Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) realizuje projekat Pokreni prava! uz finansijsku podršku Ministarstva saobraćaja, a koji obuhvata unapređenje pristupačnosti i osnaživanje osoba s invaliditetom kroz povećanje njihove informisanosti, analizu i poboljšanje primjene politika, kao i podizanje društvene svijesti o značaju poštovanja prava u saobraćaju. 

Projektne aktivnosti realizovaće se u oblasti zaštite lica s invaliditetom u saobraćaju, a usmjerene su na osobe s invaliditetom koje će direktno koristiti savjetodavne i edukativne usluge, kao i na institucije i organe vlasti koji će kroz aktivnosti analize i simulacija biti bolje osposobljeni za primjenu i unapređenje politika. Pored toga, Projekat utiče i na širu javnost, uključujući vozače i građane, kroz kampanje i aktivnosti podizanja svijesti o važnosti pristupačnosti i poštovanja prava osoba s invaliditetom u saobraćaju.

UMHCG ovim projektom nastavlja svoju posvećenost sistemskoj borbi za ljudska prava i jednakost osoba s invaliditetom, ističući da pravo na slobodno i sigurno kretanje mora biti dostupno svima.

Realizacija projekta će trajati osam mjeseci, počev od 25. decembra 2025.

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) pruža Besplatnu pravnu pomoć za osobe s invaliditetom i članove/ice njihovih porodica.

U narednih dvanaest mjeseci UMHCG će kontinuirano pružati besplatno pravno informisanje, savjetovanje i pravnu pomoć osobama s invaliditetom, ženama i djevojčicama s invaliditetom i članovima/cama njihovih porodica, uključujući i djecu s invaliditetom.

Kroz besplatno pravno savjetovalište korisnici/e usluga imaće priliku da se informišu i upoznaju s pravima iz raznih oblasti, i da posredstvom advokatskog tima pokreću postupke pred organima, uključujući i postupke pred sudom (upravni sporovi, građanske parnice, krivični postupci).

Realizacijom ove aktivnosti podstaknućemo i motivisati osobe s invaliditetom da budu aktivnije u ostvarivanju svojih prava i zaštiti od diskriminacije po osnovu invaliditeta. Na ovaj način doprinijeće se pokretanju postupaka u cilju ostvarivanja prava iz oblasti socijalne i dječje zaštite, ali i pokretanju svih ostalih postupaka/sporova pred nadležnim institucijama i sudovima

U cilju pravičnog suđenja i sudske zaštite osoba s invaliditetom, aktivnim pružanjem besplatne pravne pomoći (preduzimanjem procesnih radnji, posredstvom advokatskog tima UMHCG) svakodnevno će se pružati podrška u zaštiti od diskriminacije osoba s invaliditetom i članova njihovih porodica.

Besplatno pravno savjetovalište pruža se svakog radnog dana (ponedeljak – petak) u terminu od 8.30 do 16.00 časova. Pravni savjeti mogu se tražiti lično, u prostorijama UMHCG, putem fiksnog i mobilnog telefona: 020/265-650, 069/385-981, 067/801-761, mejla: Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli., Fejsbuk stranice, Instagram naloga, putem čata na portalu DisabilityInfo.me, čata na platformi Vršnjačkapodrška.me (po sopstvenom izboru zainteresovanih). 

Napomena: Anonimnost korisnika/ca usluga beslatne pravne pomoći je zagarantovana!

Ova aktivnost sprovodi se u okviru projekta Ka inkluzivnim servisima i politikama za samostalan život uz finansijsku podršku Ministarstva socijalnog staranja, brige o porodici i demografije.

Kompanija Mattel predstavila je prvu barbi lutku s autizmom, u okviru linije Barbie Fashionistas , kako bi veći broj djece u igračkama mogao da vidi odraz sopstvenih iskustava i svijeta koji ih okružuje.

Šest mjeseci nakon prve barbike sa dijabetesom tipa 1, najnoviji dodatak liniji Barbie Fashionistas dizajniran tako da više djece vidi sebe u Barbi i da podstakne svu djecu da se igraju lutkama koje odražavaju svijet oko sebe. Riječ je o prvoj barbi lutki s autizmom.

Autizam je oblik neurodivergencije koji utiče na to kako ljudi doživljavaju okolinu i raaguju na društvo. Iako se karakteristike autizma razlikuju u zavisnosti od pojedinca, podaci Svjetske zdravstvene organizacije pokazuju da se autizam javlja kod više od jednog procenta stanovništva.

