnera.

U okviru obilježavanja svog Dana, Komora je objavila monografiju umjetničkih fotografija prof. dr Saše Popovića, čija je promocija organizovana noć prije.

U umjetničkom programu nastupili su vokalna solistkinja Maja Krkotić i gudački kvartet Art.

Izvor: Privredna komora Crne Gore

Dok je bio dijete Rafaelu je dijagnostifikovan autizam zbog kojeg nije mogao govoriti, a danas govori devet jezika i piše pjesme.

Rafaelovi su roditelji na početku bili uplašeni, ali su znali da trebaju podržavati svog sina. Odlučili su istražiti njegovo stanje i proučiti metode kako bi ga znali odgajati. Njihova je priča započela kada je Rafael imao dvije godine i osam mjeseci, a nije govorio.

Tada su njegovi roditelji posjetili neuro-pedijatra koji je rekao da Rafael ima neki oblik autizma. Najprije njegovi roditelji nisu znali što je autizam, ali su nastojali učiniti sve kako bi svog sina odgojili na što bolji način.

Rafael je započeo terapiju, ali nije pokazivao promjene ni nakon nekoliko mjeseci. Ljekari su tada roditeljima predložili da daju Rafaelu tablet. Iako su se bojali kakav će to uticaj imati na njega, Rafaelovi su roditelji bili spremni na sve. Tako je započeo njegova interakcija s tehnologijom.

Rafael je gledao videe na portugalskom jer žive u Brazilu, no pomak se dogodio kada je slučajno počela svirati pjesma na engleskom. Njegovi su roditelji rekli „U tom trenu su mu oči zasvijetlite zbog onoga što je slušao i gledao. Znali smo da se nešto promijenilo”. Od tog trena je započela Rafaelova ljubav prema jezicima. Budući da ima odlično pamćenje, on može jako lako učiti druge jezike te ih savršeno izgovara.

Rafael sada priča devet jezika uključujući engleski, španski, japanski, ruski, francuski i njemački. Uči jezik po jezik. Kada jednog savlada, prelazi na druge. Najdraži mu je engleski te mu je najugodnije komunicirati na engleskom tako da mnogi misle da je Amerikanac te da tek uči pričati portugalski koji dosta teško izgovara iako živi u Brazilu.

Rafael svaki jezik drugačije doživljava: njemački ne voli jako puno, a priča ga samo u tajnosti, engleski mu je najdraži te bližnje nastoji ispraviti i pomoći im u govoru, a španski ga uvijek nasmije.

No, jezici nisu jedini Rafaelov talenat. On je jako talentovan za muzikuu te je nakon samo tri lekcije svladao neke stvari koje ljudi svladavaju po 3-4 godine. Često svira u parkovima za zabavu. Imao je priliku i svirati s svojim najdražim izvođačem Rafom Toresom (Raffa Torres).

Njegova majka vjeruje da je zbog Rafaela naučila gledati svijet na drugi način. Zbog Rafaela su sada njegovi roditelji otvoreniji prema svijetu i mogućnostima koje život nudi, ali i potencijalu unutar svake osobe.

„Morate vjerovati u potencijal svog djeteta, bez obzira na situaciju. Učite kako biste ih podržali i vjerujte svojoj intuiciji. Ako vaše dijete ima autizam, ne znači da će vam biti teret, nego mogu biti prilika za neprestano učenje. Ako ste sretni, dobri i ako marite, onda te osjećate možete prenijeti na vaše dijete koje će se zaraziti vašom radošću te će sretno rasti. Ljubav zacjeljuje od unutra prema van. Svi su drugačiji na svoj poseban način”, rekla je Juli, Rafaelova majka.

Ujedno, Rafael ima mnogo mogućnosti za budućnost zbog znanja jezika i drugih hobija u kojima je izvrstan, no roditelji ga ne žele previše opterećivati onime što bi mogao biti u budućnosti jer ne žele da osjeća pritisak, nego žele da radi ono što voli, a ona, njezin suprug i druga tri sina će ga uvijek štititi i paziti.

Izvor: Portal novizivot.net

Pripremio: Ivan Čović

Centar za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje lica sa invaliditetom (ZOPT) je objavio Javni poziv za učešće u programu mobilnosti, u sklopu MoVET projekta, koji će pružiti radna iskustva u inostranstvu osobama s invaliditetom, pripadnicima manjinskih grupa i ostalim pripadnicima grupa sa manje mogućnosti. Program obuke će trajati 14 dana, tri mjeseca ili 6 mjeseci u jednoj od navedenih zemalja: Italiji, Njemačkoj ili Grčkoj. Fokus programa će biti na stručnom osposobljavanju u sektoru turizma, informacionih i komunikacionih tehnologija (Information and communication technologies - ICT) i logistike u transportu.

Kandidati će imati priliku da steknu nova znanja i vještine u tim sektorima, kroz rad sa stručnjacima iz tih oblasti. Oni će takođe imati priliku da razviju svoje jezičke vještine. Takođe će imati priliku da se susretnu s različitim kulturama i da razmijene iskustva s drugim učesnicima iz različitih zemalja. Ovaj program će im pružiti priliku da se razviju kao ličnosti, da steknu nova prijateljstva i da se pripreme za budućnost i dalju karijeru.

Proces prijave:

Za prijavu je potrebno da kandidati dostave i sledeća dokumenta (elektronskim putem):

• CV (radnu biografiju), poželjno u Europass formatu,
• Motivacino pismo (navedite zašto želite da učestvujete i koje vještine želite da usavršite) i
• Kopiju diplome o završenoj srednjoj stručnoj školi. 

Navedena dokumentacija je neophodna za proces selekcije kandidata, a šaljete je putem e-mail Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. do 01.05.2023.

Napomena: Nije neophodno da dostavljate sertifikate kao dokaz o stečenim jezičkim vještinama. Znanje stranog jezika dodatno će se provjeravati. Najmanji zahtjevani nivo znanja stranog jezika (engleskog, odnosno jezika zemlje domaćina) je A2.

