Evropska komisija je 29. januara 2020. objavila svoj plan rada za 2020. Evropska mreža za samostalni život (ENIL) ga je analizirala i odlučila da istakne neke od najperspektivnijih inicijativa u oblasti socijalne politike. Molimo pročitajte za pregled šta možete očekivati od socijalnog fronta EU ove i naredne godine.

Zeleni stub?

Sjećate se evropskog stuba socijalnih prava? Nagovještaj: pomislite na vrijeme kada je korona još uvijek bila samo pivo ... . Da? E, sad se Stub vratio!

Savjet, Evropski parlament i Evropska komisija su 2017.  „proglasili“ Evropski stub socijalnih prava. Iako stub sam po sebi nije obavezujući dokument, on ukazuje na opredijeljenost država članica i institucija EU da se kreću ka inkluzivnijoj Evropi. ENIL je zatražio stub s uticajem i čini se da je naše strpljenje nagrađeno, jer će stub biti osnova za socijalne inicijative u planu rada Komisije za 2020-2021. Druga važna evropska inicijativa je, naravno, Evropski zeleni dogovor i obećanje da će se prelazak na klimatski neutralnu Evropu učiniti pravednim i sveobuhvatnim. U ovom pogledu treba izdvojiti inicijative kao što su stalna revizija prava putnika u avio i željezničkom saobraćaju.

Proslava - konsultacije

Za početak u dobrom duhu, Komisija je pokrenula veb stranicu na kojoj možete dati svoje mišljenje o onome što je potrebno na evropskom, ali i nacionalnom i lokalnom nivou kako biste postigli inkluzivnu i pravednu evropsku tranziciju. Do 30. novembra 2020. možete putem ove ankete (https://ec.europa.eu/eusurvey/runner/8257efae-81ed-bee9-ccab-e143deae5ea2) dijeliti mišljenje ili dati određeni doprinos inicijativi.

Prioritizacija sredstava

Upotreba EU sredstava ostaće jedno od glavnih područja u fokusu ENIL-a. Kada pogledamo plan rada Komisije, posebno nas zanimaju sljedeće tri inicijative:

Nova strategija za sprovođenje Povelje o temeljnim pravima

Komisija je najavila novu (neobavezujuću) strategiju za sprovođenje Povelje o temeljnim pravima. Iako će glavni fokus biti na vladavini prava, ENIL je znatiželjan vidjeti kako će se strategija približiti članovima 21 (nediskriminacija) i 26 (integracija osoba s invaliditetom) Povelje. Implementacija člana 26 koji kaže da „Unija prepoznaje i poštuje pravo osoba s invaliditetom na korišćenje mjera namijenjenih obezbeđivanju njihove samostalnosti […] i učešća u životu zajednice“ ključna je za osiguravanje da se evropske inicijative i EU fondovi nikada, čak ni kratkoročno, ne koriste za podršku segregaciji OSI.

Novi propisi o evropskom budžetu i evropskim fondovima (posebno ESF)

Trenutno, Evropski savjet (šefovi država i vlada) raspravlja o sljedećem evropskom budžetu, ili kako ga nazivaju, Višegodišnjem finansijskom okviru (MFF). Ovi pregovori će se završiti sporazumom o budžetu Evropske unije za 2021-2027. Za sada pregovori još uvijek traju i pošto se evropski šefovi država i vlada suočavaju s krizom zbog COVID-19, još bi mogli potrajati.

Jedan od najvažnijih aspekata Višegodišnjeg finansijskog okvira za Evropsku mrežu za samostalni život (ENIL) je iznos novca koji će otići u Evropski socijalni fond (ESF). ENIL vrlo naporno radi na tome da novi ESF+ propis, koji će utvrditi pravila o tome kakko se sredstva ESF mogu investirati, jasno zabrani ulaganja u institucionalnu zaštitu. Trenutno se uredba ESF+ poziva na Konvenciju UN o pravima osoba s invaliditetom i Povelju o temeljnim pravima, a takođe se obavezuje na podršku deinstitucionalizaciji:

„Države članice i Komisija će takođe podržati… akcije za promociju… prelaska sa institucionalne njege na brigu u porodici i zajednici.“

Pregovori o konačnoj ESF+ uredbi između Savjeta (nacionalnih ministara finansija) i Evropskog parlamenta još uvijek traju. U skladu s tim, potreban je dogovor o Višegodišnjem finansijskom okviru kako bi se omogućio konačni kompromis o uredbi ESF+.

ENIL će nastaviti da prati dešavanja i, nakon što se donese nova ESF+ uredba, mi ćemo, naravno, nastaviti našu kampanju za nadgledanje korišćenja EU sredstava u državama članicama i pokušati da spriječimo ulaganje u segregaciju.

InvestEU

Kao nastavak Junkerovog plana (Juncker plan) koji je imao za cilj mobilisanje privatnog novca za socijalna ulaganja u EU, Komisija će ove godine predložiti Uredbu o investiranju u EU (InvestEU). Princip InvestEU ostaje isti: privatne kompanije i banke se podstiču da ulažu u socijalne inicijative, a EU garantuje zajmoveda osigura da će banka pristati na zajam. InvestEU uredba biće jedan od prvih prijedloga Komisije nakon usvajanja Višegodišnjeg finansijskog okvira.

U tom pogledu, važno je osigurati da se gore navedena pravila za Evropski socijalni fond (ESF) i Evropski fond za regionalni razvoj (ESRR) odnose i na InvestEU. U suprotnom, InvestEU će biti vrlo lak zakulisni način za države članice da nastave s ulaganjem u institucije.

Evropski semestar

Sada kada su škole zatvorene, predstavljamo vam još jedno staro poznanstvo u koje ćete zaroniti: Evropski semestar.

Komisija svake godine u novembru – decembru objavljuje Godišnju analizu rasta (Annula Growth Survey – AGS) ili, kako je ove godine nazvana, Godišnju strategiju održivog rasta. Zatim, u februaru – martu, Komisija objavljuje izvještaje o državama, kako bi analizirala ekonomsku i socijalnu situaciju u različitim državama članicama.

Evropski forum osoba s invaliditetom (European Disability Forum – EDF) napravio je pregled kako su pitanja invaliditeta obuhvaćena u izveštajima o zemljama za ovu godinu. Ovaj pregled pokazuje da se deinstitucionalizacija pominje kao tema u mnogim izvještajima. To je samo po sebi pozitivan razvoj, ali neka pitanja ostaju.

Prvo, u nekim izveštajima deinstitucionalizacija je u potpunosti izostala. To je, na primjer, slučaj u Francuskoj, uprkos činjenici da hiljade osoba s invaliditetom ostaju u institucijama i da njihov broj raste. Takođe, iako francuski izvještaj pominje obrazovanje i obuku za osobe s invaliditetom, on se ne bavi temom inkluzivnog obrazovanja kao standarda.

Drugo, u izvještajima drugih zemalja, poput onih za Bugarsku i Belgiju, Komisija ističe napredak, istovremeno naglašavajući da ima još mnogo posla za obaviti. Problem je što nije sav napredak spomenut u izvještajima zapravo napredak. Na primjer, izvještaj za Bugarsku kaže da su „sve specijalizovane ustanove za djecu sa invaliditetom zatvorene“, dok znamo da su velike institucije zamijenjene malim grupnim zajednicama, koje i dalje deluju kao ustanove.

