petak, 24 maj 2019 17:34

Država da preispita svoj rad i odlučnije se zalaže za ljudska prava OSI

Autor:

Podgorica, PR pres servis – Crna Gora bi trebalo da motiviše osobe s invaliditetom (OSI) da se obrazuju i postaju arhitekte i inžinjeri, jer bi na taj način dali najveći doprinos u poboljšanju statusa te populacije u crnogorskom društvu.   

To je saopšteno na okruglom stolu „Od pravnih garancija do jednakosti u praksi“, koji je Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) organizovalo u okviru projekta „Saučesnici u ostvarivanju prava OSI“, a koji je finansijski podržalo Ministarstvo za ljudska i manjinska prava.

Izvršna direktorica UMHCG, Marina Vujačić, kazala je da je tokom protekog perioda posvećeno mnogo vremena radu sa konkretnim ciljnim grupama na terenu – s učenicima u školama, prosvjetnim radnicima, mladim OSI, studentima, aktivistima u nevladinom sektoru, kao i predstavnicima institucija.

„Pokušavamo zaokružiti cijeli krug aktivnosti onih aktera koji rade s OSI i koji imaju direktan uticaj na priču o ljudskim pravima. U posljednje vrijeme, same OSI mnogo više i otvorenije govore o prihvatanju invaliditeta. Pokušavamo osvijetliti, ohrabriti i osnažiti sve OSI, da otvoreno govore o tome i prihvate svoj invaliditet“, rekla je Vujačić.

Ona je istakla da su OSI, tokom fokus grupa, istakle da je neophodno edukovati arhitekte i inžinjere s invaliditetom, kako bi doprinijeli poboljšanju statusa OSI u crnogorskom društvu.

„OSI vjeruju da će jedino tada imati društvo o kome govorimo i o kom stalno pričamo, upravo kroz rad onih koji imaju lična iskustva s invaliditetom“, poručila je Vujačić.

Ona je navela da se bilježi sve veća diskriminacija u određenim oblastima, poput obrazovanja.

„Tokom svog rada, roditelji djece s invaliditetom ili već odraslih članova su nam saopštili da su morali oduzeti poslovnu sposobnost svom djetetu, kako bi ga mogli zaštititi ili ostvariti neko njegovo pravo, što je potpuno suprotno od standarda ljudskih prava“, rekla je Vujačić.

Ona je ocijenila da institucije moraju preći iz instituta oduzimanja poslovne sposobnosti na institut podržanog odlučivanja.

„Ne smije biti opravdanje da porodice pokreću inicijative, odnosno da se oduzima poslovna sposobnost da bi neko bio zaštićen i bi se moglo u crnogorskom sistemu ostvariti neko od prava“, kazala je Vujačić.

Ona je istakla da institucije sistema moraju preispitati svoj rad, odlučnije se baviti ljudskim pravima OSI, kao da je neophodna efikasnija komunikacija sa tom populacijom.

Zamjenik Zaštitnika ljudskih prava i sloboda, Siniša Bjeković, kazao je da implementacija međunarodnih standarda ljudskih prava u crnogorski pravni poredak mora počivati na premisi da ne postoje pravne praznine.

„Na institucijama leži najveća odgovornost, kada je u pitanju ostvarivanje prava i sloboda OSI i institucije, kao čuvari garancija koje su date ustavnim međunarodnim pravnim poretkom, moraju da budu, ne samo osnaženi, već i osposobljeni da primjenju međunarodno pravo, odnosno da rješavaju sporove i predmete, na načelima poštovanja ljudskih prava i sloboda“, rekao je Bjeković.

On je kazao da postojeće crnogorsko zakonodavstvo nije harmonizovano s međunarodnim pravnim poretkom i da primjena zakona koji se odnose na implementaciju ljudskih prava i sloboda moraju biti, kako je poručio, praksa sudskih organa, ali i svih drugih državnih organa.

