Kristian

Kristian

Osobe s invaliditetom (OSI) se svakodnevno bore za svoja prava i  ravnopravnost u našem društva. Diskriminacija koja je vidljiva na svakom koraku, posebno je izražena kada je u pitanju zapošljavanje OSI. 

Ana Kotur-Erkić je diplomirana pravnica koja živi na relaciji Banja Luka–Brčko i osoba je s invaliditetom.

Za posao se obraćala svima, od državnog sektora do nevladinih organizacija.

 „Ako pričamo o broju konkursa, u javnom i privatnom sektoru je to oko 70, za koje imam pisani trag da sam sjedila i pripremala dokumentaciju. Bilo je toga još, uzevši u obzir da sam se svim institucijama - od Grada Banja Luka, Vlade Republike Srpske (RS), Narodne Skupštine i Vijeća naroda RS, Vlade Brčko distrikta, Skupštine, Instituciji Ombudsmana za ljudska prava, Predsjedništvu Bosne i Hercegovine, nekima i u više navrata, obraćala. Također, bilo je poslodavaca iz privatnog sektora sa kojima sam komunicirala po preporuci, no bez uspjeha. Do sad imam radno iskustvo i u privatnom sektoru, i u organizacijama civilnog društva, i u javnom sektoru - na određeno, u slučajevima kad je sve ono što sam stekla kao iskustvo i kompetencije, bilo potrebno“, ipak kako naglašava većina prijava za posao je bez odgovora. „Čak ima i konkursa, za koje znam da je prednost izabranog kandidata bila manja od jednog boda, uz formalne pretpostavke na mojoj strani, ako gledamo regulativu o zapošljavanju u javnom sektoru”, rekla je Kotur–Erkić. 

Dodaje da je nekada bila odbijana na čak četiri prijave za posao u jednome danu, dok se to danas dašava na sedmičnom nivou, što bi se, ironično, tumačilo kao uspjeh.  

„Sasvim sigurno, razlozi su u ukupnom zbiru stranačkog zapošljavanja, nedovoljno objektivnih kriterija za zapošljavanje“ jer, kako kaže, usmeni intervju uvijek nekako ispadne kao mehanizam na kojem se dobrom kandidatu uskraćuje prednost. To se obično dešava zbog nedovoljnog povjerenja i poznavanja sposobnosti osoba s invaliditetom, što se kako kaže dešavalo i njoj.

 

Konkretni slučajevi diskriminacije

Ana navodi da su bila dva ili tri konkretna slučaja, koja može navesti kao primjere. 

 „Moje prvo stručno iskustvo nakon diplome, kad sam dokazivala diskriminaciju u procesu traženja pripravničkog staža u advokatskoj kancelariji u Banjaluci, povodom čega su i Ombudsmani izdali preporuku, zatim intervju u jednoj većoj kompaniji, gdje sam upitana - šta mislim, kako će poslodavac platiti nekoga ko bi mi bio vozač u slučaju da moram putovati, a predmetom razgovora je bilo da li imam vozačku dozvolu - za šta sam prolazila posebnu proceduru dok nisam ostvarila pravo, i u konačnici, jedno javno poduzeće i jedna - tad državna banka, u kojoj mi je rečeno da - nemaju lift i da nisu planirali zaposliti osobu s invaliditetom”, kazala je Kotur – Erkić. 

Ona dodaje da poslodavci osobu s invaliditetom ne vide kao radnika, već kao socijalni slučaj. 

„Moram biti i potpuno iskrena, oni koji eventualno imaju osobu s invaliditetom u radnom okruženju - ne i na radu, uglavnom brinu o tome da li su dovoljno društveno vidljivi zbog zapošljavanja osoba s invaliditetom i da li imaju neku korist od toga. Moje lično iskustvo je da je poslodavac kod kojeg sam bila u volonterskom angažmanu nagrađen za zapošljavanje, a da istovremeno meni nisu uplaćeni doprinosi i porezi, što je otežalo sam proces polaganja stručnog ispita”, rekla je ona. 

Izvještaj revizije u Federaciji Bosne i Hercegovine (FBiH) govori da je odnos zaposlenih osoba s invaliditetom, u odnosu na zakonsku obavezu, nedovoljan i da taj broj ne ispunjava ni polovinu traženog.

         Kaže da u FBIH  svakih par mjeseci imaju novi slučaj zloupotrebe položaja poslodavaca nad osobama s invaliditetom. „A u Brčkom distriktu još uvijek nemamo zakonsku regulativu koja ovo uređuje, i jedva dvocifren broj osoba s invaliditetom koje se mogu prijaviti na evidenciju zavoda za zapošljavanje, jer to tako uslovljava regulativa u socijalnoj zaštiti”, smatra Kotur – Erkić

 

Najefikasniji mehanizmi  

Ana Kotur–Erkić smatra da je potrebno naći način da se pristupi stvaranju afirmativne  akcije prilikom zapošljavanja osoba s invaliditetom, na način što će se stvoriti prednost prilikom zapošljavanjaukoliko kandidat ispunjava, opšte i posebne uslove konkursa, što je trenutno samo djelimično regulisano. 

„Dosljedno je pratiti primjenu ovog djela, a pošto naše institucije izuzetno vole projekte u ovom pogledu - za prvu ruku, projektom zaposliti one koj imaju najbolje kvalifikacije i najduži staž na evidenciji Zavoda za zapošljavanje, u onim institucijama kojima nemaju ispunjenu zakonsku obavezu onako kako je propisana, jer je to suštinski Preporuka UN komiteta za prava osoba s invaliditetom, u zaključnim razmatranjima i preporukama BIH, da se otvoreno tržište rada prilagodi osobama s invaliditetom i prestane s praksom stvaranja posebnih preduzeća, koja su najbrojnija u ovom sistemu. Druga komponenta projekta bi bila zapošljavanje u privatnom sektoru, što bi značilo stvaranje posebnih budžetskih linija za sve osobe s invaliditetom, bez obzira na uzrok invaliditeta, što sad nije slučaj i stvaranje kapaciteta u zavodima za zapošljavanje za posredovanje u zapošljavanju za ovu skupinu”, istakla je ona.

Zbog diskriminacije, Ana je poslala i žalbu Ombudsmanu za ljudska prava u BiH. Oni su ustanovili da su prekršena prava podnositeljke žalbe koja su zagarantovana Ustavom BiH kao i Zakonom o zabrani diskriminacije BiH.