Lutka je dizajnirana u saradnji s američkom humanitarnom organizacijom Autistic Self Advocacy Network. Ideja je da se prikažu neka od iskustava djece s autizmom - pogled barbike je blago usmjeren u stranu, što odražava izbjegavanje direktnog kontakta očima kod nekih osoba s autizmom.

Ima potpuno savitljive laktove i zglobove, što joj omogućava pokrete poput mahanja rukama koji pomažu nekim osobama s autizmom da obrade senzorne informacije ili izraze uzbuđenje. Barbi nosi i antistres prsten, slušalice za zaštitu od buke radi smanjenja senzornog opterećenja, kao i tablet sa simbolima za alternativnu i augmentativnu komunikaciju, namijenjen olakšavanju svakodnevne komunikacije.

Takođe, lutka ima široku, ljubičastu haljinu sa tankim prugama, kratkim rukavima i lepršavim donjim dijelom kako bi se smanjio kontakt tkanine sa kožom. Ljubičaste ravne cipele upotpunjuju izgled i omogućavaju veću stabilnost i lakoću kretanja.

Prve barbi lutke pojavile su se 1959, ali sve do 2019. u ponudi nije bilo lutaka s invaliditetom. Danas postoje barbike koje su korisnice invalidskih kolica, Daun sindromom, protezama, vitiligom i slušnim aparatima, kao i Ken lutke sa sličnim karakteristikama.

Direktorka sektora u Matelu za lutke namijenjene globalnom tržištu Džejmi Sajdželman (Jamie Sigelman) izjavila je da nova barbi predstavlja nastavak posvećenosti kompanije inkluziji.

Barbika je oduvijek nastojala da odražava svijet koji djeca vide i mogućnosti koje zamišljaju. Ponosni smo što predstavljamo prvu barbi lutku s autizmom, jer svako dijete zaslužuje da se prepozna u barbi, navela je Sajdželman.

Predstavnici organizacija koje se bave autizmom ocijenili su da ova lutka može doprinijeti razbijanju predrasuda i većoj vidljivosti iskustava djevojčica s autizmom, koje se rjeđe dijagnostikuju od dječaka, kao i normalizaciji korišćenja pomagala u svakodnevnom životu.

Izvor: RTCG

Pripremila: Dajana Vuković

Država Crna Gora mora, u skladu sa Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom, personalnu asistenciju urediti kao stabilno, dugoročno i sistemsko pravo, dostupno svim osobama s invaliditetom kojima je potrebna, bez diskriminacije po bilo kom osnovu i uz punu kontrolu korisnika/ca nad podrškom. Sve drugo predstavlja kršenje Konvencije i onemogućavanje samostalnog života i pune uključenosti osoba s invaliditetom u društvo.

U najnovijoj publikaciji Personalna asistencija u Crnoj Gori – pravo osoba s invaliditetom ili elitistička usluga? UMHCG analizira usklađenost nacionalnog okvira sa međunarodnim standardima, stanje u praksi i ključne prepreke za puno uživanje ovog prava, te daje konkretne preporuke za unapređenje zakonskog i institucionalnog okvira. Nalazi publikacije ukazuju na ozbiljna sistemska ograničenja koja personalnu asistenciju u Crnoj Gori udaljavaju od njenog ljudskopravaškog značenja.

Sve navedeno jasno ukazuje na hitnu potrebu za promjenom paradigme. Pozivamo nadležne institucije da preuzmu odgovornost i, svaka u okviru svojih nadležnosti, započnu proces suštinskog usklađivanja zakona i prakse sa Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom, posebno uzimajući u obzir i Opšti komentar Komiteta broj 5 u vezi sa članom 19 Konvencije i primjenjujući preporuke koje publikacija iznosi.

Personalna asistencija ne smije se posmatrati kao trošak, već kao ulaganje u samostalnost, produktivnost i ostvarivanje punih potencijala osoba s invaliditetom. Ona je mehanizam koji omogućava puni doprinos osoba s invaliditetom lokalnim zajednicama, društvu i državi u cjelini, što potvrđuje i istorija pokreta za samostalni život i doprinos njegovih najznačajnijih zagovornika/ca.

