Hiljade građana ne mogu da podignu primanja. Brojni nepokretni ili slabije pokretni stanovnici još nijesu zamijenili lične karte iz razloga što ih mobilni timovi Ministarstva unutrašnjih poslova još nijesu posjetili, iako su oni uredno podnijeli zahtjeve prije isteka zakonskog roka za zamjenu tog dokumenta.

Hiljade građana ne mogu da raspolažu sopstvenim novcem jer ih u bankama upućuju na zamjenu ličnih karata, a posebno su ugroženi nepokretni ili slabije pokretni. Da nevolja bude veća, bankarski službenici ne omogućavaju opunomoćenim licima da za članove familije podignu primanja, iako imaju uredna punomoćja od notara, dok ne pribave njihove nove lične karte, odnosno ne donesu nova punomoćja.

Advokati sa kojima smo razgovarali kažu da u banakama to ne bi smjeli da rade, te da mogu da traže samo na uvid lični dokument opunomoćenog lica, ukoliko postoji punomoćje, te da njegovom analizom ne bi smjeli da se bave. Poručuju i da bi građani zbog toga trebalo da se obrate bankarskom ombudsmanu Centralne banke Crne Gore. Građani koji su suočeni sa tim problemima kažu da su im u bankama rekli da moraju donijeti nova punomoćja od notara, što dodatno košta. 

Kako su nam ispričali, izlazak notara na teren je 40 eura, plus troškovi punomoćja, što nijesu mala sredstva, čime se dodatno komplikuj e život običnih građana i njihov kućni budžet. Takođe, brojni nepokretni ili slabije pokretni stanovnici još nijesu zamijenili lične karte iz razloga što timovi Ministarstva unutrašnjih poslova još nijesu izašli na teren iako su oni uredno podnijeli zahtjeve prije isteka zakonskog roka za zamjenu tog dokumenta. Ti isti građani sada su, ni krivi ni dužni, dovedeni u situaciju da ne mogu da raspolažu svojim zarađenim parama.

Advokat Miloš Vukčević za Dan ocjenjuje da bi službenici u banci trebalo da cijene validnost punomoćja, a da bi punomoćnik morao imati validan identifikacioni dokument ili važeću novu ličnu kartu ili pasoš. U svakom slučaju, punomoćje koje je ovjereno od notara ispunjava uslove za koje je ovlastio punomoćnika.

Banke bi trebalo da prihvate takva punomoćja. Građani koje vraćaju uz obrazloženje da dostave nova punomoćja mogu se obratiti bankarskom ombudsmanu Centralne banke Crne Gore i uputiti pritužbe. U bankama treba samo da cijene je li punomoćje ovjereno kod notara, a ne da ga analiziraju, objašnjava Vukčević. Izvršna direktora Udruženja mladih s hendikepom Marina Vujačić kaže da je problem u vezi sa zamjenom ličnih karata i dalje aktuelan i da nemaju nove informacije, niti su dobili odgovor od Ministarstva unutrašnjih poslova na ranije saopštenje za javnost. Naprotiv, problem se usložnjava dodatno u odnosu na situacije koje su nam bile poznate do prije 10 dana. Naime, osim što smo informisani da su banke tražile ažuriranje podataka i da u nekim slučajevima nijesu prihvatile notarsko punomoćje, u slučaju kad za potrebe osobe s invaliditetom član porodice vodi pravne i druge poslove u njeno ime. U ovakvim situacijama banke zahtijevaju svoju proceduru, što je dodatna administrativna i finansijska komplikacija, upozorava Vujačić za Dan. Sa evidencije nazaposlenih brišu lica sa starim ličnim kartama

Vujačić dodaje da je, pored svega navedenog, Zavod za zapošljavanje obavijestio da se, shodno Zakonu o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti, na evidenciju Zavoda može prijaviti isključivo lice koje posjeduje važeću ličnu kartu. Lica koja ne izvrše zamjenu lične karte neće moći ni da nastave korišćenja prava kod Zavoda. Navedeno, kako razumijemo, znači i da će biti brisani sa evidencije svi oni koji se ne jave Zavodu sa novim ličnim dokumentima. Iz prakse znamo da ima ljudi kojima nije jasno zašto moraju mijenjati lična dokumenta ukoliko se u postojećim koje imaju navodi rok važenja od deset godina, pa taj rok, na primjer, ističe 2029. godine. Postavljamo pitanje: kako je moguće da oni koji nijesu odgovorni za novonastale i aktuelnu situaciju i sistemske probleme, poput nepristupačnosti institucija i službi, nepristupačnih i nepostojećih formata komunikacije, nepostojećeg sistema podrške i proaktivnosti institucija posledice snose isključivo osobe s invaliditetom i druge građanke i građani? Riječ je o onima koji su podnijeli zahtjev za mobilnom stanicom ili ovlastili drugu osobu da u njihovo ime, a za nihove potrebe, vodi pravne i druge radnje. Zašto se MUP ne oglasi i ne obavijesti da li je preduzeo sve radnje, zajedno sa drugim institucijama i službama, da ne trpe pojedinci. Još samo fali da svi ovi ljudi prekršajno odgovaraju i da budu kažnjeni, izjavila je Vujačić.

