U nastavku slijedi nezvaničan prevod Izvještaja za 2020. Evropske komisije o stanju u Crnoj Gori u dijelu koji se direktno ili indirektno tiče prava OSI. 

Poglavlje 23. Pravosuđe i temeljna prava

U segmentu temeljnih prava Crna Gora je postigla određeni napredak. Zakonodavni i institucionalni okvir u oblasti temeljnih prava sada je uglavnom uspostavljen. U julu 2020. Parlament je donio Zakon o životnom partnerstvu lica istog pola, čime je Crna Gora postala prva zemlja u regionu koja je regulisala status istopolnih parova. Osnaženi su kapaciteti institucija za ljudska prava i Ministarstva za ljudska i manjinska prava, a povjerenje u kancelariju Ombudsmana se povećava. Međutim, važni izazovi ostaju u obezbjeđivanju efikasne primjene nacionalnog zakonodavstva o ljudskim pravima. Izvještaji o prekomjernoj upotrebi sile u policiji i navodi o mučenju zahtijevaju brze i efikasne istrage. Etnički i vjerski motivisani napadi u kontekstu izbora u avgustu 2020. ozbiljno zabrinjavaju. Potrebni su dalji napori da se ljudska prava integrišu u sva područja rada, javne politike i sektore. Grupe u nepovoljnom položaju, uključujući Rome i Egipćane, i osobe s invaliditetom i dalje se suočavaju s višestrukom diskriminacijom i poteškoćama u ostvarivanju svojih prava u upravnim i sudskim postupcima. Rodno zasnovano nasilje i nasilje nad djecom i dalje predstavljaju pitanja koja ozbiljno zabrinjavaju.

Žene u Crnoj Gori i dalje se suočavaju s nejednakošću u pristupu zapošljavanju, ekonomskim mogućnostima, a u zemlji ostaje jasan jaz u zaradama. Rodno zasnovano nasilje i nasilje nad djecom i dalje predstavljaju pitanja koja ozbiljno zabrinjavaju. Iako je postignut napredak u pogledu prava lezbijki, homoseksualaca, biseksualaca, transrodnih i interspolnih osoba (LGBTI), na štetu ove zajednice i dalje ima incidenata, govora mržnje i homofobnih izraza. U narednoj godini, Crna Gora bi posebno trebala: 

• Osigurati bolji i sistematičniji pristup pravdi, žalbenim sistemima i besplatnoj pravnoj pomoći za žrtve kršenja ljudskih prava i žrtve zločina i ranjive grupe, kao što su osobe s invaliditetom; manjine, uključujući Rome i Egipćane; i žene i djeca žrtve nasilja;

• obezbijediti brze, efikasne i nezavisne istrage navoda o prekomjernoj upotrebi sile, mučenju i zlostavljanju od strane policije, zločinima iz mržnje i napadima sa etničkim i vjerskim motivima u skladu sa sudskom praksom ESLJP; 

• obezbijediti istinski dijalog o Zakonu o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i da se Zakon i njegova primjena u potpunosti bave preporukama Venecijanske komisije.

Što se tiče međunarodnih instrumenata o ljudskim pravima, nije došlo do nove ratifikacije u 2019.. Crna Gora još nije ratifikovala Međunarodnu konvenciju o zaštiti prava svih radnika migranata i članova njihovih porodica (ICRMV) potpisanu u oktobru 2006. i Protokol iz 2014. na Konvenciju o prisilnom radu iz 1930. Crna Gora je nastavila dijalog sa međunarodnim organizacijama za ljudska prava i nadzornim tijelima, Ujedinjenim nacijama i Savjetom Evrope. Ministarstvo spoljnih poslova je 2019. razvilo bazu podataka za praćenje primjene obaveza i preporuka iz međunarodnih mehanizama za ljudska prava. U martu 2019. Savjetodavni komitet za Okvirnu konvenciju za zaštitu nacionalnih manjina usvojio je Treće mišljenje o Crnoj Gori. U junu 2019. Crna Gora je izvijestila o sprovođenju preporuka Komiteta UN-a za eliminaciju diskriminacije žena iz 2017. (CEDAW). U aprilu 2020. specijalni izvestilac UN-a za trgovinu ljudima, posebno ženama i djecom, objavio je svoj izvještaj o posjeti Crnoj Gori 2019. U aprilu 2020. Crna Gora je izvijestila o sprovođenju preporuka Komiteta UN-a za uklanjanje rasne diskriminacije (CERD).