„Veoma često postupci istraživanja Ombudsmena, pokazuju da organi različito tumače propise na koje se pozivaju, uglavnom na štetu građana, što ukazuje i na neefikasnost  nadležnih organa kao i na činjenicu da isti ponekad ne pokazuju nimalo dobre volje  da riješe pitanje zaštite podnositeljice žalbe iako su sa problemom upoznati već  određeni vremenski period”, ova izjava je iz Preporuke Ombudsmana za ljudska prava BiH povodom žalbe Ane Kotur-Erkić.

Preporukom nadležnim organima ukazuju „da standard dobre uprave ne dozvoljava nečinjenje i pasivnost, već traži aktivan, angažovan stav organa prema obavljanju poslova radi ostvarivanja cilja zbog koga su organu data javna ovlaštenja, u suprotnom dolazi do propusta koji za neposredne posljedice po pravilu imaju stvaranje pravne nesigurnosti, otežavanje pravnog položaja građana, onemogućavanje i kršenje njihovih prava”:

„Propuštanje organa i službenih lica da se bave suštinom stvari, već umjesto toga iscrpljivanje u opravdanjima, uskom tumačenju propisa i prebacivanja odgovornosti na drugi organ, karakteristično je obilježje ,,loše uprave“. Ovo takođe stoji u  Preporuci Ombudsmana BiH.

Ova priča/prilog je dio projekta neVIDLJIVI koji sprovodi SUMERO u partnerstvu s produkcijsom kućom SOURCE, a koji se realizuje uz podršku USAIDa (Američke agencije za međunarodni razvoj) u okviru IMEP ( Programa osnaživanja nezavisnih medija) programa koji podržava nezavisnost medija i slobodu izražavanja u BiH.

Priredio: Ivan Čović

Izvor: portal Source.ba



Lokalne vlasti u Beranama koju čine koalicija Zdravo Berane (SNP, DF) i Demokrate, pokrenula je nedavno inicijativu da se na mjestu stare hale sportova u ovom gradu, onom pod Jasikovcem, izgradi sportska dvorana prilagođena osobama s invaliditetom (OSI).

To bi, kako kažu, bila jedina dvorana takve vrste u državi i time bi se obogatila sportska infratstrukura i stvorili uslovi za treniranje i održavanje sportskih manifestacija OSI.

Menadžer Opštine Berane Vladimir Đaković kaže da je već upućen zahtjev prema gradskom i državnom arhitekti da se raspiše konkurs za idejno arhitektonsko rješenje za izgradnju sportske dvorane takve vrste.

"Postoje neki objekti u Crnoj Gori koji su prilagođeni za te namjene, ali, koliko je meni poznato, takva sportska dvorana u državi ne postoji i ovo bi bila prva i jedina" rekao je Đaković.

On izražava očekivanje da će njihova ideja naići na razumijevanje i kod nove Vlade i kod organizacija i institucija koje okupljaju osobe s invaliditetom i koje organizuju rekreativne i takmičarske sportske manifestacije za tu manjinsku populaciju.

"Mi se nadamo da ćemo zajedničim izdvajanjima Opštine, države i tih organizacija, iznaći neophodna sredstva da se sportska dvorana za OSI izgradi u Beranama" kazao je Đaković.

"Praviti halu sportova specijalno namijenjenu za osobe s invaliditetom odlična je ideja, ali ne bi bilo dobro da se zanemari prilagođavanje svih drugih sportskih objekata u državi za osobe s invaliditetom, jer bi to u suprotnom značilo njihovu segregaciju", kaže za Monitor izvršna direktorica Udruženja mladi sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) Marina Vujačić, uz podsjećanje da je prilagođavanje svih objekata osobama s invaliditetom zakonska obaveza još od prije trinaest godina.

"Zanimljivo je da se sa tom idejom izgradnje sportske dvorane specijalno za OSI kreće iz Berana, a ne iz Podgorice. To je poželjan i dobar primjer. Ali ne treba zaboraviti da se država zakonom obavezala još 2008. godine da sve objekte prilagođava osobama s invaliditetom. To znači da se i sve druge sportske dvorane u Crnoj Gori moraju prilagoditi tako da mogu da ih koriste osobe s invaliditetom. Inače, kada bi napravili samo jednu u Beranama, a druge da ostanu neprilagođene, to bi značilo segregaciju osoba s invaliditetom" kaže Vujačić.

 Ona objašnjava da je jako važno da osobe s invaliditetom osjete da nisu odvojene.

"Trenutno u Crnoj Gori nisu najidealniji uslovi za bavljenje sportom, aktivno ili rekreativno, osobama s invaliditetom, a s druge strane se proširuje paraolimpijski pokret u Crnoj Gori i sve je više osoba s invaliditetom koje bi se bavile sportom. Povećava se i broj sportova kojima OSI mogu da se bave" dodaje ona.

Stara sportska sala u Beranama, podignuta osamdesetih godina prošlog vijeka, urušila se 2012. godine pod teretom velikog snijega i još veće nebrige i nemara. Iz tadašnje lokalne uprave, kojom je upravljao DPS, odmah nakon rušenja najavljivano da će ubrzo doći do sanacije ovog impozantnog objekta.

Sanacija dvorane do danas nije izvršena ni uprkos tome što je nekoliko godina unazad iz tadašnjeg Ministarstva održivog razvoja i turizma saopšteno da će ubrzo biti raspisan konkurs za izbor najboljeg arhitektonskog rješenja za prostor stare hale sportova u Beranama.

Kako se kasnije moglo saznati, stvari su zapele onog trenutka kada je raspuštena komisija ili jedinica za projekte pri Ministarstvu za održivi razvoj i turizam koja je već opredijelila određena sredstva za desetak projekata među kojima je bila i hala sportova u Beranama. Nakon toga sve je vraćeno na početak.

Dobro obaviješten sagovornik iz lokalne uprave u Beranama objasnio je da je ta komisija funkcionisala u Vladi koja bila aktuelana do 2016. godine.

On podsjeća da je te 2016. godine došlo do političkih turbulencija i formiranja najprije prelazne, a potom doskorašnje vlade DPS i njenih kolalicionih partnera.

"U tim turbulencijama prestala je sa radom komisija i ne zna se šta je bilo sa dokumentima vezanim za desetak projekata, pa i sa projektom vezanim za prostor nekadašnje hale sportova pod Jasikovcem u Beranama" kaže taj sagovornik.

U Opštini Berane jedno vrijeme nakon toga su razmišljali da sami izdvoje finansijska sredstva za valorizaciju tog atraktivnog prostora.

Sada, nakon što je DPS otišao u opoziciju i na državnom nivou, u ovom gradu očekuju da će naići na dobru saradnju državnih vlasti u reailizaciji ideje da se na mjestu stare hale izgradi sportska dvorana prema svim svjetskim standardima prilagođena rekreativnom i takmičarskom bavljenju sportom osobama s invaliditetom.

