Marina

Marina

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore 15. aprila 2019. organizuje radionice za učenike I, II, III i IV razreda Srednje stručne škole u Bijelom Polju. Istog dana jedna radionica biće organizovana i za nastavnike ovih razreda.

Organizovanjem radionica za mlade s invaliditetom, čiji je cilj da se upoznaju sa svojim pravima i servisima podrške koji su im dostupni, se želi direktno uticati na njihovo osnaživanje i motivaciju za nastavak školovanja i dodatno informisati o servisima za podršku.

Organizovanjem radionica za nastavno osoblje, koje će voditi sadašnji studenti s invaliditetom i visokoobrazovane OSI, ćemo upoznati nastavno osoblje i dodatno edukovati o mogućnostima i pravima OSI, što će direktno uticati na njihove stavove i mišljenja o mogućnostima uključivanja djece s invaliditetom u obrazovni sistem i njihovim pravima, ali i uslovima u procesu obrazovanja. Cilj je informisati nastavno osoblja o pravima djece s invaliditetom, i ohrabriti adekvatan pristup rada i ophođenja s djecom s invaliditetom, konsultovanje i uvažavanje interesa i želja djece s invaliditetom. 

Ovim radionicama uticaćemo na unaprjeđenje znanja učenika/ca i nastavnog osoblja o pravima i mogućnostima OSI, s posebnim osvrtom na pitanja inkluzivnog obrazovanja i pristupačnosti kao važnog segmenta ravnopravnog učešća u obrazovnom procesu.

Radionice su dio projekta  Jednako obrazovanje za sve – Tiče nas se, koji je podržan od strane Ministarstva prosvjete, kroz konkurs Inkluzija na djelu” za finansiranje projekata/programa za NVO u oblasti insitucionalnog i vaninstitucionalnog obrazovanja – podoblast podrška inklutivnom obrazovanju za 2018.

Pripremila: Anđela Miličić

 

 

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore obilježilo je Svjetski dan osoba s autizmom u saradnji s Univerzitetom Donja Gorica organizacijom radionice za studente, s obzirom na to da prvi student s autizmom u Crnoj Gori, Rastko Radulović, studira upravo na ovom Univerzitetu. Na radionici je prikazan film „I am Sam“ („Zovem se Sem“) koji opisuje borbu oca s invaliditetom za starateljstvo nad kćerkom koju mu država želi oduzeti zbog njegovog invaliditeta. Posle filma je uslijedila zanimljiva diskusija na kojoj su studenti dali svoj osvrt na ono što su gledali i istakli koliko je važno prihvatanje i uvažavanje razlika, uz zaključak da se osobe s invaliditetom nekad smatraju nedovoljno kompetentnim za određene uloge u društvu, dok se sa druge strane za osobe bez invaliditeta, iako suočene sa sličnim izazovima, te uloge smatraju uobičajenim.

Ovaj dan bio je samo još jedna prilika da se podsjetimo važnosti rane identifikacije i intervencije, habilitacije, rehabilitacije, obrazovanja i različitih usluga koji su neophodni da bi se osobe s autizmom na adekvatan način uključile u društvo.

Pored radionice na UDG, Udruženje je pozvalo institucije i organizacije da se pridruže globalnoj kampanji paljenjem plavih svijetala na svojim objektima u noći između 1. i 2. aprila. Akciji su se pridružili Delegacija Evropske unije u Crnoj Gori, Ministarstvo javne uprave i ostala ministarstva čiji objekti su smješteni u zgradi na Rimskom trgu u Podgorici, Institut za javno zdravlje i Telenor fondacija. 