U junu 2020. Parlament je donio Zakon o amnestiji za smanjenje zatvorskih kazni nekim zatvorenicima za 5-15%, kako bi se smanjila prenatrpanost zatvora u kontekstu izbijanja COVID-19. Proširenja zatvora i dodatni planovi Zavoda, uključujući zatvorsku bolnicu, trenutno su u pripremi. Oko postrojenja za kratkotrajne kazne započeta je izgradnja zaštitnog zatvorskog zida kako bi se obezbijedila bolja sigurnost. Tehnička pomoć koju finansira EU za izgradnju novog zatvorskog objekta u Mojkovcu započela je u novembru 2019. Nastavljena je saradnja s civilnim društvom u segment zatvorenika s invaliditetom, sprječavanja recidiva i socijalne reintegracije i ličnog / profesionalnog razvoja. Treba nastaviti s napretkom postignutim u rehabilitaciji i resocijalizaciji (bivših) pritvorenika. Potpuna pristupačnost zatvora osobama s invaliditetom tek treba biti adresirana.

Što se tiče prava djeteta, Vlada je maja 2019. usvojila novu Strategiju za ostvarivanje prava djeteta (koja pokriva 2019-2023) i akcioni plan za 2019-2020. Trebalo bi dodijeliti dovoljno resursa kako bi se omogućilo sprovođenje aktivnosti strategije. Potrebno je ojačati ulogu i mandat Savjeta za prava djeteta kako bi mogao efikasno da vrši svoju funkciju mehanizma za koordinaciju na međuministarskom nivou. Smjernice za odgovor zdravstvenog sektora na djecu i adolescente koji su žrtve nasilja, namijenjene povećanju otkrivanja i izvještavanja, dovršene su u novembru 2019. Do sada napredak u ovoj oblasti ostaje ograničen. Glavni izazovi uključuju nedovoljne nacionalne kapacitete za sprovođenje multisektorskih i holističkih intervencija u sprječavanju i rješavanju nasilja nad djecom. Veoma mali broj prijavljenih slučajeva seksualnog nasilja nad djecom i dalje izaziva zabrinutost zbog neprijavljivanja i identifikacije žrtava. 

Djeca s invaliditetom doživljavaju barijere u pristupu kvalitetnom zdravstvu, obrazovanju, uslugama socijalne i dječje zaštite i ograničenom uključivanju u društvo. Namjenska kampanja o mentalnom zdravlju djece pokrenuta je 2019. 

Sistem licenciranja pružalaca usluga OCD u sistemu socijalne zaštite je pokrenut dalje razvijen za pružanje usluga dnevnog boravka za djecu iz ugroženih porodica, porodičnih terenskih radnika i SOS telefonske linije za djecu. Međutim, te usluge uglavnom finansiraju projekti i zahtijevaju održivije javno finansiranje. U martu 2020. pokrenuta je kampanja za podizanje svijesti javnosti protiv ugovorenih dječjih brakova, u saradnji vlasti, socijalnih službi i civilnog društva. Potrebni su dalji napori na deinstitucionalizaciji i pravdi prilagođenoj djeci; rješavanje dječijih brakova i prosjačenja; poboljšati podršku djeci s invaliditetom i njihovim porodicama; i za rješavanje siromaštva i poboljšanje socijalne inkluzije i zdravstvenog stanja osjetljive djece. Crna Gora se podstiče da poveća minimalnu starosnu granicu za stupanje u brak na 18 godina, što preporučuju CEDAW i UN-ov specijalni izvjestilac za trgovinu ljudima.