"Kao što znate, u Beranama je u međuvremenu izgrađena nova sportska dvorana koja je za ponos grada, a pored nje je fudbalski stadion kakav malo ko ima u Crnoj Gori, sa svim pratećim sadržajima i pomoćnim terenima, uključujući i balon salu. Izgrdanja sportske dvorane za OSI upotpunila bi tu sportsku ponudu" kaže menadžer Opštine Berane.

Nekadašnja hala sportova pod Jasikovcem građena je za potrebe MOSI u Beranama još daleke 1981. godine.

Izgradili su je Slovenci, a njeno arhitektonsko rješenje je svojevremeno nagrađeno na međunarodnom arhitektonskom salonu u Parizu.

"Možda je zub vremena učinio svoje, ali ta hala jednostavno nije održavana. Stubovi i konstrukcija nijesu renovirani godinama prije toga. Mi mislimo da je tu napresudniji bio ljudski faktor. Nama je sada najveći problem rušenje ostataka dvorane. To ne može da se uradi tako jednostavno. U tom smislu smo naložili da se pripremi elaborat iz kojeg bismo vidjeli kako to da se uradi na najbezbjedniji način, s obzirom na neposrednu blizinu jedne osnovne škole i drugih privatnih stambenih objekata" kaže Đaković.

Ako bi na mjestu stare hale sportova u Beranama bila izgrađena dvorana specijalno za osobe s invaliditetom, Berane bi sa svim drugim sportskim kapacitetima koje ima, moglo vrlo lako da se kandiduje za organizovanje i međunarodnih takmičenja paraolimpijaca. To bi u Crnoj Gori bio veliki napredak i veliki korak ka inkluziji osoba s invaliditetom u svakodnevne, pa i sportske životne tokove.

Menadžer Opštine Berane Vladimir Đaković kaže da je već upućen zahtjev gradskom i državnom arhitekti da se raspiše konkurs za idejno arhitektonsko rješenje za izgradnju sportske dvorane takve vrste. "Takva sportska dvorana u državi ne postoji i ovo bi bila prva i jedina', dodaje

Beranska vlast pokrenula je inicijativu za izgradnju sportske sale prilagođene za osobe s invaliditetom. To bi bila prva takva dvorana u Crnoj Gori, iako se država odavno obavezala da sve objekte prilagođava osobama s invaliditetom.

Izvor: Monitor - Crnogorski nezavisni nedjeljnik

Priredila: Anđela Miličić

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG), 8. aprila 2021, organizovalo je Onlajn pravno savjetovalište za djecu i mlade s invaliditetom na temu:  Prava OSI i članova njihovih porodica iz oblasti saobraćaja.

Događaj je organizovan na Zoom-u, a prenos uživo mogao se pratiti i na Facebook stranici UMHCG-a.

Cilj aktivnosti je osnaživanje osoba s invaliditetom, s posebnim naglaskom na djecu i mlade s invaliditetom, kao i na djevojčice i žene s invaliditetom, da se aktivnije zalažu za svoja prava. Na ovaj način pruža se potrebna stručna podrška ciljnoj grupi da se informiše i podstakne da se aktivnije bori za svoja prava i da ista zaštiti. 

Besplatnim pravnim savjetovanjem obuhvataju se i porodice osoba s invaliditetom na koje pandemija i mjere sprečavanja i oporavka od COVID-19 neprimjereno utiču, što će rezultirati njihovom boljom zaštitom i većom otpornošću na potencijalno negativne mjere. 

Ova aktivnost realizuje se u okviru projekta Osnaživanje i kvalitetno uključivanje kroz pomoć, pravne informacije i podršku (EQUALIS – Empowerment and Quality inclUsion through Assistance and Legal Information and Support) koji UMHCG sprovodi uz finansijsku podršku UNICEF-a (Predstavništvo u Crnoj Gori).

 

Pripremila: Aleksandra Pavićević, koordinatorka projekta

U četvrtak, 1.4.2021, izvršni direktor Saveza slijepih Crne Gore (SSCG) Goran Macanović i izvršna direktorica Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG), Marina Vujačić, sastali su se s predstavnicima Opštinske izborne komisije (OIK) Herceg Novi u kancelariji OIK HN u Opštini Herceg Novi. Povod sastanka su predstojeći lokalni izbori u Herceg Novom i unaprjeđenje biračkog procesa za osobe s invaliditetom (OSI).

Predstavnici SSCG i UMHCG su upoznali s aktivnostima i inicijativama koje su sprovodili u prethodne dvije godine, kako samostalno, tako i u saradnji sa DIK, OEBS.

Akcentovali su značaj samostalnog i tajnog glasanja za sve OSI i ponovili preporuke, a i prigovore sa prethodno održanih parlamentarnih izbora, koji se odnose na izgled šablona, postojanje glasačkog listića na brajevom pismu na biračkom mjestu, postavljanje itisona koji zamjenjuje taktilne staze vodilje, pristupačnost biračkih mjesta, postojanje niže police u glasačkoj kabini na svim biračkim mjestima.

Predstavnici Opštinske izborne komisije Herceg Novi, naveli su da su upoznati s preporukama, predlozima i da su spremni za poboljšanje segmenata, uslova ostvarivanja biračkog prava za OSI. Naveli su da će pri dostavljanju informacija za ponude za izradu šablona navesti da on treba da bude teget plave boje, da ima prstenove i oznake broja liste na brajevom pismu, te da će po ugledu na izrađeni šablon za lokalne izbore u Nikšiću, izraditi i za predstojeće lokalne u HN. SSCG će doprinijeti štampanjem glasačkih listića na brajevom pismu za 51 biračko mjesto, kako bi se osobe s oštećenjem vida mogle neposredno upoznati sa sadržajem glasačkog listića.

Po pitanju pristupačnosti, navedeno je da se na ovom polju dosta radilo u prethodnom periodu. Predstavnici OIKHN navode da je od 51 biračkog mjesta, čak 48 pristupačno.

Po pitanju pristupačnosti za osobe s oštećenjem vida, radiće se postupno, ali kontinuirano.

Stoga će za predstojeće lokalne izbore omogućiti, shodno finansijskim mogućnostima, postavljanje itisona na najmanje 20 biračkih mjesta, a nastaviti na sledećim. Niža polica, naći će se na svakom biračkom mjestu u okviru jedne kabine.

Nadamo se da će se saradnja sa OIKHN nastaviti i da ćemo iz godine u godinu omogućiti potpuno pristupačan birački proces za OSI, a da će sve navedeno, konkretne mjere omogućiti da OSI na predstojećim lokalnim izborima u Herceg Novom samostalno i tajno glasaju.