„Skeptičan sam u pogledu načina na koji se prava OSI sagledavaju u kontekstu društvene stvarnosti u Crnoj Gori. Nediskriminacija je samo jedan od ključnih načela koja su sadržana u Konvenciji o pravima OSI, a možda i značajni su ostali principi na konvencijski poredak, odnosno pitanja dostojanstva, inkluzije, poštovanja različitosti, jednakosti i mogućnosti, pristupačnosti, jednakosti polova i poštovanje različitih komponenti prava djece kao OSI“, istakao je Bjeković.

On je saopštio da je registrovana problematična praksa prema kojoj je, kako je pojasnio, princip lišavanja poslovne sposobnosti primjenjivan u situacijama kada nije jasno razgraničen kriterijum kako bi OSI mogle uživati određena prava iz oblasti socijalne zaštite.

„U radu naše institucije, imali smo priliku da vidimo slučaj u kojem je istovremeno jednom odlukom  više lica lišeno poslovne sposobnosti, što je jedan od klasičnih primjera nesaglasja kako se vrši lišavanje poslovne sposobnosti, odnosno odnosa prema OSI“, naveo je Bjeković.

On je kazao da su uložene mjere u rješavanju pitanja pristupačnosti mnogih institucija, ali da to i dalje predstavlja problem za OSI.

Koordinatorka projekta, Nada Bošković je, predstavljajući dio rezultata istraživanja dobijenih posredstvom fokus grupa, kazala da su OSI u fokus grupama ocijenili postojeće zakone kao diskriminatorne.

„Takođe, naveli su  da postoje segregacija i da se diskriminacija dešava zbog predrasuda. Segregaciju su naveli kao čest vid diskriminacije, kao što su posebna odjeljenja u školama, nedostatak individualizovane podrške i generalno servisa podrške. U nekoliko fokus grupa ponovljen je stav da diskriminacijom smatraju i činjenicu da OSI konstatno treba da dokazuju invaliditet, kao što su nemogućnost dobijanja jedinstvenog rješenja“, navela je Bošković.

Ona je kazala da su učesnici fokus grupa u nekim oblastima garancije prava OSI ocijenili kao dobre, ali da generalno nisu na zadovoljavajućem nivou, kao i da nisu primjenljive.

 „Oni su kazali da je potrebno veliko zalaganje OSI, borba, tužbe, te da na kraju OSI mora sama riješiti problem jer je sudska praksa nedjelotvorna. Takođe, učesnici su naveli da država ne kažnjava samu sebe, a da inspekcijski nadzor nije adekvatan, kao i da su lična poznansta često potrebna za ostvarivanje prava“, rekla je Bošković.

Učesnici svih fokus grupa naveli su kao vid diskriminacije, kazala je Bošković, nepristupačnost fizičkog okruženja i službi lokalnih samouprava, a učesnici iz Podgorice su ukazali i na nepristupačnost sajtova, semafora, bankomata, platomata i automata.

„To ukazuje na veću svijest OSI koje žive i rade u Podgorici u odnosu na druge sredine. Učesnici su takođe naveli primjere diskriminacije koja se dešava prilikom vađenja ličnih dokumenata i ograničavanje potpisa. Na taj način, neko ko ima visoko obrazovanje svrstava se u kategoriju nepismenih“, istakla je Bošković.

Ona je navela da su preporuke za insistucije sistema, koje su na fokus grupama dale OSI, da konsultuju OSI i da se uključuju u procese donošenja odluka.

 „Nećemo imati značajne i suštinske promjene svijesti, dok se same OSI ne budu obrazovale za zanimanja koja omogućavaju rad s OSI i za OSI. Učesnici su naveli da je potrebno posebno usmjeriti podršku organizacijama OSI, uključujući finansijsku“, kazala je Bošković.

Preuzeto: PR centar 

Pročitano 412 put(a)

Back to top