Izvor: Dnevne novine Dan

Pripremila: Dajana Vuković

Ministar Damir Gutić poručio je da će novi zakon unaprijediti funkcionalnost i usmjerenost sistema, te odgovarati stvarnim potrebama građana.

Sjednicu je otvorio Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore, Siniša Bjeković, a učestvovali su predstavnici Ministarstva, organizacija i udruženja koji čine Nezavisni monitoring mehanizam, kao i predstavnice UN sistema u Crnoj Gori.

Tema sjednice bila je izrada novog Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti, s ciljem modernizacije sistema, povećanja pokrivenosti i usmjerenosti materijalnih davanja i usluga, te jačanja efikasnosti i finansijske održivosti.

Ministar Gutić istakao je da Zakon uvodi integrisani pristup u pružanju usluga i mjerama podrške, što će omogućiti bolje povezivanje institucija i pružalaca usluga. Nacrt zakona bi do kraja oktobra trebao biti stavljen na javnu raspravu, dok se predlog očekuje da bude upućen Vladi na usvajanje do kraja godine.

Siniša Bjeković: Riječ je o reformi koja zahtijeva međuresorni pristup i zajedničko djelovanje svih nadležnih institucija. Otvoren i inkluzivan pristup Ministarstva značajan je za unapređenje prava osoba s invaliditetom i jačanje efikasnosti sistema socijalne zaštite.

Damir Gutić: Novi Zakon donosi značajna unapređenja u oblasti socijalne zaštite, čime se uvodi veća pravednost i prepoznaju nove potrebe korisnika. Težište stavljamo na unapređenje sistema koji će biti socijalno osjetljiv, održiv i orijentisan na stvarne potrebe građana.

Predstavnici organizacija osoba s invaliditetom i udruženja roditelja djece i mladih sa smetnjama u razvoju, koji su članovi Nezavisnog monitoring mehanizma, dali su konkretne sugestije i komentare, odnosno prijedloge za unapređenje teksta Nacrta Zakona, naglašavajući važnost suštinskog uključivanja organizacija osoba s invaliditetom u procese planiranja i kreiranja politika.

Izvor: Ministarstvo socijalnog staranja brige o porodici i demografije

Pripremila: Dajana Vuković

U Skupštini Crne Gore je u petak, 3. oktobra, održan sastanak Radne grupe koja učestvuje u projektu Procjena pristupačnosti Skupštine Crne Gore za osobe sa invaliditetom, sa ekspertima Kancelarije OEBS-a za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR) Julijom Netesovom i Bogdanom Uroševićem, koji su boravili u Podgorici povodom sprovođenja ovog projekta.

Uvodne napomene uputili su Albin Ćeman, poslanik i predsjednik Radne grupe i Julija Netesova, šefica Jedinice za demokratsko upravljanje i rodnu ravnopravnost ODIHR-a, koja je istakla značaj inkluzivnog pristupa parlamentarnim institucijama i saradnje sa Skupštinom Crne Gore.

Tokom sastanka, predstavnici ODIHR-a predstavili su metodologiju za procjenu inkluzije osoba sa invaliditetom u parlamentima, nakon čega je uslijedila diskusija i razmjena mišljenja članova Radne grupe o njenoj primjeni u crnogorskom parlamentu.

U nastavku programa, Julija Netesova i Bogdan Urošević, službenik za projekte ODIHR-a, podijelili su iskustva i lekcije iz prethodnih procjena u drugim parlamentima, naglašavajući dobre prakse i izazove sa kojima se institucije suočavaju.

Završni dio sastanka bio je posvećen razmatranju narednih koraka i definisanju vremenskog okvira za sprovođenje procjene pristupačnosti u Skupštini Crne Gore, uz podršku eksperata ODIHR-a i u partnerstvu sa relevantnim organizacijama i stručnjacima.

