Nakon teksta Gugl na tastaturama postavio Morseovu abecedu namijenjenu osobama s invaliditetom donosimo vam iskustvo Tanje Finlejson, promoterke ove tehnologije.
“Nekoliko doktora reklo je mojim roditeljima da vjerovatno neću ništa da priuštim, i predložilo im da me smjeste u instituciju. Srećom, moji roditelji nisu poslušali savjet, odgajali su me kao svako drugo dijete, i nisu očekivali ništa manje od mene tokom mog djetinjstva. Morala sam da jedem svoju večeru prijee nego dobijem dezert, morala sam da idem na spavanje “na vrijeme” i upadala bih u nevolje u slučaju da “pokupim” svog starijeg brata da ide sa mnom.”, priča Tanja.
Jedina razlika, kako kaže, je bila u tome što nisam bila u stanju da komuniciram vrlo efikasno; u suštini, mogla sam samo da odgovorim na "da" i "ne" pitanja. Kada sam bila dovoljno odrasla za čitanje, koristila sam bilježnicu s oko 200 riječi na njoj. Koristila sam štapić kako bih upisivala riječi.
Ona navodi da je nekoliko godina kasnije, njen otac odlučio da ona proba mašinu za kucanje i pritisne ključeve glavom. “Nevjerovatno, moj rječnik je rastao. Mama me više nije oblačila, mogla sam reći svom bratu, i konačno imala sam priliku nadmašiti s pitanjem mog oca. Potpuno sam sigurna da mom tati nije, na bilo koji način, žao što mi je dozvolio da probam mašinu za kucanje. Ha!" nastavlja veselo Tanja.
Tanja priča da je nekoliko godina kasnije, bila među četvoro izabranih da učestvuju u studiji za neverbalno djecu na Univerzitetu u Vašingtonu. Studiju je vodio Al Ros (Al Ross), koji je napisao program finansiranja grantova za stvaranje Morseovog komunikatora za djecu s invaliditetom. Morzeov kod, koji je komunikacioni sistem koji datira iz 1800-ih, omogućio nam je da izgovorimo riječi i komuniciramo samo pomoću dva dugmeta: tačku "." i crticu "-".
"Uređaj je bio revolucionaran. Pretvorio bi moj Morseov kod u slova, a onda bi glasno progovorio na engleskom i imao je mali štampač u njemu. Mogla sam da aktiviram svijetlo ako "podignem ruku na času". U početku sam pomislila da je učenje Morzeovog koda gubljenje vremena, ali ubrzo sam saznala da mi je dao potpunu slobodu s mojim riječima, i po prvi put sam mogla razgovarati s lakoćom, bez lomljenja vrata. Škola je postala zabavna, umjesto iscrpljivanja. Mogla sam da se fokusiram na svoje studije i da imam prava razgovorati s svojim prijateljima po prvi put. Takođe, nije mi trebala odrasla osoba svakog trenutka u školi, i to je bilo zadivljujuće.
"Moje iskustvo s komunikatorom Morseovog koda dovelo me je do partnerstva s Guglom na donošenju Morseovog koda u Džibord. Blisko sarađivanje s timom, pomoglo je u dizajnu rasporeda tastature, dodali smo Mors sekvence u auto-sugestije iznad tastature i razvili postavke koje omogućavaju ljudima da prilagođavaju tastaturu prema svojim jedinstvenim potrebama. Morseov kod na tastatura na Džibord-u omogućava ljudima da koriste Morseov kod (tačke i crtice) za unos teksta umjesto regularne (KVERTI) tastature. Džibord za Android omogućava vam da spojite spoljne prekidače na uređaj, tako da osoba s ograničenom pokretljivošću može raditi na uređaju.", priča Tanja.
Uzbuđen sam od pomisli da vidim šta će sve ljudi razviti uz pomoć Morseovog koda - bilo da je to tastatura poput Džibord-a, igre ili obrazovne aplikacije, mogućnosti su beskrajne. Većina tehnologija danas je dizajnirana za masovno tržište. Nažalost, to može značiti da su osobe s invaliditetom zanemarene. Razvijanje komunikacionih alata kao što je ovo je važno jer za mnoge ljude jednostavno čini život stvarnim. Sada, ako neko želi probati Morse kod, oni mogu da koriste telefon u džepu. Samo preuzimanjem aplikacije, svako može da komunicira s Morseovim kodom.
Kada sam prvi put bila u stanju komunicirati kao dijete, prvi osećaj koji sam imala je bio: "Vau, prilično je daleko!"
Prva stvar koju sam kucala je "Ti si stari prdonja, tata!" Tada sam ga prvi put vidjela kako se smije sa suzama u očima; Još uvijek ne znam da li sam ga stvarno nasmejala ili sam ga učinila tužnim! Vjerovatno pomalo i jedno i drugo.
Prevela: Marina Vujačić
Izvor: Google