Priredio: Ivan Čović

Izvor: sajt Saveza slijepih Crne Gore

petak, 02 april 2021 06:10

Po jedna NVO na 100 građana

U Crnoj Gori trenutno su aktivne 6.122 nevladine organizacije (NVO), što znači da u prosjeku na 100 građana imamo jednu NVO. Podaci iz registra Ministarstva javne uprave, digitalnog društva i medija pokazuju da je do marta ove godine iz registra izbrisano 4.415 organizacija. Smatra se da je Zakon o NVO jako liberalan, i da je to omogućilo registrovanje ogromnog broja organizacija, dok u praksi imamo situaciju da se za oko 100 njih zna i da su prisutne u javnosti.

Analitičar Marko Begović kaže da pitanja poput statusa civilnog sektora u crnogorskom društvu kao i samog građanskog aktivizma tek treba da dođu na agendu ozbiljnijeg akademskog i političkog analiziranja. Teorijski, kako kaže, civilni sektor bi trebalo da bude važan pokretač razvoja jednog društva.

„Sami broj od preko 6.000 NVO govori da naši sugrađani razmišljaju o civilnom sektoru kao medijumu za artikulisanja različitih društveno-političkih stavova i povezanih inicijativa. No, u Crnoj Gori imamo specifičan normativni okvir, pa tako imamo sportske organizacije koje jesu neprofitne po svom statusu, ali se način i uslovi osnivanja predviđeni leks specijalis (Zakonom o sportu), što predstavlja jedinstveno pravno rješenje u Evropi“, kaže Begović dodajući da su neophodna sveobuhvatna istraživanja rada i funkcionisanja organizacija civilnog sektora kao i niza javnih rasprava o mogućnostima razvoja.

Prema riječima Aleksandra Perovića iz Ekološkog pokreta Ozon, Zakon o NVO je dozvolio takav način registracije, da je brojnost NVO zapravo nebitna.

„Veliki broj NVO su registrovane samo da bi služile kao paravan pojedincima da realizuju privatne interese bilo da se radi o finansijama ili uticaju na neke društvene procese. Brojnost nije bitna za one koji stvarno rade, ali svakako ostavlja prostor za razne manipulacije kao što se dešava u Crnoj Gori. Ne mogu se oteti osjećaju da se toliko NVO sektor zloupotrebljava upravo zbog brojnosti i da je kvalitet rada uvijek ranjiv jer se svi stavljaju u isti koš. Mada postoje NVO koje su izgradile svoj imidž i kojima ljudi vjeruju“, navodi Perović.

U Koaliciji za održivi razvoj (KOR) smatraju da Crna Gora uopšte ima problem s nedostatkom kontrole djelovanja u svim sektorima, pa i u NVO.

„Veći je problem djelovanje aktivnih NVO koji godinama dobijaju grantove i npr. u slučaju ekološkog djelovanja koji im stoji u statutu i po njima uspješno sprovedenog projekta iz granta, na terenu nemaju nikakav rezultat, a samostalno organizovani pokreti aktivista bez grantova i pomoći tih NVO, dobiju svaku bitku za zaštitu prava za koje se bore“, kaže predsjednik KOR-a Miloš Lazarević, dodajući da je KOR bez finansijske podrške vodio i dobio brojne bitke u partnerstvu s građanima.

Za Mitara Radonjića iz Instituta za socijalnu i obrazovnu politiku, enorman broj NVO koje su papirološki aktivne su zapravo rezultat liberalnosti Zakona o NVO, te da to u stvari šteti civilnom sektoru jer se stiče utisak kako samo mali procenat NVO zapravo radi nešto i to zapravo i predstavlja problem.

„Što se finansijskog aspekta tiče, to je poseban segment jer ako pogledate odluke sa konkursa u zadnje četiri godine primijetiće se da jedne te iste NVO dobijaju sredstva, a posebno je zanimljivo da upravo većinom predstavnici tih NVO budu u komisijama i jednostavno se stvara situacija da nema mjesta za druge, mlade NVO sa novom energijom, što svakako nije dobro“, kaže Radonjić.

Neformalne grupe nemoćne, pa osnivaju organizacije

Prema ocjeni Marine Vujačić iz Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG), NVO se često formiraju jer neformalne grupe građana često ne mogu da ostvare željeni uticaj, a postoji i praksa da strukovna udruženja, predstavnici političkih partija, vjerskih organizacija i drugi formiraju i NVO, a to nekada rade i privatna društva koja imaju i NVO.

„Da ne govorimo da ima ne mali broj NVO osnovanih od strane zaposlenih u javnoj upravi i na državnom i na lokalnom nivou, u raznim granama vlasti i institucijama sistema uključujući i javne ustanove i da često ti pojedinci, odnosno nekada organizovane grupe zaposlenih posredstvom NVO sprovode one aktivnosti koje kroz instituciju ili ustanovu ne sprovode ili ne sprovode na adekvatan način iako im je to nekada i primarni posao. Osim što ti pojedinci imaju često informacije iz prve ruke i znaju slabosti sistema, nekada na ovaj način koriste mogućnosti dodatnog angažmana“, kaže Vujačić.

Ona ističe da bi sistem morao prepoznati i podržati one NVO koje djeluju u cilju njegovog korigovanja i poboljšanja. Vujačić ukazuje da neaktivnost organizacije nije propisana zakonom kao razlog za brisanje iz registra, a trebalo bi.

Priredio: Ivan Čović

Izvor: portal dnevnog lista Dan

četvrtak, 25 mart 2021 14:16

Spajić: Mora se poboljšati položaj OSI

Ministar finansija i socijalnog staranja Milojko Spajić, juče, 24. marta održao je sastanak  s predstavnicima nevladinih organizacija (NVO) čiji rad je posvećen zaštiti prava osoba s invaliditetom (OSI), kako bi se razmijenila mišljenja o unapređenju njihovog položaja u društvu. 

„Osobe s invaliditetom (OSI) su posebno osjetljiva kategorija čiji položaj u društvu se mora poboljšati i mora se osigurati veće poštovanje njihovih prava“, kazao je ministar.

On je izrazio posebno žaljenje što nije imao priliku da upozna nedavno preminulog istaknutog aktivistu Milenka Vojičića, koji je, kako je rekao, dao nemjerljiv doprinos poboljšanju položaja OSI.

Spajić je rekao da cilj spajanja Ministarstva finansija i dijela resora Ministarstva rada i socijalnog staranja, koji se odnosi na socijalno staranje, bio da socijalno staranje direktno uvežu sa javnim finansijama.