Personalna asistencija je ljudsko pravo, garantovano Konvencijom koju je Crna Gora ratifikovala još 2009. Riječ je o pravu na individualnu podršku koju osoba s invaliditetom sama kontroliše i kojom upravlja, a koja joj omogućava samostalni život i puno učešće u zajednici, ravnopravno sa drugima. Uprkos tome, personalna asistencija se u crnogorskim zakonima i praksi i dalje pogrešno tretira kao ograničena usluga socijalne zaštite, umjesto kao ključni mehanizam za ostvarivanje osnovnih ljudskih prava.

Personalna asistencija ne smije biti svedena na unaprijed propisane aktivnosti, niti poistovjećivana sa drugim oblicima žive asistencije sličnim po nazivu ili strukturi. Njena svrha nije pomoć porodici niti „zadržavanje“ osobe u porodičnom okruženju, niti je zamjena za institucionalno zbrinjavanje. Naprotiv, ona mora predstavljati jednu od osnovnih alternativa institucionalizaciji i segregišućim okruženjima, sa ciljem omogućavanja obrazovanja, rada, društvenog, kulturnog i političkog učešća, u skladu sa individualnim potrebama i izborima osoba s invaliditetom. Kada se njen opseg unaprijed ograniči zakonima, podzakonskim aktima ili administrativnim procedurama, pravo na samostalni život ostaje formalno priznato, ali suštinski neostvareno.

Posebno zabrinjava praksa oslanjanja na porodicu ili druga restriktivna okruženja, kao zamjenu za sistemski uređenu personalnu asistenciju. Takav pristup dovodi do nevidljive institucionalizacije u okviru porodice, ograničava autonomiju osoba s invaliditetom i proizvodi nesrazmjerno opterećenje članova/ica porodice.

Iako je personalna asistencija definisana Zakonom o socijalnoj i dječjoj zaštiti još 2013, ona u praksi nije dostupna većini osoba s invaliditetom. Pravilnici dodatno ograničavaju ovo pravo isključivo na punoljetne osobe koje istovremeno koriste određena materijalna davanja i nalaze se u sistemu obrazovanja ili u radnom odnosu, čime se usluga elitizuje i uskraćuje velikom broju osoba, suprotno Konvenciji. Po javno dostupnim informacijama, trenutno je usluga licencirana za svega 49 korisnika/ca na nivou cijele države, što je neprihvatljivo mali obuhvat, posebno u poređenju sa brojem osoba s invaliditetom smještenih u ustanovama zatvorenog i poluzatvorenog tipa ili onima koji koriste druge usluge čiji cilj i ishod nije samostalno življenje i produktivnost.

Dodatni problem predstavlja dugogodišnja praksa da se različiti oblici žive asistencije – poput pomoći u kući, ličnih pratilaca, asistenata u nastavi, geronto servisa ili čak javnih radova Zavoda za zapošljavanje – pogrešno nazivaju personalnom asistencijom. Time se stvara konfuzija, obesmišljava pravo garantovano Konvencijom i usporava razvoj stvarne personalne asistencije kao podrške samostalnom životu.

Zabrinjava i način finansiranja i regulisanja usluge. Personalna asistencija se i dalje finansira uz visoku participaciju korisnika/ca, iako država prethodno nije procijenila i pokrila stvarne troškove osoba s invaliditetom proistekle iz invaliditeta, bez jasnih i pravednih kriterijuma i bez javno dostupnih podataka o obuhvatu, trajanju i efektima. Istovremeno, cijena usluge nije usklađena sa njenom zahtjevnošću, naročito kada uključuje pomoć u zadovoljavanju ličnih potreba, što dovodi do toga da osobe s kompleksnijim potrebama u praksi ne mogu obezbijediti asistente/kinje i ostvariti pravo koje im formalno pripada.

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) započinje sa realizacijom projekta Spasi(O) (S)(I) me! uz finansijsku podršku Ministarstva unutrašnjih poslova, posredstvom Javnog konkursa za raspodjelu sredstava Fonda za zaštitu i spašavanje iz 2025.

Projektom se teži doprinijeti poboljšanju bezbjednosti i zaštite osoba s invaliditetom u situacijama rizika i drugim vanrednim i kriznim situacijama u Crnoj Gori, kroz nabavku pristupačne opreme, obuke i promociju procedura zaštite i spašavanja. U skladu sa tim, težiće se povećanju dostupnosti i spremnosti službe zaštite i spašavanja za efikasno reagovanje prema osobama s invaliditetom kroz nabavku specijalizovane opreme za evakuaciju i unapređenje znanja i praktičnih vještina vatrogasaca, pripadnika sužbi zaštite i spašavanja, policije i vojske o postupcima evakuacije i asistencije osobama s invaliditetom tokom vanrednih situacija, kao i povećanje svijesti javnosti o značaju pristupačnih mjera zaštite i spašavanja.

