1. Šta možete da izdvojite kao najveći uspjeh za 2015. godinu kada su u pitanju osobe sa invaliditetom ?
Opet je u pitanju usvajanje zakona, ovaj put Zakona o zabrani diskriminacije lica sa invaliditetom u junu 2015. godine. Ovo je neizostavno važan, možda i najvažniji zakon kada su u pitanju osobe s invaliditetom upravo zbog toga što je diskriminacija prema osobama s invaliditetom svakodnevno zastupljena, bile one same svjesne nje ili ne. Skoro da ne postoji društvena grupacija koja i u sopstvenoj kući može biti svakodnevno diskriminisana kao osobe s invaliditetom. Inače, 2015. godine je usvojen novi Zakon o zabrani diskriminacije lica sa invaliditeto, iako se prvobitno krenulo u izmjene i dopune prvobitnog iz 2011. godine.
Pored navedenog, mi u UMHCG ćemo godinu pamtiti i po porastu broja studenata s invaliditetom, ali i brojnim drugim aktivnostima koje smo samostalno ili u saradnji s parnerima realizovali, posebno u novembru, koji smo proglasili "Mjesecom podizanja svijesti o invaliditetu".
2. Nedavno ste pokrenuli online pravno savjetovalište. Sa kojim pitanjima Vam se najčešće obraćaju?
Ukupno su nam se u toku godine, po prvi put, obratile 44 osobe s invaliditetom ili njihove porodice zbog ostvarivanja ili zaštite ljudskih prava. Onlajn pravno savjetovalište smo upravo pokrenuli zbog toga da brojnim ljudima koji nam se najčešće javljaju putem fejsbuk stranice omogućimo direktnu komunikaciju s našim pravnim timom jer u toku radnog vremena smo često ograničeni zbog drugih obaveza da se posvetimo direktnoj komunikaciji s korisnicima usluga iako je to jako važno u ovom poslu.
Međutim, mi svakodnevno radimo na iniciranju usvajanja pravne regulative, praćenju poštovanja ili nerijetko, kada smo god u prilici pratimo sam proces izrade propisa i učestvujemo u njihovom definisanju, odnosno regulisanju prava osoba s invaliditetom, uključujući i proces usvajanja u Skupštini.
Taj i takav rad je često "nevidljiv", ali on zahtijeva ogromno vrijeme, posvećenost, znanje i senzibilitet, dok sve ovo nerijetko izostaje na drugoj strani, kod pojedinih donosilaca odluka.
Najveći broj pitanja odnosio se na ostvarivanje prava iz oblasti socijalne politike, tzv. socijalno-zaštitnih prava, lićne invalidnine, njege i pomoći drugog lica, ostvarivanja prava na mjesečnu naknadu po osnovu djeteta koje je korisnik lične invalidnine i drugih, gdje osobe s invaliditetom i njihove porodice nerijetko bivaju pogrešno informisane, upućene na pogrešne institucije, odbijene bez pisanog obrazloženja, rješenja i sl.
Određeni broj ljudi nam se javio zbog problema koje su imali oko ostvarivanja prava na povlasticu na putovanje od mjesta stanovanja do mjesta rada i nazad, na teritoriji iste opštine. Zbog ovog problema smo se obratili Ministarstvu rada i socijalnog staranja, kao i medijima, i tom prilikom dobili odgovor da se Zakon o povlastici na putovanje lica sa invaliditetom pogrešno primjenjivao i da se ovo pravo priznavalo svim zaposlenim s invaliditetom, bez obzira što je Zakon ovo pravo propisao samo onima čije se mjesto stanovanja i mjesto rada nalaze u različitim opštinama. Dvije osobe su nam se javile zbog diskriminacije po osnovu invaliditeta u oblasti zapošljavanja i obrazovanja. Zbog ovih obraćanja smo, takođe, pokrenuli određene inicijative.
Jako smo zadovoljni projektom i rezultatima jer je ovaj projekat jedan od najmanjih projekata po iznosu sredstava koji smo sproveli u toku 2015. a sa jako zapaženim rezultatima. Prije svega doprinio je većem povjerenju građana u UMHCG i ono što mi radimo.
3. U 2014. godini, 86 osoba sa invaliditetom vodilo se kao zaposleno, od čega je 60 bilo zaposleno na neodređeno vrijeme. Kakva je situacija za prethodnu godinu?
Povećao se značajno broj zaposlenih osoba s invaliditetom u odnosu na prethodni period, međutim, brojni problemi u ovoj oblasti još uvijek nijesu riješeni. Pored problema u drugim oblastima koji se odražavaju i na zapošljavanje osoba s invaliditetom i na kvalitet i strukturu ponude ni sam Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica sa invaliditetom se ne sprovodi u potpunosti, niti na zadovoljavajući naćin.