Troškovi koje pokriva projekat:

MoVET projekat će pokriti troškove puta, smještaja, ishrane i zdravstvenog osiguranja za učesnike programa. Ukoliko imate invaliditet, manjinsko porijeklo ili ste iz neke druge grupe s manje mogućnosti i želite da se prijavite za ovaj program, molimo vas da dostavite sva potrebna dokumenta. Ovo je jedinstvena prilika za razvoj ličnih i profesionalnih vještina, za sticanje novih iskustava i upoznavanje novih kultura. Ukoliko ste zainteresovani za ovaj program, ne oklijevajte da se prijavite i iskoristite ovu priliku za unaprjeđenje vaše karijere.

Proces selekcije:

ZOPT će biti u kontaktu sa svim prijavljenim kandidatima kako bi ih obavijestili o rezultatima selekcije. Ukoliko budete ušli u uži izbor za učešće u programu, bićete upućeni na info sesije gdje ćete biti detaljno informisani o programu i narednim koracima, a odabrani kandidati obavezno će pohađati pripremne psiho-motivacine radionice.

ZOPT je odlučan da podrži talentovane osobe kroz pružanje prilike za usavršavanjem u inostranstvu, a čime će se, po završetku programa, povećati i njihove prilike za zapošljavanje i napredovanje u karijeri. Ovaj program mobilnosti samo je jedan od načina na koji se to može postići. Ukoliko imate bilo kakva pitanja ili nejasnoće, kontaktirajte ZOPT za dodatne informacije, na mail: Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.

Izvor: Portal ZOPT – Centar za profesionalnu rehabilitaciju

Pripremio: Ivan Čović

„Razgovarali smo s Anđelom Miličić, koordinatorkom Studentske savjetodavne kancelarije u Udruženju mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) o uslugama socijalne i dječje zaštite koje UMHCG pruža korisnicima i trenutnom stanju po pitanju dostupnosti pomenutih usluga osobama s invaliditetom.

Koliko članova trenutno broji UMHCG?

„Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) nije organizacija zasnovana na članstvu. Naš Statut razlikuje članove koji čine Skupštinu UMHCG kao najviši organ upravljanja, zatim korisnike usluga i ciljnu grupu.

Tako UMHCG trenutno ima 441 korisnika, odnosno korisnicu usluga, a ciljnu grupu čine brojne kategorije građanki i građana Crne Gore.

Koje usluge socijalne i dječje zaštite UMHCG pruža korisnicima?

UMHCG pruža usluge prevoza od vrata do vrata, psihološkog savjetovališta, školovanja i nabavke pasa vodiča i pasa pomagača, personalne asistencije, i grupe samopodrške.

Tako od 2011. UMHCG pruža uslugu personalne asistencije. Ovaj Servis pruža osobama s invaliditetom mogućnost za samostalno življenje i veliki stepen samostalnosti i nezavisnosti. Personalni/a asistent/kinja podrazumijeva jednu osobu koja pruža pomoć osobi s invaliditetom. Data usluga se pruža shodno specifičnim individualnim potrebama svakog korisnika personalne asistencije pojedinačno, pri čemu korisnik određuje vrijeme i mjesto gdje mu se pruža usluga, dok personalni asistent pruža pomoć korisniku isključivo na način na koji korisniku najviše odgovara, a ne na način koji je naučen kao opšte pravilo.

Od februara 2020. UMHCG posjeduje licencu za pružanje usluge personalne asistencije dobijene od Ministarstva rada i socijalnog staranja koja UMHCG čini jedinim pružaocem ove usluge po međunarodnim standardima, iako ima i drugih pružalaca usluga koji su dobili licencu za uslugu pod ovim nazivom.

„Osim toga UMHCG pruža i uslugu dostupnog prevoza (prevoza od vrata do vrata) za sve osobe s invaliditetom koje nam se obrate s teritorije Glavnog grada Podgorice. Ovu uslugu od prošle godine finansira Glavni grad Podgorica.“

Udruženje već duži niz godina sprovodi i psihološko savjetovalište, kao jedan od vidova osnaživanja i ličnog osamostaljivanja mladih i osoba s invaliditetom. Dosadašnji rezultati psihološkog savjetovališta koji su mjerljivi i evidentni su: veći stepen inkluzije korisnika, motivacija za lični napredak, otvorenost, aktivno uključivanje u rad Udruženja, oslobađanje ličnih kompleksa, rješavanje problema i prevazilaženje do tada naizgled nepremostivih prepreka i problema, veća borba za ostvarivanje sopstvenih prava i sl. Ova usluga pruža se kroz savjetovanje i kroz terapiju, dok u posljednje tri godine organizujemo i grupe samopodrške, čiji cilj je vrlo sličan cilju psihološkog savjetovališta, a obuhvata grupu do 10 osoba istovremeno.

Koliki je broj korisnika navedenih usluga?

UMHCG posjeduje bazu korisnika usluga, na osnovu koje odlučujemo odnosno donosimo odluku o prioritetnosti pružanja usluge. Trenutni broj korisnika usluge personalne asistencije je osam, a koju obezbjeđujemo korisnicima na različite načine: kao licencirani pružaoci usluge personalne asistencije, projektno ili u saradnji s lokalnom samoupravom. Svakako da je na osnovu prethodno pomenute baze utvrđen mnogo veći broj korisnika kojima je potrebno pružiti uslugu personalne asistencije, međutim zbog načina finansiranja usluge smo ograničeni brojem korisnika kojima ćemo pružiti uslugu.

Kada je riječ o usluzi dostupnog prevoza u protekloj godini ovu uslugu su koristile 132 osobe s invaliditetom, dok smo, kroz različite projektne aktivnosti, pružili individualnu i/ili grupnu psihološku podršku za preko deset osoba s invaliditetom. Psa vodiča trenutno koriste dvije osobe, dok imamo i jednog kandidata za psa vodiča, koji čeka ovu uslugu do obezbjeđenja finansijskih sredstava za školovanje i nabavku psa.

Koje akreditovane obuke za pružanje usluga socijalne i dječje zaštite sprovodi UMHCG?

UMHCG je do sada akreditovalo tri programa obuke kod Zavoda za socijalnu i dječju zaštitu i to sljedeće.

„Trening program za zaposlene u oblasti socijalne zaštite na opšte teme iz oblasti ljudskih prava djece s invaliditetom i osoba s invaliditetom koji je akreditovan u novembru 2018.