Projektne aktivnosti usmjerene su na osobe s invaliditetom, pripadnike službe zaštite i spašavanja, uključujući vatrogasce, spasioce i civilnu zaštitu i zaposlene u Ministarstvu unutrašnjih poslova, policiji i vojsci, koji učestvuju u kriznim i vanrednim intervencijama. Pored toga, aktivnosti obuhvataju i donosioce odluka i lokalne samouprave odgovorne za planiranje i sprovođenje mjera zaštite i spašavanja, organizacije osoba s invaliditetom (OOI), ali i širu javnost. 

Period realizacije prijekta je devet mjeseci, počev od 1. januara 2026.

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) sprovodi kampanju Jednak pristup digitalnom svijetu za svakoga, s ciljem podizanja svijesti o posljedicama digitalne isključenosti osoba s invaliditetom. Iako je internet postao neizostavan dio svakodnevnog života, mnogi digitalni servisi i platforme i dalje nisu dizajnirani, ne uređuju se, ne ažuriraju i ne prate standarde pristupačnosti kako bi bili jednako dostupni svima.

Dijelimo stvarna iskustva osoba s invaliditetom, prikazujemo prepreke s kojima se suočavaju i naglašavamo važnost digitalne pristupačnosti. Cilj kampanje je motivisati javnost, kompanije i institucije da podrže inkluzivne digitalne inicijative i osiguraju da svi imaju jednak pristup informacijama, uslugama, servisima, alatima i ostalim mogućnostima onlajn.

Kampanja se sprovodi u okviru projekta Inkluzivna digitalna akademija – Osnaživanje mladih s invaliditetom.

Jedan od učesnika kampanje, Blagoje Šturanović, ističe koliko mu internet olakšava svakodnevni život, posebno u obrazovanju i informisanju. Iako se većinom dobro snalazi na digitalnim platformama, nailazi na izazove poput nedostatka informacija o fizičkoj pristupačnosti i neprilagođenih sadržaja za osobe s invaliditetom. Njegova priča pokazuje da digitalna uključenost nije samo praktična potreba, već i pitanje dostojanstva, ravnopravnosti i jednakog učešća u društvu.

Zašto koristim internet?

Koristim internet svakodnevno i kombinovano, na poslu - zbog prirode posla, a privatno za komunikaciju, informisanje i učenje. Najviše mi znači za obrazovanje, posebno učenje jezika i slušanje naučnih emisija.

Šta mi internet znači?

Najviše mi služi za posao i informisanje, a za druženje kada nijesam u mogućnosti da budem fizički prisutan.

Barijere koje susrećem

Nemam ličnih barijera u korišćenju aplikacija, ali često nailazim na nepotpune informacije o fizičkoj pristupačnosti, što mi otežava planiranje putovanja i rezervacije.

Kako se osjećam kad sadržaj nije prilagođen?

Iako meni platforme uglavnom funkcionišu, teško mi pada što mnoge ustanove i biznisi ne vode računa o pristupačnosti i ne zanima ih da li će neko s oštećenjem vida ili nekim drugim oštećenjem moći da pristupi njihovom sajtu ili sadržaju. To stvara predrasude i produbljuje digitalnu isključenost.

Šta za mene znači digitalna uključenost?

Digitalna uključenost znači jednaku mogućnost da pristupim informacijama, uslugama i komunikaciji bez prepreka. Ona daje dostojanstvo, samostalnost i ravnopravnost.

Kad digitalni sadržaji i tehnologije nisu pristupačni, ja zapravo nisam samo “isključen iz interneta” - isključen sam iz društva. Digitalna uključenost mi daje osjećaj dostojanstva, nezavisnosti i ravnopravnosti. Ona znači da moj invaliditet nije prepreka mom učestvovanju, već da sistem prepoznaje da svi imamo različite potrebe i da je normalno praviti digitalne prostore koji ih poštuju.

