petak, 12 mart 2021 11:56

UMHCG UPUTILO INICIJATIVU VLADI CRNE GORE U VEZI S UTICAJEM VIRUSA COVID-19 NA OSOBE S INVALIDITETOM I NEOPHODNIM MJERAMA OPORAVKA

Autor:

Pozivajući se na nalaze Istraživanja o uticaju COVID-19 na troškove života osoba s invaliditetom, s akcentom na mlade s invaliditetom i njihovom uključivanju u mjere oporavka od virusa Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) je uputilo inicijativu Vladi Crne Gore sa zahtjevom razmatranja negativnih efekata epidemije i kreiranja sveobuhvatnijih, inkluzivnih, i pristupačnih mjera oporavka. 

Ključni nalazi istraživanja su pokazali da organizacije osoba s invaliditetom i organizacije za osobe s invaliditetom smatraju da bi negativni uticaj epidemije na OSI bio znatno manji da su odgovori bili usmjereni prema međunarodnim obavezama i standardima. Ovo bi podrazumijevalo uključivanje i konsultacije s osobama s invaliditetom i predstavnicima relevantnih organizacija OSI koje su tokom krize predlagale različite mjere koje bi za cilj imale sprečavanje diskriminacije OSI s pojedinim vrstama invalidnosti i omogućavanje dostojanstvenog života, odnosno smanjenje negativnih efekata epidemije i predlaganih mjera, i adekvatnije mjere za oporavak OSI od krize. Pritom su napomenuli da osim što nije bilo proaktivnog pristupa vlasti, vlasti su istovremeno i ignorisale većinu poziva ovih organizacija za njihovim uključivanjem.

Takođe, već godinama unazad OSI i OOSI ističu potrebu za izradom registra osoba s invaliditetom, što je ujedno i zahtjev preuzet ratifikacijom Konvencije UN o pravima osoba sa invaliditetom. Registar ne bi trebao da sadrži samo demografske podatke OSI, već i specifične informacije u vezi s invaliditetom i životne troškove povezane s invaliditetom, odnosno proistekle iz invaliditeta. Ključna preporuka ove studije je da vlasti hitno počnu prikupljati ove podatke kako bi registar osigurao adekvatniju procjenu potreba i planiranje, kao i pravedniju i inkluzivniju raspodjelu podrške za OSI jer je ona trenutno usmjerena samo na pojedine kategorije OSI, prvenstveno one obuhvaćene pravima iz oblasti socijalne zaštite (u kojoj se pritom na vrlo rigorozan način garantuju prava OSI), čime se mnoge OSI kojima je podrška realno potrebna zapostavljaju i isključuju. 

Pored toga, istraživanje je pokazalo da se važan preduslov za smanjenje negativnog uticaja odnosi na pristupačnost fizičkog okruženja, institucija, informacija (uključujući i medije), komunikacija, transporta i usluga, uključujući i raznolikost javnih i lokalnih usluga, prepoznavanje znakovnog jezika kao jezika u službenoj upotrebi, itd. 

Rezultati istraživanja sprovedenog u decembru 2020. su pokazali i da 80% ispitanika nije obuhvaćeno nikakvim mjerama podrške čiji je cilj bio ublažavanje negativnog uticaja ili pomoć u oporavku od COVID-19, dok je 18,9% dobilo neki oblik pomoći i podrške bez obzira da li su to tražili. Međutim, samo 6,7% ispitanika je bilo obuhvaćeno mjerama podrške koje su pružale opštine u kojima su živjeli, dok je samo 18,9% obuhvaćeno vladinim mjerama podrške. Takođe, 12,2% ispitanika dobilo je neku vrstu humanitarne pomoći, dok su neki od onih koji nijesu dobili humanitarnu pomoć izjavili da poznaju druge ljude koji su dobili pomoć od opštine (što pokazuje da kriterijumi nisu bili jasni ili transparentni).

Dodatno, poboljšani kvalitet i standardi zdravstvenih usluga i protokoli za liječenje i tretman osoba s invaliditetom smanjili bi dodatni negativni uticaj na zdravlje tokom krize. Inkluzivne usluge socijalne zaštite i ciljane mjere za smanjenje siromaštva OSI, kao i njihovo redovno i adekvatno finansiranje, smanjili bi negativni socijalni uticaj i rizik marginalizacije OSI tokom krize.

Važna preporuka za period tokom i nakon krize uključivala bi uspostavljanje nacionalnog institucionalnog okvira za saradnju između države i osoba s invaliditetom - savjetodavnog tijela za prava osoba s invaliditetom i uključivanje osoba s invaliditetom i njihovih predstavničkih organizacija u odlučivanje u vezi s donošenjem mjera za sprečavanje širenja virusa COVID-19, a naročito u predlaganju i usvajanju mjera zaštite, ali i mjera za oporavak od krize. Ovom prilikom napominjemo da je prethodna Vlada u junu 2020. bila donijela Odluku o osnivanju Savjeta za brigu o OSI, ali da ovo tijelo u vrijeme mandata 41. Vlade nije održalo konstituitivnu sjednicu, pa samim tim Savjet nije ni počinjao s radom. 