Ovaj projekat predstavlja važan korak u pravcu jačanja inkluzivnosti, ljudskih prava i jednakih mogućnosti, kao i potvrdu opredijeljenosti Skupštine Crne Gore da bude primjer otvorenog i dostupnog parlamenta za sve građane.

Pored predsjednika Radne grupe, sastanku su prisustvovali poslanik Miloš Konatar, predstavnica NVO Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore Marina Vujačić, predstavnica NVO Savez udruženja roditelja djece i omladine sa teškoćama u razvoju Naša inicijativa Marijana Marašević, predstavnik NVO Nacionalna asocijacija roditelja, djece i omladine sa smetnjama u razvoju Crne Gore (NARDOS) Savo Knežević, uz online učešće predstavnice NVO Inicijativa mladih s invaliditetom Boke (I MI Boke) Miroslava Mima Ivanović i ekspertkinje ODIHR-a Irene Tekučove.

Događaju je prethodio sastanak pomoćnika generalnog sekretara Skupštine Crne Gore Martina Popovića sa delegacijom ODIHR-a koju su činili Julija Netesova i Bogdan Urošević.

Sastanak je bio prilika da se Popović upozna sa planiranim aktivnostima i obavezama Skupštine u okviru ovog projekta, kao i da iskaže otvorenost institucije i punu spremnost za saradnju sa ODIHR-om, dugogodišnjim partnerom u međunarodnoj saradnji crnogorskog parlamenta.

Šefica Jedinice za demokratsko upravljanje i rodnu ravnopravnost ODIHR-a Julija Netesova pohvalila je napore koje Skupština Crne Gore ulaže u unapređenje pristupačnosti za osobe sa invaliditetom. Ona je predstavila predstojeće faze procesa procjene, koji će obuhvatiti analizu postojećeg stanja, definisanje potrebnih mjera i načine njihove implementacije.

Netesova je naglasila da je riječ o zajedničkom poduhvatu koji će, u narednom periodu, prije svega biti zasnovan na pristupu utemeljenom na poštovanju ljudskih prava. Dodala je da će realizacija aktivnosti podrazumijevati blisku saradnju eksperata ODIHR-a, predstavnika nevladinih organizacija, međunarodnih stručnjaka i poslanika i službe Skupštine Crne Gore.

Na kraju sastanka, delegacija je obišla zgradu Skupštine, interesujući se za postojeća rješenja i infrastrukturu u pogledu pristupačnosti.

Izvor: Skupština Crne Gore

Pripremila: Dajana Vuković

Povodom odgovora redakcije Vijesti na zajedničko reagovanje Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore i Zavoda za zapošljavanje Crne Gore, dužni smo da se obratimo javnosti, jer njihov tekst sa naslovom Zašto vam smeta priča o prevarama? ne samo da ne sadrži profesionalni odgovor na naše argumente, već potvrđuje upravo ono što smo naveli – postojanje višegodišnjeg obrasca stigmatizujućeg i diskriminatornog izvještavanja o osobama s invaliditetom, koji se uporno pokušava prikriti navodnom brigom za javni interes.

Problem, dakle, nikad nije bio u „pričanju o prevarama“, kako to Vijesti pokušavaju da predstave, već u maniru i jeziku kojim se o toj temi piše, u kolektivnom označavanju osoba s invaliditetom kao uzroka i tereta, u zamjeni teza kojom se društveni i institucionalni propusti prebacuju na najranjivije. Kada naslov glasi „Prevare sa OSI ponovo ispraznile Fond od 23 miliona“, a u samom tekstu nema nijedne potvrđene prevare, niti jedne presude, niti jednog dokaza koji bi opravdao takvu formulaciju, već samo pretpostavki zasnovanih na predubjeđenjima novinara i redakcije, onda nije riječ o informisanju nego o oblikovanju predrasude i nuđenju kao istine i neprihvatljive stvarnosti cijele populacije osoba s invaliditetom, koju je, pritom, novinar Kapor u svojim tekstovima nazivao i invalidima.

U odgovoru koji potpisuju Mihailo Jovović i Goran Kapor, Vijesti nijesu ni pokušale da objasne kako je i na osnovu čega moguće optužiti cijelu populaciju za „pražnjenje fonda“, kad u dokumentima Fonda i izjavama nadležnih institucija takva tvrdnja ne postoji. Umjesto odgovora, redakcija pribjegava retoričkim manevrima, napadima na UMHCG i ZZZCG, i pokušajima diskreditacije, nazivajući reagovanje „nepotpisanim“ i „neozbiljnim“, čime zapravo pokazuju da ne razlikuju argumentovanu kritiku od pritiska.