Poruka zajednici i donosiocima odluka

Digitalna pristupačnost nije „dodatna opcija”, luksuz niti projekt za kasnije. To je ljudsko pravo. Uključite nas u proces Ništa o nama bez nas. Osobe s invaliditetom moraju biti dio planiranja, testiranja i donošenja odluka. Takođe, moja poruka zajednici je da se modernizacija usmjeri na pametne i korisne stvari, na primjer sport, nauku, zdravlje, životnu sredinu, ljudske odnose i jednaka prava svih ljudi. Ovo su među najvažnijim segmentima života koji mogu olakšati život svima na planeti.

Druga učesnica kampanje, Jana Vujisić, internet koristi svakodnevno i posebno ističe problem sitnog i blijedog teksta. Poručuje da dizajn sajtova mora više uzimati u obzir potrebe svih korisnika/ca.

Zašto koristim internet?

Koristim internet svakodnevno. To mi je osnovno sredstvo komunikacije i informisanja.

Šta mi internet znači?

Internet mi najviše služi za informisanje i zabavu.

Barijere koje susrećem

Najveći problem mi je tekst napisan sitnim i blijedim slovima, to otežava čitanje osobama koje imaju oštećenje vida.

Kako se osjećam kad sadržaj nije prilagođen?

Osjećam se razočarano.

Šta za mene znači digitalna uključenost?

Znači mi širu komunikaciju i način zabave, uz internet mi nikad nije dosadno.

Poruka zajednici i donosiocima odluka

Obratite pažnju na dizajniranje sajtova, ali i na potrebe ostatka populacije.

Treći učesnik kampanje, Ferid Muratović, dijeli s nama svoja iskustva i izazove sa kojima se svakodnevno suočava prilikom korišćenja digitalnih servisa. Njegova priča jasno pokazuje koliko nepristupačan dizajn može ograničiti samostalnost i narušiti dostojanstvo korisnika.

Zašto koristim internet?

Koristim internet skoro svaki dan da završim obaveze koje su mi fizički teške, plaćanje računa, zakazivanje pregleda, naručivanje terapije.

Šta mi internet znači?

Internet mi olakšava život. Ne moram ići na šalter ili stajati u redovima. Sve mogu obaviti od kuće.

Barijere koje susrećem

- Najveća prepreka mi je kada se pojavi verifikacija ‘Ja nisam robot’. Teško mi je precizno klikati ili rješavati sitne slike i zadatke.
- Neki portali za plaćanje imaju mala slova, sitna polja i kratka vremena za unos. To mi otežava korišćenje.
- Koristim povećanje fonta i ponekad glasovne komande. Nažalost, nisu svi sajtovi prilagođeni tim funkcijama, a kada sadržaj nije prilagođen, osjećam se bespomoćno i frustrirano.

Poruka zajednici i donosiocima odluka

Uklonite prepreke poput Ja nisam robot i prilagodite sajtove tako da svako može sam plaćati račune. Takođe, želim da istaknem da sistem eZdravlje mora biti pristupačan svima, uključujući i osobe s oštećenjem vida. Uklanjanje barijera u ovoj aplikaciji nije samo pitanje pristupačnosti, već i osnovno pravo na jednaku zdravstvenu zaštitu.

Kristina Kustudić, četvrta učesnica kampanje, svakodnevno koristi internet i digitalne uređaje za učenje, komunikaciju i informisanje. Za nju internet predstavlja ključni alat za povezivanje s ljudima i pristup informacijama, ali nailazi na prepreke poput malog fonta i nepreglednih menija. Njena priča ističe koliko je važno da digitalne platforme budu jednostavne, pristupačne i dostupne svima, kako niko ne bi bio isključen iz digitalnog prostora.

Zašto koristim internet?

Internet i digitalne uređaje koristim svakodnevno tokom cijelog dana. Bilo da učim, komuniciram ili se informišem, sve prolazi kroz telefon ili računar.

Šta mi internet znači?

Internet mi najviše znači zbog informisanja i povezivanja s ljudima.

Sa kakvim barijerama se susrećem?

Najčešće nailazim na premali font i nejasne ikonice.

Da li su neki sajtovi teško dostupni zbog dizajna?

Da, na primjer portali imaju nepregledne menije, pa je potrebno mnogo vremena da pronađem osnovne informacije.

Kako se osjećam kad sadržaj nije prilagođen?

Osjećam se isključeno, kao da moj glas i potrebe nisu važne.

Šta za mene znači digitalna uključenost?

Digitalna uključenost znači da svi imaju jednaku mogućnost da pristupe informacijama i uslugama bez obzira na ograničenja. To je pitanje jednakosti, dostupnosti i poštovanja.

