Kristian

Kristian

Odbojkaši pljevaljskog Seta pobjednici su III Međunarodnog turnira u sjedećoj odbojci Pljevlja 2019, koji je u petak i subotu (15. i 16. juna)  održan u SC Ada u Pljevljima. Set je do trofeja došao sa maksimalnim učinkom, a u finalnom meču pobijedio je Iskru iz Bugojna 2:1.

Ekipa trenera Ivane Vraneš prvi takmičarski dan završila je kao prvoplasirana, bez izgubljenog seta. Savladala je Bosnu iz Zenice 2:0, Neretvu iz Mostara 2:0 i Iskru 2:0.

U meču za treće mjesto Neretva je bila bolja od Bosne 2:1. Organizator turnira, Mira Topović kazala je da je zadovoljna organizacijom i kvalitetom takmičenja.

„Turnir je protekao u dobroj atmosferi, zadovoljni su učesnoci i posjetioci. Odigrane su dobre utakmice, a imali smo prilike da vidimo sve čari sjedeće odbojke. Nama je to dodatni motiv da radimo i napredujemo, da promovišemo sport osoba sa invaliditetom“, kazala je Topović.

Ona je naglasila da su realizaciju turnira pomogli Opština Pljevlja, Paraolimpijski komitet, Ministarstvo sporta i Rudnik uglja.
Predsjednica Udruženja paraplegičara Pljevalja kazala je da zahvalnost duguje dvorani Ada i OŠ Boška Buha, gdje članovi Kluba Set treniraju.

„Kroz projekat Sport kao izazov, podržan od Opštine Pljevlja, Udruženje paraplegičara organizovalo je u okviru turnira takmičenja u streljaštvu i pikadu“, kazala je Topović.

Pripremila: Anđela Miličić

Izvor: agencija Mina

Centar za razvoj nevladinih organizacija (CRNVO) - Resursni centar za organizacije civilnog društva u Crnoj Gori organizuje četvrti po redu NVO EXPO – Sajam nevladinih organizacija. Slogan sajma je Duh aktivizma.

Sajam će se održati u Beranama, 22. juna  2019. godine.

Na sajmu će se sa svojim štandom predstaviti i UMHCG gdje će tom prilikom, između ostalog, promovisati Studentsku savjetodavnu kancelariju, kao i brojne druge promotivne materijale koji se odnose na oblast ljudskih prava OSI. 

Na sajmu će se predstaviti 36 izlagača, a njegov cilj je da unaprijedi i poveća vidljivost aktivnosti organizacija civilnog društva (OCD) i njihove uloge u demokratskim procesima. Takođe, Sajam ima svrhu da doprinese poboljšanju javnog imidža i kredibiliteta organizacija civilnog društva u Crnoj Gori.

Sajam je jedna od aktivnosti projekta Resursni centar za organizacije civilnog društva u Crnoj Gori  koji Centar za razvoj nevladinih organizacija (CRNVO) sprovodi u partnerstvu sa NVO Bonum iz Pljevalja, NVO Nada iz Herceg Novog, Novi horizont iz Ulcinja i Bjelopoljskim demokratskim centrom. Projekat finansira Evropska unija, a kofinansiran je od strane Ministarstva javne uprave.

Pripremila: Anđela Miličić

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore organizuje okrugli sto Značaj sticanja visokog obrazovanja za mlade s invaliditetom u Crnoj Gori, u okviru projekta Jednako obrazovanje za sve - Tiče nas se!, podržanog od strane Ministarstva prosvjete kroz konkurs za NVO u 2018.

Okrugli sto će biti organizovan sjutra, 14. juna 2019. s početkom u 11.00 časova u PR Centru (Josipa Broza Tita 23/A) u Podgorici. U uvodnom dijelu će se obratiti Marina Vujačić, izvršna direktorica UMHCG i Aleksandar Mitrović, državni sekretar Ministarstva prosvjete. Nakon čega će uslijediti obraćanje Dragane Danilović, članice IROP tima Srednje stručne škole „Spasoje Raspopović“ i Sandre Vukašinović, učenice Srednje ekonomske škole “Mirko Vešović” u Podgorici.

Anđela Radovanović, programska menadžerka UMHCG će predstaviti rezultate monitoringa pristupačnosti i analize nastavnog procesa i uslova rada srednjih škola u šest crnogorskih gradova, i to u Podgorici, Nikšiću, Bijelom Polju, Beranama, Baru i Budvi, što je ujedno i bila ključna aktivnost projekta.