„To je bila naša poruka da smo ovdje da rješavamo probleme i unapređujemo položaj marginalizovanih i ugroženih građana“, naveo je on.

Na sastanku je istaknuto da se Ministarstvo finansija i socijalnog staranja i Vlada Crne Gore zalažu za unapređenje položaja osoba s invaliditetom, kao i za reformu sistema koji će, u krajnjem, osigurati da svi građani ovog društva imaju iste mogućnosti u svim životnim sferama.

Naglašeno je da je inkluzija osnovni princip rada ove Vlade i da će se, u skladu s tim principom, sve odluke donositi u najvećem mogućem koncenzusu.

„Jedino očekivanje je adekvatan pristup prema osobama sa invaliditetom, jer će jedino takav pristup imati dugoročan efekat. Mi još uvijek nemamo riješeno pitanje reprezentativnosti OSI u tijelima koja se bave poboljšanjem našeg položaja. Želimo da imamo jednake šanse i mogućnosti za zaposlenje, kakve imaju i lica bez invaliditeta. Invaliditet je fenomen, ne problem i samo ograničenja i prepreke koje nam društvo postavlja ga pretvaraju u problem“, saglasni su predstavnici NVO.

Na sastanku su identifikovani neki od problema s kojima se u Crnoj Gori suočavaju OSI. Organizacije koje se bave zaštitom i unapređenjem prava OSI do sada su bile nedovoljno uključene u proces donošenja politika i odluka u ovoj oblasti. Sagovornici su saglasni da ova praksa mora odmah biti promijenjena i stoga će Vlada biti istinski partner svima koji se iskreno zalažu za poboljšanje položaja ove grupe građana.

„Danas smo ovdje da čujemo koji su vaši, kako kratkoročni, tako i srednjoročni, prioriteti. Mi smo otvoreni za sve vaše sugestije i predloge, kako bismo zajednički pronašli rješenje za probleme sa kojima se suočavate i otklonili sve prepreke koje onemogućavaju da date svoj puni doprinos kao građani Crne Gore. Pred nama je i formiranje Savjeta za prava lica sa invaliditetom u čijem radu ćemo sarađivati. Otvoreni smo za sve predloge i inicijative za izmjenu zakonskih okvira koji se tiču ove oblasti“, naglasio je državni sekretar u Ministarstvu finansija i socijalnog staranja Janko Odović.

Predstavnici Ministarstva naglasili su da će sastanci ove vrste biti redovna praksa, kako bi udruženja koja se bave zaštitom prava OSI bila od samog početka uključena u proces donošenja odluka. Najavljeno je da će biti sprovedena stroga kontrola raspodjele budžetskih sredstava nevladinim organizacijama i udruženjima koja se bave ovim pitanjem.

Ispred UMHCG-a sastanku su prisustvovale Marina Vujačić, izvršna direktorica i Milica Marđokić, koordinatorka servisa podrške. 

Priredili: Ivan Ćović i Anđela Miličić

Izvor: portal dnevnog lista Pobjeda

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) u okviru projekta OsnaŽENA, zapOSIena, uključena  19. marta 2021. organizovalo je Info dan s poslodavcima o zapošljavanju žena s invaliditetom. Info dan je organizovan u Podgorici, u hotelu Hilton. 

Ovom prilikom su svi prisutni dobili informisacije o mogućnostima i prednostima zapošljavanja osoba s invaliditetom, s posebnim fokusom na podsticanje zapošljavanja žena s invaliditetom, i podstaknuti da, umjesto plaćanja posebnog doprinosa zbog nezapošljavanja osoba s invaliditetom, zaposle OSI i tako utiču na rješavanje situacije na tržištu rada, nađu kvalitetnu radnu snagu i unaprijede svoje poslovanje. Facilitatorka na Info danu bila je izvršna direktorica UMHCG-a Marina Vujačić.

Učešće na Info danu uzeli su predstavnici Ministarstva ekonomskog razvoja, Uprave za kadrove, Unije poslodavaca Crne Gore, Unije Saveza sindikata Crne Gore, Centra za ženska prava, Centra za profesionalnu rehabilitaciju, Društva za zapošljavanje, obrazovanje odraslih, organizovanje i izvođenje profesionalne rehabilitacije (ZOPT-a), Saveza slijepih Crne Gore, Bild studija i Arhimeda.

Sadržaj Info dana bio je motivaciono – edukativnog karaktera, tako da su svi učesnici, imali priliku dobiti više informacija o uticaju modela pristupa invaliditetu na garancije u oblasti radnih prava, uključujući i evropske i međunarodne propise, posebno u segmentu razumnih adaptacija za osobe s invaliditetom, te neophodnosti njihove primjene u praksi. Dat je osvrt i na višestruku i intersekcijsku diskriminaciju žena s invaliditetom, mjere u oblasti zaštite i zdravlja na radu, te mjere smanjenja progresije invalidnosti i štetnih posledica po zdravlje. Ukazano je na negativan pristup u garancijama prava na rad koje polaze od preostale i umanjene radne sposobnosti osoba s invaliditetom proistekle iz invaliditeta, odnosno invalidnosti, a ne društvenih činilaca: barijera u okruženju, nepostojanja adekvatnih uslova rada i sl. Kao takva „preostala radna sposobnost“ se procjenjuje samo kod OSI i to kao početna mjera profesionalne rehabilitacije, a ne kao krajnji ishod nakon sprovedenih svih mjera profesionalne rehabilitacije kojima treba da se omoguće adekvatni uslovi rada, odnosno obezbijedi pristupačno radno okruženje i prilagođeno radno mjesto. 

Takođe, ukazano je i na statističke podatke Zavoda za zapošljavanje o nezaposlenosti žena s invaliditetom, pri čemu je dat prikaz i podataka UMHCG-a u vezi s brojem pokrenutih i nastavljenih parničnih i upravnih postupka i sporova u oblasti rada i zapošljavanja.

S poslodavcima je razgovarano o neophodnosti iskorjenjivanja predrasuda prema radnim sposobnostima i mogućnostima OSI, prije svega žena s invaliditetom, afirmativnoj akciji, potom kako da poslodavci obezbijede radnu produktivnost OSI i veću zainteresovanost za ostvarivanje organizacionih ciljeva i programa, potrebu ulaganja i sprovođenja mjera za adekvatnije uslove rada, a sve u cilju zasnivanja radnog odnosa, zadržavanja zaposlenja i napredovanja u poslu zaposlenih OSI.

