subota, 04 april 2020 09:00

Za bolji položaj osoba s invaliditetom u obrazovnom sitemu

Written by

Mišljenja sam da sve što nam se dešava u životu ima pozitivnu i negativnu stranu. Pa tako sada imamo vremena da razmišjamo o raznim stvarima koje su nam se desile, one koje su prošle prije nedelju, dvije, a možda i pet, o onima koji tek slijede, ali i o odlukama koje smo donosili za sve to vrijeme. Dakle, čovjek ovo vrijeme može iskoristiti na način što će preispitati sebe i odluke koje je donosio, kako se ponašao u određenim situacijama, da li su one bile ispravne ili ne, i da li one ostavlaju posledice po druge.

Znači, kada donosimo odluke za nešto mi prihvatamo i odgovornost za to. Osobe s invaliditetom na neki način nijesu naučene da donose odluke i za iste da preuzmu odgovornost. Za posledicu imamo to da drugi najčešće donose odluke u ime osoba s invaliditetom. Ako govorimo o obrazovanju osoba  s invaliditetom postoji par bitnih stvari koje je važno napomenuti: većina fakulteta u Crnoj Gori je i dalje nepristupačna ili posjeduje djelimičnu pristupačnost, a to utiče na izbor fakulteta, a kasnije se održava i na njihovo zapošljavanje. Takođe, susreću se sa nedostatkom servisa podrške tokom obrazovanja, pa tako naprimjer osobi s oštećenjem vida  mnogo više treba vremena da se spremi za određeni kolokvijum/ispit nego osobi bez invaliditeta, jer prođe dosta vremena dok se prillagodi materijal za kolokvijum/ispit. I to nažalost nije sve: nedostatak asistencije u nastavi, dostupan prevoz, nedostatak gestovnog tumača za osobe s oštećenjem sluha. Zbog neobezbjeđivanja nekih od navedenih servisa podrške dešavalo se da studenti i napuste fakultet.

Zbog toga što je većina fakulteta nepristupačna za osobe s invaliditetom studenti najčešće upisuju fakultet koji moraju, a ne onaj koji žele. Pri tom, u poslednje vrijeme često dobijamo informacije da se radi na rekonstrukciji fakulteta ili njegovih djelova, pa se kasnije ispostavi da oni nijesu u potpunosti prilagođeni osobama s invaliditetom. 

Dostupan prevoz i asistencija u nastavi se obezbjeđuju najčešće periodično kroz realizaciju projekata NVO. Tako se dešavalo da se osobama s invaliditetkom kojima je potrebna asistencija u nastavi (i za koju su prethodno iskazali interesovanje) pruža u vrijeme kada studenti i nemaju obaveza ili predavanja, a kasnije (za par mjeseci) se utvrdi da im je potrebna, ali oni više namaju pravo na to - jer se ta projektna aktivnost završila, dok nečiji odlazak na predavanje ili polaganje ispita  zavisi od toga.

I šta ćemo onda da radimo? Ko preuzima odgovornost za to?

Ničije studiranje ne treba da zavisi od toga da li će se obezbijediti  periodično asistencija u nastavi ili dostupan prevoz, jer proces sticanja obrazovanja ne traje samo par mjeseci, već par godina. Ne treba da vršimo pretpostavke da li će neka osoba s invaliditetom da upiše fakultet ili ne, pa da na osnovu toga odlučujemo da li će se i u kojoj mjeri obezbijediti pristupačnost škole/fakulteta, a ako to ne uradimo da se pravdamo riječima: "Mi nemamo još uvijek osoba s invaliditetom upisanih u tu školu/fakultet".

Znači, na taj način se odlučuje umjesto drugih i ne pruža im se mogućnost za sticanja obrazovanja na način, kao i svakoj drugoj osobe bez invaliditeta.

Obrazovanje je važno za svakog pojedinca, zato je i obaveza resornog ministarstva da omogući osobama s invaliditetom adekvatnije uslove za studiranje, kako bi na taj način podstaklo da se što veći broj osoba s invaliditetom uključi u obrazovni sistem. U tom smislu, važno je studentima s invaliditetom obezbijediti adekvatne servise podrške u procesu sticanja obrazovanja i na taj način im omogućiti da sjutra budu samostalni građani, društveno aktivni, jer sada smo u izolaciji zbog epidemije COVID 19, ali vjerujte mi, da ima i osoba s invaliditetetom koje veći dio svog života provedu u istoj takvoj kućnoj izolaciji, nemajući pravo izbora na obrazovanje prvenstveno, a onda ni mogućnost za dalje usavršavanje i zapošljavanje.

Vjerujem da će Vas ovo makar malo navesti na razmišljanje i preispitivanje svojih odluka, i koliko one mogu uticati na druge, jer mi pokazujemo razumijevanje tek onda kada se nađemo u istoj ili sličnoj situaciji, i počinjemo promišljati o tome. 

4 april - Dan studenata i želja da nam se više ne dešavaju ovakve situacije koje nas tek onda natjeraju na promišljanje o drugima i njihovom načinu života, sticanju obrazovanja, iako znamo da se obrazovanje pruža svima, ali hajdemo da to bude i svakome, i u teoriji i u praksi - za bolji položaj osoba s invaliditetom u obrazovnom sitemu!

Autorka: Anđela Miličić

Pročitano 2157 put(a)

Back to top