Vlada Crne Gore je na današnji datum, 23. oktobra 2013. godine usvojila Akcioni plan prilagođavanja objekata za pristup i kretanje lica smanjene pokretljivosti i lica sa invaliditetom. Akcioni plan je usvojen nakon dva mjeseca isteka roka za prilagođavanje objekata u javnoj upotrebi, koji je propisan kao obaveza u Zakonu o uređenju prostora i izgradnji objekata iz 2008. godine, dakle roka koji je Vlada postavila kako sebi, tako i drugima.
Ni posle dvije godine nijedan objekat, od 13 "prioritetnih" planiranih za prilagođavanje, do danas, nije prilagođen. Gdje je odgovornost za loše planiranje i lošu primjenu, odnosno za probijanje svih rokova?
Prošle godine je najveći dio novca zbog trezorskog načina poslovanja vraćen u budžet, dok su i dalje nepristupačne i bolnice i fakulteti i sudovi. To isto će se vjerovatno desiti i ove godine. Da li je moguće da nadležni nijesu u stanju za dvije godine prilagoditi 13, objekata, pa čak ni tri koja su posebno izdvojili kao "najprioritetnija za prilagođavanje"?
U Akcionom planu za poglavlje 23 definisana je mjera: "Nastaviti sa obezbjeđivanjem pristupačnosti objektima u javnoj upotrebi licima sa invaliditetom i licima smanjene pokretljivosti prema Akcionom planu prilagođavanja 13 prioritetnih objekata u javnoj upotrebi za pristup, kretanje i upotrebu licima smanjene pokretljivosti i licima sa invaliditetom za 2014." U indikatoru se navodi "broj i naziv objekata kojima je omogućen pristup", te da će se nastaviti s obezbjeđivanjem pristupačnosti objektima u javnoj upotrebi prema Akcionom planu prilagođavanja 13 prioritetnih objekata, nakon prilagođavanja TRI OBJEKTA koja je planirano da budu realizovana u decembru 2015. godine.
Dakle, Vlada u prvom polugodišnjem izvještaju o realizaciji Akcionog plana za 23. pregovaračko poglavlje - Pravosuđe i temeljna prava, koji je 09. jula, 2015. usvojila na sjednici, navodi da će se prilagođavanje nastaviti prema Akcionom planu, i to onom koji je trebao biti realizovan do kraja 2014. godine.
Jedan od tri planirana objekta za prioritetno prilagođavanje u prvom roku je Skupština Crne Gore, institucija u kojoj nam garantuju prava, a kad treba da ih ispoštuju pronalaze opravdanja. Prošla je 2014. iz Skupštine su sebi postavili nove rokove, pa je tako bio aktuelan onaj u aprilu, pa avgustu, pa oktobru, da bi sada Skupština naznačila da će to biti decembar 2015.
Dok se u Evropi svake godine daje nagrada za najpristupačniji grad, možda jedino nedostaje "malo kreativnosti" pa da nadležni organi osmisle neki događaj za obilježavanje dvije godine od usvajanja Akcionog plana i tako nas ohrabre kako rade analize sedan godina od usvajanja zakona, kako tri godine sprovođe Akcioni plan za prilagođavanje 13 objekata, kako još treba da se strpimo i sačekamo. Možda bi nadležni trebali da se sjete da treba i da živimo. Da li je neko u ovoj državi svjestan šta bi se desilo ukoliko bi osobe s invaliditetom iskoristile pravne mehanizme zaštite? Šta bi se desilo s institucijama i do kada bi bile blokirane s radom? Da li treba da se ponovi neki od scenarija iz Amerike, kada su amerikanci s invaliditetom puzeći "osvojili" Stejt Dipartment i tako se izborili za svoje pravo? Ili je možda ovo napredak u evropskim integracijama kojeg mi nijesmo svjesni?
Marina Vujačić