 

Pripremila: Anđela Radovanović 

petak, 29 mart 2019 23:32

ŠTA TREBA DA ZNATE O AUTIZMU  

Ako na Guglu ukucate “autizam”, velike su šanse da ćete naći linkove na sajtove koji opisuju simptome, dijagnostičke postupke i medicinske pristupe dijagnozi. Možda ćete naći neku priču roditelja djece s autizmom koji govore o izazovima roditeljstva. Ipak, za razumijevanje autizma, najbolje je obratiti se ekspertima: osobama s autizmom. Iz tog razloga, sajt The Mighty (Moćni) obratio se osobama s autizmom i pitao ih šta je ono što žele da svijet zna o autizmu.

Ovo su neki od odgovora:

1. “Dobijanje dijagnoze je jedna od najboljih stvari koja mi se dogodila u životu. Ranije nijesam razumjela zašto sam toliko različita i to mi je pričinjavalo mnogo bola. Sad, oko sebe imam društvo osoba s autizmom kome mogu da se obratim kad mi treba savjet. Odlično je znati da imate nekog na koga možete da se oslonite.” — Bet P.

2. “Onda kad vidite da sam neobičan, to je vrijeme kad mogu da budem ja. Kad imate autizam, to znači da vam je mozak “skopčan” drugačije od mozgova drugih ljudi. Informacije koje primam su drugačije, i moram da ih obradim na drugačiji način da bih dobio zaključke kao i drugi. Redovno dobijam previse informacija iz okoline. Ovo dovodi do preopterećenosti informacijama, što može prouzrokovati da se isključim, budem nervozan, tužan i sl. onda kad je dospijevanje informacija brže nego što mogu da ih obradim. Pokreti, zvukovi, glasovi, vibracije, mirisi i ostalo su jače izraženi i izazivaju mi nervozu kad ih je previse ili kad ne mogu da zaključim šta se događa. Pokušavam da se fokusiram na druge stvari i pravim ponovljene pokrete, govorim nešto ili brojim naglas da bih preusmjerio tok informacija, ali to ljudima djeluje čudno i onda me pitaju, što mi izaziva još veću nervozu koju pokušavam da prikrijem. Problem su mi situacije u društvu gdje ljudi pružaju mnogo informacija koje moram da obradim što je uglavnom opterećujuće. Nije da želim da budem asocijalan. Ja volim interakciju s ljudima, i potrebna mi je podrška, ali često moram da se osamim da bih izbjegao prepterećivanje i mogao da se fokusiram. Prisilno guranje u koš onoga što drugi ljudi očekuju da je “normalno” i očekivanje da radim, ponašam se, učim itd. na način na koji svi drugi rade je štetno za mene. Meni je potrebna struktura i rutina u mnogim aspektima mog života da bi mi pomogle da se nosim s količinom informacija. Pokušavam da se ponašam uobičajeno kad sam napolju, kako bih izbjegao pitanja zašto se ponašam drugačije. Moram da iznova i iznova u svojoj glavi uvježbavam interakcije da bih se “adekvatno” ponašao u određenoj situaciji. Kada nemam scenario neke situacije, mogu da se uplašim. Namjerno intenzivnije i brže završavam neke zadatke da bi ljudi imali povjerenja u mene da ću nešto uraditi i dozvolili mi da idem svojim putem što je više moguće. Nekad previše objašnjavam stvari i izbjegavam pitanja na koja ne mogu da odgovorim onoliko brzo koliko ljudi očekuju od mene da ne bih izgledao čudno ili kao neznalica za neke stvari.” — Majk S. 

3. “Nijesmo toliko različiti kao što neki misle. Mi imamo snage i slabosti kao i svi drugi, ali smo istovremeno svi mi individue. Ja sam više od etikete ili statistike. Ja sam više od stigme kojom društvo obavija neurodiverzitet. Ja sam više od onoga što piše u mom IROP-u. I umjesto da se svaki put ističu slabosti, trebalo bi da ističemo snage i podstičemo osobe s neurodiverzitetom. Da stanemo uz njih, umjesto nasuprot njih.” — Danijela H.