Poruka zajednici i donosiocima odluka

Pristupačnost je osnovno pravo. Samim tim, digitalni servis treba da bude jednostavan i dostupan svima u kojem se niko ne osjeća isključeno. To je mala promjena koja nama znači mnogo, jer se sa tim izazovima svakodnevno susrećemo.

Peta učesnica kampanje, Jelena Ristov, ističe koliko joj digitalni svijet olakšava komunikaciju, posao i svakodnevno funkcionisanje. Iako se dobro snalazi na digitalnim platformama i rijetko nailazi na prepreke, naglašava koliko je važno da pristupačnost postane standard, jer samo tako će svi imati jednake šanse da ostanu povezani i ravnopravno učestvuju u društvu.

Zašto koristim internet?

Digitalne uređaje, internet, računar i telefon koristim svakodnevno. Internet mi je potreban za informisanje, posao i komunikaciju sa ljudima, bilo putem mejla ili društvenih mreža.

Šta mi internet znači?

U današnje vrijeme je nemoguće funkcionisati bez interneta. On mi omogućava da ostanem povezana, da brže komuniciram i da imam pristup svim informacijama koje su mi potrebne.

Šta za mene znači digitalna uključenost?

Digitalna uključenost mi znači mnogo, daje mi novi pogled na svijet, olakšava komunikaciju i omogućava lakše povezivanje sa ljudima.

Poruka zajednici i donosiocima odluka

Važno je da digitalna pristupačnost bude što prisutnija u našem društvu. To je dio savremenog svijeta, a uz pristupačne platforme bićemo bolje i lakše povezani  i kod nas i širom svijeta.

Luka Vojinović, zadnji učesnik kampanje, koristi internet i digitalne uređaje svakodnevno, kako za posao i učenje, tako i za komunikaciju i obavljanje svakodnevnih obaveza. Za njega internet predstavlja prostor slobode i samostalnosti, ali se često susreće sa problemima loše pristupačnosti, poput nejasnih menija, nepreglednih obrazaca i sadržaja koji nisu prilagođeni asistivnim tehnologijama.

Zašto koristim internet?

Internet i digitalne uređaje koristim svakodnevno, više sati dnevno. Računar i telefon su mi osnovni alati za komunikaciju, informisanje i obavljanje raznih obaveza.

Šta mi internet znači?

Internet mi najviše znači kao prostor slobode i samostalnosti. Koristim ga za informisanje, učenje, komunikaciju s ljudima, ali i za posao i rješavanje svakodnevnih stvari bez potrebe da fizički idem na određena mjesta.

Sa kakvim barijerama se susrećem?

Najčešće se susrećem sa lošom pristupačnošću - nejasnim menijima, nepreglednim formama i sadržajima koji nijesu prilagođeni.

Da li su neki sajtovi teško dostupni zbog dizajna?

Da, često su problematični sajtovi institucija ili banaka, gdje se koriste PDF dokumenti koji nijesu čitljivi pomoću asistivnih tehnologija ili obrasci koje je nemoguće samostalno popuniti.

Šta za mene znači digitalna uključenost?

Digitalna uključenost znači ravnopravnost, samostalnost i dostojanstvo. To znači da mogu koristiti iste servise, u isto vrijeme i na isti način kao i svi drugi.

Poruka zajednici i donosiocima odluka

Digitalna pristupačnost nije luksuz, već osnovno ljudsko pravo. Uključivanjem osoba s invaliditetom u proces dizajna i planiranja digitalnih rješenja, stvara se društvo koje je pravednije i dostupnije svima.

Nijedan oblik nasilja ne smije biti normalizovan, a neophodna je kontinuirana edukacija na svim nivoima, radi prepoznavanja nasilja kao i osnaživanje da se adekvatno reaguje kad se ono događa, predstavljaju ključne poruke konferencije Od nalaza do rješenja: mladi, digitalni svijet i inkluzija, koju je organizovalo Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG).

Predstavnica Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore, Katarina Jušković kazala je da mladi s invaliditetom nijesu „tema“, oni su akteri, kreatori i partneri u svakoj odluci koja se tiče njihovih života i funkcionisanja ukupne društvene zajednice i države.

Istakla je da živimo u vremenu u kojem se granice svijeta sve češće mjere brzinom interneta, a ne kilometrima. 