Ti su nedostaci djelimično razumljivi, jer je Evropski semestar prije svega ekonomski instrument koji ima za cilj da prati dug i finansijsku situaciju zemalja.

Garancija za djecu

Komisija je 17. februara 2020. organizovala konferenciju na kojoj je predstavila studiju izvodljivosti Garancije za djecu. Ova studija analizira mogućnost i potrebu za fondom ili politikom na nivou EU kako bi se osiguralo da sva djeca imaju pristup osnovnim uslugama poput zdravstvene zaštite, brige o djeci, obrazovanju, hrani i stanovanju. Deinstitucionalizacija se takođe spominje u izvještaju, kao preduslov da se obezbijedi efikasan pristup tim uslugama.

Na kraju konferencije postignut je dogovor da EU i nacionalni kreatori politika treba da rade zajedno na rješavanju ovog problema u okviru svojih nadležnosti. Zbog toga je dalji predloženi put da se radi i na preporuci Savjeta i na predlogu Komisije za G aranciju za djecu, kako bi se osiguralo da se nacionalne i evropske nadležnosti međusobno jačaju. Za sada Komisija planira da objavi prve prijedloge u vezi s Garancijom u prvim mjesecima 2021.

Zajedno s ENIL mrežom za mlade, pratićemo i druge inicijative u ovoj oblasti, poput Evropskog akcionog plana za integraciju i uključivanje i plana jačanja Garancije za mlade, koji će biti predloženi do kraja ove godine.

Personalna asistencija (PA)

Personalna asistencija ostaće sveti gral za evropsko finansiranje. ENIL će nastaviti da podiže svijest o PA kako među evropskim institucijama, tako i nacionalnim vladama. Da bismo to učinili, fokusiraćemo se na istraživanje i obuku, prikupljanje ličnih iskustava i dobrih praksi, i uključivanje PA u evropske inicijative usmjerene na radne uslove. U ovom članku ćemo se fokusirati na posljednji dio, jer je on najviše povezan s planom rada Komisije. Mi ćemo vas informisati o našim planovima za istraživanje, obuku i prikupljanje dobrih praksi o PA u aprilskom biltenu.

Uključivanje PA u evropske inicijative koje se bave uslovima rada

„Pravni instrument“ o fer minimalnim zaradama radnika u EU biće jedan od najvažnijih socijalnih prijedloga Komisije u 2020. Trenutno je Komisija već objavila dokument o konsultacijama za socijalne partnere o ovoj temi. Na osnovu ovog savjetovanja, Komisija će podnijeti prijedlog do kraja godine. Cilj inicijative nije imati svugdje istu minimalnu zaradu (EU nema nadležnost da to nameće), već se složiti u svim državama članicama da, bez obzira na nacionalnu, regionalnu ili sektorsku minimalnu zaradu, ljudi treba da mogu da žive pristojan život sa njom (što uključuje mogućnost pristupa oblastima i uslugama navedenim u Socijalnom stubu).

S obzirom da države članice ne žele uvijek da sarađuju na socijalnom polju, zakonodavni postupak usvajanja ovog prijedloga mogao bi biti veoma dug. Ipak, za ENIL je važno da pazi na to, kako bi osigurao da je PA uvrštena u zakonodavstvo. Da bi se sistemom personalne asistencije omogućilo da podržava samostalni život, ona mora biti dobar i adekvatno plaćen posao. Za sada to još nije slučaj u svim zemljama EU. Možda bi ova nova inicijativa EU o minimalnim zaradama mogla biti prvi korak u poboljšanju uslova rada i karijere za personalne asistente.

Evropska strategija za osobe s invaliditetom

Trenutna Evropska strategija za osobe s invaliditetom 2010-2020 privodi se kraju ove godine. Međutim, nema potrebe da budemo tužni, jer je Komisija već najavila sljedeću Strategiju za OSI nakon 2020. godine.

Trenutno se aktuelna Strategija evaluira. U junu – julu 2020, Komisija će predstaviti prvi nacrt Strategije poslije 2020. godine. Nakon toga će uslijediti javna rasprava, gdje će svi moći da daju povratne informacije. Cilj je da se nova strategija usvoji do aprila 2021. 

Obavještavaćemo vas o dešavanjima i radujemo se vašem doprinosu za ambicioznu Strategiju za OSI poslije 2020. 

Sloboda kretanja

Prošle godine je tokom Šetnje za slobodu (Freedom Drive) ENIL predstavio izvještaj o slobodi kretanja OSI u EU. Mi ćemo nastaviti raditi na ovom pitanju na nekoliko načina.

Uredba o koordinaciji sistema socijalnog osiguranja

Komisija je 2016. objavila prijedlog za modernizaciju uredbe o koordinaciji socijalnog osiguranja u EU. Ova uredba ima potencijal da koordinira pristup (nekoj) podršci i olakšaprepoznavanje statusa invaliditeta u državama članicama. Tokom posljednjeg parlamentarnog mandata, Parlament i Savjet (nacionalni ministri) nijesu postigli dogovor o ovoj uredbi. Dobra vijest je da se ponovo nalazi u planu rada Komisije za ovu godinu. To znači da će Komisija ohrabriti Parlament i Savjet da nastave s radom na Uredbi.

Naravno, mnogi poslanici Evropskog parlamenta su se promijenili. Da bi ih informisala o značaju ove Uredbe za osobe s invaliditetom, Evropska mreža za samostalni život (ENIL) će ponovo raditi zajedno sa različitim NVO za osobe sa invaliditetom kako bi obavijestila parlament i predložila jasne i objedinjene izmjene i dopune uredbe.

Mobilnost u programu Erasmus +

ENIL će nastaviti da promoviše slobodu kretanja i mobilnost u okviru Erasmus+. Za sada su pregovori o novom okviru Erasmus+ između Evropskog parlamenta i Savjeta (nacionalni ministri obrazovanja, omladine i sporta) obustavljeni dok se ne postigne dogovor o novom Višegodišnjem finansijskom okviru. U svakom slučaju, ENIL nije u mogućnosti da utiče na pregovore u ovoj fazi (parametri su postavljeni između 2017-2019). Ipak, nastavićemo s radom na iskazivanju potrebe za inkluzivnim programom Erasmus+ na nekoliko načina.

Prije svega, nastavićemo s prijemom volontera Evropskog solidarnog korpusa (ESC). To će i dokazati izvodljivost inkluzivnog programa ESC i pokazati barijere koje i dalje postoje. 

Drugo, u okviru Alijanse za inkluzivnu mobilnost, ENIL će se i dalje zalagati za inkluzivni program Erasmus+. To ćemo učiniti promovisanjem preporuka Alijanse u pregovorima o sljedećem programu Erasmus+.

Drugi važan projekat Alijanse je planirano ažuriranje sajta mapped.eu u novi inkluzivni sajt mobile.eu. Ovim projektom koordinira SIHO, agencija za inkluzivno obrazovanje u Flandriji. 