4. “Autizam je mnogo više od ponašanja. To je način na koji mi obrađujemo stvari. Ponašanje se koristi za dijagnostiku, ali to nije ono što me primarno čini različitom. Ja mogu da “zamaskiram” ponašanje – ako želim. Način na koji moj mozak obrađuje informacije me čini različitom. I to ne mogu da zamaskiram” — Šejna G.

5. “Molim vas nemojte da mi govorite da nemam autizam. Činjenica da ne vidite moj invaliditet ne znači da ga nemam. Molim vas da me samo prihvatite onakvu kakva sam, s autizmom i svim njegovim kapricima. Ja vase kaprice prihvatam bez pitanja, iako mi vase ponašenje nekad djeluje čudno jer nam mozgovi funkcionišu na različit način. Razumite da ne mogu uvijek da artikulišem šta mi se dešava, budite strpljivi i dajte mi vrijeme, i uspjeću. Ali iznad svega, jednostavno zato što me znate i znate šta autizam znači za mene, ni ne pomišljajte da znate šta je autizam u cjelosti. Svi mi koji imamo autizam imamo različita iskustva i doživljavamo ga na vrlo različite načine.” — Ejmi A.

6. “Zaista bih željela da postoji više razumijevanja o različitostima koje svaka osoba s autizmom ima. Zbog toga što sam bila primorana da uvježbam da se pravim da se ponašam onako kako je to uobičajeno za moj posao, ljudi preispituju moje oštećenje. Iako sam uspjela da zavolim sebe, i da mislim da je moja perspektiva smislenija od “normalne”, kao dijete sam samo željela da imam prijatelja. Da se uklopim. Da ne budem ona čudna. Za to su mi trebale godine preispitivanja, bivanja lakovjernom i naivnom, i da naučim da praštam. I dalje se borim s nesigurnošću i preispitivanjem “Da li ovo radim kako treba?”, zato što stvari koje drugi smatraju prirodnim, za mene nijesu takve. Krijem pretjeranu stimulaciju koliko god mogu, fingiram kontakt očima. Moja akademska hrabrost proistekla iz puke radoznalosti mi je pomogla da razumijem kulturna pravila koja sam kršila svojim ponašanjem i ulažem velike napore svakog dana da bih se ponašala “normalno”. Smijem se. Pokušavam da prikrijem nervozu i promjene raspoloženja. Neki ne znaju koliko mi je stresno da skrivam moje stvarne reakcije na intenzitet mog života. Nekad moram da obnovim energiju, i često imam trenutke u kojima se sakrijem u toaletu na poslu ili kad me nekka sitnica kad se vratim kući dovede do ivice. To je nevjerovatno zahtjevno. Do danas, ljudi mi govore grozne stvari i kažu da želim da privučem pažnju. Jedini razlog zbog kog u razgovoru posežem za svojom dijagnozom je taj što osjećam da misle da sam čudna i jer želim da im objasnim da ne razumijem uvijek. Čak i kad kažem da imam Asperger sindrom, dočeka me “Daaaa, ali sit i visoko funkcionalna da si skoro praktično normalna!” Govore to kao da je to neki kompliment, ali ono što ja čujem je “nijesi normalna” i “tebi je lako”. Svijet je mjesto prepuno različitosti. Svi smo jedinstveni. Svi imamo prepreke i jake strane. Treba da budemo saosjećajniji i da pružamo više podrške jedni drugima, i u slučaju da nijeste diplomirali u ovoj oblasti, ne preispitujte nečije oštećenje. To izaziva mnogo više štete nego koristi, za sve nas.” — Laura V.

7. “Nijesam izliječena zato što neko kaže #OnaNeMožeDaImaAutizam. Moja osnovna škola je poništila moj IROP, tako da nikad nijesam dobila podršku u obrazovanju. Teško mi je da vidim “cjelovitu sliku”, i to mi je otežalo srednju školu. Takođe mi je i dalje teško da ostvarim čvrste društvene veze iako je to nešto na čemu pokušavam da radim. Pored toga, usrećuje me hobi koji je neočekivan od nekoga s autizmom: sving ples (Lindyhop Swing Dancing). Moji prijatelji kažu i da umijem lijepo da grlim.” — Džesika H.