Projekat Jednako obrazovanje za sve - Tiče nas se! teži doprinijeti boljim uslovima za uključivanje djece s invaliditetom u oblast srednjeg inkluzivnog obrazovanja. U skladu s navedenim, projektom su organizovane po tri radionice u tri odabrane srednje škole za učenike i nastavno osoblje. Takođe, sproveden je monitoring u šest crnogorskih gradova i u toku je izrada Priručnika o pristupu djeci s invaliditetom u srednjem inkluzivnom obrazovanju u Crnoj Gori.

Sa zadovoljstvom Vas pozivamo da medijski ispratite pomenuti događaj i da svojim prisustvom date dodatan doprinos ovoj temi.

Anđela Miličić, koordinatorka projekta

Žena s invaliditetom koje su postale majke mnogo je više nego što mislimo, ili koliko ih oko sebe vidimo. Zašto? Zbog toga što su majke s invaliditetom širom svijeta marginalizovane po najmanje tri osnova: zbog toga što su žene, što imaju invaliditet i što su se odlučile na roditeljstvo.

O zabludama i preprekama sa kojima se majke s invaliditetom suočavaju govori Džuls Smit, regionalna koordinatorka projekta Kanadske mreže žena s invaliditetom, koja na Univerzitetu Britanske Kolumbije priprema doktorat o majčinstvu i invaliditetu. Uz teorijska istraživanja o tome kako majke s invaliditetom doživljavaju društvene konstrukcije majčinstva i odnos drugih prema njima, Džuls Smit se na osnovu sopstvenog iskustva ovim temama bavi i kroz umjetnost. Kao spisateljica i slikarka inspirisana Van Gogom, Fridom Kalo, Kejt Kolvic i Salvadorom Dalijem, na svojim platnima bavi se fizičkim i društvenim konstruktima invaliditeta, postporođajnom depresijom i postraumatskim sindromom.

Džuls Smit tvrdi da iskustvo žena s invaliditetom i istraživanja ukazuju na to da im negativne poruke o tome u kojoj mjeri su sposobne da se ostvare u ulozi majke šalje društveni sistem u kom žive i ljudi u njemu:

Žene s invaliditetom koje su majke suočavaju se sa tim da njihovu situaciju procenjuju osobe koje niti imaju iskustvo invaliditeta, niti ga razumeju. Na primjer, sudije i socijalni radnici nerijetko pretpostavljaju da one nikako ne mogu biti dobri roditelji samo zato što tu ulogu vrše na jedan drugačiji način. Posljedica takvog stava je to da se starateljstvo radije dodjeljuje nasilnim muškim partnerima nego majkama s invaliditetom.

Sljedeće pitanje je dostupnost raznih usluga majkama s invaliditetom i njihovoj djeci. Većina škola, parkova i vrtića im je nepristupačna, jer su projektovani i funkcionišu isključivo u odnosu na potrebe osoba bez invaliditeta.

Jedna škola koju su pohađali moji sinovi imala je strme stepenice. Iako je u njoj postojao lift, bio je zaključan i uvek sam morala da odem do neke od kancelarija da tražim da mi se on otključa. To se na kraju i dešavalo, ali ne bez objašnjavanja, pošto moj invaliditet nije ‘dovoljno’ uočljiv.

Prepreke u vidu ličnih stavova sljedeće su pitanje. Iako se danas više ne vrše genetski eksperimenti na ljudima, niti prisilne sterilizacije, ideja da žena s invaliditetom ne može biti dobar roditelj još uvijek je prisutna.

Tako se ženama govori: – Da li stvarno želite da svoj invaliditet prenesete na sljedeću generaciju? Ili: – Je l’ mislite da ćete sve to moći da podnesete i da se nosite s tim?

Žene s cerebralnom paralizom nailaze na naročito veliko nerazumevanje. Medicinski radnici automatski pretpostavljaju da one ne mogu kvalitetno da vrše svoje roditeljsko pravo. Umesto da ih pitaju da li je njihova kuća ili stan prilagođen njihovim i potrebama novorođenog djeteta i da li imaju odgovarajuću podršku, zdravstvene ustanove odmah pozivaju centar za socijalni rad u nameri da zaštite dijete. Ukoliko žena ima psihosocijalni invaliditet, šanse da joj se dodjeli starateljstvo nad djetetom su minimalne.