Sajt za inkluzivnu mobilnost gradiće se na informacijama sajta MAPPED o pristupačnosti na različitim evropskim univerzitetima i činiće ga dinamičnijim. Cilj je da se daju izjave, u kombinaciji s praktičnim informacijama o pristupu podršci u zemlji i na univerzitetu. Na ovaj način će ljudi koji planiraju da studiraju u inostranstvu moći da odu na sajt kako bi pronašli informacije iz prve ruke o pristupačnosti i uslugama podrške u nekoj zemlji, zajedno s kontakt podacima relevantnih odjeljenja (smještaj, podrška studentima, itd.) univerziteta.

Prošle godine projekat je započeo anketom koju je SIHO poslao vladama, univerzitetima i nevladinim organizacijama osoba s invaliditetom (nekoliko članova ENIL-a je učestvovalo u anketi, hvala vam!). Ove godine, Alijansa će podržati SIHO u analizi rezultata ankete. Ovo će nam dati početni pregled pristupačnosti evropskih univerziteta, uzimajući u obzir pristup nacionalnim ili regionalnim službama podrške, podršku koju nude univerziteti i lično iskustvo studenata s invaliditetom. 

Izvor: https://enil.eu/news/eu-social-policy-agenda-in-2020-and-beyond/

Prevele s engleskog: Anđela Radovanović i Milica Marđokić

Mišljenja sam da sve što nam se dešava u životu ima pozitivnu i negativnu stranu. Pa tako sada imamo vremena da razmišjamo o raznim stvarima koje su nam se desile, one koje su prošle prije nedelju, dvije, a možda i pet, o onima koji tek slijede, ali i o odlukama koje smo donosili za sve to vrijeme. Dakle, čovjek ovo vrijeme može iskoristiti na način što će preispitati sebe i odluke koje je donosio, kako se ponašao u određenim situacijama, da li su one bile ispravne ili ne, i da li one ostavlaju posledice po druge.

Znači, kada donosimo odluke za nešto mi prihvatamo i odgovornost za to. Osobe s invaliditetom na neki način nijesu naučene da donose odluke i za iste da preuzmu odgovornost. Za posledicu imamo to da drugi najčešće donose odluke u ime osoba s invaliditetom. Ako govorimo o obrazovanju osoba  s invaliditetom postoji par bitnih stvari koje je važno napomenuti: većina fakulteta u Crnoj Gori je i dalje nepristupačna ili posjeduje djelimičnu pristupačnost, a to utiče na izbor fakulteta, a kasnije se održava i na njihovo zapošljavanje. Takođe, susreću se sa nedostatkom servisa podrške tokom obrazovanja, pa tako naprimjer osobi s oštećenjem vida  mnogo više treba vremena da se spremi za određeni kolokvijum/ispit nego osobi bez invaliditeta, jer prođe dosta vremena dok se prillagodi materijal za kolokvijum/ispit. I to nažalost nije sve: nedostatak asistencije u nastavi, dostupan prevoz, nedostatak gestovnog tumača za osobe s oštećenjem sluha. Zbog neobezbjeđivanja nekih od navedenih servisa podrške dešavalo se da studenti i napuste fakultet.

Zbog toga što je većina fakulteta nepristupačna za osobe s invaliditetom studenti najčešće upisuju fakultet koji moraju, a ne onaj koji žele. Pri tom, u poslednje vrijeme često dobijamo informacije da se radi na rekonstrukciji fakulteta ili njegovih djelova, pa se kasnije ispostavi da oni nijesu u potpunosti prilagođeni osobama s invaliditetom. 

Dostupan prevoz i asistencija u nastavi se obezbjeđuju najčešće periodično kroz realizaciju projekata NVO. Tako se dešavalo da se osobama s invaliditetkom kojima je potrebna asistencija u nastavi (i za koju su prethodno iskazali interesovanje) pruža u vrijeme kada studenti i nemaju obaveza ili predavanja, a kasnije (za par mjeseci) se utvrdi da im je potrebna, ali oni više namaju pravo na to - jer se ta projektna aktivnost završila, dok nečiji odlazak na predavanje ili polaganje ispita  zavisi od toga.

I šta ćemo onda da radimo? Ko preuzima odgovornost za to?

Ničije studiranje ne treba da zavisi od toga da li će se obezbijediti  periodično asistencija u nastavi ili dostupan prevoz, jer proces sticanja obrazovanja ne traje samo par mjeseci, već par godina. Ne treba da vršimo pretpostavke da li će neka osoba s invaliditetom da upiše fakultet ili ne, pa da na osnovu toga odlučujemo da li će se i u kojoj mjeri obezbijediti pristupačnost škole/fakulteta, a ako to ne uradimo da se pravdamo riječima: "Mi nemamo još uvijek osoba s invaliditetom upisanih u tu školu/fakultet".

Znači, na taj način se odlučuje umjesto drugih i ne pruža im se mogućnost za sticanja obrazovanja na način, kao i svakoj drugoj osobe bez invaliditeta.

Obrazovanje je važno za svakog pojedinca, zato je i obaveza resornog ministarstva da omogući osobama s invaliditetom adekvatnije uslove za studiranje, kako bi na taj način podstaklo da se što veći broj osoba s invaliditetom uključi u obrazovni sistem. U tom smislu, važno je studentima s invaliditetom obezbijediti adekvatne servise podrške u procesu sticanja obrazovanja i na taj način im omogućiti da sjutra budu samostalni građani, društveno aktivni, jer sada smo u izolaciji zbog epidemije COVID 19, ali vjerujte mi, da ima i osoba s invaliditetetom koje veći dio svog života provedu u istoj takvoj kućnoj izolaciji, nemajući pravo izbora na obrazovanje prvenstveno, a onda ni mogućnost za dalje usavršavanje i zapošljavanje.

Vjerujem da će Vas ovo makar malo navesti na razmišljanje i preispitivanje svojih odluka, i koliko one mogu uticati na druge, jer mi pokazujemo razumijevanje tek onda kada se nađemo u istoj ili sličnoj situaciji, i počinjemo promišljati o tome. 

4 april - Dan studenata i želja da nam se više ne dešavaju ovakve situacije koje nas tek onda natjeraju na promišljanje o drugima i njihovom načinu života, sticanju obrazovanja, iako znamo da se obrazovanje pruža svima, ali hajdemo da to bude i svakome, i u teoriji i u praksi - za bolji položaj osoba s invaliditetom u obrazovnom sitemu!

Autorka: Anđela Miličić

Prema Pravilniku o mjerama zaštite na radu od rizika izloženosti biološkim materijama KORONAVIRUS spada u biološke materije koje mogu da prouzrokuju tešku bolest kod ljudi i predstavljaju ozbiljnu opasnost po zaposlene, od kojih može postojati visok nivo rizika proširenja na okolinu i uglavnom nijesu dostupne efikasne mjere profilakse, odnosno liječenja.

Zadržavanje virusa na površinama

Virus se može zadržati na površinama i zbog toga treba pojačajti higijenu na:

• kvakama ulaznih i prolaznih vrata;
• čvrstim površinama na šalterima, hemijskim olovkama;
• ručkama od liftova i dugmadima u liftu;
• rukohvati na stepeništima;
• slavinama;
• dugmadima i ručkama WC-kotlića;
• baterijama sa sapunom;
• tastaturama, telefonima, miševima;
• mobilnim telefonima;
• priboru za pisanje, heftanje, makazama, naočarima.

