Povodom Međunarodnog dana osoba s invaliditetom, Zaštitnik ljudskih prava i sloboda konstatuje da su stvorene određene zakonodavne pretpostavke za inkluziju i ostvarivanje prava na osnovu jednakosti s drugima, ali da normativne garancije nijesu obezbijedile da osobe s invaliditetom u Crnoj Gori žive samostalno, obrazuju se, zarađuju i učestvuju u životu zajednice u punom kapacitetu i bez barijera.
Posebno zabrinjava što još uvijek preovlađuje medicinski i funckionalni model pristupa invaliditetu što nerijetko vodi diskriminaciji i među samim osobama s invaliditetom u odnosu na vrstu i stepen oštećenja, uzrok nastanka oštećenja i godine starosti. Postupanje protivno pristupu zasnovanom na ljudskih pravima dovelo je i do toga da se osobe s invaliditetom nalaze u izraženo nepovoljnom socio - ekonomskom položaju, kao korisnici nekog od prava iz socijalne i dječije zaštite, bez mogućnosti zaposlenja i ostvarivanja drugih izvora prihoda.
U pogledu rada i zapošljavanja zapažen je nedostatak sveobuhvatnih podataka o položaju osoba s invaliditetom i zaštiti od otpuštanja, posebno u privatnom sektoru, kao i obezbjeđivanje razumnih adaptacija na radnom mjestu i korišćenje medicinskog modela invaliditeta u procjenjivanju radnih kapaciteta, koji je u sukobu s Konvencijom UN-a o pravima osoba s invaliditetom. Poslodavci se i dalje opredjeljuju da, umjesto zaposlenja osoba s invaliditetom, uplate poseban doprinos u Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje OSI, što je pogrešan i diskriminatoran pristup, kojim se obesmišljavaju napori na primjeni posebnih mjera radi dostizanja jednakosti. Prema evidenciji Zavoda za zapošljavanje od marta prošle godine, u Crnoj Gori bilo je nezaposleno 8.882 osoba s invaliditetom. Propuštanjem primjene posebnih mjera, u situaciji kada statistički podaci pokazuju apsolutnu nezastupljenost osoba s invaliditetom, krši se načelo suštinske jednakosti koja se postiže različitim pravnim tretmanom lica/grupa koja/e se nalaze u bitno različitim činjeničnim situacijama.
Nepristupačnost objekata i površina u javnoj upotrebi i dalje je zabrinjavajuće prisutna, koncept razumnog prilagođavanja ne primjenjuje se na način definisan Konvencijom UN-a o pravima osoba s invaliditetom, a za njegovo odbijanje ili poricanje nijesu propisane efikasne sankcije
Položaj svih ranjivih grupa, uključujući OSI, dodatno je ugrožen u vremenu trajanja pandemije, a javnosti su poznate inicijative predstavnika ove kategorije stanovništva koje su se odnosile na obezbjeđivanje pristupačnih i lako razumljivih informacija o korona virusu, pružaje podršake u nabavljanju osnovnih namirnica, izuzimanje OSI od pojedinih mjera i td. Zaštitnk je posebno isticao pitanje položaja djece s intelektualnim invaliditetom, odnosno s prilagođenim obrazovanjem i njihovo pravo na pristup obrazovanju u onlajn (online) modelu, koje je bilo i dalje je otežano. Nadamo se da će prava i potrebe OSI biti adekvatno tretirane u narednom periodu, kroz saniranje posljedica koje na sve sfere društva pandemija ostavlja.
Primjena Akcionog plana (AP) za sprovođenje preporuka Komiteta UN-a o pravima OSI podrazumijevaće i formiranje jedinstvene baze podataka o OSI koja predstavlja stvarnu potrebu, kako zbog planiranja politika u ovoj oblasti, tako i zbog procjene potreba, praćenja standarda i uslova života osoba s invaliditetom. Takvi podaci moraju biti generisani prema polu, uzrastu, etničkoj pripadnosti, vrsti oštećenja, socio - ekonomskom statusu, zaposlenosti i mjestu prebivališta osoba s invaliditetom.
Pitanje potpunog oduzimanja poslovne sposobnosti treba da se riješi bez daljeg odlaganja, u skladu sa Konvencijom UN-a i modelom odlučivanja uz podršku. Deinstitucionalizacija i razvijanje usluga za život u zajednici, kao i prilagođavanju objekata i površina u javnoj upotrebi mora se brže odvijati uz snažnu finansijsku i stručnu pomoć, kao i intenzviranje konsultacija s osobama s invaliditetom i organizacijama koje ih zastupaju.
Na kraju pozivamo sve donosioce odluka da u kreiranju i sprovođenju politika, programa i praksi svoj pristip zasnivaju na ljudskim pravima, a da buduća zakonska rješenja ne donose bez procjene uticaja na prava OSI i bez njihovog uključivanja. Zaštitnik ostaje iskren partner zajednici osoba s invaliditetom da svojim mišljenjima i preporukama mijenjamo stvari, ukazujemo na propuste i dajemo preporuke za unapređenje stanja u ovoj oblasti, uz podsjećanje da se stepen razvoja nekog društva u velikoj mjeri ogleda kroz brigu i odnos prema ranjivim kategorijama stanovništva.
Izvor: www.ombudsman.co.me