8. “Kad upoznate jednu osobu s autizmom… upoznali ste jednu osobu s autizmom. Svi mi smo različiti, ne mislite da nas znate tako što ćete da generalizujete.” — Mišel V.

9. “Broj osoba crne boje kože koje imaju autizam isti je kao i broj osoba bijele boje kože, mada mi dijagnozu dobijamo kasnije i češće moramo da se borimo za asistenciju i druge povlastice.” — Emili C.

10. “To nije ni laž, ni opravdanje. Moj Asperger sindrom je realan i nije smiješan. Molim vas da ne uskačete na moje mjesto ili da se žalite kad se osjećam loše jer kašljete ili pravite buku.” — Tina L.

11. “Autizam ne znači da smo manje ljudska bića od ostalih.” — Šenon A.

12. “Mi imamo ljudska prava kao i svi ostali. Ne želimo da radimo za minimalac ako imamo autizam.” — Šejn D.

13. “Želimo dobru interakciju s ljudima, ali to nekad zna da bude teško.” — Obri V.

 

Prevela i pripremila: Anđela Radovanović

Izvor: The Mighty 

Iz DIK-a obećavaju da će ove godine uraditi analizu odnosno monitoring pristupačnosti biračkih mjesta OSI, te da će rezultati biti polazna osnova za unapređenje pristupačnosti na sljedećim izborima

Ambroz Nikač, korisnik kolica, rođen je u Gusinju, a već 10 godina živi i glasa u Podgorici. Na svim biračkim mjestima, uključujući prostorije mjesne zajednice u Golubovcima, gdje je posljednji put glasao, prepreke s kojima se suočava, otežavaju mu da ostvari svoje biračko pravo, pri tom čineći da se osjeća diskriminisano.

“Nijednom nisam samostalno mogao da dođem do biračkog mjesta. Obično imaju stepenice, pa uvijek neko mora biti sa mnom da bih ušao. A kad uspijem da uđem unutra, kutije su stavljene toliko visoko, da ne mogu da vidim rupu gdje se ubaca listić. Kabina je, takođe, napravljena za osobe koje stoje, ne mogu da je koristim kako treba. Moram da se odaljim ili spustim papir, a onaj ko je blizu mene može vidjeti za koga glasam. Tu moja tajnost propada”, navodi Nikač.

Ne postoje zvanični podaci o tome koliko ima pristupačnih biračkih mjesta osobama s invaliditetom. Prema pravilima o radu biračkih odbora, opštinske izborne komisije su dužne da tokom glasanja postave kutiju tako da osobe korisnici kolica mogu samostalno ubaciti glasački listić. Paravan za glasanje treba da bude prilagođen na način da polica bude na visini od 72 cm.

“Zakonom o izboru odbornika i poslanika, propisano je da birač koji zbog nepristupačnosti biračkog mjesta nije u mogućnosti da glasa, može to obaviti uz asistenta kojeg sam bira, a može i podnijeti zahtjev za glasanje putem pisma. Za svako biračko mjesto, opštinska izborna komisija dostavlja šablon koji omogućava osobama s oštećenjem vida da nesmetano glasaju”, ističe Elisa Nurković iz Državne izborne komisije.

U Odboru za dalju reformu izbornog i drugog zakonodavstva, svjesni su da se Zakon u praksi ne primjenjuje dovoljno. Poslanica Marta Šćepanović smatra da bi svaka politička partija trebalo da ima više senzibiliteta kada je u pitanju pravo OSI da biraju i budu birani.