Identifikujte zaposlene koji mogu da rade od kuće, ključne zaposlene za koje je neophodno da dolaze na posao i zaposlene koji neće biti uposleni tokom krize; za svaku grupu definišite nove metode rada i primijenite mjere zaštite na radnim mjestima; fleksibilni rad od kuće - osigurati da rad od kuće funkcioniše bez značajnijih smetnji (dostupna IT podrška, dostupan hardware, adekvatan protok interneta); zaposleni koji ne mogu da rade od kuće – preduzmite mjere dezinfekcije radnog prostora i opreme koju zaposleni koriste, omogućite zaposlenima da vrše dezinfekciju ruku i prate uputstva za zaštitu od infekcije koje predlaže Institut za javno zdravlje i Nacionalno koordinaciono tijelo a usvaja Ministarstvo zdravlja, prilagodite radno vrijeme kako bi zaposleni dolazili u kontakt sa što manjim brojem ljudi.

OSNOVNE PREPORUKE ZA SPREČAVANJE PRENOSA INFEKCIJE NOVIM KORONAVIRUSOM

1. Ako ste prehlađeni - ostanite kod kuće i javite se izabranom ljekaru telefonom, radi konsultacije. Ako ste u nedoumici, potražite informacije na sajtu Instituta za javno zdravlje.
2. Masku koristite samo ukoliko ste prehlađeni i curi vam nos, ili kijate i kašljete, njegujete bolesnika, ili ako u prehlađenom stanju izlazite iz kuće (do ljekara, u kupovinu, apoteku i sl). Bolje je da tada zamolite da vam neko drugi pomogne u nabavci. Stavite masku na lice tako da vam pokrije i nos i usta. Maske se koriste jednokratno, onoliko dugo koliko je napisano na deklaraciji. Iskorištene maske se odlažu u smeće.
3. Perite ruke toplom vodom i sapunom u trajanju od 20 sekundi, a potom obrišite papirnim ili ličnim ubrusom svaki put kada: uđete u kuću (dođete na posao), prije jela, poslije upotrebe toaleta, korišćenja papirne maramice, čišćenja stana, rada s prljavim vešom, nakon kontakta sa javnim površinama ili drugim ljudima i životinjama.
4. Ne dodirujte rukama usne, nos i oči.
5. Ukoliko ste na mjestu gde ne možete oprati ruke, koristite dezinfekcione maramice (njima uklanjate vidljivu prljavštinu), a potom sredstvo za dezinfekciju.
6. Pri kašljanju i kijanju koristite jednokratnu papirnu maramicu i potom je bacite u korpu ili to radite u savijen lakat.
7. Radne površine i podove možete prati ili brisati redovnim sredstvima za održavanje higijene (75% alkohol, asepsol,vodeni rastvori na bazi hlora i dr). Ne smiju se mješati krpe za radne površine i pod. Treba ih redovno mijenjati i prati, i po mogućnosti sušiti na suncu
8. S vremena na vrijeme dezinfikujte naočare, mobilne telefone, ključeve, kvake i novčanike.
9. Često provjetravajte prostorije u kojima boravite.
10. Održavajte distancu od 2 metra od drugih ljudi na javnim mjestima.

OSNOVNE PREPORUKE ZA SPRJEČAVANJE PRENOSA INFEKCIJE NOVIM KORONAVIRUSOM U JAVNIM INSTITUCIJAMA/KANCELARIJAMA

1. Za zaposlene koji mogu obavljati svoje radne zadatke na taj način omogućite im rad od kuće.
2. Zaposleni koji su prehlađeni (sa povišenom tjelesnom temperaturom, kašljanjem, kijanjem ibolovima u tijelu) – treba da ostanu kod kuće i jave se izabranom ljekaru telefonom, radi konsultacije.
3. Ako neko ima tek početne znake prehlade, obezbijedite mu masku, uputite zaposlenog da se javi svom izabranom ljekaru i obezbijedite zamjenu.
4. Organizujte rad tako da osobe istih kvalifikacija i sistematizacije za ista radna mjesta rade u različitim smjenama kako bi se u slučaju oboljevanja jedne od njih spriječilo širenje bolesti i obezbjedilo nesmetano obavljanje posla.
5. Obezbjediti često provjetravanje radnih prostorija, prostorija za odmor, toaleta, hodnika.
6. Manji broj i razmak između klijenata možete obezbjediti:

1. oznakama na podu (pomoću naljepnica ili brisivom farbom) koje simbolizuju minimalan razmak između klijenata od 2 m.
2. postavljanjem plakata na kojima informišete građane da između svakog mora biti obezbjeđeno rastojanje od 2 m, da pri ulazu ili izlazu iz objekta moraju poštovati držanje rastojanja, odnosno da strpljivo sačekaju svoj red, da koriste lift samo ako ne mogu ići pješke, u liftu se u odnosu na kapacitet, veličinu, kao i potrebu držanja rastojanja od 2 m, određuje broj osoba koje ga mogu koristiti
3. zaduživanjem zaposlenog koji će voditi računa da propušta samo bezbjedan broj građana u objekat ili davanjem brojeva klijentima.

1. Obezbjedite sredstva za higijenu ruku zaposlenih (zidni dozeri za tečni sapun/dezinficijenti, dezinfekcione maramice). U suprotnom, preporučite zaposlenima da koriste lične zalihe sredstava za higijenu ruku, pored redovnog i čestog pranja ruku vodom i sapunom.
2. Na radnom mjestu obezbjedite pojačanu dinamiku čišćenja, pranja i dezinfekcije svih površina (podovi, rukohvati stepeništa, kvake, dovratnici, vrata, stakla, liftovi, toaleti) sredstvima na bazi hlora, dok se radne površine, tastaure, telefoni, miševi, mobilni telefoni, pribor za pisanje, heftanje, makaze, naočare i sve drugo što dolazi u direktan kontakt sa rukama, dezinfikuje sredstvom na bazi alkohola. Ukoliko niste u mogućnosti da bilo šta od navedenih preparata nabavite, preparati za održavanje higijene domaćinstva na bazi hlora, takođe, mogu poslužiti svrsi, pri čemu treba voditi računa o koncentraciji koja neće biti štetna po zdravlje ljudi.
3. Naročito pojačajte održavanje higijene na:

1. kvakama ulaznih i prolaznih vrata;
2. čvrstim površinama na šalterima, hemijskim olovkama;
3. ručkama od liftova i dugmadima u liftu;
4. kvakama od vrata;
5. drškama gelendera na stepeništima;
6. slavinama;
7. dugmadima i ručkama WC-kotlić;
8. dozerima sa sapunom.