Što se tiče prava osoba s invaliditetom, Vlada je u martu 2019. odobrila godišnji Akcioni plan strategije za zaštitu lica sa invaliditetom od diskriminacije i promociju jednakosti (koji pokriva 2017-2021). Formirana je posebna radna grupa koja će nadgledati sprovođenje plana. Pravni i politički okvir je konsolidovan, mada sporim tempom, a usvojeni propisi tek treba da budu usaglašeni. Neki zakoni nijesu u potpunosti usklađeni s UN Konvencijom o pravima osoba sa invaliditetom (CRPD) i međunarodnim standardima, uključujući i definiciju invaliditeta. U pripremi je Akcioni plan za primjenu preporuka Komiteta UN-a za prava osoba s invaliditetom. 

Zakon o radu iz 2019. uključuje neke relevantne odredbe za promociju prava osoba s invaliditetom. Izmjene Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica s invaliditetom još uvijek nisu finalizovane. Ovo je, između ostalog, odložilo važenje pravilnika o radnim centrima i pogonima za zapošljavanje osoba s intelektualnim i psihosocijalnim invaliditetom. Pravo na korišćenje znakovnog jezika nije zakonski uređeno i faktor je diskriminacije u segmentu pristupačnosti javnoj upravi i komunikacijama. Ograničena dostupnost obuke za tumače i trenere za znakovni jezik u zemlji je stvar koja zabrinjava. Konkretni koraci su preduzeti 2019. i 2020. za poboljšanje pristupa osoba s invaliditetom javnim objektima i institucijama, ali napredak u tretmanu socijalno ugroženih i osoba s invaliditetom je nedovoljan. Postojeće zakonske odredbe tek treba da se efikasno primijene kako bi se osiguralo sistematsko sprovođenje njihovih prava. Obavezne mjere koje će sprovoditi javne institucije, uprave i lokalne vlasti treba strogo nadgledati u ključnim sektorima kao što su obrazovanje, saobraćaj, zapošljavanje, medicinska pomoć i podržano stanovanje, zdravstvena i socijalna zaštita, pravda i pravna zaštita. Pristup biračkim mjestima ostaje razlog za zabrinutost. Svijest javnosti o postojećim pravnim i zaštitnim okvirima mora se dalje unapređivati i aktivno jačati. Od 1. januara 2020. na snazi je novi Zakon o vanparničnom postupku koji je ojačao zaštitne mjere u vezi s lišavanjem poslovne sposobnosti.

Poglavlje 19. Socijalna politika i zapošljavanje

Što se tiče politike zapošljavanja, Crna Gora nastavlja da sprovodi svoju Nacionalnu strategiju za zapošljavanje i razvoj ljudskih resursa, međutim, efikasnost sprovođenja i dalje je teško procijeniti zbog nedostatka sistematski prikupljenih podataka putem aktivnosti praćenja i procjene. Stopa nezaposlenosti stagnirala je na 15,2% u 2019. Prema podacima Ankete o radnoj snazi za 2019. godinu, stopa aktivnosti nastavlja da se poboljšava, ali je i dalje niska i iznosi 57,4%, dok regionalne razlike i dalje postoje, a nezaposlenost je na sjeveru nesrazmjerno visoka s 36,3% u poređenju s 5,5% u primorskom regionu. Dugotrajna nezaposlenost ostaje glavni strukturni izazov jer je 63% nezaposlenih bez posla duže od dvije godine. Najugroženije grupe na tržištu rada ostaju žene, mladi, Romi i niskokvalifikovani radnici. Od toga romska i egipćanska zajednica čine oko 2% od ukupno registrovanih nezaposlenih.