Posebno je simptomatično to što se Vijesti i dalje pozivaju na svoje „istraživačke“ tekstove o „lažnim invaliditetima“, „milionskim prevarama“ „pribavljanju papira o invaliditetu“ i „spornim invaliditetima“, kao da ponavljanje istog obrasca kroz godine daje legitimitet praksi koja je odavno prešla granice profesionalnog novinarstva. Nijedan od tih tekstova nije zasnovan na dokazima o sistemski utvrđenim zloupotrebama, niti na sudskim presudama, već na paušalnim generalizacijama i selektivnom čitanju podataka. U njima se osobe s invaliditetom ne pojavljuju kao građani i građanke s pravima, već kao predmet sumnje, štetočinstva po državu i budžet i alat za senzaciju.

U najnovijem odgovoru Vijesti idu i korak dalje, tvrdeći da su upravo NVO koje se bave zaštitom prava osoba s invaliditeom „spriječile državu da uvede kontrole“. Time se pokušava podmetnuti teza da su organizacije osoba s invaliditetom i naši aktivisti/kinje odgovorne za propuste države, a to je ne samo netačno nego i opasno. Takvo prebacivanje krivice je poznata taktika: kad nema argumenata, izmisli krivca.

Mi ne negiramo da u svakom sistemu može biti zloupotreba, ali tvrdimo, i to argumentovano, da se te zloupotrebe ne smiju i ne mogu predstavljati kao suština sistema, niti kao odlika osoba s invaliditetom. U svakom svom javnom obraćanju tokom posljednjih nekoliko godina, izvršna direktorica UMHCG-a jasno je isticala da, ukoliko postoje zloupotrebe subvencija, nezakonitosti ili bilo koji vid neregularnosti, one moraju biti procesuirane, a odgovorni sankcionisani, ali da se pri tome nikada ne smije cijela populacija predstavljati kao štetna, sumnjiva ili sklona zloupotrebama.

Između istine i insinuacije postoji jasna razlika, a novinar koji ne poštuje tu liniju prestaje biti novinar i postaje proizvođač stigme. Da je novinar Kapor makar ikad htio čuti argumente, činjenice i stavove osoba s invaliditetom o svemu ovome došao bi makar na jednu od dvije pres konferencije koje smo od juna 2023. na ovamo organizovali. Nije se pojavio iako je uredno dobio poziv. 

Pokušaj Vijesti da se prikažu kao usamljen glas savjesti u društvu, dok istovremeno javno targetiraju osobe s invaliditetom, ne može se smatrati novinarskom hrabrošću, već zamjenom teza. Prava novinarska hrabrost je u postavljanju pitanja onima na poziciji moći, a ne u optuživanju onih koji su već izloženi sistemskoj diskriminaciji.

Posebno odbacujemo licemjernu formulaciju iz njihovog odgovora o „zajedničkoj borbi“ i „spremnosti na dijalog“. Ne može postojati zajednička borba s onima koji istovremeno stigmatizuju, iskrivljuju činjenice i vrijeđaju dostojanstvo jedne cijele zajednice. Dijalog se ne gradi pod uvredama, a profesionalna odgovornost se ne dokazuje praznim riječima o saradnji, već sposobnošću da se prizna greška - a potom i ispravi i zatraži javno izvinjenje od svih koju su se mogli naći ili našli uvrijeđenim. 

Ovaj odgovor Vijesti nije ni ispravka, ni objašnjenje, ni poziv na dijalog, već nastavak istog obrasca. Kroz njega se jasno vidi da redakcija ne prepoznaje odgovornost koju ima prema javnosti, niti razumije težinu riječi kojima oblikuje društveni odnos prema osobama s invaliditetom. 

Naše reagovanje nije bilo napad, već poziv na profesionalnu samosvijest.
Ako Vijesti zaista žele biti dio rješenja, a ne dio problema, prvi korak je da prestanu koristiti osobe s invaliditetom kao oruđe za senzacionalizam i da počnu izvještavati s poštovanjem, tačnošću i dostojanstvom koje svaka osoba zaslužuje.

Sve manje od toga nije novinarstvo, to je zloupotreba moći.

Ovim završavamo svaku dalju javnu polemiku sa Vijestima, a u iščekivanju razumijevanja i izvinjenja, ostajemo otvoreni za učešće u emisijama, debatnog karaktera, u slučaju da se obezbijedi jednaka zastupljenost strana za argumentovanu diskusiju.