„Digitalni prostor postao je novo igralište, nova učionica, novo radno mjesto, ali i novo mjesto isključivanja, kada pristup nije omogućen svima pod jednakim uslovima; ili novo mjesto govora mržnje, omalovažavanja i raznih drugih oblika diskriminacije i nasilja. Kada platforma nije pristupačna, kada sadržaj nema titl, opis slike ili taster koji se može „uhvatiti“ tastaturom ili čitačem ekrana, poruka je jasna: Ovo nije za tebe. Naš zadatak je da takve poruke zamijenimo porukom: Ovdje je mjesto za tebe“, rekla je Jušković.

Posebno je istakla da nam nalazi jasno pokazuju da digitalni jaz i barijere i dalje postoje, posebno za mlade s invaliditetom. 

„Rješenja, međutim, traže da preuzmemo odgovornost: da institucije planiraju politike zajedno s mladima, da obrazovni sistem uči djecu od najranijeg uzrasta da je različitost bogatstvo, a ne problem, i da svaki digitalni proizvod od početka bude dizajniran kao pristupačan,“ poručila je Jušković.

Marko Pejović, viši savjetnik UMHCG je predstavio rezultate istraživanja Iza učionice: Šta nam govore učenici?

Istakao je da nalazi istraživanja jasno pokazuju da u crnogorskim srednjim školama preovlađuju verbalni, socijalni i digitalni oblici nasilja, dok fizičko i seksualno nasilje, iako manje vidljivo, takođe predstavljaju relevantan problem, dok se istovremeno suzbijanje vršnjačkog nasilja doživljava kao složen izazov koji zahtijeva i preventivne i represivne mjere.

„Najzastupljeniji oblik je verbalno nasilje, koje je doživjelo čak 40,6% učenika, što se dodatno potvrđuje kao najčešći oblik nasilničkog ponašanja u školskom okruženju, koje često prolazi neprepoznato ili se pogrešno smatra „bezazlenim. Mnogi učenici opisuju da su bili meta ismijavanja „zbog fizičkog izgleda“, da su ih vršnjaci „zvali pogrdnim imenima na odmoru“ ili da su osjećali kako ih grupa namjerno izoluje i ignoriše. Dok su neki učenici govore o ismijavanju zbog „naglasaka i nacionalnosti“, „različitosti“, „slabog govora“ ili zbog invaliditeta,  dok drugi navodi da su ga vršnjaci vrijeđali „zbog porijekla i invaliditeta“, istakao je Pejović. 

Naveo je da skoro ⅔ učenika procjenjuje da su učenici iz marginalnih društvenih grupa češće žrtve nasilja. Više nego svaki treći učenik navodi da je najčešći razlog nedostatak razumijevanja ili svijesti o invaliditetu.

„Učesnici često ne reaguju jer je strah najčešći razlog zbog kojeg učenici izbjegavaju da se uključe kada svjedoče vršnjačkom nasilju. Takođe, postoji nepovjerenje u školske ustanove. Nasilje se posmatračima često čini kao „tuđa stvar“, zbog čega smatraju da nema potrebe da se miješaju“, naglasio je Pejović.

Naglasio da su potrebne strože i jasnije sankcije za smanjenje nasilja, ali podjednako je važno da učesnici dobiju razumijevanje i osjećaj da će njihove prijave biti shvaćene ozbiljno. Učesnici bi se lakše odlučili prijaviti nasilje kada bi znali da će biti saslušani u povjerljivom i podržavajućem okruženju, bez straha da će informacije odmah biti iznesene pred drugima. Takođe, česte radionice, predavanja i otvoreni razgovori pomažu učesnicima da bolje razumiju oblike nasilja i mehanizme zaštite.

U okviru panela Izazovi bez filtera: gdje se prelamaju priče? panelisti su kroz lične priče, kritičko promišljanje i konkretne prijedloge, ulozi digitalnih platformi u procesu inkluzije, ali i o rizicima koje digitalno okruženje nosi, uključujući onlajn nasilje.

Sofija Ivanović je podijelila negativna iskustva s kojim se suočava tokom svog obrazovanja. Istakla je da se vršnjačko nasilje često tretira kao tabu tema, o kome se ne govori ili zataškava, jer je nepoželjno za školski imidž, i dodala „Činjenica je da nastavnici često opravadaju ovakvo ponašanje“. Manjak digitalnih vještina i nekorišćenje digitalnih platformi produbljuje socijalnu isključenost. Navela je da usljed nedostatka autoriteta i nedovoljnog stepena empatije, nasilje nastavlja da se događa i da je od suštinske važnosti da osobe s invaliditetom budu u stimulativnom okruženju i zaključila „koliko god da ste dobri, nažalost, ovaj sistem u vama vidi samo invaliditet“. 

