Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore pozdravlja Odluku Upravnog Odbora Univerziteta Crne Gore (UO UCG)  o oslobađanju studenata s invaliditetom od plaćanja školarine za studijsku 2014/2015 godinu, donešenu na danas održanoj sjednici. Podsjećamo da je UO UCG, na inicijativu UMHCGa prethodne 3 godine donosio ovakvu odluku. S tim u vezi, UMHCG i UCG će se narednih dana oglasiti i zajedničkim saopštenjem za javnost.

UMHCG danas koristi ovu priliku da aktuelizuje određene teme i probleme nezavisno od oslobađanja od školarine, koje je znak da se o potrebama i pravima studenata s invaliditetom počelo raspravljati sve češće i više i voditi računa o njihovim interesima. Oslobađanje studenata s invaliditetom od plaćanja školarine znači kompezaciju za neravnopravan položaj osoba s invaliditetom u obrazovanju i jak podsticaj da se ravnopravan položaj ili makar izjednačene startne pozicije dostignu. Vrlo je važno u vremenu kada je većina fakulteta arhitektonski nepristupačna, kada nema dostupne literature, servisa podrške, asistivnih i drugih pomagala, studente osloboditi od školarine kako bi tim iznosom uspjeli pokriti osnovne troškove života, kao što je personalna asistencija, prevoz i slično, a što im nije omogućeno redovnim sistemom socijalne zaštite niti obrazovanja.

Sa druge strane "najlakše" je studente osloboditi od školarine i smatrati da je time sve učinjeno. Institucije visokog obrazovanja, a posebno nadležna ministarstva i Vlada moraju shvatiti da su njihove obaveze mnogo veće. UMHCG se svake godine suočava sa sve većim problemima kako bi pružilo podršku svim studentima s invaliditetom, ali naše nadležnosti nam ne dozvoljavaju da riješimo sve njihove zahtjeve, kao što nam ni način finansiranja zasnovan isključivo na projektima ne omogućava da im kontinuirano pružamo servise podrške. Sa druge strane očekivanja studenata s invaliditetom su sve veća, jer im jedino preostaje nada i očekivanje "spasa" u UMHCGu.

Država studentima s invaliditetom ne pruža ni uslugu dostupnog prevoza, a redovni gradski saobraćaj je nepristupačan. Ministarstva ne pružaju studentima s invaliditetom ni ostale servise podrške, kao što su pravno i psihološko savjetovalište, personalna asistencija. Univerziteti i većina fakuteta još uvijek ne obezbjeđuje dostupnu literaturu. Jedini pomaci kada je u pitanju državni univerzitet su vidljivi na Pravnom i Fakultetu političkih nauka, gdje se upravo zbog toga većina studenata s invaliditetom i upisuje i sama sebe dodatno segregiše. UMHCG ovakve usluge finansira iz projekata, nekada i na uštrb plata zaposlenih, što znači da je to periodično i neodrživo.

Javnosti se i dalje podmeću neistine o uslovima za studiranje i smještaj studenata s invaliditetom, a dovoljno bi bilo jedan dan izdvojiti i obići fakultete i studentske domove, pa se uvjeriti koliko se sprovodi inkluzija, a koliko integracija i segregacija.

Povlačenjem Predloga Novog Zakona o visokom obrazovanju iz Skupštinske procedure još jednom je odloženo sistemsko regulisanje ove oblasti i ostavljeno na volju ili bolje reći na teret samog UCGa da odluči o "sudbini" studenata s invaliditetom.

Nažalost, na drugoj strani osobe s invaliditetom nijesu ohrabrene da govore o svim problemima, a jedino one same i UMHCG znaju koliko mladih svake godine zbog ovakve sistemske nesigurnosti odustane od studija, koliko njih razmišlja da napusti ili i napusti studije zbog uvjerenja da jedino ako "ostanu u porodici" neće izgubiti ništa.

Ovako nagomilani problemi samo produbljuju jaz i razlike između studenata s invaliditetom i onih bez invaliditeta.

U trenutku kada startne pozicije studenata s invaliditetom budu izjednačene sa njihovim kolegama bez invaliditeta neće biti potrebno oslobađati studente s invaliditetom od plaćanja školarine. S toga će se UMHCG i dalje zalagati za ostvarivanje prava studenata s invaliditetom na obrazovanje pod jednakim uslovima sa drugima. Naši zahtjevi će biti sve veći, samo je pitanje kada će se država odlučiti da počne sa njihovim rješavanjem.Zato pozivamo Vladu da, u što kraćem roku pristupi sistemskom rješavanju ovog pitanja i time zaista pokaže da se u Crnoj Gori ostvaruju i poštuju ljudska prava njenih građana s invaliditetom.

Pripremila: Marina Vujačić