Osobe a invaliditetom su jedna od najranjivijih društvenih grupa, koja usled brojnih prepreka teško ostvaruje svoja prava. Kako bi ostvarile svoj pun potencijal, neophodna je zajednička podrška čitavog društva

Invaliditet je sastavni dio ljudskog života, razvojni društveni fenomen koji se ne dešava drugim ljudima ili samo ljudima oko nas. Svako od nas je u jednom momentu svog života doživio neki oblik fizičkog ili psihičkog oštećenja, privremenog ili trajnog, možda i mentalnog, a svako ko doživi starost, neminovno se suočava s preprekama u funkcionisanju, često i s oštećenjem sluha i/li vida.

Osobe s invaliditetom su jedna od najmarginalizovanijih grupa na svijetu. Na svjetskom nivou procenat OSI se već kreće oko 15,6% populacije. U zemljama Evropske unije 80 miliona ljudi živi s nekim oblikom invaliditeta, što predstavlja jednu od šest osoba. Broj osoba s invaliditetom konstantno raste zbog sve starije svjetske populacije, medicinskih dostignuća, ali i zbog porasta hroničnih bolesti koje mogu dovesti do invalidnosti, kao što su kardiovaskularne bolesti, dijabetes i mentalne bolesti.

Uprkos tome, invalidnost posmatramo s distance, a ova grupa ljudi je marginalizovana u svim segmentima života. Osobe s invaliditetom su slabijeg zdravstvenog stanja usled ograničenog pristupa zdravstvenim uslugama, ne razvijaju svoje obrazovne potencijale u potpunosti, imaju manje prilika za zaposlenje i imaju veću stopu siromaštva od osoba bez invaliditeta. Invalidnost je i uzrok i posledica siromaštva. Stopa siromaštva osoba s invaliditetom je 70 puta viša od prosjeka, delom zbog ograničenih pristupa zaposlenju.

Smanjenje nejednakosti

Pored toga, predrasude u društvu i odnos javnog mnjenja, pored lošeg socijalnog i ekonomskog položaja u kome se nalaze, čine ih u velikoj mjeri ugroženom i diskriminisanom grupom. Odnos jednog društva prema ugroženim grupama predstavlja dostignuti nivo svijesti i napretka tog društva. Za napredak jednog društva neophodno je uključivanje svih građana u zajednicu i omogućavanje svima jednako uživanje svojih prava.

Prepoznajući značaj inkluzije i smanjenje nejednakosti za dostizanje održivog razvoja, Ujedinjene nacije su smanjenje nejednakosti svrstale u cilj broj 10 Agende za održivi razvoj do 2030, u kojem se ističe da niko ne bi trebalo da bude diskriminisan na osnovu godina, pola, religije, rase, etničke pripadnosti ili invalidnosti.

Nevidljivi

U proteklih deset godina u svim zemljama regiona usvojeni su brojni zakoni, a prethodno ili u međuvremenu je u svim zemljama ratifikovana i Konvencija UN o pravima osoba s invaliditetom.

Situacija se unapređuje i u praksi, ali vrlo sporo, a jedan od uzoraka problema leži u nevidljivosti osoba s invaliditetom. Jedan od problema s kojima se ova lica susreću svakako je ostvarivanje prava na život u zajednici s ostalim njenim članovima, i to je ono što održava predrasude prema njima. Ova grupa građana ne živi u specijalnom, već u jedinom društvu koje postoji, trebaju imati jednaka prava. Međutim, niti imaju zakonom garantovana ista prava kao i ostali građani, niti jednake mogućnosti da učestvuju u svakom segmentu društva ravnopravno sa svojim sugrađanima. Naša je moralna dužnost kao društva da budemo društveno odgovorni i omogućimo uključenost osoba s invaliditetom u zajednicu i kreiramo društvo jednakih šansi za sve. 

Izvor: Kurir.rs 

Pripremila: Marina Vujačić