Ovaj Program obuke uključuje četiri osnovne teme iz oblasti ljudskih prava osoba s invaliditetom: jezik, terminologija i modeli pristupa invaliditetu, prava osoba s invaliditetom, filozofija samostalnog života (osnaživanje za samostalan život i usluge u zajednici), i izjednačavanje mogućnosti za djecu s invaliditetom i odrasle osobe s invaliditetom.

Ova Obuka pruža teorijska i praktična znanja, iskustva iz prakse i daje smjernice za rad s djecom s invaliditetom i odraslim osobama s invaliditetom prilikom procjene, obezbjeđivanja, pružanja i nadgledanja usluga i mjera podrške za ravnopravan i dostojanstven život koji uvažava različitost, i uključenost u zajednici, odrastanje u zdravom okruženju i osnaživanje za samostalan život. Ona daje mogućnost stručnim radnicima i stručnim saradnicima da adekvatnije sagledaju okolnosti i potrebe korisnika, da adekvatnije procijene individualne potrebe i uticaj socijalnog okruženja i predlože i omoguće najadekvatnije mjere, akcije i usluge koje će dostići najefektivnije ishode i rezultate.

„Obuka za stručne radnike/ce, stručne saradnike/ce i saradnike/ce o usluzi personalne asistencije, značenje, standardi, uloge, prava i obaveze korisnika, saradnika, stručnih saradnika/ca i stručnih radnika/ca koji je akreditovan u decembru 2018.

Personalna asistencija je usluga podrške za život u zajednici, za čije usmjereno, ciljano, koordinisano, stručno i kvalitetno planiranje, obezbjeđivanje, pružanje, korišćenje, nadgledanje, kontrolu i praćenje, nisu dovoljna samo specifična znanja, vještine i alati samih korisnika, već su neophodne vještine i znanja saradnika (personalnih asistenata/kinja), stručnih saradnika/ca i stručnih radnika/ca.

Uloga stručnih saradnika/ca, kao zaposlenih kod pružaoca usluge, odnosi se na nadgledanje i kontrolu pružanja usluge i poštovanja standarda, zakonskih normi, i ugovorenih obaveza za potrebe pružaoca usluge.

Stručni saradnici/e su medijatori između korisnika asistencije i personalnih asistenata/kinja, a istovremeno su kontakt osobe između pružaoca usluge i organa državne uprave koji obezbjeđuje pravo za korisnika. Stručni/e radnici/e su zaposleni u državnom organu koji obezbjeđuje uslugu, a njihova uloga odnosi se na planiranje, obezbjeđenje i kontrolu usluge.

„Program obuke za zaposlene u oblasti socijalne i dječje zaštite na temu samostalnog života OSI i procesa deinstitucionalizacije, s akcentom na socijalno-edukativne usluge koji je akreditovan u julu 2021.“

Ova Obuka pruža teorijska i praktična znanja, kao i iskustva iz prakse i daje smjernice za rad s osobama s invaliditetom prilikom procjene, obezbjeđivanja, razvoja, pružanja i nadgledanja usluga i servisa podrške za život u zajednici koji uključuje ravnopravan i dostojanstven život i osnaživanje za samostalan život. Obuka, takođe, omogućava stručnim radnicima i saradnicima da adekvatnije sagledaju individualne potrebe korisnika i predlože najadekvatnije mjere, tj. usluge kojima će se postići najefektivniji ishodi i rezultati. Ovaj Program obuke će direktno doprinijeti obuci stručnih radnika o pravu na samostalni život OSI, mogućnostima za njegovo ostvarivanje i njihovoj konkretnoj ulozi u tom procesu. Stručni radnici će se obučiti o tome na koji način mogu doprinijeti unapređivanju.

Vaninstitucionalnog oblika podrške osobama s invaliditetom, podsticanju razvoja pluralizma usluga, kao i motivaciji i uključivanju OSI u društvenu zajednicu u što većoj mogućoj mjeri. Adekvatno obučen stručni kadar će doprinijeti proklamovanim ciljevima i odredbama kako međunarodne, tako i domaće pravne regulative. Pored usluga podrške za život u zajednici koje su neizostavni segment ove Obuke, glavni akcenat će biti stavljen na socijalno-edukativne usluge s ciljem da se stručni radnici osnaže za pružanje i podsticanje razvoja ovih usluga za OSI, ali i da se podstaknu na pravilan uticaj procesa (samo)prihvatanja invaliditeta i (samo)procjene potreba, ličnog osnaživanja, podsticanja grupa samopodrške itd.

Postoje li neke usluge čije obezbjeđivanje smatrate neophodnim,  na osnovu dosadašnjih iskustava i povratnih informacija koje dobijate od korisnika?

„Kada govorimo o uslugama osvrnula bih se na to da se Udruženje godinama unazad zalaže za uvođenje znakovnog jezika kao službenog jezika, pa samim tim je vrlo važno i obezbijediti tumačenje i prevođenje na znakovni jezik kao javnu uslugu. Ovo je posebno važno kada govorimo o osobama s oštećenjem sluha, jer u ovakvoj situaciji oni ne mogu da učestvuju u donošenju odluka, da budu aktivni građani društva, da se obrazuju, zapošljavaju i praktično da dođu do osnovnih informacija, da budu informisani. Sada su uskraćeni za sve ovo, što je nedopustivo. Ranije smo ukazivali i na to da je potrebno unaprijediti pravni okvir u duhu modela zasnovanog na ljudskim pravima i unaprijediti budžetsko planiranje i izdvajanje za samostalni život osoba s invaliditetom, posebno za usluge podrške za život u zajednici, garantovati veći broj i obim usluga, te pojednostaviti prakse i procedure za pristup pravima i ostvarivanje prava (proaktivno informisanje i obezbjeđenje prava od strane centara za socijalni rad i lokalnih samouprava). Takođe je potrebno razviti strategiju i planove deinstitucionalizacije i tranzicije, i prekinuti praksu daljih ulaganja u okruženja za institucionalnu brigu, i omogućiti izbor i raznovrsnost usluga OSI. Spriječiti dalju institucionalizaciju u praksi i reformisati restriktivna i segregišuća okruženja kroz unapređenje i reformu usluga koje to podrazumijevaju. Istakli smo da je potrebno sprovesti sveobuhvatnu analizu i procjenu potreba za uslugama, njihovim obimom, vrstom i ciljanim ishodima, vrstama i karakteru potreba i broju korisnika i dr. i u skladu s tim mijenjati zakonski okvir, i planirati budžetska sredstva za obezbjeđenje usluga u praksi, uz transparentne i javno dostupne šeme i procedure. Iz navedenog proizilazi da je potrebno adekvatnije razvijati nedostajuće usluge i pravilno sprovoditi postojeće usluge podrške za život u zajednici, te iste planirati na osnovu redovne procjene potreba svih potencijalnih korisnika (ne samo korisnika prava na materijalna davanja)“, Istakla je Anđela Miličić. 