Kanadska iskustva takođe pokazuju da programi kojima bi se majkama s invaliditetom pružila odgovarajuća podrška jednostavno ne postoje. Postoje pojedinačne, kratkotrajne inicijative i projekti, ali ne i dugoročni, održivi programi. Žene stoga nemaju drugog izbora nego da se oslanjaju na neformalnu podršku. Ponekad su to članovi porodice. Međutim, oni su nerijetko upravo ti koji ih prijavljuju službama nadležnim za zaštitu djece.

– Majkama s invaliditetom potrebna je podrška i u vidu propisa, ali i odgovarajućih usluga – kaže Džuls Smit. – Žene s invaliditetom nam stalno ponavljaju da im podršku pružaju osobe kojima je eksplicitno rečeno da ne rade ništa što ima veze sa njegom djece. Na primjer, da ne peru djetetovo posuđe ili veš. Smeju jedino da se brinu o majci i one se tako ponašaju.

Ženama s invaliditetom bilo bi izuzetno korisno da imaju mogućnost da se edukuju o tome kako da budu majke pod nekim specifičnim okolnostima, na primjer uz smanjenu mogućnost korišćenja gornjeg dijela tijela, bez funkcionalnosti ruku ili nogu i slično: – Svjesna sam toga da u zajednici osoba s oštećenjem sluha roditelji dijele svoja iskustva. Bilo bi sjajno kada bi se ovakvo specifično znanje prikupljalo i dijelilo i među drugim grupama osoba s invaliditetom.

O tome kako da se ophode prema roditeljima s invaliditetom treba mnogo više da znaju i svi oni koji će raditi u oblasti prava, socijalnog rada, obrazovanja i zdravstva:

Oni koji su u svom radu prvi susreću s osobama s invaliditetom treba da znaju kako da izbjegnu to da potpadnu pod uticaj raznih pretpostavki. Treba da nauče kako da se s više poštovanja i prihvatanja odnose prema roditeljima s invaliditetom. Svakom roditelju, bez obzira na to da li ima invaliditet ili ne, neko pomaže: porodica, komšiluk, prijateljice i prijatelji. Niko se s roditeljstvom ne nosi bez podrške.

Poruke o iskustvima majke s invaliditetom Džuls Smit obrađuje i javnosti prenosi i slikanjem sopstvenih razmišljanja o teorijskim aspektima opresije nad majkama s invaliditetom. Nada se da će i na taj način podstaći žene da govore o svojim iskustvima: – Ne zna se kako majke s invaliditetom doživljavaju svijet, a trebalo bi i to da znamo.

 

Izvor: Portal o invalidnosti

Odluka o taksi prevozu na teritoriji Opštine Tuzi danas će biti na centralnoj javnoj raspravi, a stanovnici će primjedbe i sugestije moći da predaju do 19. juna.
Ovom odlukom propisane su tri tarife. U prvoj koja se odnosi na dnevnu vožnju start je od 0,40 do euro. Ista cijena je i za drugu tarifu, odnosno noćnu vožnju od 22.00 časa do 6.00 časova, kao i za vožnju van grada koja je u kategoriji treće tarife. Vožnja po kilometru za prve dvije tarife iznosi od 0,40 do euro, dok je za vožnju van grada 0,30 do euro. Čekanje po satu u sve tri tarife je od pet do 10 eura.
Cjenovnik usluga mora biti ovjeren od strane taksi prevoznika i nadležnog organa za poslove saobraćaja i istaknut na vidnom mjestu. Samo tako će se izbjeći kazna za odgovorno lice u pravnom licu od 20 do 800 eura, i za preduzetnika od 50 do 2.000 eura.
Započetu vožnju taksi vozač mora dovršiti. Ukoliko nije u mogućnosti dužan je da, u najkraćem roku, obezbijedi drugo vozilo za prevoz. Takođe, propisano je da je vozač dužan da prije otpočinjanja taksi prevoza ima položen ispit o poznavanju Opštine.
Propisan je sadržaj taksi legitimacije, izgled, te da mora biti istaknuta na vidnom mjestu u vozilu za vrijeme prevoza putnika. Taksi prevoznik dužan je da nadležnom organu za poslove saobraćaja, u slučaju prestanka obavljanja taksi prevoza, vrati legitimaciju u roku od osam dana piše u odluci. Odluka propisuje i novčane kazne. Od 150 eura do 2.500 eura kazniće se pravno lice ako u vozilu nema ispravan protiv-požarni aparat ili na vozilu postoje natpisi i slike koje imaju stranačka, vjerska ili nacionalna obilježja. Ista kazna predviđena je i ako vozač ne istakne legitimaciju, ne izda račun, prima ili iskrcava putnike na autobuskim stajalištima, koristi taksi vozilo za svoje potrebe, putnika ne preveze najkraćim putem…
Od 150 eura do 3.000 eura kazniće se pravno lice, ako obavlja prevoz vozilom koje nema posebnu registarsku oznaku PG-TH sa brojem i nema na sredini krova svjetleću oznaku “taksi” koja sadrži grb i naziv “Tuzi””, kao i ako sva sjedišta nijesu ispravna, vozilo nije čisto, vozač je neadekvatno odjeven, prevozi djecu do 14 godina starosti bez saglasnosti ili pratnje odraslih, vozač ili putnik puši u vozilu. Za ove prekršaje kaznom od 20 do 300 eura kazniće se odgovorno lice u pravnom licu, a preduzetnik od 50 eura do 1.000 eura, te vozač kaznom od 20 eura do 100 eura.