Izvršna direktorica UMHCG-a Marina Vujačić poseban akcenat stavila je na efikasnost rada žena s invaliditetom, ukazujući na to da se u praksi nerijetko dešava da prolaze kroz teške faze samoprihvatanja, težeg zapošljavanja, dokazivanja poslodavcu, što nekada dovodi i do prekovremenog ili preopterećnog rada žena s invaliditetom a razlog tome je upravo nejednakost na tržištu rada. 

Diskusiju su otvorili direktor Saveza slijepih Crne Gore Goran Macanović koji je ukazao na ključne odredbe Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica s invaliditetom, odnos poslodavaca prema subvencijama i direktor ZOPT-a Slaven Ćipranić koji je dao osvrt na osnovne uslove rada koje svaki poslodavac treba da obezbijedi zaposlenima. Kako navodi Ćipranić, ključni problem je zapošljavanje teže zapošljive kategorije OSI, zbog čega su nadležnom Ministarstvu i uputili inicijativu s ciljem otklanjanja i rješavanja ovog problema.

Načelnica zaštite i zdravlja na radu u Ministarstvu ekonomskog razvoja Danijela Šuković, ukazala je na neke od aktivnosti na kojima je Ministarstvo radilo u proteklom periodu, između ostalog, i na izmjenu podzakonske regulative u oblasti zaštite i zdravlja na radu, napominjući da je izmijenjen i Pravilnik o mjerama zaštite i zdravlja na radu a koji će uskoro biti dostupan i javnosti. Ukazala je i na značaj kolektivnih mjera kao i neophodnosti postojanja i izrade akta o procjeni rizika.

O uticaju kvalitetnog obrazovanja na kompetencije OSI diskutovano je u više navrata, pri čemu je zaključeno da je neadekvatno formalno obrazovanje jedan od ključnih problema koji kasnije ostavlja posljedice i prilikom zapošljavanja na otvorenom tržištu rada. Zbog formalnog obrazovanja i nepoznavanja suštine pojma inkluzije, usmjeravanja u obrazovni proces bez promjene sistema koji podrazumijeva da "škola mora biti spremna za svako dijete", neadekvatnog pristupa u obrazovnom sistemu koji nije zasnovan na individualizovanom pristupu prema svakom djetetu posljedice na kompetencije i kvalifikacije za rad su očiigledne. S druge strane ni projekti i programi za zapošljavanje se ne bave uzrocima niske zapošljivosti već samo tretiraju posljedicu koja se odnosi na smanjenje broja nezaposlenih OSI zbog čega efekti i dalje nijesu održivi.

Zaključak Info dana je da su poslodavcima, izvođačima profesionalne rehabilitacje i osobama s invaliditetom neophodne dodatne edukacije i savjetovanja u cilju stvaranja jednakih mogućnosti za zapošljavanje, ravnopravniji tretman žena s invaliditetom na tržištu rada i stvaranje adekvatnih uslova za obavljanje posla, sticanje vještina, napredovanje u poslu i primjenu mjera profesionnalne rehabilitacije i zaštite i zdravlja na radu. S druge strane, neophodno je više promovisati radne mogućnosti, sposobnosti i učinke OSI, odnosno krajnje efekte zapošljavanja, a ne samo obaveze i mogućnosti poslodavaca. Zaposlena OSI predstavlja benefit za cijelo društvo a nezaposlena doprinosi socijalnoj isključenosti većeg broja članova tog društva. 

Na kraju Info dana svim učenicima/cama podijeljena je i Brošura o pravima žena s invaliditetom na rad i zapošljavanje, koja je izrađena u okviru projekta a takođe je ispromovisan i Informator na istu temu.

Podsjećamo da je Info dan održan i 28. oktobra 2020. u Petnjici kada smo na istu temu razgovarali s predstavnicima lokalne samouprave, poslodavcima i NVO koji se bave pravima OSI.

Ova aktivnost dio je potgranta i realizuje se u okviru projekta OsnaŽENA, zapOSIena, uključena  podržanog od strane Mreže žena Kosova i njenih partnera kroz aktivnosti ”Unaprjeđenje radnih prava žena“. Ovu aktivnost finansira Evropska unija, a sufinansira Švedska agencija za međunarodni razvoj i saradnju (Sida). Sadržaj ove aktivnosti / posta isključiva je odgovornost Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore i ne odražava nužno stavove Evropske unije ili Sida-e. 

Pripremila: Dragana Sokić, koordinatorka projekta

Pozivajući se na nalaze Istraživanja o uticaju COVID-19 na troškove života osoba s invaliditetom, s akcentom na mlade s invaliditetom i njihovom uključivanju u mjere oporavka od virusa Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) je uputilo inicijativu Vladi Crne Gore sa zahtjevom razmatranja negativnih efekata epidemije i kreiranja sveobuhvatnijih, inkluzivnih, i pristupačnih mjera oporavka. 

Ključni nalazi istraživanja su pokazali da organizacije osoba s invaliditetom i organizacije za osobe s invaliditetom smatraju da bi negativni uticaj epidemije na OSI bio znatno manji da su odgovori bili usmjereni prema međunarodnim obavezama i standardima. Ovo bi podrazumijevalo uključivanje i konsultacije s osobama s invaliditetom i predstavnicima relevantnih organizacija OSI koje su tokom krize predlagale različite mjere koje bi za cilj imale sprečavanje diskriminacije OSI s pojedinim vrstama invalidnosti i omogućavanje dostojanstvenog života, odnosno smanjenje negativnih efekata epidemije i predlaganih mjera, i adekvatnije mjere za oporavak OSI od krize. Pritom su napomenuli da osim što nije bilo proaktivnog pristupa vlasti, vlasti su istovremeno i ignorisale većinu poziva ovih organizacija za njihovim uključivanjem.

Takođe, već godinama unazad OSI i OOSI ističu potrebu za izradom registra osoba s invaliditetom, što je ujedno i zahtjev preuzet ratifikacijom Konvencije UN o pravima osoba sa invaliditetom. Registar ne bi trebao da sadrži samo demografske podatke OSI, već i specifične informacije u vezi s invaliditetom i životne troškove povezane s invaliditetom, odnosno proistekle iz invaliditeta. Ključna preporuka ove studije je da vlasti hitno počnu prikupljati ove podatke kako bi registar osigurao adekvatniju procjenu potreba i planiranje, kao i pravedniju i inkluzivniju raspodjelu podrške za OSI jer je ona trenutno usmjerena samo na pojedine kategorije OSI, prvenstveno one obuhvaćene pravima iz oblasti socijalne zaštite (u kojoj se pritom na vrlo rigorozan način garantuju prava OSI), čime se mnoge OSI kojima je podrška realno potrebna zapostavljaju i isključuju. 

