petak, 25 oktobar 2019 07:46

PRESPAJANJE

Autor:

Taman kad pomislim da će mi pisanje oko 25. oktobra pasti lakše, tu su tekstovi o eutanaziji da me podsjete da sam ipak povremeno pomalo zalutala u vrijeme i prostor. Čitam tako o sportistkinji koja je odlučila da okonča svoj život osobe s invaliditetom. Ne ulazeći u moralne aspekte, lične izbore, ubjeđenja, religije ili ko zna šta već, ovo ipak ne boli manje. Jer, neka oštećenja, pa i ovo moje, nazivaju “nespojiva sa životom”, i eutanazija je tad, kao, opravdana. A ja bih da spajam i prespajam. 

Širom svijeta 25. oktobra će se obilježiti Svjetski dan spine bifide i hidrocefalusa. Opet ćemo čitati o podizanju svijesti, tretmanima, servisima, ljudskim pravima. Opet ćemo slušati šta (ne) treba uraditi da bi na svijetu ljudi sa spinom bifidom bilo manje. A mene će iznova i iznova da boli to što neko misli da ljudi poput mene ili bilo koje osobe s invaliditetom treba da bude manje, i grudi će mi ispunjavati nemjerljivi ponos svaki put kad pročitam izjavu nekog od onih koji svoju spinu bifidu ne nose kao teret i tragediju, koji glasno govore “Ne!” selektivnim abortusima i eutanaziji, onih kojima je spina bifida sastavni dio života i identiteta, ne tek “spojena” etiketa. 

Za mene, spina bifida je i te kako spojiva sa svime onime što sam ja. S mojim postojanjem, upornim, inadžijskim hodanjem kroz svijet s kojim smo ja i slični meni „nespojivi“. Ne mislim na pjesnike, mada bi ljepše bilo pisati poeziju i o poeziji, ponekad. Nespojivi sa svijetom u čije okvire dobro odmjerenih standarda znanja, kvaliteta, kvantiteta, ljepote, ništa drugačije ne može da se smjesti lako. Svijetom u kojem se drugačije izoluje, nazove „posebnim“, „ometenim“, „teškim“, prekrije plaštom tobožnje brige i čami izvan okvira uobičajenog. Ako je to drugačije pritom dovoljno rijetko, onda će se o njemu govoriti ispod glasa, u uskim krugovima koji vjeruju da može više i bolje od početnih malih očekivanja, zanemarenosti i selektivno priznatih prava, u krugovima onih koji život ne bi da premjere brojem pršljenova i operacija, već školama, poslovima, ljubavima, putovanjima, prijateljstvima. U krugovima koji su se odučili od spajanja invaliditeta i života, jer ta spojivost nije uopšte upitna. 

Odlučujem da i ovog oktobarskog i mnogih narednih dana spajam. Pa makar to bili samo moji pjesnički paralelni svjetovi života i ravnopravnosti. Pa makar to bilo samo iz inata. 




Anđela Radovanović 

Autorski tekst povodom Svjetskog dana spine bifide i hidrocefalusa 

Pročitano 216 put(a)

Back to top