Možete li navesti ključne nedostatke koji se odnose na proces licenciranja i obezbjeđivanja usluga, na koje bi ovom prilikom bilo značajno ukazati?

„Ključne izmjene koje smo više puta i zvanično inicirali odnose se na to da uslovi za dobijanje licence za pružaoce usluga, ali i za stručne radnike i saradnike u oblasti socijalne zaštite (posebno uslovi za one koji direktno rade s korisnicima, moraju podrazumijevati adekvatna stručna znanja o uslugama koje razvija i pruža taj pružalac usluga, umjesto da se licenca izdaje na osnovu znanja o nekoj, bilo kojoj usluzi/uslugama, ili samo na osnovu opštih znanja o socijalnoj i dječjoj zaštiti. Osim ispunjenosti standarda, kandidati za pružaoce usluga trebaju imati akreditovan program obuke ili dokaz o tome da su isti pohađali kod drugog akreditovanog pružaoca obuke kod Zavoda za socijalnu i dječju zaštitu (autora obuke, odnosno trenera), i isti dostaviti prilikom zahtjeva za licenciranje“, odgovoila je Anđela.

Korisnici moraju imati pravo na izbor pružaoca usluge, ne samo kada učestvuju u finansiranju iste, već i u drugim okolnostima, jer je jedino takvo definisanje izbora usluga i pružaoca usluga usklađeno s principima Zakona i Konvencije UN o pravima osoba s invaliditetom. Osim toga, participaciju korisnika i njihovih srodnika u pružanju usluga jedino je moguće propisati onda kada država osigura raspoloživost i izbor svih garantovanih i potrebnih usluga i procijeni, odnosno pokrije troškove života nastale usljed invaliditeta. U tom smislu, neprihvatljiva je trenutna namjera i primjena obaveze participacije od strane korisnika, ili njihovih zakonskih zastupnika, kada oni nemaju izbor više mogućih opcija već im se često nameće jedna (dnevni centar, rezidencijalne ustanove.)

S aspekta pružaoca usluga, smatrate li da su ove usluge dostupne svim korisnicima kojima su potrebne i da odgovaraju individualnim potrebama svakog korisnika?

„Kako bismo mogli da govorimo o tome koliko su usluge iz oblasti socijalne i dječje zaštite omogućene osobama s invaliditetom, potrebno je, prije svega, da imamo registar osoba s invaliditetom i ispitane potrebe za uslugama što sada nije slučaj. Tako da u navedenom slučaju nemamo ni podatke kolikom broju osoba s invaliditetom je recimo potrebna usluga personalne asistencije, pa samim tim ukoliko nemamo adekvatne podatke, ne možemo izvršiti ni adekvatnu upotrebu finansijskih sredstava, a ni analizu postojeće situacije. Osim toga neke druge usluge nijesu u dovoljnoj mjeri zastupljene, a ni javnost nije u dovoljnoj mjeri informisana koliko su one značajne za samostalnost OSI. Takav je slučaj sa uslugom psa vodiča.

Kada govorimo o ovoj usluzi prikupljanje sredstava za psa vodiča se obično vrši putem donacija različitih kompanija i građana ili kroz organizaciju različitih događaja koji su namijenjeni za prikupljanje sredstava za nabavku psa vodiča. Navedeno pokazuje da država nije spremna da reguliše pitanje obezbjeđivanja finansijskih sredstava za ovu uslugu, Tako kada je u pitanju obezbjeđivanje usluge rehabilitacije na nivou lokalne samouprave ona nije obezbijeđena u dovoljnoj mjeri i neke OSI ostvare ovo pravo uz otežavajuću proceduru. Sve ovo utiče svakako na kvalitet života kod OSI i na njihovu samostalnost Pored toga, ako govorimo o pružanju usluge personalne asistencije problematično je i miješanje PA s nekim, po imenu sličnim servisima, zbog čega ova Usluga postaje i neodrživa. Međutim, da bi u praksi na adekvatan način zaživio servis neophodno je njegovo razlikovanje od mnogih drugih jednako važnih servisa podrške za osobe s invaliditetom, kao što su asistencija u kući, asistencija u nastavi, asistencija u radu i sl“, rekla je Miličić.

„Nadalje, mišljenja sam da ukoliko uzmemo u obzir gore navedenu situaciju zaključak je da ni postojeći način obezbjeđivanja usluga osobama s invaliditetom ne može biti adekvatan, jer se prije svega ne obezbjeđuje na dugoročan način što ne daje osobama s invaliditetom podstrek za donošenje odluke za samostalan život.“

Na kraju, imate li neke preporuke za unapređenje trenutnog stanja u ovoj oblasti?

„Prije svega, potrebno je unaprijediti budžetsko planiranje i izdvajanje za samostalni život osoba s invaliditetom, posebno za usluge podrške za život u zajednici, garantovati veći broj i obim usluga, te pojednostaviti prakse i procedure za pristup pravima i ostvarivanje prava. Od značaja je i sprovesti sveobuhvatnu analizu i procjenu potreba za uslugama, njihovim obimom, vrstom i ciljanim ishodima, vrstama i karakteru potreba i broju korisnika i dr. i u skladu s tim mijenjati zakonski okvir, i planirati budžetska sredstva za obezbjeđenje usluga u praksi, uz transparentne i javno dostupne šeme i procedure“, odgovorila je Anđela.

