petak, 22 mart 2019 11:19

Uskraćivanjem prava na život osobama s Daun sindromom gubimo mnoge umjetnike, manekene, glumce, dizajnere

Autor:

Draga djeco, poštovani roditelji, Vaša ekselencijo, uvaženi predstavnici institucija, drage kolege, predstavnici medija, zadovoljstvo mi je sto se već petu godinu za redom srećemo i da smo iz godine u godinu u sve brojnijem sastavu.

Kao što znate, UMHCG već pet godina obilježava ovaj datum i na taj način prati i podržava promjenu svijesti javnosti o osobama s Daun sindromom.

Podsjetiću vas da smo prve godine pokrenuli kampanju na društvenim mrežama pozivajući javnost i porodice djece s Daun sindromom da nam šalju fotografije u šarenim i rasparenim čarapama. Nakon toga, druge godine smo kampanju više usmjerili na same porodice djece s Daun sindromom, ali svakako s istom misijom da mijenjamo svijest javnosti. Pozivali smo narednih godina porodice da nam šalju fotografije svojih članova s Daun sindromom, ali i javne ličnosti da nas podrže slanjem svojih fotografija. Objavili smo mnogo tekstova i priča o osobama s Daun sindromom, a svake godine smo direktno komunicirali s porodicama i na današnji dan šetali Trgom nezavisnosti i ulicama Glavnog grada.

I ove godine u organizaciju događaja direktno smo uključili one koji su povezani s osobama s Daun sindromom, a to su njihove porodice. Naši saradnici ovog puta su iz Udruženja “Ljubav za ljubav”, na čelu sa Sarom Bero Prelević koji su nam pomogli kako u organizaciji događaja, tako i u osmišljavanju programa.

Simbolično, srećemo se na prvi dan proljeća, za neke možda simboličnije na Svjetski dan poezije, da se pridružimo globalnom pokretu koji se bori za promjenu svijesti o Daun sindromu i pošaljemo poruku da niko ne smije biti na margini. Danas smo tu da kažemo da pravo na obrazovanje, zapošljavanje, zdravstvenu zaštitu, slobodno vrijeme, cjeloživotni razvoj, učešće u javnom i političkom životu moraju biti prava garantovana svima.

Ipak, izgleda da simbolike poezije malo nedostaje, i da je pjesma još vrlo kratka, s velikim marginama. I dalje se često osobe s Daun sindromom posmatraju kao teret društva, a ne ravnopravni članovi zajednice, naši članovi porodica, prijatelji,  komšije, kolege. Često im nedostaju usluge podrške, da bi mogli da daju svoj doprinos zajednici i budu ravnopravni. Često se to što neke osobe s Daun sindromom nijesu dobile priliku ni da se rode predstavlja kao uspjeh. Iz dana u dan naše društvo uskraćuje im prilike da pokažu koliko znaju, mogu i vrijede, i gubimo potencijale slikara, umjetnika, glumaca, dizajnera, manekena i manekenki, preduzetnika, aktivista, učitelja…

Vrijeme je da promijenimo ove stavove, i da nastavimo da pišemo onu pjesmu. Pjesmu gdje će margine biti uske i prazne, a osobe s Daun sindromom neizostavni dio svake riječi, stiha, strofe, gdje ćemo njihovo postojanje i rođenje slaviti, gdje će dobijati servise podrške za život u zajednici. Želimo društvo u kome će dobiti priliku da se obrazuju, rade, zasnivaju svoje porodice, biraju i budu birani. Želimo svijet u kome se različitosti ne zovu posebnim potrebama. Zato smo u obavezi da svi zajedno radimo da bi se stvorile prilike za takav svijet.  

Dragi roditelji, nastavite dalje da se hrabro nosite s izazovima, da podržavate, volite i ponosite se svojom djecom, jer njihov srećan i kvalitetan život vrijedi svakog truda. I sigurno će znati da vam uzvrate. 

Često, osobe s Daun sindromom upoređuju se s djecom. Možda je upravo to razlog što su puni ljubavi i ne znaju za zlobu, što nas prihvataju sa svim našim manama i vrlinama. Zato, naša je dužnost da i mi prihvatimo njih i to im uzvratimo.

Želim vam da danas uživate u programu i radujem se što imamo priliku da ovaj dan podijelimo s vama.

 

Pripremila: Anđela Radovanović

Napomena: Govor na obilježavanju Dana osoba s Daun sindromom 

Pročitano 426 put(a)

Back to top