S ponosom iskustva invaliditeta, principa i dosljednosti,

Marina Vujačić

I

Kolektiv Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore

Udruženje mladih sa hendikepom i Zavod za zapošljavanje Crne Gore najoštrije osuđuju način na koji su ND Vijesti, 3. oktobra 2025. godine, izvijestile o pitanju subvencija za zapošljavanje osoba s invaliditetom. Naslov Prevare sa OSI ponovo ispraznile Fond od 23 miliona predstavlja brutalnu stigmatizaciju i diskriminaciju cijele jedne društvene grupe, značajne brojem i raznovrsnošću ljudskog roda, te potpuno izvrću činjenice koje je sam Fond saopštio u svom odgovoru.

U profesionalnom odgovoru, sa brojnim statističkim podacima, koje je Fond dostavio Vijestima, jasno stoji da su sredstva iscrpljena zbog povećanog broja zahtjeva i nepostojanja usvojenih zakonskih izmjena, a ne zbog, kako su to interpretirale Vijesti, prevara osoba s invaliditetom.

Dok su drugi mediji, poput dnevnog lista Dan, korektno izvijestili i ukazali na suštinu problema i neophodnost pronalaska rješenja, Vijesti su ponovo pribjegle praksi prebacivanja odgovornosti na same osobe s invaliditetom. Na taj način predstavljaju ih javnosti kao kolektivne krivce i zloupotrijebljavajući uređivačku moć za širenje predrasuda, dodatno stigmatizuju kompletnu populaciju, odveć marginalizovanu.

Ovo, međutim, nije izolovan slučaj. Po srijedi je obrazac izvještavanja koji novinar Goran Kapor, sprovodi godinama.

Podsjećamo na naslove poput „Lažni invaliditeti i prevare odnose državi milione“, „Sporni invaliditeti odnesu 60 miliona“ ili „Milionske prevare preko osoba sa invaliditetom“. U svim navedenim tekstovima, kao i u posljednjem, koristi se identična retorika: senzacionalistički naslovi, kolektivno etiketiranje osoba s invaliditetom kao prevaranata, te stalno podgrijavanje narativa da sistem propada „zbog njih“. Takvi tekstovi nikada nijesu utemeljeni na činjenicama, sudskim presudama, zvaničnim podacima o utvrđenim zloupotrebama ili odgovornosti konkretnih lica, već na tendencioznom spajanju pojedinačnih primjera i stereotipa u priču koja stigmatizuje čitavu zajednicu.

Ovakva praksa nanosi nemjerljivu i višestruku štetu. Ona direktno utiče na formiranje negativnih stavova u javnosti o osobama s invaliditetom, dodatno otežava njihovu socijalnu, radnu i profesionalnu inkluziju, ali i podstiče nepovjerenje poslodavaca i udaljava društvo od ideje jednakosti i ljudskih prava.

A istina je jednostavna i jasna: osobe s invaliditetom su najmanje krive za usvojene zakone, budžetsku dinamiku, te eventualne zloupotrebe koje mogu počiniti treća lica.

Čak i ukoliko među samim osobama s invaliditetom ima onih koje su podložni lošem postupanju i praksama, to nikako, a najmanje od strane novinara, ne smije biti predstavljeno kao odgovornost cijele populacije.

Da nije jasno da novinar Kapor ima negativno predubjeđenje i stav o osobama s invaliditetom onda bi bilo smisleno postaviti pitanje: Zašto se nikad nije bavio eventualnim zloupotrebama, manipulacijama i korišćenjem osoba s invaliditetom za nečije lične svrhe i koristi - finansijske, političke, one koje štetu nanose upravo osobama s invaliditetom?

Jasno je da su osobe s invaliditetom u ovoj situaciji žrtve senzacionalizma, a ne počinioci/teljke. Svako drugačije predstavljanje je ne samo netačno, već i duboko nehumano, diskriminatorno, uvredljivo, nepravedno i senzacionalističko.

Zbog svega navedenog, zahtijevamo od Vijesti javno izvinjenje osobama s invaliditetom i organizacijama koje ih zastupaju kao i Vladi i Fondu za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje lica sa invaliditetom, odnosno Zavodu.

Novinari imaju moć da oblikuju javno mnjenje, ali ih podsjećamo da s tom moći dolazi i odgovornost. Kada se ona zloupotrebljava za podsticanje predrasuda, onda to prestaje biti profesionalno novinarstvo i postaje senzacija, propaganda i diskriminacija. Takva praksa ne može i ne smije proći bez posljedica. I neće.

