Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) izražava protest zbog neodgovornog pristupa Ministarstva zdravlja i Skupštine Crne Gore u ispunjavanju obaveze usklađivanja zakona u oblasti zdravstvene zaštite i zdravstvenog osiguranja s UN Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom. Trenutno su, po drugi put, u proceduri pred Skupštinom Crne Gore predlozi zakona iz zdravstvene oblasti, koji suprotno Zaključku Skupštine Crne Gore od 26. juna 2015. godine ne nude rješenja za usklađivanje s međunarodnim standardima, već naprotiv sužavaju ionako mali obim prava osoba s invaliditetom.

Podsjećamo javnost da je Skupština Crne Gore pomenutim Zaključkom, koji je donijet uz Zakon o zabrani diskriminacije lica sa invaliditetom, radi omogućavanja njegove implementacije, obavezala Vladu Crne Gore da, u što kraćem roku, izradi i ovoj instituciji uputi na usvajanje predloge zakona iz oblasti zdravstvene zaštite, u koje će se inkorporirati standardi iz UN Konvencije o pravima osoba s invaliditetom. U tom smislu smo tokom 2015. godine Ministarstvu zdravlja podnijeli komentare na nacrte novih zakona o zdravstvenoj zaštiti i zdravstvenom osiguranju, a potom, kako komentari nijesu bili usvojeni, i amandmane na Predlog Zakona o zdravstvenoj zaštiti i Predlog Zakona o obaveznom  zdravstvenom osiguranju preko poslanika/ca. Nažalost, ni amandmani nisu usvojeni. Komentari i amandmani su se ticali: uvođenja rane identifikacije i sprečavanja progresije oštećenja u pojam i mjere zdravstvene zaštite (Član 25 Tačka b UN Konvencije), obezbjeđivanja dostupne i pristupačne zdravstvene zaštite osobama s invaliditetom, sprečavanja diskriminacije po osnovu starosti i vrste oštećenja među osobama s invaliditetom pri ostvarivanju prava na pokriće troškova zdravstvene zaštite iz obaveznog zdravstvenog osiguranja, garantovanja osobama s invaliditetom pokrića u 100% iznosu naknade zarade u slučaju privremene spriječenosti za rad i troškova smještaja i ishrane pratioca u bolnici i/ili ustanovi za specijalizovanu rehabilitaciju, upotrebe adekvatne terminologije.

Po drugi put u 2016. u proceduri usvajanja u Skupštini Crne Gore nalazi se Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenom osiguranju kojim će se punoljetnim osobama s određenim vrstama invaliditeta, koje, po važećem Zakonu, imaju pravo na pokriće 80% troškova pratioca u bolnici i/ili ustanovama za specijalizovanu rehabilitaciju iz sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja, uskratiti ovo pravo (Član 10 Stav 4 Predloga Zakona). Takođe, ovaj Zakon ne samo da ne usaglašava terminologiju s međunarodnim standardima, već insistira na upotrebi neadekvatne terminologije kojom označava osobe s invaliditetom, kao npr. ''slijepim, gluvonijemim i licima sa autističnim poremećajem'' (Član 11 Stav 3 Predloga Zakona), ''licu koje je teže tjelesno ili duševno ometeno u razvoju'' (Član 19 Stav 1 Predloga Zakona). Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti u Članu 10 predviđa brisanje odredbe koja obavezuje zdravstvene radnike i saradnike, zdravstvene ustanove i druge subjekte koji obavljaju zdravstvenu djelatnost na stručno usavršavanje zaposlenih u ovoj oblasti.

Istraživanje UMHCG na uzorku od 1018 ispitanika, pokazalo je da 75,3% građana smatra da su osobe s invaliditetom diskriminisane svakodnevno ili povremeno, dok na drugoj strani, 74,6% građana smatra da se osobe s invaliditetom suočavaju sa preprekama u pristupu zdravstvenoj zaštiti. Preko 50% objekata u kojima su smještene zdravstvene institucije je nepristupačno osobama s invaliditetom. Osobe s invaliditetom se suočavaju sa različitim preprekama, nedostatkom i nepostojanjem adekvatnih usluga u javnom sistemu zdravstva, nedostatkom procedura, nepristupačnosti zdravstvenih ustanova, informacija i komunikacija U većini zdravstvenih ustanova nema moderne i odgovarajuće tehničke opreme i dijagnostike. Ove osobe se suočavaju sa nedostatkom kvaliteta medicinske njege i medicinskih usluga, uključujući medicinsko – tehnička pomagala i opremu. Dodatno, medicinsko osoblje nije dovoljno senzibilisano i svaku promjenu u zdravstvenom stanju najčešće povezuje s primarnom dijagnozom, a osobama s invaliditetom pristupa isključivo kao prema pacijentima. Država nije preduzela nikakve korake da, zbog navedenih barijera, ovim osobama zagrantuje kompenzatorna prava i omogući im potpuno pokriće troškova zdravstvene zaštite i sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja.

Nasuprot tome, država u cilju „mjera štednje“ nastavlja da uskraćuje prava onima koji su valjda već navikli da im osnovna prava budu uskraćena i ograničena, kao što je u ovom slučaju i pravo na osnovnu zdravstvenu zaštitu. Pitamo se šta je sledeći korak kojim će naš „obradovati“ državna administracija?

UMHCG poziva Ministarstvo zdravlja i Skupštinu Crne Gore da još jednom prije usvajanja razmotre predloge zakona u oblasti zdravstvene zaštite i zdravstvenog osiguranja, te da ne sužavaju i uskraćuju ionako mali obim prava osoba s invaliditetom na pokriće troškova zdravstvene zaštite iz sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja.

Napominjemo da ćemo, u saradnji sa Centrom za istraživanje i monitoring, a zahvaljujući podršci Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori i Britanske ambasade u Podgorici, u narednom periodu izraditi Publikaciju s rezultatima analize usklađenosti pravnog i normativnog okvira s međunarodnim standardima i istraživanja s osobama s invaliditetom i članovima/cama njihovih porodica o stavovima i iskustvima u ostvarivanju prava iz oblasti zdravstvene zaštite i osiguranja, s preporukama konkretnih mjera za nadležne institucije.

 

Pripremila: Miroslava - Mima Ivanović