Vladu smo podsjetili na inicijativu poslatu u decembru 2020, i očekivanje da u najskorijem periodu pokrene proceduru formiranja ovog Savjeta koje će kao Vladino tijelo, biti sastavljeno od ministara/ministarki  i isključivo reprezentativnih predstavnika/predstavnica organizacija osoba s invaliditetom i udruženja roditelja djece s invaliditetom (što nije bio slučaj sa sazivom iz juna 2020). U tom kontekstu, istaknuto je raspoloženje da se predstavnici UMHCG sastanu s jednim ili oba tijela koja je nova Vlada formirala u cilju zaštite i oporavka građana od posljedica epidemije.

Vlada bi trebala da razvije strategiju oporavka s ciljanim mjerama podrške za osobe s invaliditetom i njihove porodice uz veću finansijsku podršku na nacionalnom i lokalnom nivou. Mjere bi trebalo da odražavaju različitost invalidnosti i da isprave nedovoljno sveobuhvatno razumijevanje invalidieta koje postavlja ograničenje za pristup postojećoj podršci - ostavljajući mnoge osobe s formalno neprepoznatim oštećenjima/invalidnostima bez podrške usljed diskriminatornih odredbi u važećim politikama na koje se Vlada oslanja prilikom kreiranja mjera.

Finansijska podrška bi trebala da uključuje plaćeno odsustvo za osobe s invaliditetom i članove njihovih porodica, povećanje iznosa lične invalidnine, podršku organizacijama osoba s invaliditetom u obezbjeđivanju mjera zaštite i zdravlja na radu (maske, sredstva dezinfekcije), ali i drugih materijalnih davanja, uključujući posebno pokrivanje dodatnih troškova prouzrokovanih invaliditetom. Pritom je važno da je da postupak prijavljivanja za bilo koju vrstu podrške lako dostupan i bez ikakvih troškova za osobu koja je traži, kao i da se na zahtjeve odgovora efikasno i blagovremeno.

Uz navedeno, neophodno je razviti programe i mjere podrške u vezi s habilitacijom, rehabilitacijom i programe podrške za sticanje veće zapošljivosti, ličnog razvoja i kapaciteta za samozapošljavanje i kompetencije potrebne u savremenom društvu (uključujući IT i digitalnu transformaciju). I na kraju, svi drugi programi ekonomskog oporavka namijenjeni građanima/kama treba da uključuju i osobe s invaliditetom.

Skrenuli smo pažnju da je Crna Gora 2009. ratifikovala Konvenciju UN o pravima OSI u kojoj je, pored ostalog, u članu 28 Adekvatan životni standard i socijalna zaštita navodeno da države potpisnice priznaju pravo svih lica sa invaliditetom na socijalnu sigurnost i na uživanje tog prava bez diskriminacije po osnovu invalidnosti i preduzeće odgovarajuće korake da osiguraju i promovišu ostvarivanje ovog prava, uključujući mjere radi osiguravanja licima sa invaliditetom i njihovim porodicama, koje žive u uslovima siromaštva, pristupa državnoj pomoći da pokriju troškove vezane  za invalidnost, uključujući odgovarajuću obuku, savjetovanje, finansijsku  pomoć i ustanove za privremeni smješta. Adekvatan životni standard i socijalna zaštita OSI trebaju da budu predmet veće pažnje nadležnog resora, ali i cijele Vlade, kako tokom aktuelne epidemiološke situacije, tako i u regularnom stanju. 

Osim navedenog Vlada bi morala uključiti osobe s invaliditetom u pitanjima međunarodne saradnje i humanitarne pomoći, što do sada nije bio slučaj. Brojne donacije medicinskih sredstava i opreme, ali i druge vrijedne donacije, „zaobišle“ su osobe s invaliditetom i njihove organizacije. Pored navedenog, Vlada bi, uz koordinaciju Ministarstva vanjskih poslova, trebala procjenjivati potrebu i u skladu s tim potraživati vrijedne donacije u medicinskoj opremi, medicinsko-tehničkim pomagalima i asistivnim tehnologijama, ali i finansijskoj pomoći, koje bi bile dostupne OSI, odnosno koje bi koristile OSI, a što je, takođe, njena obaveza proistekla iz člana 32. Konvencije UN o pravima OSI. 

U krajnjem, od Vlade očekujemo dobre odluke i dosljedne, nediskriminatorne mjere i njihovu primjenu, koje će odgovorni građani/ke slijediti i koje će uticati na poboljšanje epidemiološke situacije u državi, ali se isto tako očekuje da Vlada poštuje i osluškuje prava i potrebe građana/ki s invaliditetom u svim okolnostima, a naročito u ovakvim kriznim situacijama. Pored toga što su osobe s invaliditetom jedna od grupacija koja je posebno pogođena koronavirusom i posljedicama koje virus izaziva, poštovanje međunarodnih dokumenata, domaćih zakona i u krajnjem ljudskih prava je nešto što treba biti praksa Vlade, bez posebne potrebe za skretanjem pažnje na to.

Istraživanje je realizovano na zahtjev Kancelarije Visokog komesara za ljudska prava (OHCHR) uz podršku UNDP u Crnoj Gori (Program Ujedinjenih nacija za razvoj), a kroz Zajednički program UN-a za podršku zemljama u dizajniranju i sprovođenju inkluzvnog odgovora i planiranju oporavka. Podaci su se prikupljali od OSI s različitim vrstama invalidnosti, različitih uzrasta, nivoa obrazovanja i iz više gradova u Crnoj Gori, ali i od nadležnih institucija i zainteresovanih organizacija koje na različite načine imaju uticaj na život OSI tokom epidemije. 



Pročitano 1515 put(a)

Back to top