S poštovanjem,

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG)

Zavod za zapošljavanje Crne Gore (ZZZCG)

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) realizuje projekat Porodični kompas – Zajedno za bolje sjutra, uz finansijsku podršku Ministarstva socijalnog staranja, brige o porodici i demografije, kroz Javni konkurs u oblasti društvene brige o djeci i mladima.

Projektom se želi doprijenijeti dostupnosti i kvalitetu usluga za djecu i mlade s invaliditetom, kao i njihove porodice, u oblastima socijalne i zdravstvene zaštite i obrazovanja u Crnoj Gori. 

Konkretnije, projektom se namjerava unaprijediti podrška i usluge za djecu i mlade s invaliditetom i njihove roditelje u oblastima socijalne i zdravstvene zaštite i obrazovanja, ali i izgraditi kapaciteti stručnih radnika/ca za pružanje podrške djeci i mladima s invaliditetom i njihovim porodicama.

Projektne aktivnosti direktno su usmjerene na: porodice djece u kojima su roditelji osobe s invaliditetom, porodice u kojima odrastaju djeca i mladi s invaliditetom, roditelji s hroničnim oboljenjima i/ili dugoročnim izazovima mentalnog zdravlja, porodice djece koja ispoljavaju probleme u ponašanju, ali i porodice djece u kojima je prisutno nasilje ili zanemarivanje. Indirektno, projektne aktivnosti uključivaće predstavnike/ce centara za socijalni rad i šire porodice korisnika/ca usluga i lokalne zajednice u kojima porodice žive. 

Realizacija projekta traje 12 mjeseci, počev od 26. septembra 2025.

Završna konferencija projekta Osnaživanje osoba s fizičkim invaliditetom za rad na daljinu kroz unaprjeđenje digitalnih marketing kompetencija (DI-MARC – Digital Marketing Capacity Building – Empowering Persons with Physical Disabilities for Remote Work) održana je u Beogradu, 25. septembra, u Narodnoj skupštini Republike Srbije.

Konferenciju je otvorila prof. dr Ivana Domazet, predsjednica Programskog odbora konferencije Instituta ekonomskih nauka. Nakon toga uslijedila su obraćanja državnih sekretara i zvaničnika:

• Olivera Jovović, državna sekretarka Ministarstva za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja;
• Rejhan Kurtović, državni sekretar Ministarstva za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog;
• Milica Perić, državna sekretarka Ministarstva za brigu o porodici i demografiji;
• Andrea Horvat Kiralj, državna sekretarka Ministarstva privrede;
• Rastislav Stojsavljević, posebni savjetnik ministra u Ministarstvu nauke, tehnološkog razvoja i inovacija,
• Neda Milanović, predstavnica Nacionalne službe za zapošljavanje Republike Srbije. 
• Giljom Emer (Guillaume Emer), direktor Direktorata za zapošljavanje, socijalna pitanja i inkluziju pri Evropskoj komisiji.

U radnom dijelu prezentovani su ciljevi, metodologija i rezultati projekta, uključujući razvoj kurikuluma i materijala, realizaciju obuka i mentorstva. Izlaganja su održali Vladimir Simović, koordinator DI-MARC projekta i predstavnik Instituta ekonomskih nauka, Ljiljana Marković predstavnica Regionalne agencije za razvoj i evropske integracije Beograd, Anđela Đokić, direktorica firme MAMM, Milan Peterka, predstavnik CZP Osijek i Milena Lazić, predstavnica IEN.

Panel diskusija DI-MARC: iskustva udruženja OSI i polaznika obuka predstavila je praktične uvide kroz izlaganja Gordane Pušare, direktorice Udruženja organizacija osoba sa invaliditetom iz Beograda, Marije Šimatović, predstavnice nevladine organizacije JAGLAC iz Hrvatske, Bojana Đorovića, finansijskog menadžera Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore, kao i polaznika/ca mentorskog programa, koji su govorili/e o dostupnosti materijala i primjenljivosti znanja osoba s invaliditetom u oblasti digitalnog marketinga.

Predstavnik UMHCG Bojan Đorović istakao je da ovaj projekat je bio više od obuke iz digitalnog marketinga i da osobe s invaliditetom, kada im se pruži prilika i podrška, ne samo da prate nego i prednjače u usvajanju novih vještina. Ukazao je da Crna Gora, iako mala zemlja sa skromnim resursima, može dati rezultat vrijedan regiona i Evrope. U svom izlaganju naglasio je da, kada projekti imaju suštinski smisao, oni proizvode efekte koji idu mnogo dalje od prvog plana, utiču na samopouzdanje, na mentalno zdravlje, na porodice i zajednice.

