četvrtak, 21 maj 2020 09:53

UMHCG na Globalni dan podizanja svijesti o pristupačnosti: Pristupačnost je preduslov svake nezavisnosti

Written by

Ne tražimo da se prirodno okruženje ruši, tražimo da ono izgrađeno bude jednako naše, kao i svih drugih u Crnoj Gori. 

Danas, na ovaj važan datum za cijelo crnogorsko društvo, uz čestitku svim crnogorskim građankama i građanima, želimo podsjetiti i na još jedan važan dan, koji se obilježava svakog trećeg četvrtka u maju, pa tako ove godine upravo 21. maja, a to je Globalni dan podizanja svijesti o pristupačnosti.  Osim nezavisnosti države potrebna nam je i nezavisnost svakog pojedinca i stvorene mogućnosti za njegov svrsishodan i ispunjen život. To je moguće samo ukoliko država stvori uslove za život u zajednici osoba s invaliditetom, bez prepreka, bile one infrastrukturne, administrativne, odnosile se na informacije i komunikacije, ili na tehnologiije, usluge, servise i saobraćaj. Sve su ovo posebni, značajni i neodvojivi segmenti pristupačnost. 

Zajedničko ovim važnim datumima, crnogorskom Danu nezavisnosti i Globalnom danu podizanja svijesti o pristupačnosti, je proklamovanje slobode, dostojanstva, slavljenje i podržavanje različitosti, jednakosti, nezavisnost, slobodno i samostalno kretanje, život u svojoj zajednici, jake i nezavisne institucije i osnaženi pojedinci, i u krajnjem izjednačavanje mogućnosti. 

Globalno, danas se ovaj dan obilježava s akcentom na digitalnu pristupačnost (tehnologije i internet), dok mi i posle toliko godina još govorimo o osnovnim aspektima pristupačnosti, kaskajući tako za modernim dostignućima i svijetlim primjerima na nivou svijeta i Evropske unije.  Prebrajamo, a ne znamo broj, nepristupačnih institucija, pa ni onih novosagrađenih nakon usvajanja Zakona o uređenju prostora i igradnji objekata, kojim je definisana obaveza i standardi pristupačnosti još od 2008. I dalje objašnjavamo da pristupačnost nijesu samo rampe i liftovi, te da je univerzalni dizajn blagodet cijelog društva. Na kraju, i dalje se borimo za pravilno definisanje i primjenu koncepta razumnih adaptacija, koji se u Crnoj Gori potpuno zloupotrebljava. Razumne adaptacije podrazumijevaju prilagođavanja za pojedince u konkretnim situacijama, koja pritom nijesu definisana kao standard za zajednicu, a ne nikako kao ekonomsku isplativnost za onoga ko treba da ih omogući, kako to cnorogsrke institucije pa i Zakon o zabrani diskriminacije tretiraju. 

Ne smije biti skupo pristupačno okruženje, proizvodi i usluge, saobraćaj, informacije i komunikacije. Ne smije biti nedostižno obrazovanje, niti posao ili stanovanje. 

Da bismo imali iole izjednačene mogućnosti potrebno je da postoji pristupačna sredina, objekti, prevoz, mogućnost za razmjenu informacija, odgovarajuće asistivne tehnologije i sredstva. Zato je pristupačnost pravo osoba s invaliditetom

Da bi se svakom pojedincu omogućilo da samostalno živi i učestvuje u svim aspektima života, na jednakoj osnovi, potrebno je obezbijediti sve ono što pristupačnost podrazumijeva. Neke od prepreka, koje su suprotnost pristupačnosti, se u nekim situacijama, ne i uvijek, mogu ukloniti aktivnošću same osobe (npr. neinformisanost), neke se mogu ukloniti promjenom ponašanja ljudi u okruženju (socijalna distanca, predrasude, diskriminacija, administrativne prepreke), ali fizičke prepreke u okruženju se mogu ukloniti samo planskim, pažljivo osmišljenim djelovanjem svih onih koji grade i izgrađuju to okruženje. Da bi se to postiglo, neophodno je uspostavljene standarde, koje izgrađeno okruženje treba da ima, primjenjivati u praksi, bez izuzetka. 

Nepristupačno okruženje, objekti, saobraćaj, usluge, informacije, komunikacije i tehnologije su posljedica društvenog pristupa prema osobama s invaliditetom, onog koji nas vidi kao pasivne, bespomoćne, ili manje važne za jednu društvenu zajednicu.  Ne tražimo da se prirodno okruženje ruši, tražimo da ono izgrađeno bude jednako naše, kao i svih drugih u Crnoj Gori. 

Tražimo da ono što ljudska ruka stvara ne bude samo u korist većine,  da sve što dizajniraju i stvaraju ljudi da bi koristilo ljudima – mora da bude pristupačno, pogodno za upotrebu za svakog člana društva, da može da se prilagodi ljudskoj raznolikosti, a prije svega da omogući slobodu nesmetanog kretanja svim ljudima u bilo kom prostoru (za stanovanje, na ulici, u javnom prevozu, u javnim zgradama, objektima opšte namjene, onima u kojima se pružaju usluge...).

Zato očekujemo od premijera Markovića da nas, nakon skoro pola godine od kada je naložio inspekcijsku kontrolu u dijelu stambeno-poslovnih objekata, obavijesti o rezultatima i ishodima navedenih kontrola, ali i da, kako smo i tada tražili, naloži ovakvu vrstu kontrola i u javnim objektima i objektima u vlasništvu države. Ovo su pritom jedine, javnosti poznate, kontrole koje su najavljene ili sprovedene u dijelu obaveznih elemenata pristupačnosti, dok su na drugoj strani, samo osobe s invaliditetom pokretale postupke za zaštitu od diskriminacije po osnovu invaliditeta zbog nepristupačnosti javnih površina i objekata u javnoj upotrebi. Zar ta činjenica nije dovoljna za državu i njene institucije kao pokazatelj opšte svijesti ali i odnosa i odgovornosti prema osobama s ivaliditetom? 

Svako kršenje standarda pristupačnosti od strane investitora, projektanata, izvođača radova, revidenata ili inspekcije mora se sankcionisati, ali i svi oni u nizu, u zavisnosti od odgovornosti, obavezati da sopstvenim sredstvima i izvorima isprave propuste u dijelu standarda i obaveznih elemenata pristupačnosti. Tek tada ćemo imati sistem odgovornosti i želljeno stanje - „zrelo“ za sankcije i nagrade za pristupačnost. 

Saopštenje za javnost Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore 

Fotografija je Ilustracija

Pročitano 2570 put(a)

Back to top