Obezbijediti vozila za osobe s invaliditetom
Ovom odlukom propisano je i da se za osobe s invaliditetom moraju predviđeti vozila koja im olakšavaju ulaz.
“Taksi prevoznik koji obavlja auto-taksi prevoz sa 20 i više vozila, dužan je da najmanje pet posto vozila od ukupnog broja opremi platformom za olakšan ulazak i izlazak lica s invaliditetom, kao i opremom za bezbjedan prevoz ovih lica”, piše u Odluci o taksi prevozu.

Odluka precizira i koje putnike taksi vozač ne smije prevoziti. 
“Ne mogu se prevoziti djeca do 14 godina starosti bez saglasnosti ili pratnje odraslih, lica pod dejstvom alkohola i opojnih droga koja ponašanjem remete mir ili ugrožavaju bezbjednost drugih putnika i prevoznika, kao ni eksplozivne, lako zapaljive, otrovne i druge materije, koje zbog svojih osobina mogu biti opasne na bezbjednost i zdravlje ljudi ili mogu nanijeti drugu štetu. Takođe, ne smiju se prevoziti lica koja svojom odjećom ili prtljagom mogu uprljati ili oštetiti unutrašnjost vozila, životinje suprotno posebnim propisima, osim pasa vodiča za osobe s oštećenje vida. Zabranjeno je i pušenje u taksi vozilu za vrijeme obavljanja taksi prevoza”, piše u odluci.

Izvor: Portal CDM

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore 14. juna s početkom u 11.00 časova  u PR Centru organizuje okrugli sto „Značaj sticanja visokog obrazovanja za mlade s invaliditetom u Crnoj Gori“.

Očekuje se da na okruglom stolu prisustvuju predstavnici Ministarstva prosvjete, obrazovnih institucija, Zaštitnika ljudskih prava i sloboda, političkih partija, predstavnici NVO kao i predstavnici organizacija osoba s invaliditetom i drugi.

Na okruglom stolu je planirano predstavljanje rezultata monitoringa pristupačnosti i analize nastavnog procesa i uslova rada srednjih škola u šest crnogorskih gradova, odnosno u Podgorici, Nikšiću, Bijelom Polju, Beranama, Baru i Budvi, što je ujedno i bila jedna od aktivnosti projekta.

Projekat Jednako obrazovanje za sve - Tiče nas se teži doprinijeti boljim uslovima za uključivanje djece s invaliditetom u oblast srednjeg inkluzivnog obrazovanja. U skladu s navedenim, projektom su organizovane po tri radionice u tri odabrane srednje škole za učenike i nastavno osoblje. Takođe, sproveden je monitoring u šest crnogorskih gradova i u toku je izrada Priručnika o pristupu djeci s invaliditetom u srednjem inkluzivnom obrazovanju u Crnoj Gori.

Projekat je finansijski  podržan od strane Ministarstva prosvjete, kroz konkurs Inkluzija na djelu za finansiranje projekata/programa za NVO u oblasti institucionalnog i vaninstitucionalnog obrazovanja-podoblast podrška inkluzivnom obrazovanju za 2018. 