DI-MARC nam je dao model i dao nam je mrežu. Na nama je da to iskoristimo i da ga nadogradimo u budućnosti, istakao je Đorović.

Učešće na konferenciji uzeli su i predstavnici UMHCG Nikola Ilić i Željko Miličić.

U završnom dijelu polaznicima/ama onlajn obuke uručeni su sertifikati, a Vladimir Simović iznio je preporuke za kreiranje inkluzivnih javnih politika u oblasti zapošljavanja osoba s invaliditetom.

Izvor: Di Marc

Pripremila: Dajana Vuković

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) realizuje projekat Ka inkluzivnim servisima i politikama za samostalan život uz finansijsku podršku Ministarstva socijalnog staranja, brige o porodici i demografije.

Projektom će se doprinijeti obezbjeđivanju uslova za puno i aktivno učešće osoba s invaliditetom na ravnopravnoj osnovi, kao i obezbjeđivanje usluga socijalne i dječje zaštite u skladu s međunarodnim standardima, a u cilju povećanja stepena njihove samostalnosti i nezavisnosti.  

Aktivnosti projekta usmjerene su na osobe s invaliditetom, s posebnim fokusom na mlade, žene i djevojčice s invaliditetom koje predstavljaju dodatno ugroženu kategoriju, kao i na članove/ice njihovih porodica. Osim toga, projektom će biti obuhvaćeni/e i zaposleni/e u ustanovama socijalne i dječje zaštite, odnosno stručni/e radnici/e i saradnici/e, studenti/kinje sa i bez invaliditeta, Fakultet političkih nauka, te lokalne zajednice u kojima žive osobe s invaliditetom.

Realizacija projekta će trajati 12 mjeseci, počev od 26. septembra 2025.

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) realizuje projekat Zajedno snažnije: Podrška gradi sigurnost!  uz finansijsku podršku Ministarstva socijalnog staranja, brige o porodici i demografije.

Projektom će se doprinijeti zaštiti žena i djevojaka s invaliditetom od svih vidova nasilja, kao i sprečavanje, procesuiranje i eliminisanje nasilja i diskriminacije nad ženama, posebno nasilja u porodici, kroz pružanje usluga socijalne i dječje zaštite u širem smislu. Takođe, projekat doprinosi ispunjavanju obaveza koje proističu iz Konvencije Savjeta Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici (Istanbulska konvencija). 

Aktivnosti projekta usmjerene su na djevojke i žene s invaliditetom koje su žrtve nasilja, kao i na njihovu djecu koja su svjedoci i žrtve porodičnog nasilja, sa posebnim akcentom na one iz ruralnih i manje razvijenih opština. Osim toga, projektom će biti obuhvaćeni/e predstavnici/e centara za socijalni rad, organizacija civilnog društva specijalizovanih za rad sa žrtvama nasilja, licencirani pružaoci usluga socijalne i dječje zaštite, šira porodica korisnica usluga, kao i lokalne zajednice u kojima žive.

Realizacija projekta će trajati 12 mjeseci, počev od 25. septembra 2025.

Sedmica na izmaku obilježena je u svijetu kao Sedmica osoba s oštećenjem sluha i znakovnog jezika, pod sloganom Nema ljudskih prava bez znakovnog jezika.

U Crnoj Gori i dalje bez napretka. Za osobe s potpunim oštećenjem sluha u ovoj državi nema ni ljudskih prava, ni mogućnosti službene upotrebe znakovnog jezika. 

Crna Gora je i dalje jedina država u regionu koja nema pravno regulisan i priznat znakovni jezik, kao jezik u službenoj upotrebi. Iako je njegovo priznavanje, pravno regulisanje i promovisanje obaveza svih država koje su ratifikovale Konvenciju UN o pravima osoba s invaliditetom, njegovo korišćenje u službenoj upotrebi u našoj državi nije omogućeno.
 

Time se hiljadama osoba s djelimičnim i potpunim oštećenjem sluha uskraćuje pristup osnovnim pravima, u zdravstvenoj zaštiti obrazovanju, zapošljavanju, samostalnom životu, zasnivanju porodice i ravnopravnom učešću u političkom i javnom životu. To su razlozi zbog kojih je ova populacija društveno izolovana, i često segregisana u sopstvenim getoima, odnosno izopštena iz svakodnevnog života. 

Međunarodni dan znakovnog jezika, koji se obilježava u sklopu Međunarodne sedmice osoba oštećenog sluha koja traje svake poslednje sedmice septembra ove godine bio je pod sloganom: Znakovni jezik je za svakoga. 