U skladu s prethodnim, između ostalog, potrebno je adekvatnije razvijati nedostajuće usluge i pravilno sprovoditi postojeće usluge podrške za život u zajednici (unapređenjem i praćenjem standarda), te iste planirati na osnovu redovne procjene potreba svih potencijalnih korisnika (ne samo korisnika prava na materijalna davanja). Navedeno znači da prava na usluge ne smiju biti uslovljena pravima na materijalna davanja koja su sama po sebi jako restriktivna i zasnovana isključivo na medicinskim indikacijama, već trebaju biti zasnovana na prethodnoj procjeni prepreka i procjeni potreba.

*Intervju je kreiran u okviru projekta Jednakošću do dostojanstvenog života OSI u Crnoj Gori, koji sprovodi Savez slijepih Crne Gore (SSCG) u partnerstvu s Udruženjem za podršku osobama sa invaliditetom Bijelo Polje, a finansira Evropska unija (EU) kroz podršku za civilno društvo (CSF) i Ministarstvo javne uprave, digitalnog društva i medija Crne Gore.

Izvor: Portal Savez slijepih Crne Gore

Pripremio: Ivan Čović

Odbor za ljudska prava i slobode Skupštine Crne Gore razgovarao s ministrom o pravima osoba s invaliditetom, dobio kritike i od NVO sektora.

Na Odboru za ljudska prava i slobode kritikovani su nadležni što ne čine dovoljno da se poboljšaju prava osoba s invaliditetom i da se samo tapka u mjestu. Navodili su se primjeri kako je nedopustivo što država ne daje odgovore i što se i danas govori o tome kako tu populaciju poslodavci izbjegavaju da zaposle, da im nijesu pristupačne ustanove, zdravstvena zaštita.

Na sjednici je održano kontrolno saslušanje ministra ljudskih i manjinskih prava Fatmira Đeke, koji je prokomentarisao da je tu trebalo da dođe više predstavnika Vlade zato što ovo pitanje nije adresirano samo na resor kojim on upravlja. Ministra su ispitivali kako je realizovana Strategija za zaštitu lica sa invaliditetom od diskriminacije i promociju jednakosti za period 2017-2021.

Đeka je pričao o zakonodavnom napretku, ali i priznao da postoji i dalje problem što ustanove nijesu pristupačne osobama s invaliditetom, da se suočavaju i s preprekama pri pristupu javnom prevozu.

Izvršna direktorica Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) Marina Vujačić komentarisala je da postoji napredak jedino u činjenici da osobe s invaliditetom u mnogo većem broju pokreću postupke za zaštitu od diskriminacije pred sudom.

„Ne postoji nijedan objekat u Crnoj Gori koji ispunjava sve standarde pristupačnosti. Ako to tretiramo kao napredak, brinem se kakve su nam druge oblasti“, rekla je ona.

Predstavnik Ministarstva zdravlja kazao je da su u toku konsultacije s direktorima zdravstvenih ustanova o pristupačnosti, te da su u petak obišli Specijalnu bolnicu za psihijatriju u Kotoru, da su u planu investicije.

Vujačić se osvrnula na komentar ministra Đeke da je zaposlio jednu osobu s invaliditetom, navodeći da to i nije neki pomak jer je prethodno ,,jednu razriješio“ ukidanjem Direktorata za zaštitu lica sa invaliditetom. Đeka je odgovorio da to nije tačno, da kada je ukinut Direktorat koji se bavio osobama s invaliditetom svima je ponuđena druga pozicija, te da svako ima pravo da izabere ono što smatra da je najbolje za njega.

„Nije bilo do mene. Samo zbog korektnosti da kažem“, rekao je ministar.

Izvršni direktor Saveza slijepih Crne Gore (SSCG) Goran Macanović je kritikovao što je sporni Direktorat ukinut prošle godine, a da još nije formiran novi. Naveo je da su u važećem Pravilniku izbrisane osobe s

invaliditetom, da se nijedan postojeći direktorat ne bavi njihovim pravima.

Đeka je tokom diskusije pričao kako zajednički treba da rade, da unaprijede stanje i očekuje da će uspjeti. Pomenuo je da je za pet godina za ovu oblast opredijeljeno najviše novca, blizu tri miliona eura.

Poslanica Valentina Minić pitala je ministra je li obišao biračka mjesta koja nijesu dostupna osobama s invaliditetom. Rekla je da nekih 30.000 ljudi imaju pravo glasa i da nijesu mogli ostvariti svoje ustavno pravo.

„Smatrate li da je to normalno u jednoj demokratskoj zemlji? Koji će biti Vaš korak“, rekla je ona.

Ministar je odgovorio da nijesu sva pitanja za njegov resor.

Na sjednici su nadležni komentarisali da uskađuju zakone, da se trude da se poboljša položaj osoba s invaliditetom, ali su kritikovani što terminologija i dalje nije usklađena s Konvencijom o pravima lica sa invaliditetom, te da se koriste riječi, invalidi, nemoćne osobe.

Nela Krnić iz UNICEF-a kazala je da u stvari imaju mnogo elemenata koji nedostaju da bi govorili o poštovanju prava osoba s invaliditetom.

„Nedovoljni su napori, nedovoljno se radi u različitim sektorima, a previ[e dugo smo svi svjesni ovih problema“, rekla je ona.

Odbor će naknadno sačiniti zaključke o saslušanju.

Izvor: Portal Pobjeda

Pripremio: Ivan Čović

Prema Zakonu o profesionalnoj rehabilitaciju i zapošljavanju lica sa invaliditetom iz Fonda profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje lica sa invaliditetom se poslodavcima koji zaposle osobe s invaliditetom isplaćuje subvencija zarade  do 75 odsto na isplaćeni iznos bruto zarade. Zakon nema normu koja ograničava dužinu trajanja niti nominalni iznos zarade koja se može subvencionisati, kao ni limitirani iznos same subvencije, već samo procentualni udio subvencije u zavisnosti od procenta invaliditeta zaposlene osobe.

Tačan je podatak da određeni broj poslodavaca koriste postojeću zakonsku odredbu Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica sa invaliditetom i isplaćuju zarade koje su iznad prosječnih zarada u Crnoj Gori, a samim tim i ostvaruju pravo  na subvenciosanje zarade koje je predvidio pomenuti Zakon. Najveći iznos zarade na koji se ostvaruje pravo na subvenciju iznosi 8.000€. Zavod za zapošljavanje je inicirao inspekcijske nadzore kad god je prepoznao potencijalne zloupotrebe u sprovođenju Zakona, što će i ubuduće činiti.