Pored toga, istraživanje je pokazalo da se važan preduslov za smanjenje negativnog uticaja odnosi na pristupačnost fizičkog okruženja, institucija, informacija (uključujući i medije), komunikacija, transporta i usluga, uključujući i raznolikost javnih i lokalnih usluga, prepoznavanje znakovnog jezika kao jezika u službenoj upotrebi, itd. 

Rezultati istraživanja sprovedenog u decembru 2020. su pokazali i da 80% ispitanika nije obuhvaćeno nikakvim mjerama podrške čiji je cilj bio ublažavanje negativnog uticaja ili pomoć u oporavku od COVID-19, dok je 18,9% dobilo neki oblik pomoći i podrške bez obzira da li su to tražili. Međutim, samo 6,7% ispitanika je bilo obuhvaćeno mjerama podrške koje su pružale opštine u kojima su živjeli, dok je samo 18,9% obuhvaćeno vladinim mjerama podrške. Takođe, 12,2% ispitanika dobilo je neku vrstu humanitarne pomoći, dok su neki od onih koji nijesu dobili humanitarnu pomoć izjavili da poznaju druge ljude koji su dobili pomoć od opštine (što pokazuje da kriterijumi nisu bili jasni ili transparentni).

Dodatno, poboljšani kvalitet i standardi zdravstvenih usluga i protokoli za liječenje i tretman osoba s invaliditetom smanjili bi dodatni negativni uticaj na zdravlje tokom krize. Inkluzivne usluge socijalne zaštite i ciljane mjere za smanjenje siromaštva OSI, kao i njihovo redovno i adekvatno finansiranje, smanjili bi negativni socijalni uticaj i rizik marginalizacije OSI tokom krize.

Važna preporuka za period tokom i nakon krize uključivala bi uspostavljanje nacionalnog institucionalnog okvira za saradnju između države i osoba s invaliditetom - savjetodavnog tijela za prava osoba s invaliditetom i uključivanje osoba s invaliditetom i njihovih predstavničkih organizacija u odlučivanje u vezi s donošenjem mjera za sprečavanje širenja virusa COVID-19, a naročito u predlaganju i usvajanju mjera zaštite, ali i mjera za oporavak od krize. Ovom prilikom napominjemo da je prethodna Vlada u junu 2020. bila donijela Odluku o osnivanju Savjeta za brigu o OSI, ali da ovo tijelo u vrijeme mandata 41. Vlade nije održalo konstituitivnu sjednicu, pa samim tim Savjet nije ni počinjao s radom. 

Vladu smo podsjetili na inicijativu poslatu u decembru 2020, i očekivanje da u najskorijem periodu pokrene proceduru formiranja ovog Savjeta koje će kao Vladino tijelo, biti sastavljeno od ministara/ministarki  i isključivo reprezentativnih predstavnika/predstavnica organizacija osoba s invaliditetom i udruženja roditelja djece s invaliditetom (što nije bio slučaj sa sazivom iz juna 2020). U tom kontekstu, istaknuto je raspoloženje da se predstavnici UMHCG sastanu s jednim ili oba tijela koja je nova Vlada formirala u cilju zaštite i oporavka građana od posljedica epidemije.

Vlada bi trebala da razvije strategiju oporavka s ciljanim mjerama podrške za osobe s invaliditetom i njihove porodice uz veću finansijsku podršku na nacionalnom i lokalnom nivou. Mjere bi trebalo da odražavaju različitost invalidnosti i da isprave nedovoljno sveobuhvatno razumijevanje invalidieta koje postavlja ograničenje za pristup postojećoj podršci - ostavljajući mnoge osobe s formalno neprepoznatim oštećenjima/invalidnostima bez podrške usljed diskriminatornih odredbi u važećim politikama na koje se Vlada oslanja prilikom kreiranja mjera.

Finansijska podrška bi trebala da uključuje plaćeno odsustvo za osobe s invaliditetom i članove njihovih porodica, povećanje iznosa lične invalidnine, podršku organizacijama osoba s invaliditetom u obezbjeđivanju mjera zaštite i zdravlja na radu (maske, sredstva dezinfekcije), ali i drugih materijalnih davanja, uključujući posebno pokrivanje dodatnih troškova prouzrokovanih invaliditetom. Pritom je važno da je da postupak prijavljivanja za bilo koju vrstu podrške lako dostupan i bez ikakvih troškova za osobu koja je traži, kao i da se na zahtjeve odgovora efikasno i blagovremeno.

Uz navedeno, neophodno je razviti programe i mjere podrške u vezi s habilitacijom, rehabilitacijom i programe podrške za sticanje veće zapošljivosti, ličnog razvoja i kapaciteta za samozapošljavanje i kompetencije potrebne u savremenom društvu (uključujući IT i digitalnu transformaciju). I na kraju, svi drugi programi ekonomskog oporavka namijenjeni građanima/kama treba da uključuju i osobe s invaliditetom.

Skrenuli smo pažnju da je Crna Gora 2009. ratifikovala Konvenciju UN o pravima OSI u kojoj je, pored ostalog, u članu 28 Adekvatan životni standard i socijalna zaštita navodeno da države potpisnice priznaju pravo svih lica sa invaliditetom na socijalnu sigurnost i na uživanje tog prava bez diskriminacije po osnovu invalidnosti i preduzeće odgovarajuće korake da osiguraju i promovišu ostvarivanje ovog prava, uključujući mjere radi osiguravanja licima sa invaliditetom i njihovim porodicama, koje žive u uslovima siromaštva, pristupa državnoj pomoći da pokriju troškove vezane  za invalidnost, uključujući odgovarajuću obuku, savjetovanje, finansijsku  pomoć i ustanove za privremeni smješta. Adekvatan životni standard i socijalna zaštita OSI trebaju da budu predmet veće pažnje nadležnog resora, ali i cijele Vlade, kako tokom aktuelne epidemiološke situacije, tako i u regularnom stanju. 

Osim navedenog Vlada bi morala uključiti osobe s invaliditetom u pitanjima međunarodne saradnje i humanitarne pomoći, što do sada nije bio slučaj. Brojne donacije medicinskih sredstava i opreme, ali i druge vrijedne donacije, „zaobišle“ su osobe s invaliditetom i njihove organizacije. Pored navedenog, Vlada bi, uz koordinaciju Ministarstva vanjskih poslova, trebala procjenjivati potrebu i u skladu s tim potraživati vrijedne donacije u medicinskoj opremi, medicinsko-tehničkim pomagalima i asistivnim tehnologijama, ali i finansijskoj pomoći, koje bi bile dostupne OSI, odnosno koje bi koristile OSI, a što je, takođe, njena obaveza proistekla iz člana 32. Konvencije UN o pravima OSI. 