Mi u Udruženju mladih sa hendikepom Crne Gore, organizaciji koja i među zaposlenima ima osobe sa visokim procentom oštećenja sluha, zabrinuti smo zbog toga što Crna Gora godinama ne preduzima skoro nikakve mjere kako bi usvojila Zakon o upotrebi znakovnog jezika i omogućila standardizaciju jezika i obrazovanje tumača.
 

Svugdje i na svakom koraku osobe sa djelimičnim ili potpunim oštećenjem sluha doživljavaju diskriminaciju, veoma mali broj njih je uključen u proces redovnog obrazovanja, bez mogućnosti učenja i obrazovanja na znakovnom jeziku izuzev u Resursnom centru u Kotoru, još manji broj njih je zaposlen, uz probleme rada u sivoj ekonomiji, a brakove zasnivaju većinom samo među svojom populacijom. Informacije koje mi svakodnevno čujemo do njih dolaze rijetko i često veoma kasno. Šta smo uradili da to promijenimo?!

Nijedna institucija, javni organ, niti ustanova nema angažovane i zaposlene tumače znakovnog jezika, niti dovoljno obućene zaposlene za njegovu upotrebu. Čak ni servis  znakovnog jezika u oblasti javnih usluga nije razvijen, pa su osobe s oštećenim sluhom svakodnevno i u svim procesima diskriminisane. Nadalje, crnogorsko zakonodavstvo iz oblasti socijalne i dječje zaštite propisuje jedino mogućnost usluge tumača za znakovni jezik, što istovremeno ne podrazumijeva i zagarantovano pravo na njegovo korišćenje.
 

Naprotiv, u Crnoj Gori postoji ograničen broj licenciranih tumača znakovnog jezika, dok nema programa za obrazovanje interpretatora za znakovni jezik na crnogorskim univerzitetima, niti se njihovo obrazovanje stipendira van Crne Gore. 

Samim tim, osobe iz ove populacije su svakodnevno prinuđene da se same snalaze, da iz sopstvenih sredstava plaćaju tumače znakovnog jezika ili da dolaze u zdravstvene ustanove i druge institucije u pratnji članova porodice, što direktno ugrožava njihovu privatnost, dostojanstvo i pravo na samostalan život.

Posebno zabrinjava što su u potpunosti isključene iz procesa donošenja odluka koje se tiču upravo njih, kako u planiranju zakonskih rješenja, tako i u strateškim dokumentima i prilikom sprovođenja redovnih mjera i aktivnosti. U Strategiji deinstitucionalizacije za period 2025–2028 prepoznato je da u Crnoj Gori još uvijek ne postoji usluga prevođenja i tumačenja na znakovni jezik. Iako je pomenuta kao oblik podrške za život u zajednici, ona nije formalno uređena niti standardizovana. Strategijom su, po prvi put, definisani konkretni koraci u vezi sa znakovnim jezikom, između ostaloga iniciranje izrade Predloga zakona o znakovnom jeziku u I–II kvartalu 2025. Treba li mi da obavijestimo Vladu da su prošli i prvi i drugi, skoro i treći kvartal 2025?

Na petoj sjednici Savjeta za prava lica sa invaliditetom, održanoj 9. aprila 2025, razmatrana je, između ostalog, potreba za donošenjem Zakona o znakovnom jeziku. Savjet je preporučio nadležnim resorima izradu predloga ovog zakona, s ciljem da se osobama sa djelimičnim ili potpunim oštećenjem sluha omogući ravnopravno uživanje osnovnih ljudskih prava. Ipak, do danas nije formirana ni radna grupa za izradu predloga ovog zakona.

Dakle, i dalje Vlada nije preduzela vidljive i mjerljive korake kako bi počela s rješavanjem ovog pitanja. Nije poznato kada i da li će Vlada konačno preuzeti odgovornost i konkretno djelovati, iako je UMHCG više puta svim dosadašnjim vladama upućivao inicijativu za usvajanje Zakona o upotrebi znakovnog jezika.

Zato pozivamo na hitno preduzimanje mjera i otpočinjanje procesa usvajanja Zakona o upotrebi znakovnog jezika. U taj proces, od njegove najranije faze, moraju biti uključene reprezentativne organizacije osoba s invaliditetom, posebno Savez organizacija gluvih i nagluvih Crne Gore, bez obzira da li imaju svoje predstavnike u formalnim mehanizmima saradnje sa Vladom, poput Savjeta za prava lica sa invaliditetom.