Ovo je utvrdila i Državna revizorska institucija koja je u svom Izvještaju o reviziji uspjeha „Efikasnost korišćenja sredstava od doprinosa za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje lica sa invaliditetom“ konstatovala da državni organi nijesu bili dovoljno efikasni u sprovođenju Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica sa invaliditetom i Akcionog plana Strategije za integraciju osoba sa invaliditetom za 2014. - 2015. godinu. Osim navedenog ni nakon sedam godina država ne rješava problem nenamjenskog utroška sredstava iz Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje lica sa invaliditetom jer joj postojeće stanje savršeno odgovora, a Ministarvo rada i socijalnog staranja je tek pristupilo izradi Pravilnika o uslovima i metodologiji za finansiranje posebnih organizacija za zapošljavanje, upravo nakon što je DRi objavila izvještaj, dok je Pravilnik za finansiranje grant šema opet ušao u proceduru izmjena iako je prvobitno usvojen tek prošle godine u julu, šest godina nakon usvajanja zakona.
Pojedine norme zakona do sada nijesu ni realizovane, kao što su neka od mjera profesionalne rehabilitacije i aktivne politike zapošljavanja, pa tako među njima ni arhitektonsko prilagođavanje radnih mjesta iako je ova mjera propisana zakonom i u nekim situacijama predstavlja osnovni preduslov za zapošljavanje.
Pored navedenog različitite institucije se moraju bolje povezati, raditi u kontinuitetu i sistemski na polju stvaranja uslova za zapošljavanje osoba s invaliditetom.
4. Koliki je broj studenata sa invaliditetom u Crnoj Gori i kakav je njihov trenutni položaj?
Po podacima UMHCG trenutno ima 95 studenata na fakultetima u Crnoj Gori. Međutim, kvalitativni rezultati su jako spori i skoro da nema pomaka. Fakulteti su i dalje arhitektonski neprilagođeni, nema servisa podrške: asistencije u nastavi, gestovnih tumača, dsostupnog prevoza, ni dalje se ne prilagođava literatura studentima s oštećenjem vida. Neki profesori samostalno izlaze u susret i imaju razumijevanja, međutim, ništa od prethodno navedenog nije sistemski regulisano, niti se od strane institucija obezbjeđuje u praksi.
Prilikom statutarnih promjena na Univerzitetu Crne Gore, Ministarstvo prosvjete je izdalo licencu za obavljanje djelatnosti i rad iako univerzitetske jedinice koje su pretrpljele izmjene ne ispunjavaju uslov koji se odnosi na pristupačnost za osobe s invaliditetom.
Jedino je pozitivno što je usvojen novi Zakon o visokom obrazovanju i što je Univerzitet Crne Gore svojim Statutom obavezao univerzitetske jedinice da studentima s invaliditetom prilagođavaju način i vrijeme polaganja ispitnih i predispitnih obaveza. Međutim, u ovoj oblasti i dalje imamo više kompezatornih prava, nego zagarantovane jednakosti.
5. Nedavno ste pozvali Vladu i poslanike da amandmanski djeluju i opredijele značajno veći iznos za mjere i aktivnosti profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja OSI. Šta je učinjeno po tom planu?
Na sjednici Odbora za zdravstvo, rad i socijalno staranje smo dobili informaciju da će to biti i učinjeno. Za sada znamo da je SNP podnio amandman da to bude 8,8 miliona koliki se i priliv okvirno predviđa, dok su neki poslanici DPS najavili amandman na 4 miliona. Svakako očekujemo ishod glasanja u plenumu.
Međutim, i ovo je trenutno rješenje do izmjena Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica sa invaliditetom i rješenja statusa Fonda.
6. Koji su prioriteti Vaše organizacije za narednu godinu ?
Mi u januaru pristupamo izradi Plana rada za 2016. godinu nakon što uradimo evaluaciju ovogodišnjeg, tada ćemo odrediti i prioritete. Ono što za sada znamo sigurno jeste da ćemo raditi i dalje na promociji i praćenju Zakona o zabrani diskriminacije lica sa invaliditetom, pravnom savjetovalištu. Objavićemo dva Vodiča o zabrani diskriminacije osoba s invaliditetom, jedan opšti i drugu pojednostavljenu verziju za osobe s intelektualnim invaliditetom, zatim Publikaciju o pravu na pristup pravdi za osobe s invaliditetom. Pored aktivnosti iz Pravnog programa sprovodićemo redovne aktivnosti na polju obrazovanja i zapošljavanja: edukacije, razne vidove podrške kroz Studentsku savjetodavnu kancelariju, zatim aktivnosti u oblasti samostalnog života osoba s invaliditetom...
Autorka: Bojana Mučalica, Agencija Mina
Izvor: Agencija Min@