U krajnjem, od Vlade očekujemo dobre odluke i dosljedne, nediskriminatorne mjere i njihovu primjenu, koje će odgovorni građani/ke slijediti i koje će uticati na poboljšanje epidemiološke situacije u državi, ali se isto tako očekuje da Vlada poštuje i osluškuje prava i potrebe građana/ki s invaliditetom u svim okolnostima, a naročito u ovakvim kriznim situacijama. Pored toga što su osobe s invaliditetom jedna od grupacija koja je posebno pogođena koronavirusom i posljedicama koje virus izaziva, poštovanje međunarodnih dokumenata, domaćih zakona i u krajnjem ljudskih prava je nešto što treba biti praksa Vlade, bez posebne potrebe za skretanjem pažnje na to.

Istraživanje je realizovano na zahtjev Kancelarije Visokog komesara za ljudska prava (OHCHR) uz podršku UNDP u Crnoj Gori (Program Ujedinjenih nacija za razvoj), a kroz Zajednički program UN-a za podršku zemljama u dizajniranju i sprovođenju inkluzvnog odgovora i planiranju oporavka. Podaci su se prikupljali od OSI s različitim vrstama invalidnosti, različitih uzrasta, nivoa obrazovanja i iz više gradova u Crnoj Gori, ali i od nadležnih institucija i zainteresovanih organizacija koje na različite načine imaju uticaj na život OSI tokom epidemije. 



Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore poziva osobe s invaliditetom i osobe bez invaliditeta, aktiviste u organizacijama osoba s invaliditetom, porodice i prijatelje OSI, volontere i druge zainteresovane za temu prava OSI da se prijave za učešće na Edukativnoj radionici za OSI o uslugama podrške za samostalni život i Psihološkoj radionici za mlade s invaliditetom i mlade bez invaliditeta, koje će se održati 16. marta 2021. u Bijelom Polju. 

Organizovanjem edukativne radionice za OSI o uslugama podrške za samostalni život se namjerava da se OSI kroz predavanja i rad u grupama informišu o samostalnom življenju i uslugama podrške za život u zajednici propisanih Zakonom o socijalnoj i dječjoj zaštiti, a neke od tema koje će obuhvatiti radionica su: modeli prisupa invaliditetu, filozifija samostalnog života, samostalno kretanje, usluge podrške za život u zajednici s akcentom na personalnu asistenciju, podržano stanovanje, pomoć u kući itd.

Organizovanjem psiholoških radionica se želi pružiti podrška jačanju socio- emocionalnih vještina mladih s invaliditetom i mladih bez invaliditeta u procesu njihove tranzicije u odraslo doba, te međusobnom zbližavanju, većoj otvorenosti i direktnijoj komunikaciji. Učesnici/ce na radionicama će proći kroz međusobno povezana područja emocionalne samo(svijesti), samoregulacije i društvene interakcije. Takođe, na radionicama će se analizirati sposobnost prepoznavanja i razumijevanje sopstvenih i tuđih osjećanja, svjesnost o tome kako vlastita osjećanja i akcije utiču na mlade s invaliditetom i na druge, sposobnost izražavanja misli, osjećanja i ponašanja na društveno odgovarajući način. Same radionice imaju za cilj smanjenje socijalne isključenosti i diskriminacije mladih  s invaliditetom, te smanjenje socijalne distance između mladih bez invaliditeta i mladih s invaliditetom.

Zainteresovani kandidati se mogu prijaviti najkasnije do 12. marta 2021. dostavljanjem prijave na mejl adresu Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. s naznakom Prijava za edukativnu i psihološku radionicu.

Nakon dostavljenih prijava, izabranim učesnicima/ama će biti dostavljen detaljan program rada radionica. 

Edukativna radionica za OSI o uslugama podrške za samostalni život se realizuje kroz projekat OsamoStalI se! koji sprovodi UMHCG uz finansijsku podršku Ministarstva finansija i socijalnog staranja posredstvom Konkursa za NVO u 2020, a Psihološka radionica za mlade s invaliditetom i mlade bez invaliditeta se realizuje kroz projekat Mladi za Stvarnu Inkluziju finansiranog od strane Uprave za sport i mlade, posredstvom Konkursa u oblasti društvene brige o mladima.

„Uvek je lepo kada se osvoji nagrada. Ona mi mnogo znači i zbog toga što je na nagrađenoj fotografiji moja porodica, dok slavimo prvi rođendan naše dvoje dece“, kaže Aleksandar Radišić iz Čajetine, pobjednik foto-konkursa Srbija bez barijera.

Njegova fotografja Lukin i Sofijin prvi rođendan je osvojila prvo mjesto na foto-konkursu Srbija bez barijera, povodom 3. decembra, Međunarodnog dana osoba s invaliditetom. Ovaj dogadjaj organizovala je Nacionalna organizacija osoba sa invaliditetom, uz podršku Ministarstva za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja.

Zbog epidemijske situacije, nagrada nije dodjeljena tada, već 1. marta ove godine na Međunarodni dan invalidskih kolica. Na svečanosti koja je organizovana u Palati Srbija, nagrade i priznanja Jednaki je uručila Darija Kisić Tepavčević, ministarka za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja.

Osim što je uspješan sportista, Radišić je i predsjednik čajetinskog udrženja Inkluzija osoba sa invaliditetom, koje godinama uspješno realizuje mnoge projekte i akcije za pobljšanje položaja osoba s invalidtetom u toj opštini.

Njegov entuzijazam, aktivizam i uspjesi su nadahnuće za ljude koji su korisnici kolica i primer za to da invaliditet nije prepreka ličnim stremljenjima i društvenom životu.

„Osobe s invaliditetom ne treba da budu zatvorene u kući. Trebalo bi da izađu iz svojih domova, da budu više vidljive, da se bave sportom i drugim aktvnostima, a invalidska kolica nisu prepreka, već pomagalo koje nam omogućava izlaz u svet“, kaže Radišić.

Radišić, koji je rođen 1984. u Užicama i diplomirao je na Fakultetu za sport turizam u Novom Sadu, bavio se skijanjem i fudbalom, a nakon povrede je nastavio da se bavi sportom nizajuci uspjehe u stonom tenisu, a potom i u atletici. Mnoštvo medalja je osvojio na svijetskim, evropskim i domaćim takmičenjima u disciplini bacanje čunja.

Očekuje ga takmičenje na atletskom mitingu, 28. marta ove godine u Puli, gdje bi, kako dodaje, trebalo da potvrdi normu za Paraolimpijske igre u Tokiju.

Pripremio: Ivan Čović

Izvor: portal dnevnog lista Danas

Strana 1 od 34

Back to top