Livi Hejdok je poznata kao istraživačka novinarka, koja često razgovara s ozloglašenim kriminalcima, a baš među njima je našla podršku kad je zadobila oboljenje multipla skleroze.

Poznata po snimanju dokumentaraca s nekim od najozloglašenijih kriminalaca na svijetu, istraživačka novinarka Livi Hejdok doživjela je  šok kad joj je ustanovljena multipla skleroza.

 Pronašla je podršku na najneočekivanijem mjestu - kod kriminalaca koje intervjuiše.

„Oduvijek mi ljudi govore da se ja ne plašim ničega, ali ova multipla skleroza me je prestravila", priznaje Livi.

„Osjećam se kao zrno."

Ova tridesetosmogodišnjakinja živjela je život na ivici, snimajući i vodeći dokumentarce o temama kao što su: bande djevojaka i maloljetni vojnici u Kongu.

Njen najskoriji hit je Gangster: Priča o Džonu Palmeru, koji istražuje njegovo učešće u pljački zlatnih poluga u Brinks Metu 1983, najvećoj oružanoj pljački u britanskoj istoriji.

Njena ljubav prema američkoj rep muzici, dok je bila tinejdžerka, oblikovala je njenu fascinaciju kriminalnim podzemljem, bandama i nasiljem.

„Željela sam da ih razumijem", kaže ona.

„Ljudi koji čine zločine najčešće nemaju priliku da pričaju o tome iz sopstvene vizure."

Pomoglo joj je da razumije šta ih motiviše da toliko rizikuju, i kako ti izbori ponekad mogu da im izgledaju „logično".

Dok je Livi istraživala rat protiv droga na Filipinima 2016, počeo je da se dešava obrt i u njenom vlastitom životu.

„Nešto nije bilo u redu sa mojim nogama", kaže ona.

„Bila sam ubijeđena da je to zbog nezdrave hrane."

Livi je završila snimanje filma i vratila se u Veliku Britaniju, ali simptomi nisu prošli.

U naredne četiri godine, nekoliko puta je odlazila kod ljekara, ali joj nije utvrđena dijagnozu.

Predloženo joj je 2020. da uradi lumbalnu punkciju - testiranje kičmene tečnosti, da bi se „isključila multipla skleroza".

Ali rezultat je potvrdio upravo suprotno.

Do multiple skleroze dolazi kad zaštitni omotač oko nervnih tkiva - mijelin, bude oštećen i prekine protok poruka između mozga i tijela.

Ona može da utiče na kičmenu moždinu i oslabi vid, kretanje i ravnotežu.

Poslije poziva neurologa, koji je potvrdio da Livi ima multiplu sklerozu, rečeno joj je da će uslijediti još jedan poziv, za otprilike nedelju dana, kada će se isplanirati njeno dalje liječenje.

Ali prošle su čitave nedelje, a telefonskog poziva nije bilo, dok se ona sve vrijeme trudila da se ne raspadne.

„Bilo je to kao da mi je neko uvalio granatu", kaže ona.

Skretala je misli usredsređujući se na dokumentarac o bandama otmičara na kom je radila.

„Bilo je lakše razmišljati o tome", kaže ona.

Ali u vrijeme Božića „granata je konačno eksplodirala" i manja porodična nesuglasica se pretvorila u „nešto iz serije Priče iz predgrađa".

Medicinska sestra, na kraju, jeste zvala i kad je Livi konačno počela da prihvata novo stanje, znala je da će morati pažljivo da razmisli o budućnosti, naročito kad su u pitanju njene opasne istrage.

Izgubila je računicu o broju ledenih noći koje je provela napolju čekajući da dileri dođu na intervju s njom.

„Oni su najnepouzdaniji ljudi na svijetu", šali se ona.

Ona je često kritikovala ljude koji kasne zbog bola koji su joj nanijeli.

Ali njen rad bio je i njen spas, ne samo kao nešto usred čega može da se zaboravi, već i kao neočekivani izbor podrške i empatije.

„U svijetu kriminala nailazim na mnogo slučajeva invaliditeta", kaže ona.

„U jednom trenutku, većina članova bandi koje sam intervjuisala bili su ili korisnici kolica ili su imali tekuće zdravstvene probleme zbog rana od vatrenog oružja."

Bolest srpastih ćelija jedna je od onih stanja na koje često nailazi.

Ono izaziva da se crvena krvna zrnca izvitopere i postanu ljepljiva, blokirajući krvne sudove i ograničavajući dotok kiseonika, što dovodi do neizdrživog bola.

Jedan od njenih kontakata liječio se od toga u bolnici kad je postao žrtva namještaljke.

Rivalska banda mu je slala poruke preko Instagrama, pretvarajući se da je žena i govoreći mu koliko je „zgodan".

„On je bio u bolnici i rekao je: „Dođi da me posjetiš', a rivalska banda ga je posjetila u bolnici i napala. Bilo je to nečuveno", kaže ona.

Njen drugi omiljeni kontakt za razgovor o životu s iskustvom invaliditeta je reformisani član bande iz Amerike.

Na vrhuncu ozloglašenosti vodio je 30 kuća droge u Dalasu.

A onda se njegova vlastita banda okrenula protiv njega.

„Pucali su mu u glavu, taj metak prošao je pravo kroz oba njegova očna nerva i ostavili su ga da umre.“

„Nekako je uspio da se pridigne na noge i sada je izgubio vid", kaže ona.

Neki od kriminalaca s kojima Livi razgovara, takođe, su staratelji prijatelja i članova porodica koji imaju članove s invaliditetom.

„Jako mnogo mladih osoba stara se o roditeljima. Ne želim time da opravdavam njihove zločine, ali steknete uvid šta ih navodi da toliko žele novac", kaže ona.

Livina multipla skleroza utiče na njenu pokretljivost, vid i naglih naleta bola u slabinama nalik „elektrošokovima".

Može da joj se desi i da se pomuči da pronađe pravu riječ.

„Na kraju, izgovaram bizarne rečenice zato što poruke u mom mozgu ne funkcionišu kako treba."

Njeno liječenje podrazumijeva infuziju svakih šest nedelja da bi se smanjila količina štete i ožiljaka na mijelinskom omotaču.

Njeno stanje je, takođe, dovelo do drugih pitanja s kojima nije očekivala da će morati da se suoči, kao što je da li da govori potencijalnim partnerima za svoju multiplu sklerozu.

„Dovoljno je teško uopšte pokušavati da izlazite s drugim ljudima", kaže ona.

Kao slobodna novinarka, ona sada mora da preispita životni plan i karijeru, da bude sigurna da će moći da ima dovoljno novca, zdravlja i bezbjednosti u svom neobičnom poslu.

„Ovo je veoma težak život i uvijek se plašim da uzmem slobodne dane", kaže ona.

„Ne odbijate poslove zato što se brinete da vas neće ponovo zvati."

Ali čak i ako njena karijera pođe nekim drugim tokom, ona planira da nastavi da se povjerava kontaktima iz podzemlja koji razumiju kroz šta prolazi.

„Znam jednog gospodina koji je proveo jako mnogo vremena u zatvoru, gde je pao s dvospratnog kreveta i strašno povrijedio leđa. Nas dvoje baš mnogo pričamo jer možemo da se poistovjetimo.“

„Prilično je smiješno, s razgovara o pljačkama prelazimo na: „A kako zdravlje?'".

Izvor: Portal b92.net (Prevod s engleskog) 

Pripremio: Ivan Čović