“Zaista treba uložiti maksimum, naročito sada kada imamo priliku da u ovoj Radnoj grupi nađemo način da makar u urbanim sredinama obezbjedimo pristupačnost. Činjenica je da u ruralnim sredinama to ne možemo. Pitanje koje je takođe važno je pravo glasa lica koja imaju rješenja da nisu poslovno sposobna. Tu ćemo imati pomoć od međunarodnog eksperta, jer je preporuka OEBS-a da to pitanje riješimo".

Da se u praksi odstupa od prava zagarantovanih Univerzalnom deklaracijom o ljudskim pravima, ističe i dugogodišnji član Komiteta UN o pravima OSI, Damjan Tatić.

“Ukoliko je osoba pod starateljstvom uskraćeno joj je biračko pravo, a ako osoba s invaliditetom ima punu poslovnu sposobnost, biračka mjesta su obično nepristupačna za one koje imaju tjelesni invaliditet. Informacije o izbornom procesu su nepristupačne osobama sa senzornim ili intelektualnim invaliditetom”, ukazuje Tatić.

Kako bi rad na ovom ali i drugim poljima bio efektniji, potrebno je i učešće opozicije, koja inače bojkotuje Parlament, navode iz Odbora. Zatražili su od Državne izborne komisije informacije o pristupačnosti biračkih mjesta.

S obzirom da je Zakon o izboru odbornika i poslanika mijenjan osamnaest puta, razmatra se donošenje sasvim novog zakona. Ambroz, sagovornik sa početka priče se nada da će na sljedećim parlamentarnim izborima, 2020. moći on i ostale osobe s invaliditetom nesmetano da obavljaju građansku dužnost.

Izvor: Vijesti

 

Međunarodni podgorički sajam knjiga i obrazovanja biće održan četrnaesti put, u garaži tržnog centra ,,Delta city”, od 4. do 11. aprila. Slogan je ,,Ne vjerujte svemu što pročitate na Internetu. Knjigama baterije traju vječno”.

Organizatori ovogodišnjeg izdanja su ,,Nova knjiga” i Ministarstvo prosvjete, a pokrovitelj Ministarstvo kulture.

Zahvaljujući organizatorima Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore imaće priliku da četvrti put zaredom učestvuje na ovom prestižnom događaju i na taj način promoviše aktivnosti Studentske savjetodavne kancelarije, što će u mnogome doprinijeti stvaranju uslova i podsticanju mladih s invaliditetom za sticanje visokog obrazovanja. Pored toga, promovisaćemo i Servis za zapošljavanje, kao i brojne druge promotivne materijale koji se odnose na oblast ljudskih prava OSI.  

Ovom aktivnošću ujedno najavljujemo početak ovogodišnje kampanje povodom upisa na fakultet.

Međunarodni podgorički sajam knjiga i obrazovanja predstavlja najposjećeniju kulturnu manifestaciju u Crnoj Gori, koju svake godine posjeti oko 30.000 posjetilaca. Na Sajmu će se i ove godine predstaviti izdavačke kuće, knjižare, ali i obrazovne institucije iz zemlje, regiona i svijeta.

Pripremila: Anđela Miličić

 

sreda, 27 mart 2019 14:44

PLAVI SVIJET RAVNOPRAVNOSTI

 

Plava je boja mira i slobode. Plava boja je simbolično i boja kojom se širom svijeta skreće pažnja na prava osoba s autizmom, zbog uvjerenja da ona može pozitivno uticati na emocije osobe koja je posmatra.  Zato vas Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore poziva da zajedno obojimo svijet u plavo, i obilježimo 2. april, Svjetski dan osoba s autizmom.