Pripremila: Anđela Miličić

Uz četvorogodišnjeg sina, kome je oštećenje sluha ustanovljeno nekoliko mjeseci nakon rođenja, Sarah Ivermee iz Velike Britanije zna koliko je zahtjevno naviknuti dijete na kohlearni implant ili na slušni aparat. Često se zanemaruje osjećaj otuđenosti ili zadirkivanje kome je dijete izloženo među vršnjacima koji nemaju oštećenja sluha. Kada je devetogodišnja ćerka njenih prijatelja odbila da koristi slušni aparat, jer se zbog njega osjećala drugačijom od svojih prijatelja, Ivermee je ponudila da joj dekoriše aparat nalijepnicama za nokte. Djevojčici se toliko dopao rezultat, da je Ivermee odlučila da pomogne drugim porodicama plasirajući proizvod koji jača samopouzdanje djeci oštećenog sluha.

Godine 2014. pokrenula je kompaniju Lugs, koja prodaje setove za dekoraciju slušnih aparata i kohlearnih implanta. Zahvaljujući kreativnom dizajnu, djeca s ponosom i uzbuđenjem pokazuju slušne aparate.

– Srećna sam kad me u inboksu sačeka fotografija djeteta koje nosi Lugs i voli svoj slušni aparat – piše Ivermee na svom blogu. – Suvišno je reći da naš sin Freddie najviše profitira u ovom poslu, jer svakog mjeseca može da bira novi dizajn, na koji su ljubomorni svi njegovi prijatelji koji nemaju oštećenja sluha!

Izvor: Portal o invalidnosti

Osvojene su po tri medalje u pojedinačnom i ekipnom dijelu igara.

Crnogorski stonoteniseri sa šest medalja završili su nastup na tradicionalnim međunarodnim sportskim igrama za osobe sa fizičkim invaliditetom u Strugi i Ohridu.

U pojedinačnom dijelu Dejan Bašanović je osvojio srebrnu medalju u kategoriji 9-10, dok su bronzane bile Samra Kojić u kategoriji 5 i Milijana Ćirković u kategoriji 6-10.

Bašanović je u ekipnoj konkurenciji, sa makedonskim predstavnikom Igorom Kočevskim bio prvi u kateoriji 9-10.

Kojić u paru sa Nebojšom Ilićem iz Srbije bila srebrna u katejoriji 5, dok se bronzom u kategoriji 6-8 okitio crnogorski par Milijana Ćirković i Đuro Krivokapić.

Igre, u organizaciji Paraolimpijskog komiteta Makedonije, okupile su 30 stonotenisera iz Srbije, Hrvatske, Bugarske, Crne Gore i Makedonije.

Izvor: Vijesti

Crnu Goru će prestavljati Milijana Ćirković i Đuro Krivokapić u klasi 6, Pjetro Paljušević u klasi 7, Uroš Gugolj u klasi 8 i Dejan Bašanović u klasi 10.

Crnogorski stonoteniseri će u petak nastupiti na tradicionalnim Međunarodnim sportskim igrama za osobe sa fizičkim invaliditetom koje će se održati u Strugi i Ohridu, u organizaciji Paraolimpjskog komiteta Makedonije, saopšteno je iz Paraolipijskog komiteta Crne Gore.

Crnu Goru će prestavljati Samra Kojić u klasi 5, Milijana Ćirković i Đuro Krivokapić u klasi 6, Uroš Gugolj u klasi 8 i Dejan Bašanović u klasi 10.

Za sjutra je u prijepodnevnim časovima zakazan pojedinačni dio turnira dok će se popodne odigrati ekipni dio.

Izvor: Vijesti

Mladi i aktivizam

Prema novom Zakonu o mladima koji je stupio na snagu 12. aprila 2019, mladima se smatraju osobe od navršenih 15 do 30 godina života.

Omladinska politika, po ovom Zakonu, podrazumijeva skup mjera i aktivnosti koje državni organi, organi lokalne samouprave, nevladine organizacije, studentski i učenički parlamenti i druga pravna lica preduzimaju za poboljšanje položaja mladih, njihovog ličnog i društvenog razvoja i uključivanja u društvene tokove.

Javni interes u oblasti omladinske politike predstavlja:

  1. kreiranje i unaprjeđenje omladinske politike;
  2. uspostavljanje institucionalnog okvira za sprovođenje omladinske politike;
  3. stvaranje i unaprjeđenje uslova za rad omladinskih servisa;
  4. podsticanje proaktivnog učešća mladih u kreiranju i sprovođenju omladinske politike na državnom i lokalnom nivou;
  5. edukaciju mladih o mehanizmima njihovog uključivanja u aktivne mjere zapošljavanja;
  6. podsticanje uključivanja mladih u kreiranje kulturnih sadržaja;
  7. podsticanje mobilnosti mladih;
  8. podsticanje uključivanja mladih u neformalno obrazovanje;
  9. promocija zdravih stilova života i volonterizma kod mladih;
  10. podsticanje drugih oblasti od značaja za razvoj mladih.