Predviđena podrška EU koju Zavod za zapošljavanje koristi treba da pomogne jačanju kapaciteta i treba obezbijediti efikasnije upravljanje ljudskim resursima. Paralelno s tim, još uvijek postoje nedovoljna efikasnost i pokrivenost aktivnih politika tržišta rada koje bi trebale biti uspostavljene da bi pomogle tražiocima posla u pronalaženju održivog zaposlenja, s posebnim fokusom na prekvalifikaciju i usavršavanje. Štaviše, jačanje aktivacije zapošljavanja izgradnjom jačih veza između zapošljavanja i socijalnih usluga, kao i veza između stručnog i visokog obrazovanja, i dalje je presudno za povećanje zaposlenosti i uklanjanje potencijalnih destimulatora za rad. Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom još uvijek ne daje potreban uticaj, dok povezani nacrt zakona još uvijek zahtijeva reviziju. Kao rezultat, usvajanje pravilnika kojim se definiše čitav niz odredbi u vezi s radom za osobe s invaliditetom još uvek nije uspostavljeno, a puna transparentnost upotrebe Fonda još uvijek nije uspostavljena. Vlada je u junu 2020. usvojila predlog za uspostavljanje Savjeta za brigu o osobama s invaliditetom. Na neformalnoj ekonomiji, i dalje su potrebni kontinuirani napori za suočavanje sa svim oblicima neformalnosti, zajedno sa daljim jačanjem inspekcija rada. Štaviše, Vlada i dalje mora da usvoji novi akcioni plan za bolju koordinaciju napora različitih uključenih institucija, uključujući one na centralnom i lokalnom nivou. Pored toga, iako postoje planovi u toku, IT sistem informacija o tržištu rada agencija za zapošljavanje tek treba da se ažurira. Treba se fokusirati na sprovođenje obaveza preuzetih u okviru Mape puta za integraciju Roma 2019-2021 radi promocije formalizacije rada. Trenutno još uvijek nema uspostavljenog sistema za praćenje njegovog funkcionisanja i njegovog uticaja. U aprilu 2020. Vlada je usvojila Izvještaj o sprovođenju Akcionog plana za zapošljavanje i razvoj ljudskih resursa za 2019. 

Što se tiče priprema Evropskog socijalnog fonda (ESF), u toku je primjena drugog operativnog programa za razvoj ljudskih resursa (2015-2017). Ovo se fokusira na obrazovanju, istraživanju, zapošljavanju i socijalnim politikama i ima za cilj jačanje kapaciteta u državnim organima s ciljem pripremanja njihove spremnosti za upravljanje ESF-om u budućnosti. Paralelno, s obzirom na pandemiju COVID-19, preraspodjela EU i crnogorskih vlasti bila je preusmjerena na rješavanje socijalnih i ekonomskih potreba.

O socijalnom uključivanju i zaštiti, Akcioni plan 2020 za sprovođenje Strategije razvoja sistema socijalne i dječje zaštite 2018-2022 i Akcioni plan za 2020. godinu za primjenu Strategije razvoja sistema socijalne zaštite za starije osobe 2018-2022 usvojene su u januaru 2020. Iako su sprovedene neke mjere iz relevantnih akcionih planova, još uvijek nisu dostupni adekvatni mehanizmi praćenja i izvještaji, pa uslovi za kreiranje politika zasnovanih na dokazima još uvek nisu uspostavljeni. Centri za socijalni rad trebaju ojačati kapacitete kako bi podržali prelazak sa institucionalnog pružanja usluga na brigu o djeci s invaliditetom, osobama s invaliditetom i starijim osobama u zajednici. Iako mnoge usluge pružaju organizacije civilnog društva i finansiraju se putem projekata, neki podzakonski akti sprečavaju ove organizacije da dobiju odgovarajuće licence za ove vrste usluga. Pored toga, istraživanje statistike prihoda i životnih uslova (SILC) objavljeno u decembru 2019. i dalje je pokazalo visok rizik od siromaštva i socijalne isključenosti s cifrom od 31,4%, što za 2018. znači smanjenje od 2,3 procentna poena u odnosu na 2017.