Fond za profesionalnu rehabilitaciju se finansira, između ostalog, i od posebnog doprinosa kojeg po osnovu Zakona uplaćuju poslodavci koji ne zapošljavaju osobe s invaliditetom, a eventualno nedostajuća sredstva se nadomještaju iz budžeta Crne Gore. Fond za profesionalnu rehabilitaciju prošle godine je prihodovao 9,8 miliona eura po osnovu posebnog doprinosa, dok su rashodi za subvencije poslodavcima koji su zaposlili osobu s invaliditetom 14,5 miliona eura. Razlika između prihoda i rashoda Fonda je nastala zbog sve većih iznosa zarada pa samim tim i subvencija, kao i povećanje broja poslodavaca koja se prijavljuju za ove subvencije.

U 2022. je broj osoba za koje su poslodavci podnosili zahtjev za subvenciju zarade povećan za 500, a samo za tri mjeseca 2023. pristiglo je 249 novih zahtjeva. Broj poslodavaca korisnika prava na subvenciju zarade se u periodu 2017 – 2022. u prosjeku godišnje nominalno povećao za više od 300, dok se broj zaposlenih osoba s invaliditetom u prosjeku povećao za više od 500 korisnika na godišnjem nivou. Zaključuje se da se i broj poslodavaca i broj zaposlenih osoba s invaliditetom korisnika prava na subvenciju zarade iz godine u godinu uvećava i da takav trend treba očekivati i u narednom periodu.

Svi navedeni podaci su podstakli Zavod za zapošljavanje da zbog dugoročne održivosti Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i pravednije i sveobuhvatnije raspodjele sredstava iz Fonda, kao i usaglašavanja s uporednim rješenjima iz zemalja evropske unije pokrene inicijativu prema Ministarstvu rada i socijalnog staranja da se intenziviraju aktivnosti na promjenom Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica s invaliditetom koji će dodatno precizirati i urediti ovu oblast.

Izvor: Portal ZZZCG

Pripremio: Ivan Čović

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) u saradnji s glavnim nosiocem projekta Asoscijacijom ABiCi (Associazione ABiCi) i partnerskim organizacijama osoba s invaliditetom, Informativni Centar “Lotos”, Bez barijera (Pertej barrierave (BBA)), Active zone outdoor (AZO), Terra di mezzo (TDM), sprovodi projekat U kontaktu (Project in Touch) kroz finansijsku podršku Evropske edukativne i kulturne izvršne agencije (European Education and Culture Executive Agency (EACEA)) delagirane od strane Evropske komisije.

U kontaktu je projekat koji ima za cilj da unese inovacije u aktivnosti neformalnog obrazovanja i veći kvalitet učenja u radu za mlade s invalidtetom. Projekat je fokusiran na popunjavanje nedostataka ažuriranja i inovacija u dostupnim materijalima za obuku za organizacije osoba s invaliditetom, kako bi se povećale mogućnosti za učešće OSI u različitim aktivnostima, te ostvarile mogućnosti za inkluziju u evropsko društvo i zajednicu, a sve s ciljem osnaživanja osoba s invaliditetom. 

Projekat uključuje šest zemalja, tri iz Evropske unije (Italija, Malta i Kipar) i tri sa zapadnog Balkana (Albanija, Crna Gora i Bosna i Hercegovina) sa komplementarnim partnerstvom organizacija osoba sa invaliditetom i drugih koji rade na kreiranju obrazovno-didaktičkih aktivnosti kroz korišćenje neformalnog obrazovanja. 

Dva najvažnija specifična cilja projekta su: Osposobiti organizacije metodama rada, alatima i materijalima za socio-profesionalni razvoj mladih radnika i trenera koji rade sa osobama s invaliditetom; Doprinos stimulaciji društvene inkluzije mapiranjem pristupačnih usluga/aktivnosti/aktivnosti bez prepreka za slobodno vrijeme kroz osnaživanje mladih s invaliditetom za kontakte sa svojim vršnjacima kako bi se spriječila društvena izopštenost.

Prvi specifični cilj se odnosi na prvi rezultat projekta, a to je Elektronski didaktički priručnik, koji uključuje inovativne aktivnosti za inkluziju OSI i obuke za mlade s invaliditetom za operatere, vaspitače, trenere i socijalne radnike i sve one koji rade sa osobama s invaliditetom. 

Drugi specifični cilj je vezan za drugi rezultat projekta koji je Razvoj mobilne aplikacije dostupne osobama s invaliditetom, koja će biti besplatna za preuzimanje, a obuhvataće mapirane pristupačne usluge i aktivnosti, te sve pristupačne mogućnosti za mlade s invaliditetom u državama obuhvaćenim projektom.

UMHCG će doprinijeti ostvarivanju ciljeva sprovođenjem sljedećih aktivnosti: Prevod didatičkog priručnika, Priprema i relizacija programa razmjene mladih s invaliditetom, Aktivnosti jačanja kapaciteta kroz testiranje mobilne aplikacije. 

Realizacija projekta će trajati 24 mjeseca, počev od 1. januara 2023, a Ugovor o saradnji potpisan je 1.marta 2023.

Na Svjetski dan teatra, 27. marta, u Sarajevskom ratnom teatru otvorena je izložba fotografija Damira Salkića Moj put. Izložba se sastoji od niza fotografija nastalih kao omaž Damirovom prijatelju, prerano preminulom, Jasminu Džemidžiću i svim osobama s invaliditetom. One ujedno predstavljaju i refleksiju autora na vlastitu borbu sa svakodnevnim preprekama u sistemu za osobe s invaliditetom.

Damiru Salkiću, fotografu i autoru izložbe Moj put je prije devet godina dijagnostifikovana multiplaskleroza. Nakon toga se njegov život značajno promijenio te je bio primoran suočiti se s problemima s kojim se svakodnevno suočavaju osobe s invaliditetom koje žive u Bosni i Hercegovini. S tim istim problemima se suočavao i njegov prijatelj i sit-daun komičar Jasmin Džemidžić koji se uprkos preprekama svaki dan pokušavao kretati sasvim samostalno.