Omladinska politika se zasniva na načelima jednakosti, volonterizma, solidarnosti aktivnog učešća i informisanosti mladih.

Jednakost – svi mladi su jednaki u ostvarivanju prava, bez obzira na: uzrast, fizičku sposobnost, fizički izgled, zdravstveno stanje, invaliditet, nacionalnu, rasnu, etničku ili vjersku pripadnost, pol, jezik, političko opredjeljenje, društveno porijeklo i imovinsko stanje, seksualnu orijentaciju, rodni identitet i drugo lično svojstvo.

Volonterizam - neprofitna je i neplaćena aktivnost kojom pojedinci i pojedinke, samostalno ili u okviru neke grupe ili organizacije, doprinose dobrobiti svoje zajednice ili cijelog društva.

Solidarnost - je dobrovoljna socijalna kohezija, spremnost da se pomogne i dodijeli međusobna podrška unutar grupe.

Po Zakonu, omladinski rad predstavlja aktivnosti koje se realizuju u saradnji sa mladima i za mlade sa ciljem njihovog osamostaljivanja i prelaska u odraslo doba, učenja, ličnog i društvenog razvoja, u skladu sa njihovim potrebama i mogućnostima, a zasnivaju se na metodama neformalnog obrazovanja.

Ključni dokumenti za ostvarivanje omladinske politike u Crnoj Gori su Zakon o mladima i Strategija za mlade.

Omladinski aktivizam označava uključivanje mladih u procese koji imaju za cilj promjenu u društvu. Aktivista je osoba koja preduzima akcije radi društvenih promjena.

Postoje različiti oblici aktivizma: aktivizam mladih (studentski protesti i sl.), medijski aktivizam (internet, nezavisni mediji), demonstracije, peticije tkz. građanska neposlušnost, protest, ekonomski aktivizam (bojkoti, štrajkovi).

Omladinski aktivizam nije jedna aktivnost, nego više različitih aktivnosti i projekata. Podrazumijeva male lokalne akcije u lokalnim sredinama, ali i mladih i za mlade na regionalnom, nacionalnom ili međunarodnom nivou, kako bi efektivnije i efikasnije djelovali na poboljšanje stanja mladih i unapređenje građanskog društva.

Kako se uključiti u omladinski aktivizam?

Želiš da promijeniš nešto u svom okruženju? Želiš da doprineseš? Želiš da se tvoj glas čuje?

Aktivizam je način na koji možeš da učiniš to.  Biti aktivan znači znati šta hoćeš i želiš, i uraditi to.

U zavisnosti od želja i interesovanja, možeš postati aktivan/na tako što ćeš se pridružiti omladinskoj organizaciji ili nevladinoj organizaciji za mlade, učestvovati u njenim aktivnostima ili samostalno inicirati promjene u svojoj zajednici.

Ako želiš da svojim djelovanjem doprineseš poboljšanju položaja mladih s invaliditetom, možeš se učlaniti u UMHCG i kroz neki od naših šest programa raditi na tome:

  1. Program za obrazovanje i edukaciju;
  2. Program za zapošljavanje i ljudski resursi;
  3. Program za samostalni život;
  4. Program za pristupačnost;
  5. Pravni program i antidiskriminaciju;
  6. Program za međunarodnju saradnju.

Učešće u donošenju odluka je tvoje pravo koje ti ne smije biti uskraćeno ili ograničeno zbog toga što imaš invaliditet. Da bi se osnažio/la da glasno tražiš svoja prava, Program za samostalni život je prostor gdje možeš da naučiš kako da: donosiš odluke, praviš izbor, imaš kontrolu nad njima, budeš odgovoran, ali i da imaš pravo na grešku.

Ovaj tekst dio je informativnog lifleta izrađenog u okviru projekta Omladinska politika je i moja politika, podržanog od strane Ministarstva sporta i mladih, kroz konkurs za NVO u 2018.

Ukoliko želite da preuzmete liflet u pdf formatu, to možete učiniti klikom ovdje.

Strana 3 od 4

Back to top