Širom svijeta, ovaj datum se obilježava uz slogan #LigtItUpBlue. Međunarodna organizacija “Autism speaks” (“Autizam govori”) poziva organizacije, institucije i pojedince da se priključe inicijativi na svjetskom nivou i uključe se u kampanju paljenjem plavih svijetala na svojim objektima u noći između 1. i 2. aprila. I ove godine, širom svijeta će mnoge poznate zgrade, mostovi i drugi objekti biti osvijetljeni plavom bojom u znak podrške osobama s autizmom. Tim povodom, UMHCG je pozvalo institucije, nevladine organizacije i širu javnost da se i ove godine priključe kampanji i osvijetle svoje objekte.

Takođe, narednih dana na društvenim mrežama i portalU disabilityinfo.me ćemo objavljivati fotografije, video snimke i tekstove o osobama s autizmom, kako bismo doprinijeli podizanju nivoa svijesti o pravima osoba s autizmom i skrenuli pažnju na važnost obezbjeđivanja ravnopravnosti za sve. Stoga vas pozivamo da s nama dijelite priče vaše djece, braće, sestara ili prijatelja s autizmom, ili vaše slike u plavim majicama, s kišobranima ili balonima uz heštagove #autism #awareness #LightItUpBlue.

UMHCG će u okviru aktivnosti prikazati i neki od filmova koji govore o pravima i životu osoba s autizmom, a isti će biti titlovan na naš jezik. 

 

Pripremila: Anđela Radovanović

 

V.d sekretara za socijalno staranje Glavnog grada – Podgorice Ivan Terzić i generalna sekretarka Crvenog krsta Crne Gore Jelena Dubak potpisali su Protokol o saradnji u oblasti socijalne zaštite.

Ovim protokolom dogovaraju se oblici saradnje i konkretizuju zajedničke aktivnosti na pružanju usluga podrške za život u zajednici, usmjerene na poboljšanje kvaliteta života osoba s invaliditetom, kroz projekat ,,Mobilni timovi – medijacija u zajednici za osobe sa invaliditetom“.

Sekretarijat je za ovaj projekat budžetom za 2019. opredijelio iznos od  25.000,00 €.

Projekat podrazumijeva angažovanje stručnih članova mobilnog tima (socijalni radnik, psiholog i druga stručna lica), koji će pružati usluge u okviru mobilnog tima tokom 2019. za 100 lica sa invaliditetom u prva tri mjeseca pilot aktivnosti.

Njihove obaveze će se odnositi na pružanje usluga u dijelu psihosocijalne podrške  u kući i porodicama, podrška u komunikaciji sa nadležnim institucijama i individualan pristup korisniku i njegovim/njenim potrebama, kako bi se osoba s invaliditetom osnažila za što samostalnije funkcionisanje ali i za jačanje porodica.

Mobilni tim će korisnicima, ali i članovima njihovih porodica pomoći u sticanju novih vještina kojima će sebi olakšati svakodnevicu i pomoći u poboljšanju, odnosno održanju postojećeg stanja.

Cilj Protokola je da konsoliduje i razvije odnose i saradnju  sa organizacijom Crvenog krsta Crne Gore, koja ima ulogu organizacije za pomoć državi na humanitarnom planu, uz uključenost drugih organizacija civilnog društva koje djeluju u oblasti pružanja podrške osobama s invaliditetom, kako bi na taj način unaprijedio njihov položaj.

Crveni krst Crne Gore će angažovati stručna lica radi implementacije projekta, na period najduže do 9 mjeseci, u skladu sa zakonom i odredbama podzakonskih akata kojima se propisuju i bliže uređuju uslovi i standardi pružanja usluga podrške za život u zajednici.

Crveni krst Crne Gore će vršiti i selekciju osoba s invaliditetom – korisnika usluga projekta, na osnovu rang liste,  zajedno sa nevladinim organizacijama i udruženjima u oblasti zaštite osoba sa invaliditetom.