„Ustanovilo se da je to stvarno bio čovjek koji je nevjerovatan pokretač mnogih promjena, čak među osobama s invaliditetom, i sad po prvi put kada sam ja izložio te fotografije, nakon deset godina od fotografiranja, javljaju mi se ljudi koji su u sličnom problemu kao ja, koji su i u manjem problemu, koji su manje bolesni od mene, da kažu „hej, Jasmin nam je valjao“. Pa onda se javljaju paraplegičari i kvadriplegičari, javljaju se ljudi s autoimunim oboljenjima, poput mene, kojima je jednostavno on bio prostor i mjesto u kojem su mogli da kažu nešto o sebi. Jasmin je imao takvu dušu da je jednostavno bio zanimljiv za razgovor i bio je jako dobar drug”, kaže Salkić.

Govoreći o Jasminovoj borbi koja je bila cjeloživotna, Damir je istaknuo da je Jasmin bio nedovoljno medicinski pregledan te da je malo ko znao za njegove životne probleme.

„Ali sam ih ja u potpunosti osvijestio i vidio na vlastitom primjeru. Sada mi postaje mnogo jasnije kako osobe s invaliditetom, pogotovo s težim oblicima invaliditeta, uopšte nisu vidljiva iz razloga što nemaju dovoljno prostora ni sredstava da budu vidljivi, da izađu iz kuće i da bilo ko govori o njima. Glas tih ljudi, tj. nas se tek nedavno počeo formirati kroz Uniju osoba i organizacija osoba s Invaliditetom Federacija Bosne i Hercegovine (FBiH), koja sad direktno ulazi u diskusiju s vladama, kantonalnim i Federalnom, zato što kad predstavljate 50-ak hiljada ljudi imenom i prezimenom, bitni ste. Ranije to nije bio slučaj jer su postojala neka rješenja koja nama nisu pogodovala, ali su pogodovala nekim drugim ljudima. Ne bih sad da špekuliram o čemu je riječ, ali tu smo gdje smo, na nama je da se borimo.”

Sistem se mora pobrinuti za sve pojedince s invaliditetom

Autor izložbe Damir Salkić osvrnuo se i na vlastitu borbu koju je vodio kroz protekli period istaknuvši da se osobe s invaliditetom zapravo bore s cijelim sistemom te im je prijeko potrebna sistemska podrška.

„Pravo pojedinca je zagarantirano tek u onom trenutku kad svi imamo jednaka prava, to je moja lična maksima. Smatram da je jako bezobrazno da neko ko tek obolijeva treba da se nosi s cijelim sistemom kao što sam morao ja. Sada kada vidim nekoga ko je potencijalno bolestan od mog oboljenja, ja već unaprijed znam šta će mu se desiti. Prvo će mu reći da će sve biti uredu, pa će mu govoriti da je super, pa će mu govoriti da hoda, da ne treba da ide na procjenu invaliditeta i da to nije za njega, pa će mu isto tako reći da može da vozi i dalje te da ne treba da razmišlja o budućnosti i uporno će se ponavljati rečenicama „bit će to sve ok ako Bog da“, a to nije nešto što je, nažalost, istina. To je kao lijepa, kulturna utjeha koju vam govore ljudi oko vas koji su pravi zdravi. Žao mi je što ovako teško zvučim na ovo jutro, ali sistem mora da se pobrine za sve s invaliditetom”, kaže Salkić.

Ilustracija jednog dana u pokretu

Prisjećajući se perioda kada su nastale fotografije, koje su nedavno izložene u SARTR-u, i svakodnevnih borbi koje je Jasmin vodio „na putu od kuće do škole”, Salkić je rekao.

„Jasmin Džemidžić je stjecajem okolnosti cijeli život „socijalni slučaj i nikada nije dopustio da bude oteta njegova ljudskost. Kad je dobio tu kuću koja je zapravo montažna, čini mi se preko svog Udruženja kvadriplegičara, bilo je jako lijepo vidjeti prijatelja po prvi put u njegovoj kući da ima krevet, da ima dom, da se ne seli od jedne do druge adrese i bilo je divno vidjeti tu kućnu atmosferu gdje on pravi kafu sam sebi. Meni je bila želja da ga napokon otpratim do njegovog fakulteta, pošto je ta kuća na Aneksu, to je brdo i morate shvatiti da za nekoga ko je korisnik kolica, ko nije okretan, je noćna mora. On je to sve uspijevao. Iz te foto seanse od nekih 400 fotografija, izabrao sam 14 koje su završile na izložbi. I fascinantno je koliko nije prepoznato ni to da je on u specijaliziranom prostoru osobe s invaliditetom, pa mu prvi komšija zagradi jedini izlaz iz dvorišta i parkira auto. A on je imao taj nivo blagosti u sebi da kaže „ma ok, nazvat ću ja čovjeka“, pa ga on nazove, pa on pomjetri auto. Meni je već bilo krivo, jer 20 minuta smo izgubili, nismo se makli ni metar. Pa sići niz Aneks i doći preko Otoke, pa su tu auta koja su najnormalnije parkirana na trotoaru, a Jasmin se mora spustiti na cestu. Naravno, kao vozač isto tako mogu reći da mene na ovoj visini niko živ ne vidi. Jedno auto, jedan kombi i mene nema.”

Naglasio je kako njegovi sugrađani imaju jako nizak nivo senzibiliteta prema osobama s invaliditetom te je ukazao na poteze kojima građani svakodnevno otežavaju život tih osoba.

„Volio bih kad bi ljudi vodili malo više računa gdje parkiraju svoje automobile, krenimo od toga. Pogotovo kada parkiraju na mjesto za, a nisu osobe s invaliditetom. Ima ona jedna žuta traka između dva mjesta za osobe s invaliditetom koja postoji s razlogom i koja nije parking mjesto. Poenta priče je da se otvore vrata i da mene moj asistent ili neko ko me prati, pošto sam ja samostalno, da me izvadi s putničkog sjedišta, jer ja više ne mogu voziti. Eto, samo o tome da vodimo računa i stvarno kad vidimo da neko parkira na mjesto za osobe s invaliditetom da kažemo „hej, pomakni se, to nije za tebe.“ Jer u onom momentu kad vi meni otmete parking mjesto, vi ste meni oteli i pola dnevnice osobi koju moram platiti da ja taj dan izađem iz kuće, oteli ste mi moj mir i smirenost za taj dan i pitanje je samo do kojeg trenutka mi možemo tolerirati neki nivo nepravde”, zaključuje Salkić.