1. Krpe koje se koriste za pranje i dezinfekciju redovno prati. Ne koristiti i ne mješati iste krpe za brisanje podova i radnih površina (odvojeno prati u odnosu na ostale tkanine).
2. Obezbjedite distancu između zaposlenih od najmanje 2 metra, a poželjno i veću.
3. Ukoliko ne postoji fizička barijera između službenika i klijenata (staklo, pleksiglas i sl.), razmotrite postavljanje fizičke barijere između zaposlenih i klijenata. Samu barijeru je neophodno tokom radnog vremena dezinfikovati sa obe strane najmanje tri puta, najbolje posle svakog klijenta. Ukoliko je isto nemoguće, treba razmotriti drugačiju organizaciju rada.
4. Instistirati na ON-LINE plaćanju usluga , kad god to proces omogućuje
5.  Izbjegavati kontakt sa novcem (papirnim i metalnim), odnosno kad god je to moguće organizovati plaćanje usluga platnim karticama ili mobilnim aplikacijama.
6. U toaletima je neophodno obezbjediti stalan dotok zdravstveno ispravne vode, upotrebu sapuna, papirnih ubrusa i dezinfekcionih sredstava. Ukoliko postoje aparati za sušenje ruku neophodno ih je najmanje tri puta na dan dezinfikovati, održavati filtere i adekvatno ih mjenjati.
7. Preporučuje se upotreba vode za piće iz javnog vodovoda. Ukoliko se koristi voda iz aparata, neohodna je redovna dezinfekcija svih slavina, ručica i djelova koji se hvataju ili pritiskaju pripunjenju čaša. Isto se odnosi na aparate za kafu.
8.  Za ishranu zaposlenih koristiti upakovanu hranu, prije i nakon jela obavezno dezinfikovati ruke. Otpatke prikupljati u za to namjenski određene posude. Ne preporučuje se da u trpezariji ili prostoru za ishranu bude već broj zaposlenih odjednom. Odrediti dinamiku kojom zaposleni objeduju tako da u datoj prostoriji bude manji broj zaposlenih uz razmak od minimum 2 metra između njih i stalno provetravanje prostorije.
9.  Nakon povratka sa radnog mjesta kući obuću treba dezinfokovati hlornim preparatom ili drugim dezinfekcionim sredstvom. Radnu obuću ne koristiti za druge namjene. U stambenim jedinicama ne nositi obuću koja se koristila za kretanje za otvorenom ili radnom mjestu.
10.  Zaposleni koji imaju obavezu nošenja uniformi, istu treba svaki dan da mijenjaju. Ukoliko se radna odjeća pere kući, neophodno je istu prati na visokim temperaturama, a nakon sušenja, ukoliko vrsta materijala dozvoljava, peglati.

Korišćenje klima uređaja

Centralna klima uređaj može da proširi prenosioce bolesti. Tokom epidemije, upotrebu centralne klimatizacije treba zaustaviti ili smanjiti. Obratite pažnju na sljedeće:

• Potrebno je očistiti i dezinfikovati klima uređaj;
• I necentralizovanu klimatizaciju, treba redovno čistiti;
• Redovno otvarajte vrata i prozore da biste omogućili cirkulaciju svježeg vazduha.

Pripremilo: Udruženje zaštite na radu Crne Gore

Platforma organizacija civilnog društva za saradnju sa mehanizmima Ujedinjenih nacija za ljudska prava u Srbiji, obratila se nadležnim ustanovama da preduzmu dodatne mjere socijalne zaštite kojima bi se garantovao kontinuitet podrške osobama s psihosocijalnim invaliditetom na bezbijedan način tokom trajanja vanrednog stanja, kako zbog zaštite njihovog zdravlja ne bi došlo do kršenja osnovnih ljudskih prava i diskriminacije.

Apel je prije svega upućen Ministarstvu za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja.

Pozivajući se na potvrđena saznanja u saopštenju se navodi da su pojedine ustanove socijalne zaštite "povukle korisnike stanovanja uz podršku nazad u institucije", kao i da ova mjera predstavlja prekomjernu i nesrazmjernu intervenciju.

"Mjera zadire u pravo na život u zajednici, u širem obimu nego mjere određene široj populaciji", navodi se.

Iz toga razloga, oni su pozvali i ustanove za smještaj, ali i Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja da se mjere koje podrazumevaju ograničenja koja nisu neophodna ne sprovode.

"Pozivamo ustanove za smještaj i Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja da osobama s invaliditetom u što većoj mjeri omoguće razumna prilagođavanja i pružanje adekvatne podrške u uslovima proglašene izolacije, te da se uzdrže od svih ograničavanja koja nisu apsolutno neophodna."

Pripremila: Anđela Miličić

Izvor: www.b92.net

Komesarka Savjeta Evrope za ljudska prava Dunja Mijatović, obratila se državama s preporukama mjera koje je potrebno preduzeti u odnosu na OSI tokom trenutne pandemije. 

“Dok evropske vlade reaguju na naglo širenje koronavirusa sveobuhvatnim mjerama, ne smiju zaboraviti na to da veliki dio stanovništva živi s nekim oblikom invaliditeta. Osobe s invaliditetom nijesu samo u riziku od ozbiljnih zdravstvenih komplikacija, već imaju specifične potrebe za podrškom u ovom izazovnom vremenu. Ove potrebe se moraju uzeti u obzir od samog početka priikom planiranja odgovora na pandemiju. 

Iako je trenutna kriza jedinstvena, poštovanje međunarodnih standarda ljudskih prava mora biti u srži državnog odgovora na nju. U vezi s tim, treba podsjetiti na član 11 Konvencije UN o pravima osoba s invaliditetom (CRPD), koju je ratifikovalo 46 od 47 zemalja članica Savjeta Evrope, a koji navodi da države treba “da preduzmu sve neophodne mjere da osiguraju zaštitu i bezbjednost osoba s invaliditetom u situacijama rizika, uključujući situacije oružanih sukoba, humanitarnih kriza i prirodnih katastrofa”. 

Većina zemalja članica je uvela mjere socijalnog distanciranja da bi se spriječilo širenje virusa, ali one nijesu sistemski adekvatne za specifične uslove i potrebe osoba s invaliditetom. Kako je navela Specijalna izvjestiteljka UN za prava OSI, “mjere prevencije, kao što su socijalno distanciranje i samoizolacija mogu biti nemoguće za one kojima je potrebna podrška drugih da se hrane, oblače i kupaju".

U vezi s ovim, jako sam zabrinuta zbog rastućeg rizika od prekida ključnih servisa podrške za osobe s invaliditetom. Širom Evrope, pružaoci usluga i socijalni radnici izvještavaju o ozbiljnim problemima koji ugrožavaju kontinuitet usluga, uključujući nedostatak osoblja zbog bolesti ili ograničavajućih mjera, kao i opšti nedostatak lične zaštitne opreme, koje dovodi i njih i korisnike usluga u rizik. Države treba da preduzmu sve potrebne aktivnosti da bi riješile ove probleme, uključujući i ako je potrebno dodatne mjere kao što su olakšane procedure zapošljavanja, stavljanje ključnih usluga u prvi plan, obezbjeđivanje finansijske pomoći osobama s invaliditetom za pokrivanje dodatnih troškova uzrokovanih situacijom i uključivanje pružalaca usluga, uključujući i neformalnih za osobe s invaliditetom u planove za odgovor na vanredne situacije koji se odnose na nabavku lične zaštitne opreme i obuku. 

Kada se adekvatne mjere kreiraju, evaluiraju ili redefinišu, ključno je da države obezbijede da osobe s invaliditetom preko svojih zastupničkih organizacija takođe budu za stolom, zajedno s pružaocima servisa podrške. 

