sreda, 01 april 2020 07:46

Preispitivanja osnova za produženje roditeljskog prava

Written by

Osobama s invaliditetom se i dalje često uskraćuju prava na jednako priznanje pred zakonom i puna procesna i poslovna sposobnost, i to samo zbog stanja invalidnosti (lična karakteristika, tj. oštećenja), odnosno suočavanja s invaliditetom (kao društvenim fenomenom i kategorijom).

Osim što crnogorsko zakonodavstvo (materijalno i procesno) nijesu u saglasnosti s Konvencijom UN o pravima osoba s invaliditetom, u Crnoj Gori i praksa pokazuje da članovi porodica OSI, ili čak nekada i same OSI, posežu za različitim institutima, pritom vrlo problematičnim s aspekta ljudskih prava, da bi ostvarili ili zadržali neko pravo prvenstveno iz domena socijalne i dječje zaštite (pravo na materijalna davanja). 

Dva najpoznatija instituta u tom smislu su lišenje poslovne sposobnosti, ili produženje roditeljskog prava, koja imaju iste pravne posljedice – gubljenje mogućnosti OSI da odlučuje o sopstvenom životu.

 Često su nam se u poslednje vrijeme javljali članovi porodica OSI, ili same OSI, koji nas informišu da ih zaposleni u centrima za socijalni rad upućuju na produženje roditeljskog prava, odnosno postavljenje staratelja, i to najčešće u cilju dokaznog postupka, odnosno osnova ili metoda za ostvarivanje prava na ličnu invalidninu ili zbog ostvarenja ili daljeg korišćenja naknade roditelja/staratelja djeteta koje je korisnik lične invalidnine.

Ostvarivanje prava na naknadu, ili nastavak korišćenja naknade roditelja korisnika prava na ličnu invalidninu NE uslovljava produženje roditeljskog prava, niti bi se trebao pokretati taj postupak, kao i uostalom ni postupak za lišenje poslovne sposobnosti, kako bi roditelj, ili pak staratelj, ostvario ovo pravo, iako često zbog ostvarivanja prava na materijalna davanja u socijalnoj ili dječjoj zaštiti roditelji ili drugi srodnici pokreću zahtjev za produženo roditeljsko pravo pred sudom, ili lišenje poslovne sposobnosti. Međutim, nerijetko se radi o korisnicima kojima je potrebna asistencija druge osobe za samostalnije funkcionisanje, ali ne i starateljstvo, odnosno često se radi o osobama koje su sposobne za samostalno donošenje odluka i brigu o sebi. I u onim situacijama kada su osobe s invaliditetom zavisne od podrške druge osobe ne bi se smjelo pribjegavati ovakvim postupcima već na sistem vršiti pritisak da reguliše pravo na personalnog asistenta, pomoć u kući, ličnog pratioca ili drugi adekvatan servis i uslugu. 

Podsjećamo da je članom 39 a stav 1 Zakona o socijalnoj i dječijoj zaštiti („Sl. list CG", br. 27/13, 1/15, 42/15, 47/15, 56/16, 66/16, 1/17, 31/17 - odluka US, 42/17 i 50/17) propisano da jedan od roditelja, odnosno staratelj korisnika prava na ličnu invalidninu ima pravo na naknadu za svakog korisnika lične invalidnine pojedinačno. U vezi s navedenom normom, zatražili smo mišljenje od Ministarstva rada i socijalnog staranja, koje je u odgovoru (broj 109-128/20-2262) ukazalo na činjenicu da se u kontekstu navedenog prava pojam „roditelj“ odnosi na srodnički odnos, tj. odnos roditelj-dijete, i da nije u vezi s vršenjem roditeljskog prava u odnosu na uzrast djeteta.

Takođe, MRSS je u svom odgovoru ukazalo da član 25a Pravilnika o bližim uslovima za ostvarivanje osnovnih materijalnih davanja iz socijalne i dječije zaštite („Sl. list CG", br. 040/13, 068/15, 020/16, 088/17ne propisjuje da je potreban dokaz o produženju roditeljskog prava, odnosno rješenje o starateljstvu, nakon punoljetstva djeteta.

Da zaključimo, ne postoji podzakonska regulativa  kojom se precizno reguliše ovo pravo i kriterijumi za njegovo ostvarivanje. Građani su upravo zbog pravih praznina i neadekvatnih podzakonskih rješenja ili neinformisani ili pogrešno informisani, kako o pravima koje mogu ostvariti po osnovu invaliditeta, tako i o dokumentaciji potrebnoj u cilju ostvarivanja svojih prava ili o samoj proceduri ostvarivanja ovog prava, često bili dovedeni u zabludu i nerijetko su pokretali postupke koji zbog materijalnih naknada proizvedu negativne pravne posljedice za OSI. 

Podržavajući u potpunosti odluku sudova da zahtjeve u ovakvim slučajevima odbijaju kao neosnovane, imajući u vidu činjenicu da se institut oduzimanja poslovne sposobnosti ali i produženog roditeljskog prava treba koristiti kao poslednja opcija zaštite interesa osoba s invaliditetom, i nikako zbog ostvarivanja prava na materijalna davanja u socijalnoj ili dječjoj zaštiti, smatramo neprihvatljivim i nepotrebnim bilo kakvo povezivanje "nesposobnosti da se neko sam stara o svojoj ličnosti, pravima i interesima" ili "nesposobnosti za rasuđivanje" s invaliditetom, kao ni s naknadom roditelju za dijete koje je korisnik lične invalidnine jer je osnov ostvarivanja prava na ličnu invalidninu "teški invaliditet", a ne sposobnost ili nesposobnost.

Pročitano 1971 put(a)

Back to top