Zavodu za socijalnu i dječju zaštitu i dalje nedostaju resursi, a socijalne usluge koje se pružaju na lokalnom nivou i dalje se smatraju neadekvatnim. Planirani pregled sistema socijalne zaštite i dalje je potreban kako bi se pružio jasniji pregled kako pomoći u obezbjeđivanju socijalne podrške i pomoći onima kojima je potrebno istovremeno ojačati veze s aktiviranjem zaposlenja. Potrebni su dodatni napori kako bi se ispunile preporuke izveštaja Komiteta UN-a za ekonomska, socijalna i kulturna prava, posebno u dijelu visine socijalnih davanja i odgovarajućeg životnog standarda za socijalno ugrožene ljude, a posebno za nezaposlene i beskućnike. Izgleda da su protokoli usvojeni u vezi s preventivnim mjerama COVID -19 u institucijama socijalne i dječje zaštite do sada bili efikasni jer nije prijavljeno da su korisnici zaraženi tokom izvještajnog perioda. Na deinstitucionalizaciji djece koja se njeguju, nije postignuto dovoljno da bi se osiguralo da Crna Gora nastavi s uspješnim uspostavljanjem usluga u zajednici i porodicama. Moraju se uložiti veći napori kako bi se osiguralo da profesionalni sistem hraniteljstva postoji u budućnosti.

Što se tiče nediskriminacije u zapošljavanju i socijalnoj politici, neke organizacije civilnog društva su i dalje u procesu akreditacije kako bi mogle pružiti određene usluge, ali u ovoj fazi njihov ukupan broj ostaje nizak. Takve prepreke utiču na sposobnost organizacija civilnog društva da zaključe trajna partnerstva za pružanje usluga sa resornim ministarstvima. Štaviše, još uvijek nisu dostupni zvanični izvještaji o primjeni strategije i akcionog plana za socijalno uključivanje Roma i Egipćana, a i dalje nema dovoljno dokaza o potrebnom napretku na terenu. Potrebni su dalji napori kako bi se uspostavile održive i efikasne usluge dostupne romskoj i egipćanskoj zajednici, a povezano praćenje i izvještavanje takođe bi trebalo poboljšati. Iako je postignut napredak u segmentu prava lezbejki, homoseksualaca, biseksualaca, transrodnih i interseksualnih (LGBTI), saradnja između Ministarstva rada i socijalnog staranja i LGBTI zajednice i dalje treba jačati, posebno u pogledu socijalne i zdravstvene zaštite, kako bi se osigurala efikasna primena nove LGBTI strategije (2019-2023) za koju je u avgustu 2019. osnovan nacionalni tim za praćenje primene. Javne rasprave o revizijama Zakona o zabrani diskriminacije održane su u martu 2020. Uprkos tome, širom Crne Gore, organizacije civilnog društva i dalje su nedovoljno uključene u donošenje odluka.

Što se tiče jednakosti žena i muškaraca u zapošljavanju i socijalnoj politici, uprkos mjerama koje su preduzete, žene su i dalje podložne diskriminaciji na tržištu rada, što rezultira nižim učešćem i nižim stopama stvaranja dohotka i, zauzvrat, ometa pristup dugotrajnom ugovoru o radu i pristup plaćenom porodiljskom odsustvu. Pitanja poput rodne razlike u zaposlenosti i platama, seksualnog uznemiravanja na radnom mjestu, pristupačne brige o djeci, neplaćenog rada i sistema poreskih naknada i dalje su uglavnom neriješena. Stalni fokus mora biti na pro-ženskim inicijativama, na prilagođenim aktivnim mjerama na tržištu rada koje ciljaju žene i na zakonodavnim i nezakonodavnim mjerama usmjerenim na ravnotežu između poslovnog i privatnog života.

Poglavlje 26. Obrazovanje i kultura

Ministarstvo oprosvjete pokrenulo je konkurs za stipendije za romske i egipatske srednjoškolce i studente fakulteta u septembru 2019. Iako se povećala stopa pohađanja i manje slučajeva napuštanja škole može se uočiti od 2016, ukupnog broja romske i egipćanske djece koja idu u školu i djece s invaliditetom i dalje je na niskom nivou; najviše zabrinjava nizak nivo romske i egipćanske djece koja završavaju obavezno obrazovanje. U tom kontekstu, Crna Gora treba da osigura blisku sinergiju prilikom sprovođenja strategije za socijalno uključivanje Roma za period 2016-2020, Poznanskoj deklaraciji o integraciji Roma i novijoj strategiji za inkluzivno obrazovanje 2019-2025.

S engleskog prevela: Marina Đurovič