Mnoge osobe s invaliditetom u Evropi su i dalje lišene slobode u velikim rezidencijalnim okruženjima, uključujući institucije i psihijatrijske bolnice, nasuprot međunarodnim obavezama država definisanim Konvencijom i dugogodišnjim pozivima međunarodnih tijela za ljudska prava, uključujući i našu Kancelariju (u najskorije vrijeme u Bosni i Hercegovini, Rumuniji i Jermeniji). Dok se oni koji borave u ovim institucijama često suočavaju s zanemarivanjem i neadekvatnom zdravstvenom zaštitom i u najbolja vremena, pandemija je, nažalost, istakla u prvi plan ozbiljne zdravstvene rizike kojima su OSI izložene u ovakvim okruženjima, kao što to ističe Visoka komesarka UN za ljudska prava “trpajući u ovakve institucije izuzetno ranjivu populaciju”.

U najkraćem mogućem roku, države moraju kao svoj prioritet uticati na smanjenje ovih rizika, uključujući i obustavu prijema novih korisnika, izmještanjem osoba s invaliditetom iz ovih institucija što je više moguće i preduzimanje svih neophodnih mjera prevencije da se zaštite njihovi korisnici. Kada je riječ o prijemu novih korisnika, zabrinjavajuće je što hitne mjere, suprotno ovome, pojednostavljuju pravila za prijem u institucije zatvorenog tipa, poput onih koje su uvedene u Velikoj Britaniji. U skladu s ovim, mjere koje države moraju preduzeti da zaštite korisnike ovih institucija od infekcije, nesumnjivo će prouzrokovati povećanu izolaciju osoba s invaliditetom i žrtvovanje osoblja koje se u mnogim zemljama zaključava zajedno s korisnicima. Ova izolacija mora biti izbjegnuta u najvećoj mogućoj mjeri, na primjer, kroz povećanje upotrebe pristupačnih oblika elektronske komunikacije. 

Takođe, povećana je i zabrinutost osoba s invaliditetom da su raspoloživi resursi za spasavanje života pod sve većim pritiskom usljed pandemije, te da će oni oni biti zapostavljeni u pristupu intervencijama. Prvenstvena je obaveza svih država članica da osiguraju da do ovoga ne dođe i da uvjere osobe s invaliditetom da nijesu u riziku od diskriminacije po osnovu invaliditeta u pristupu zdravstvenoj zaštiti, te da će na njihove potrebe biti adekvatno odgovoreno. 

Najprije, ističem kao neophodnu potrebu za transparentnim i pristupačnim informacijama u vezi s pandemijom i mjerama koje se preduzimaju u borbi s njom, u situaciji kad se informacije koje mogu potencijalno spasiti živote pojavljuju nevjerovatnom brzinom, i dok se takođe pojavljuju lažne i neprovjerene informacije. U vezi s ovim, osobe s invaliditetom imaju niz različitih potreba koje nijesu zadovoljene u različitim okolnostima. Pozdravljam činjenicu da su neke vlade, poput francuske, preduzele mjere da kreiraju informacije za osobe s invaliditetom na njihovoj glavnoj stranici o koronavirusu, i mnoge vlade ulažu napore da obezbijede informacije u lako razumljivom formatu ili na znakovnom jeziku, kao što je to slučaj u Njemačkoj, Italiji, Rumuniji i Francuskoj, gdje su dostupne i lako razumljive forme dozvola za izlazak iz kuće. Izuzetan rad koji su nacionalne NVO u ovom sektoru uradile takođe mora biti pozdravljen i raširen kroz sve moguće kanale komunikacije.” 

Prevela s engleskog: Anđela Radovanović 

Izvor: https://www.coe.int/en/web/commissioner/-/persons-with-disabilities-must-not-be-left-behind-in-the-response-to-the-covid-19-pandemic 

Osobama s invaliditetom se i dalje često uskraćuju prava na jednako priznanje pred zakonom i puna procesna i poslovna sposobnost, i to samo zbog stanja invalidnosti (lična karakteristika, tj. oštećenja), odnosno suočavanja s invaliditetom (kao društvenim fenomenom i kategorijom).

Osim što crnogorsko zakonodavstvo (materijalno i procesno) nijesu u saglasnosti s Konvencijom UN o pravima osoba s invaliditetom, u Crnoj Gori i praksa pokazuje da članovi porodica OSI, ili čak nekada i same OSI, posežu za različitim institutima, pritom vrlo problematičnim s aspekta ljudskih prava, da bi ostvarili ili zadržali neko pravo prvenstveno iz domena socijalne i dječje zaštite (pravo na materijalna davanja). 

Dva najpoznatija instituta u tom smislu su lišenje poslovne sposobnosti, ili produženje roditeljskog prava, koja imaju iste pravne posljedice – gubljenje mogućnosti OSI da odlučuje o sopstvenom životu.

 Često su nam se u poslednje vrijeme javljali članovi porodica OSI, ili same OSI, koji nas informišu da ih zaposleni u centrima za socijalni rad upućuju na produženje roditeljskog prava, odnosno postavljenje staratelja, i to najčešće u cilju dokaznog postupka, odnosno osnova ili metoda za ostvarivanje prava na ličnu invalidninu ili zbog ostvarenja ili daljeg korišćenja naknade roditelja/staratelja djeteta koje je korisnik lične invalidnine.

Ostvarivanje prava na naknadu, ili nastavak korišćenja naknade roditelja korisnika prava na ličnu invalidninu NE uslovljava produženje roditeljskog prava, niti bi se trebao pokretati taj postupak, kao i uostalom ni postupak za lišenje poslovne sposobnosti, kako bi roditelj, ili pak staratelj, ostvario ovo pravo, iako često zbog ostvarivanja prava na materijalna davanja u socijalnoj ili dječjoj zaštiti roditelji ili drugi srodnici pokreću zahtjev za produženo roditeljsko pravo pred sudom, ili lišenje poslovne sposobnosti. Međutim, nerijetko se radi o korisnicima kojima je potrebna asistencija druge osobe za samostalnije funkcionisanje, ali ne i starateljstvo, odnosno često se radi o osobama koje su sposobne za samostalno donošenje odluka i brigu o sebi. I u onim situacijama kada su osobe s invaliditetom zavisne od podrške druge osobe ne bi se smjelo pribjegavati ovakvim postupcima već na sistem vršiti pritisak da reguliše pravo na personalnog asistenta, pomoć u kući, ličnog pratioca ili drugi adekvatan servis i uslugu. 

Podsjećamo da je članom 39 a stav 1 Zakona o socijalnoj i dječijoj zaštiti („Sl. list CG", br. 27/13, 1/15, 42/15, 47/15, 56/16, 66/16, 1/17, 31/17 - odluka US, 42/17 i 50/17) propisano da jedan od roditelja, odnosno staratelj korisnika prava na ličnu invalidninu ima pravo na naknadu za svakog korisnika lične invalidnine pojedinačno. U vezi s navedenom normom, zatražili smo mišljenje od Ministarstva rada i socijalnog staranja, koje je u odgovoru (broj 109-128/20-2262) ukazalo na činjenicu da se u kontekstu navedenog prava pojam „roditelj“ odnosi na srodnički odnos, tj. odnos roditelj-dijete, i da nije u vezi s vršenjem roditeljskog prava u odnosu na uzrast djeteta.

Takođe, MRSS je u svom odgovoru ukazalo da član 25a Pravilnika o bližim uslovima za ostvarivanje osnovnih materijalnih davanja iz socijalne i dječije zaštite („Sl. list CG", br. 040/13, 068/15, 020/16, 088/17) ne propisjuje da je potreban dokaz o produženju roditeljskog prava, odnosno rješenje o starateljstvu, nakon punoljetstva djeteta.