Izvor: Portal N1

Pripremio: Ivan Čović

Za javne zgrade i objekte u Opštini Tuzi se ne može konstatovati da su pristupačna osobama s invaliditetom i osobama smanjene pokretljivosti, kazao je Kristian Camaj, iz Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG). On kaže da postoji tek nekoliko objekata koji su prilagođeni ili djelimično prilagođeni za osobe s invaliditetom (OSI).

„Da bi smo neki objekat ili javnu površinu smatrali pristupačnom morali bi postojati svi elementi pristupačnosti za sve kategorije osoba s invaliditetom, uključujući svakako i korisnike kolica. Prilagođenim objektom bi se mogao smatrati objekat koji u izgradnji nije učinjen pristupačnim, ali je naknadno rekonstruisan i prilagođen za upotrebu osobama s invaliditetom. U tom smislu Osnovna škola Mahmut Lekić, Srednja mješovita škola "25. maja, Dom zdravlja i zgrada Opštine su djelimično prilagođene, odnosno može se ući u ove objekte. Međutim, unutar svih ovih objekata postoje stepenice. Jedna od prepreka zbog stepenica je i odlazak do kancelarije predsjednika Opštine, s tim što se nesmetano ne može doći ni od parkinga do zgrade, jer ne postoji spušteni ivičnjak kako bi korisnici pomagala za kretanje, posebno kolica, mogli nesmetano pristupiti trotoaru koji vodi do ulaska u zgradu Opštine“, kaže Camaj.

Camaj kaže da je veliki broj neprilagođenih objekata kroz koje se samostalno ne može kretati.

„To su između ostalog Centar za socijalni rad, Montefarm apoteka, banke... Tako da za svoje lične potrebe moram da angažujem druge osobe, zbog čega se osjećam neprijatno i poniženo, a često imam i dodatne troškove koje ne bih imao da samostalno mogu koristiti sve objekte i površine. Međutim, ni lokalna samouprava ni država u dovoljnoj mjeri ne pokrivaju troškove koje mi, osobe s invaliditetom, imamo zbog brojnih prepreka u društvu. Objekti gdje su smještena preduzeća i pošta su prilagođeni, ali zbog nepristupačnih trotoara, prilaza i nedostatka parking mjesta za OSI, većini njih nisam u mogućnosti da se samostalno približavam. Takođe, KIC Malesija i tribine stadiona Tuško Polje su nepristupačne, a ja bih želio da pratim razne događaje kao svi moji sugrađani. Nisam u mogućnosti da idem u centar grada zbog nepristupačnih trotoara. Skoro svaki ugostiteljski objekat je nepristupačan“, kaže Camaj.

Camaj ističe da je sve ovo oblik diskriminacije po osnovu invalidnosti kao ličnog svojstva zbog nemogućnosti pristupa objektima u javnoj upotrebi. „Pristupačnost osim pristupa, ulaska i kretanja u nekom objektu, upravo obuhvata i rad, pa postoje propisani standardi i u toj oblasti. Ulice nisu prilagođene za korisnike kolica, dok na nedavno rekonstruisanom putu ima visokih ivičnjaka na više mjesta. Trenutno su u izgradnji parking mjesta i nove tribine stadiona, dok je planirano i rekonstrukcija puta. Ali ne postoji konsultacija sa mnom, ili drugim osobama s invaliditetom da je meni poznato, zbog prilagođavanja ovih mjesta. Tako da mislim da će se i dalje praviti propusti, odnosno neće ispoštovati sve standarde pristupačnosti na adekvatan način“, rekao je Kristian Camaj.

Priredila: Anđela Miličić

Izvor: Dan

„U određenom obimu će biti obuhvaćeni i radovi u cilju prilagođavanja objekata za pristup i kretanje osoba smanjene pokretljivosti i osoba s invaliditetom“, poručuju iz Ministarstva pravde.

Iz Ministarstva pravde saopštili su da su započete aktivnosti rekonstrukcije/adaptacije šest objekata sudova u Podgorici, Nikšiću, Kotoru, Beranama i Bijelom Polju.

Iz tog resora su izrazili zadovoljstvo povodom pokretanja projekta Unapređenje efikasnosti sudstva, a kako su naveli, u određenom obimu će biti obuhvaćeni radovi u cilju prilagođavanja objekata za pristup i kretanje osoba s invaliditetom.

Planirani radovi na objektima, poručuju oni, rezultiraće i kvalitetnijim rješenjima sa stanovišta energetske efikasnosti objekata.

Iz Ministarstva smatraju da će sprovođenje projekta značajno doprinijeti jačanju dostupnosti, transparentnosti i javnog povjerenja u pravosuđe, „što predstavlja jedan od ključnih i strateških ciljeva sveobuhvatne reforme pravosuđa u Crnoj Gori".

Projekat se ostvaruje uz podršku Evropske unije kroz Međunarodna fonetska abeceda (MFA) - International Phonetic Alphabet (IPA)  2018, projekat EU za poboljšanje pristupa pravdi i temeljna prava, Radovi u cilju unapređenja infrastrukture u sektoru pravosuđa i izvršenja krivičnih sankcija.

„Ovim projektom Ministarstvo pravde u kontinuitetu nastavlja s sprovođenjem aktivnosti u cilju poboljšanja sistema infrastrukture i sigurnosti pravosudnih objekata i fizičkog pristupa pravosudnim institucijama, čime se dugoročno i na održiv način osnažuju operativni kapaciteti institucija ključnih u oblasti vladavine prava i ispunjavanju kriterijuma sadržanih u poglavlju 23 pregovora o punopravnom članstvu Crne Gore u Evropskoj uniji", piše u saopštenju Ministarstva pravde.

Izvor: Portal Vijesti

Pripremio: Ivan Čović