Izvor: Preuzeto sa sajta Glavnog grada

 

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore organizuje drugu od tri planirane radionice za mlade s invaliditetom o procesima učešća u donošenju odluka i omladinskom aktivizmu u sklopu projekta „Omladinska politika je i moja politika!“ podržanog od strane Ministarstva sporta i mladih kroz Javni konkurs za NVO u 2018. Radionica će se održati 5. aprila 2019. s početkom u 12.00 časova u Beranama, u Galeriji Polimskog muzeja (adresa Miloša Mališića br. 2).

Namjera je da se kroz radionicu mladi s invaliditetom kroz interaktivni rad upoznaju s načinima učešća u procesima donošenja odluka, čime se doprinosi povećanju stepena uključenosti u zajednici i društvenom životu.

Cilj radionice jeste da se mladi s invaliditetom detaljnije upoznaju sa svojim pravima i mogućnostima, načinima na koje mogu djelovati u zajednici, učešću u procesima donošenja odluka, kao i da ih podstaknemo da pristupe i djeluju u različitim organizacijama i institucijama koje se bave mladima i osobama s invaliditetom.

Treneri na radionici će biti Marina Vujačić, aktivistkinja za prava osoba s invaliditetom i Milenko Vojičić, predsjednik Skupštine UMHCG. 

Pravilo po kom više od 80.000 građana Njemačke, osoba sa psihosocijalnim invaliditetom, ne smije učestvovati na glasanju je neustavno, saopštio je Njemački ustavni sud u Karlsrueu.

“Pravila o učestvovanju na demokratskim izborima koja nalažu izuzeće za osobe kojima je sudski dodijeljeno starateljstvo ili im je sudskim procesom ustanovljena smanjena uračunljivost su neustavna”, zaključio je Njemački ustavni sud.

Ustavni sud je naložio da zabrana učestvovanja na izborima ne smije biti izricana paušalno, nego da mora biti provjeravana od slučaja do slučaja, koji su, po mišljenju suda, previše različiti da bi bili isto tretirani.

“Krug osoba pogođenih ovom mjerom je svrstan pod isti imenilac, a da to nije utemeljeno na stručnim razlozima”, kaže se u saopštenju Ustavnog suda.

Sud je istovremeno zaključio da izuzeće od glasanja može biti opravdano i to u slučaju kada se utvrdi da u dovoljnoj mjeri ne postoji mogućnost “komunikacijskog procesa između predstavnika naroda i državnih tijela”.

Savezna vlada je u svom koalicijskom ugovoru najavila promjenu izbornog zakona, koji bi i ovoj grupi građana omogućio učestvovanje na izborima, ali još nije postignut sporazum unutar demokršćansko-socijaldemokratske koalicije oko detalja zakona.

Izvor: CDM

 

ponedeljak, 25 mart 2019 20:44

Kasomu prvo mjesto u slalomu i veleslalomu

Podgorica, (MINA) – Član nikšićkog skijaškog kluba osoba s invaliditetom Onogošt, Petar Kasom osvojio je titulu prvaka Crne Gore u veleslalomu.
Kasom, koji je bio najbolji i juče u slalomu, trijumfovao je u redovnoj konkurenciji, za dječake rođene 2005. i 2006. godine.

Talentovani skijaš kazao je da početak sezone nije bio baš najbolji, ali da je kako su takmičenja odmicala bio sve sigurniji.

“Bolje sam vozio i forma je bila na visokom nivou, tempirana za državno prvenstno u Kolašinu. Pobijedio sam u obje discipoline i ponovio prošlogodišnji uspjeh. Zadovoljan sam, bio sam pravi kad je bilo najpotrebnije”, kazao je Kasom u iozjavi dostavljenoj agenciji MINA.

Drugo mejsto i srebrnu medalju, kao i juče, osvojio je Branislav Peković iz kolašinske Bjelasice, dok je bronzano odličje pripalo njegovom klupskom drugu Nikoli Popoviću.

Šampionat je okupio više od 50 takmičara. Za sjutra planiran je veleslalom.

 Izvor: Agencija Min@

Strana 4 od 31

Back to top