Da zaključimo, ne postoji podzakonska regulativa  kojom se precizno reguliše ovo pravo i kriterijumi za njegovo ostvarivanje. Građani su upravo zbog pravih praznina i neadekvatnih podzakonskih rješenja ili neinformisani ili pogrešno informisani, kako o pravima koje mogu ostvariti po osnovu invaliditeta, tako i o dokumentaciji potrebnoj u cilju ostvarivanja svojih prava ili o samoj proceduri ostvarivanja ovog prava, često bili dovedeni u zabludu i nerijetko su pokretali postupke koji zbog materijalnih naknada proizvedu negativne pravne posljedice za OSI. 

Podržavajući u potpunosti odluku sudova da zahtjeve u ovakvim slučajevima odbijaju kao neosnovane, imajući u vidu činjenicu da se institut oduzimanja poslovne sposobnosti ali i produženog roditeljskog prava treba koristiti kao poslednja opcija zaštite interesa osoba s invaliditetom, i nikako zbog ostvarivanja prava na materijalna davanja u socijalnoj ili dječjoj zaštiti, smatramo neprihvatljivim i nepotrebnim bilo kakvo povezivanje "nesposobnosti da se neko sam stara o svojoj ličnosti, pravima i interesima" ili "nesposobnosti za rasuđivanje" s invaliditetom, kao ni s naknadom roditelju za dijete koje je korisnik lične invalidnine jer je osnov ostvarivanja prava na ličnu invalidninu "teški invaliditet", a ne sposobnost ili nesposobnost.

Na Netfliks (Netflix) je stigao nagrađivani dokumentarac, čiji su producenti bivši američki predsjednik Barak Obama (Barack Obama) i prva dama Mišel Obama (Michelle Obama), a koji govori o počecima pokreta za prava osoba s invaliditetom.

Kamp za bogalje; revolucija osoba s invaliditetom (Crip Camp: A Disability Revolution) opisuje kako je ranih 1970-ih ljetnji kamp za tinejdžere s invaliditetom okupio grupu ljudi koji su postali ključni u borbi za zaštitu građanskih prava za sebe i druge osobe s invaliditetom.

Kako piše portal Invaliditet – iz prve ruke (Disability Scoop), dugometražni film koristi snimke snimljene u kampu Džened (Jened) u blizini Vudstoka (Woodstock) u Njujorku, a prati priču o tome kako su polaznici tog kampa presudno djelovali na protestima koji su doveli do vrlo bitnog Zakona o pravima Amerikanaca s invaliditetom.

"Mislim da su naš film čekali mnogi u zajednici osoba s invaliditetom", kazao je Džim LeBreht (Jim LeBrecht), reditelj dokumentarca i sam bivši kamper i dodao: "Bitan film o iskustvu osoba s invaliditetom. Onom koje se suočava sa stigmom i strahom oko invaliditeta i daje novu perspektivu, ljubav i poštovanje prema osobama s invaliditetom. To je nada, u svakom slučaju".

Dokumentarni film jedan je od sedam projekata koje su Obame prošle godine najavili da će kreirati za Netfliks (Netflix) u sklopu višegodišnjeg dogovora o proizvodnji filmova i serija.

Bivši predsjednik rekao je da film odaje "počast izuzetnoj skupini ljudi koji su, govoreći na način na koji su mogli, oblikovali smjer naše zemlje".

"Kamp za bogalje (Crip Camp) je istovremeno i lijep pogled na istoriju pokreta za prava osoba s invaliditetom i pravovremeni poziv na akciju, pozivajući nas da istražimo vlastitu dužnost da se borimo za dostojanstvo svih ljudi", rekao je Obama.

Ranije ove godine, Kamp za bogalje (Crip Camp) je osvojio nagradu publike za dokumentarni film (U.S. Documentary Audience Award) na filmskom festivalu Sandens (Sundance).

Kamp za bogalje (Crip Camp) od ove nedjelje možete pogledati na Netfliksu (Netflix).

 Izvor: IN portal

KAO „Parnas” (Novi Sad, Srbija), Udruga „Spirit” (Rijeka, Hrvatska), Humanitarna organizacija „Parnter” (Banja Luka, Bosna i Hercegovina) i Nevladino udruženje „ART 365” (Podgorica, Crna Gora) raspisali su konkurs „Uhvati film 2020”, za filmove na temu invalidnosti i filmove čiji su autori/ke (glumci, scenaristi, režiseri) osobe s invaliditetom, a koji će biti prikazani na 18. Međunarodnom filmskom festivalu „Uhvati film!”.

Prijavljeni filmovi moraju odgovarati temi invalidnosti, neophodno je da traju do 30 minuta, imaju najmanje DVD kvalitet i titl na SR/HR/BiH/CG odnosno na engleskom jeziku.

Rok za slanje filmova traje do 1. maja 2020. godine. Više o načinu prijavljivanja saznajte na sr.uhvatifilm.org/konkurs. 

Filmski festival „Uhvati film“ obuhvata projekcije filmova na temu invalidnosti, kao i bogat prateći program. Festival je međunarodnog karaktera i realizuje se u Novom Sadu, a zatim i u Banjoj Luci, Rijeci i Kotoru, sa ciljem informisanja javnosti o životu, aktivnostima, pravima i dostignućima osoba s invaliditetom, čime se utiče na promjene u stavovima ljudi u vezi s osobama sa invaliditetom, bolje razumijevanje i prihvatanje različitosti, te stvaranje uslova za veću vidljivost i uključivanje osoba s invaliditetom u sve sfere društvenog života.

Važan segment festivala je podrška filmskim rediteljima/kama, scenaristima/kinjama i glumcima i glumicama koji su osobe s invaliditetom da promovišu svoje radove i dostignuća, te da prepoznaju sopstvene potencijale, kao i uticaj na medije radi adekvatnijeg i politički korektnijeg praćenja aktivnosti i dešavanja u kojima učestvuju osoba s invaliditetom.

Izvor: www.socijalnoukljucivanje.gov.rs

Crnogorski paraolimpijci, kao i do sada, spremno će dočekati sve nove izazove, novi termin Paraolimpijskih igara (POI) i ostalih velikih takmičenja, eventulane dopune i izmjene kvalifikacionog momenta, kazao je predsjednik Paraolimpijskog komiteta (POK) Igor Tomić.

On je istakao da je odgađanje olimpijskih i paraolimpijskih igara bila jedina prava i racionalna odluka Vlade Japana i Međunarodnog olimpijskog komiteta, koju je u potpunosti podržao i Međunarodni paraolimpijski komitet (IPC).

Prema riječima Tomića, crnogorski komitet je u stalnoj komunikaciji sa čenicima IPC-a i krovnih međunarodnih asocijacija koje koordiniraju paraolimpijske sportove.

“Uz POI, kao krucijalni dogadjaj u ovoj godini i cijelom ciklusu, očekivano su odgođeni i završni dio sankcionisanih i za sportiste sa invaliditetom važnih klasifikacionih takmičenja, kao i tri velika šampionata na kojima su trebali da učestvuju i naši reprezentativci – Evropska prvenstva u plivanju (Madeira, 17. do 23. maja), atletici (Bidgošć, od 2. do 7. juna) i parastreljastvu (Laško, od 14. do 17. juna)”, kazao je Tomić.