Za razliku od negativnog iskustva iz osnovne, Ivan Mitrović ima pozitivan primjer iz srednje škole. „Srednja škola me je „digla na noge“, a zahvaljujući profesorici koja je prepoznala moj potencijal za književnost objavljena je prva zbirka pjesama, a uskoro će biti objavljena i druga“. Kazao je da je zainteresovanost i autoritet profesora ključna za bolju inkluziju učenika s invaliditetom.

Anđela Miličić je kazala da su osobe s invaliditetom bez obrazovanja kao „drvo bez korijena“ i da je veoma problematično da se inkluzivno obrazovanje u praksi događa kroz segregaciju i da rezultira osobama koje najčešće nemaju ni osnovni nivo pismenosti. Naglasila je da pristupačnost kao osnovni preduslov za stvarnu inkluziju, i dalje izostaje iako je zakonska obaveza. Istakla je da „ono što piše u normativnim propisima i strategijama, nije realnost u praksi“. U digitalnom prostoru, osobe s invaliditetom nijesu ni konzumenti i kreatori sadržaja, te da se promijenio sistem vrijednosti postajući netolerantni na različitost koja se dodatno ogleda u tom prostoru. 

Izvršna direktorica Marina Vujačić je izjavila da „živimo u društvu  i državi, u kojem će komšije prijaviti psa koji laje ali ne i nasilje u susjednom stanu“. Kako je istakla, lično iskustvo niko ne može da negira, a ono što je naše iskustveno se događa u raznim sferama, zaključujući da „ne postoji osoba s invaliditetom koja nije žrtva, makar jednog oblika nasilja.

Konferencija je dio aktivnosti projekta Inkluzivna digitalna akademija – Osnaživanje mladih s invaliditetom.

Konferencija Od nalaza do rješenja: mladi, digitalni svijet i inkluzija biće organizovan u srijedu, 24. decembra  2025, sa početkom u 12.00 časova, u Crowne Plaza Podgorica (The Capital Plaza, 7 Cetinjska).

Događaj se organizuje s ciljem predstavljanja rezultata istraživanja o vršnjačkom nasilju u srednjim školama u Crnoj Gori, te omogućavanja panel diskusiju sa mladima s invaliditetom koji će podijeliti svoja iskustva i prepreke u procesu digitalne inkluzije, korišćenju digitalnih platformi i posljedicama digitalne isključenosti, pri čemu će se, između ostalog, diskutovati i o rezultatima istraživanja o vršnjačkom nasilju u srednjim školama. Posebna pažnja biće posvećena ličnim primjerima osnaživanja mladih, načinima prevazilaženja prepreka i preporukama za podršku mladima s invaliditetom u obrazovnom i društvenom okruženju.

U uvodnom dijelu planirano je da konferenciju otvori Katarina Jušković, predstavnica UMHCG, nakon čega će Marko Pejović, viši savjetnik UMHCG predstaviti rezultate istraživanja Iza učionice: Šta nam govore učenici?

Nakon uvodnih izlaganja, planiran je panel Izazovi bez filtera: gdje se prelamaju priče? u kojem će govoriti mladi s invaliditetom: Sofija Ivanović, učesnica, Ivan Mitrović, student i Anđela Miličić, aktivistkinja za prava osoba s invaliditetom.

Ovim putem pozivamo sve zainteresovane osobe s invaliditetom, građane i građanke da se prijave za učešće na pomenutoj Konferenciji.

Za sve dodatne informacije, možete nas kontaktirati putem mejla Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. ili na broj telefona 069/385-981, 067/801-761 ili 020/265 – 650. 

Konferencija je dio aktivnosti projekta Inkluzivna digitalna akademija – Osnaživanje mladih s invaliditetom.

Na linku ispod nakon što preuzmete dokument možete naći pojašnjenje i smjernicu za ostvarivanje prava na starosnu penziju, po sili zakona, s posebnim naglaskom na situacije kada se ne ispune opšti uslovi propisani zakonom, za bilo koju osobu koja je tokom životnog vijeka bila u radnom odnosu i sticala radni staž.

PREUZMI VAŽEĆU SMJERNICU