On je naglasio da je već završen veći dio kvalifikacija, posebno u sportovima koji se praktikuju u sistemu crnogorske krovne sportske asocijacije osoba sa invaliditetom.

“Naših sedam atletičara sa ostvarenih deset minimalnih kvalifikacionih normi su već obezbijedili dva mjesta, po jedno u muškoj i ženskoj konkurenciji za nastup u Tokiju. O imenima učesnika odlučiće se nakon Evropskog prvenstva u Poljskoj”, kazao je Tomić.

On je podsjetio da je stonoteniser Filip Radović na aprilskoj seniorskoj rang listi Svjetske para stoni tenis federacije, sa kojom se zatvara kvalifikacioni period po rang listi, zauzima treće mjesto koje ga direktno vodi u Tokio.

“Sačekaćemo i zvaničnu potvrdu, koja bi trebala da bude poslata nacionalnim komitetima do 15. aprila, a svakako i uvažiti i prilagoditi se eventualnim promjenama u sistemu kvalifikacija s obzirom da je nekoliko posljednjih turnira u predviđenom kvalifikacionom periodu bilo odgođeno”, kazao je Tomić.

On je podsjetio da je, kada je u pitanju stoni tenis, ostao da se odigra i Viner turnir, koji je bio planiran od 9. do 11. maja u Laškom.

“Sa tog turnira samo pobjednik po kategoriji ide u Tokio. Bilo je planirano da u Laškom nastupi još jedan naš veliki adut Luka Bakić u kategoriji S10 i Slobodanka Gurešić u kategoriji S4”, rekao je Tomić.

On je istakao da je POK od prvog dana, poštujući sve preporuke Ministartsva sporta i mladih, Instituta za javno zdravlje i Nacionalnog koordinacionog tijela obustavio organizovan trenažni proces i odgodio sve nacionalne i međunarodne sportske dogadjaje čiji je trebao da bude organizator.

“Ono što je najvažnije u ovom trenutku svi naši sportisti su dobrog zdravstvenog stanja u okruženju svojih najbližih, u svakodnevnoj komunikaciji sa nama i trenerima. Individualno koliko je to moguce, održavaju nivo psihofizičkog stanja”, kazao je Tomić.

Prvi čovjek krovne sportske asocijacije osoba sa invaliditetom kazao je da je sada mnogo važnije od Igara i kvalifikacija, šampionata i treninga, da se pobijedi duga i teška utakmica sa nevidljivim protivnikom.

“Da je pobijedimo načinom kojim su i crnogorski paraolimpijci izvojevali mnoge životne i sportske pobjede u prethodnom periodu, da je pobijedimo čeličnom voljom, disciplinom i solidarnošću. Slušajmo struku, OSTANIMO DOMA i svi dajmo maksimalan lični doprinos. Tako će nam biti i veća i draža i ova i sve naredne pobjede Crne Gore i naših sportista”, zaključio je Tomić.

Tekst preuzet s portala agencije Mina

Velikom broju osoba s invaliditetom upotreba standardnog računara predstavlja veliki problem. Uvidjevši ovaj problem maturanti iz Sarajeva, Hamza Makić i Nedim Karavdić izradili su Luminous sistem koji osobama s invaliditetom, koje ne mogu da koriste računar, omogućava da to rade samo uz pomoć oka.

Spoj hardvera i softvera

„Luminous se sastoji od dva ključna dijela: softvera i hardvera. Modifikovana kamera uz korištenje infracrvenih zraka na precizan način prati kretanje korisnikovog oka i isto to kretanje prenosi na ekran. Specijalno dizajniran softver koristi prikupljene informacije i omogućava korištenje mnogobrojnih različitih funkcija poput crtanja, pisanja i potpune upotrebe računara. Od sličnih proizvoda na tržištu ga izdvaja prije svega njegova namjena i ciljna grupa. I softver je dizajniran sa idejom o potrebama korisnika. Proizvod je namijenjen za korištenje u polju medicine, ali nismo isključili mogućnost korištenja i u drugim poljima“, kazao je Hamza Makić.

Proces razvijanja Luminous-a je trajao više od godinu dana, a ono što ga čini jedinstvenim jeste i cijena od oko 150 američkih dolara (oko 150 eura) s kojom će se naći na tržištu.  Sa svojim projektom tokom cijele prošle godine učestvovali su na brojnim inostranim i domaćim takmičenjima. Na  Bosanskoj naučnoj olimpijadi (Bosnian Science Project Olympiad-BOSEPO) koja je održana u februaru prošle godine osvojili su srebrnu medalju. Pobjedom na ovom takmičenju ostvarili su direktan plasman na međunarodno takmičenje nauke i tehnologije (International Festival of Engineering Science and Technology- IFEST) u Tunisu, gdje su  osvojili zlatnu medalju u  kategoriji u kojoj su se takmičili. Nakon toga učestvovali su na takmičenju računarskih projekata Infromatrix  koje se održalo u Rumuniji, na kojem su osvojili bronzanu medalju. 

Podrška države i kompanija

Iako se većina mladih inovatora susreće s nedostatkom podrške od strane države, Makić i Karavdić na sreću nisu imali taj problem.

„Srećni smo što možemo reći da smo imali podršku države za odlazak na ova takmičenja, ali  i veliku pomoć mnogih domaćih kompanija koje su nas sponzorisale i koje su nam donirale sredstva. Bili smo doista iznenađeni na tako dobrom odzivu države i kompanija kojima smo uputili molbe i zahtjeve i koji su na kraju obezbjedili skoro sva potrebna sredstva“, naglašava Makić.

Mogućnost i interes za plasiranje Luminuos-a na domaćem i stranom tržištu postoji, a dobili su priliku za dalje razvijanje proizvoda.

„Proizvod na našem, kao i na stranom tržištu ima veliki potencijal, pitanje ostaje samo na daljem razvoju našeg projekta i budućim saradnjama koje bi nam to omogućile. Već radimo na novim interesantnim projektima koje ćemo predstavtiti na ovogodišnjim takmičenjima. Planiramo nastaviti razvoj i usavršavanje projekta u Bosni i Hercegovini“, dodaje Makić.

 Trud i rad se isplate

Iako se mladi inovatori iz Bosne i Hercegovine nalaze u nepovoljnijem položaju u odnosu na one u evropskim zemljama, pa čak kad je odlazak na takmičenja u inostranstvu u pitanju, ipak predstavljanje bosanskohercegovačkih inovativnih  projekata u svijetu ima veliki značaj.

„Takmičenja su veoma značajna i bitna za sve mlade inovatore. Iskustva, znanja i poznanstva koja smo mi stekli na ovim takmičenjima su neprocjenjiva i ogroman su uticaj imali na nas i naš dalji razvoj. Definitivno je da domaći inovatori nailaze na mnogo veće i teže prepreke od onih u evropskim državama. Od samog sistema koji usporava inovaciju pa do izvora sredstava. Kod nas ništa nije lagano uraditi, ali je moguće. To pokazuje i sama činjenica o uspjesima naših inovatora u svijetu. Kod nas ništa nije “servirano”, ali uz dosta truda i volje se ipak sve može postići“, dodaje Makić.

Pripremila: Anđela Miličić

Izvor: www.business-magazine.ba